DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 284 —


nost. Ne priznaje kao olakotnu okolnost bijedu obtuženika, jer da je ta iingirana i
ne obstoji. Misli, da nisu imali pravo pravdati se s lugarom u vršenju službe i da
će strogo odsada postupati i protiv onomu, koji će se suprotstaviti lugarima.


Dr. Ruži ć ponavlja svoje tvrdnje od prije i tvrdi, da nije bilo namjere na
umorstvo, nego na njekakvo obćenito zlo. Što se tiče tvrdnje drŽ. ođvj., da je bieda
fingiraoa, to on oprovrgava. Ne može se nikako kazati, da su obtuženici htjeli umoriti
Papca.


Dr. Roj e nije htio lugara obijediti, nego samo htio dokazati da je obstojala
mržnja proti Tomi Papcu.


Dr. Šumanovid : Misli, da ovdje vrijedi § 150., teška tjelesna ozleda, jer
ako se ovaj put ne aplicira, ne može se nigda, nego se uviek mora tužiti radi umorstva.
Tvrdi da su 8 godina ved mrzili na njega i koji su kroz 8 godina larmali i
puntali se, njima je napokon došlo do gusta.


Dr. Derenčin : Tvrdi, da se ne može aplicirati § 136., jer da nije poznat
neposredni počinitelj. Ostaje kod prvog mnienja.


Predsjednik proglaŠuje razpravu zaglavljenom.


Nastavak razprave bijaše dne 27. travnja o podne te je proglašena osuda proti
Štefanu Večerin u i drug. radi zločinstva umorstva počinjena na lugaru Tomi Papcu. U
sudnici bijahu sve galerije i prizemni prostori dubkom puni. Bilo je takodjer mnogo gospodja.
Točno u 12 sati pročita predsjednik presv. g. dr. Aleksandar pl. Rakođcza j osudu,
kojom se Štefan Večerin, Mato Večerin i Breko Turčin osudjuju zbog zločina
običnog umorstva po §§. 134. i 135. k. z., kažnjiva po §. 136. k. z. na tešku tamnicu
od petnaes t godina, pooštrenu postom svakih 14 dana i postom i mračnim
zatvorom na dan počinjenog zločina t. j . na svakoga 17. siečnja; Franjo JambreŠi č
osudjen je na tešku tamnicu od dvanaes t godina, postom svakih 14 dana, postom
i mračnim zatvorom svakoga 17. sieČnja, dok je Ivan JambreŠi č po §. 220.


k. z. riešen obtužbe.
Osim toga osuđjena su prva četvorica §. 350. na nošenje parbenih troškova te
imadu udovi pokojnoga lugara Tome Papca platiti u ime odštete 500 for., dok se
ona glede viška (tražila je 3000 for.) upućuje na put redovite parnice.


Odsudjeni su slušali osudu mirno. Pošto su pročitani razlozi, koji su vodili sud
kod stvaranja ove osude, uložiše branitelji osudjenih i to dr. DerenČin , za Franju
Jambrešića, dr. Š u m a n o v i ć za Breka Turčina, dr. B u ž i ć za Štefana Večerina i
dr. Roje za Matu Večerina ništovnu žaobu sa prizivom. Državni odvjetnik,
Tomo pl. Kraljević , zadovoljio se glede prve četvorice sa osudom, pošto je izrečena
u granicama zakona, dok je glede posljednjeg Ivana Jambrešića, koji je riešen,
uložio ništovnu žaobu sa prizivom. Prema tome ostala su sva petorica do konačne
presude u zatvoru.*


Hranitbeni ođnošaji vladajućih, suraslih i podtištenih stabala. Prema
izkustvu je jako sunčano svjetlo za razvoj većine biljka manje povoljno, nego primjerena
sjena; pa ako su biljke na svjetlu živuće manje osjetljive, to ipak i za njih vrieđi
to pravilo. Nedavno je profesor Ramann (u Eber8waldu) točno iztražio vladajuće, surasle
i podtištene borove gledom na njihove hranitbene odnošaje, kojom zgodom je do


^ Sve ako mi i nismo vlastni izjavljivati se o tom, dali donesena odsuda udovoljava
našoj pravnoj sviesti, to smatramo u ovom slučaju potriebnim, da osoblje šumske obrane upozorimo,
kako isto imade dužnost da u slučaju kad imade, sa sumnjivimi štetočinci posla, bude
osobito na se oprezno, a pravo, da se u slučaju samoobrane, od tudjih napadajah hrani.
Shodno je stoga, da isto imade uvjek kad se ovakovoj rulji približuje, oružje ili orudje za
obrana spremno. Naročito netreba puštati sumnjivih izgrednikah u neposrednu blizinu, Gg.
upraviteljem šumarijah pružiti će se ovom zgodom prigoda, da kod izplatah ili mjesečnih dojavah,
lugarsko osoblje o njegovih topogiednih „pravih" ohširno i potanko poduče, za da
isto a vlastite nespretnosti nenastrada^ Uredn.