DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 280 - Velikom senatu, u kom fungiraju kao votanti gg. viećnici: glajmer, Vakanović, Radivojevi6 i Leder, predsjeda presv. g. dr. Aleks. pl. Rakodczaj. Javnu obtužbu za stupa kr. držav. odvjetnik Tomo pl. Kraljević, a branitelji obtuženika jesu gg, dr. DerenSin, dr. Eužić, dr. Šumanovid i dr. Eojc. Perovodja g. R, pl. Horvat. Na razpravu pozvano je oko 20 svjedoka. Kao sudbeni liečnieki vještaci fungiraju gg. dr. I. Antolković i dr. Figatner. Čin se je zbio na sliededi način : Žitelji iz sela Vidovca i iz sela Popovca u ob(5ini Sesvete-Maksimir, živu već dulje -vremena radi šume u zavadji i neprijateljstvu. Lugar Tomo Papec iz Popovca pazio je yevno na šumu svoga sela i s toga su ga Vidovčani mrzili. Dana 18. sieenja 1894. otišao je lugar Tomo Papec u šumu ali se ne vrati u večer kući. Drugi dan pošli su ga tražiti njegov brat i više seljaka a šumu „Vitlenicu", gdje ga nadjoše rarmrskane glave, mrtva. Javni je glas bio, da su se Vidovčani već dulje vremena spremali, da lugara Tomu Papca ubiju. Sumnja pade na ovu petoricu obtuženika, koje su žitelji Štefnn i Jure Jambrešic te Štefan Turčin kritičnog dana vidjeli u šumi, gdje su sjekli drva, pa da je od ovib obtuženi Breko Turčin, koji je sjekao sirovi grabar, govorio da de lugar Tomo Papec dođi i da ga budu fundali. Na svoju nesreću nadošao je zbilja lugar Tomo papec. Izmedju njega i seljaka dodje do svadje i keckanja, dok najednom na poklik Breka Turčina „bura po njem" navališe seljaci na lugara, te ga sjekirama i kolcima utukoše. Sudb. liečničkom razudbom Ijesine ubijenog Tome Papca ustanovljeno bi, da je nekim oštrim težkim predmetom zadobio na desnom ubu laku tjelesnu ozledu^ da mu je razmrskana sasvim polovica zaglavka i povriedjeni moždjani, pa je uslied ove težke i smrtonosne ozlede Tomo Papac za nekoliko Časova umro i umrieti morao. LieČniČki vještaci izjaviše podjedno, da su zaglavak i moždjani razmrskani uslied vise udaraca, te da je smjer ozleda taj, da su ozleditelji morali stajati iza ozledjenika. Glavna razprava započela je jučer u 9 sati, pošto je predsjedatelj oglasio stvar. Štefau Večeri n priznaje, đa je kriv. Lugar mu je btjeo oteti sjekiru, on nije dao, i na to se počeše natezati, dok ne priskočiše drugi i dogodi se nesreća. U dogovoru da nije ni s kime bio; drugi su samo došli, da njega izbave. Za Breka Turčina ne zna, jeli vikao jjbura po njem". I Mato Večerin priznaje, da je kriv, udario je lugara jedanput, a ne zna, tko je prvi. U dogovoru nije bio 8 nikim, no svi da su udarali po lugaru. Breko Turči n ne priznaje, se krivim, te veli, da je došao na gotov čin. U dogovoru nije bio, niti je lugara udario. U istrazi je bio prisiljen da prizna, Što i nije bilo, posto su ga žandari tukli. Štefan i Mato Večerin vele, da je od početka bio s njima i zajedno tukao lugara. Franjo JambreŠiĆ iskazuje, da je došao na gotov Čin, da nije tukao, čemu protuslove obtuženi Stefan i Mato Večerin, veleći, da je i on tukao Papca. Ivan Jambreši c veli, da nije kriv. Kod čina je bio i vidio Stefana i Matu Večerina, gdje su uhvatili Papca i sjekirami tukli. Dogovarao se nije s nikim, niti vabio lugara. Čuo je vikati „bura«, ali ne zna, tko je to bio. Breka Turčina nije vidioj đa ga je tukao. Prelazi se na preslušavanje svjedoka. Štefan Jambreši c (15 god.) bio je toga dana u Vitlenici s drugima. On nije imao sjekire, niti je čuo o kakvom dogovaranju. lOtišao je, čim je Štefan Večerin prvi put udario lugara. Čuo je, gdje je lugar vikao: U pomoć, hoće me ubiti! Vidio je Matu Večerina, da je pograbio za lugarevu pušku. |