DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 45 <-- 45 --> PDF |
283 zodnom slučaju otvoreno kažem, da u ovo0i sluSaju takova dokasa nenja, koji bi mogao utvrditi u sudcu uvjerenje, da smije ovoga i onoga na smrt osiiditi. Priključuje se pređgovornicima. U toj parnici nijedan svjedok ne zna iz iskustva, nego kao ^famam" to pripoviedaju ; svjedok kaže, baba rekla, pa kad te osobe zovemo, to su one opet od komšije čule itd. Već 8 godina traju dogovori, da se Papec ubije, a to pripovjeda Čitavo selo, pa bi to bila karikatura zle nakane već godine i godine kazati: ubit t^emo ga. Nego ce onaj, tko bi koga htio ubiti sakriti se za hrast pa sjekirom po glavi. Pretnja sa sjekirom je stvar kod seljaka obična, kojoj manjka jo§ uvijek kriterij zle nakana. Ne valja kao dokaz, Što se po selu govori, niti ono, što djeca govore. Nema dokaza o savezu niti o tom, da su se oni dogovorib´, jer su svi ovi slučajno u šumu došli, a onaj mali deran, koji priča o dogo´ oru, nije takav, da mu se vjerovati može. Ono, što kaže obtužba, da je sjekira ubojito oružje i da je lugar udaren po glavi, to i mora biti, jer inače bi bio §. 335,, a ne ubojstvo. Tko koga hoče ubiti s namjerom, onaj neče voditi svjedoke u šumu, a ni djecu, a nede se ni pravdati s onim. Tko je dakle ubio Papca? Udaraca ima 6 smrtonosnih, tko ga je dakle udario po glavi, a tko ga je samo lako ranio? Time nismo na Čistu. 0 tom, da ih je lugar zakljinjao, da ga puste živa, to nije dokazano, nego je to samo verzija, a lako je na temelju verzije suditi. One izraze, koji se prigodom seljačke tučnjave čuju ne treba uzet strogo, kao prava kriterija za dolus. Kada se inteligentni tuku sabljama, ovi če mučke bijati, a seljaci kod najmanje tučnjave viču trista prietnja. Slavna obtužba ima samo jednog svjedoka, koji je rekao da je čuo od obtuženika*: Mi ćemo sjeći drva, a kad dodje lugar, s njim demo se razgovarati. To „razgovarat" tnože troje značiti, a za svako je značenje posebna kazna, A zašto uzeti treće značenje rieči razgovarati — ubiti — za koju je kazna smrt. Breko došao je na svršeni čin. Obično oni, koji viču, kod tučnjave su kukavice i sami ne tuku, a takav je i Breko, On je vikao „bura", ali uvjeren sam da nije sam tukao. Moli, da se uvaži bijeda, dužnost, da hrani stara oca, i neporoČnost Breka, te da se odriješi, tim vedma, što je zlo odgojen, a baš u ono vrijeme pritisnula ih ciča zima kraj ostale nevolje. (Kazprava se odgadja na 5 Časova.) Branitelj dr. Derenčin : Dok su moji kolege uzeli interesantnu stranu tog Čina, ja du uzeti jurističku stranu. Naš kazneni zakon nepozna umorstva u mnoštvu (Gesellschaftsmord), nego samo umorstvo, kod kojeg ima neksusa izmedju počinjenja i Čina. Obtuženici tukli su Papca sjekirom, a pošto ima nekoliko smrtnih rana, za to drž, odvjetnik misli, da su svi krivi umorstva. Svaka smrtna rana je posljedica od više udaraca, dakle nije joj jedan kriv, a drž. odvjetnik nije ni kušao, da dokaže, tko je te smrtonosne rane zadao, a to je glavno. Zahtieva se po §. 134, da je netko tako uzrađio proti komu, da je uslijedila amrt. Stoji dakle, da nijednomu nije dokazano, da je smrtno ranio Papea, nego su svi udarci doprinieli tome, da je on umro. Ne može biti govora o umorstvu Tu se zahtieva, da svaki uradi sve, što čini kriterij tog zločina, a ne kao kod društvene kradje, gdje je i daljnje sudjelovanje zločin. To isto vriedi i o zločinu ubojstva. Tu predleži samo javno nasilje III. slučaja. Moguće da su imali kakovu neprijateljsku namjeru, no stvar stoji u tom, da su nastojali prieČiti njegovo uredovanje. Momu branjeniku nije dokazano ništa, jedino možda smetanje uredovanja. Što se tiče ostalog pristajem uz moje predgovornike. Slefan Večeri n upitao od predsjednika, da li ima Što kazati u svoju obranu, veli, da on nije sam kriv, a ostali ponoviše, što su već prije kazali. Žena pokojnog Papca traži odštete 3000 for. Državni odvjetnik tvrdi, da se po §. 136, kazni i onaj, koji naručuje umorstvo, a i onaj, koji se kod samog čina samo i dotakne umorenog, da se kazni radi umorstva. Tvrdi, da je bilo dogovoreno, da se lugar dovabi u šumu i tamo usmrti. Tvrdnja^ da je Papec bio animozan, ne stoji, nego je samo svjestno vršio svoju duž |