DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 35 <-- 35 --> PDF |
273 Duljina ii ceutimet. glavatica (mladica) Salmo hueLo L, 40 lipan Tbjmallus vulgaris L. 20 štuka Esox Iiacius L. 35 kečiga (nosvica) Acipeiiser ruthentrs L. 35 3. Strogo 36 zabranjuje ribolov u polju, naime kad se vođa po njem razlije. 4. Tako 2vani preboji ili zapori ili zagrade, to jest svaka vrsta mreže i hvatala, kojima se po potocih i jarcih prieči ribi povratak u korita riekab, zabranjena su. 5. Isto tako strogo je zabranjeno loviti, dotično tamaniti ribe otrovom, odnosno razpršivimi tvarmi (balukotom, odnosno barutom, nitroglicerinom, dinamitom itd,). Prekršitelje ove naredbe kaznit 6e nadležna kr. kot. oblast, odnosno gradsko poglavarstvo, novčanom globom od 5 —100 for,, a osim toga zaplienit de se protupropisno pohvatane ili na prodaju donesene ribe i raci. Ubrane globe teku u zakladu za promicanje gospodarstvenih svrhah u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, U slučaju neutjerivosti novčane globe ima se ista obratiti u kazan zatvora, ra čunaju6 iznos od 5 for. za jedan dan. Ova naredba stapa u kriepost odmah. U Zagrebu, 3. travnja 1894:. Dragutin grof Khuen-Heđervirj v. r. Lovstvo. Ubijen vuk. Pišu nam iz Bisaga dne 25. travnja: Jučer, dne 23. t. mj,, ubijen je u občinskom urbarijalnom lovištu Radoišcfe-Tomaševac, koje mi od obćine Gor. Kieka (kotar Novimarof) u zakupu držimo, vrlo jak vuk od vlastelinskoga lugara. Težina mu je bila 52 klgr., a dužina sa repom 192 cm. Riedak je to slučaj za ovo doba godine — osobito u ovoj okolici, gdje vuk vec 9 godina vidjen nije. (Obzor.) Lov na izložbi u Cbicagu. Največi broj državah (amerikanskih) izložio je svoju faunu, a i životinje za lov, tako mnogobrojno i liepo, da bi se po tom moralo zaključiti na veliko bogatstvo divljači. Ali upravo je tomu drugačije. Ja sam se provezao^ piše izvjestitelj kroz više 1000 kilometara, a da nisam nijednog komada divljači opazio. Čini se, da krčenjem šuma sve malo po malo i divljači nestaje. Stoga nedvojim, da se u velikim šumama, osobito u briegovima, još mnogobrojna divljač nalazi, ali inače nigdje. U ovoj je zemiji slobode lov takodjer slobodan, te je zabranjeno loviti samo za stanovitih lovostaja. Tomu se imade pripisati da je god. 1870. do 1876. uništeno do četiri milijuna bisona, koji su najviše radi jezika i kože ubijani. Sada ih još nješto malo okolo luta, možda kojih 100 komada u briegovitih predjelih, oko 200 komada utjerano ih je u Yellow-Stone-park, a možda se isto toliko nalazi u zooložkim vrtovima. Svi c´e ti za kratko vrieme uginuti ili degenerirati. Prije njekoliko godina joŠ prebivali su po dalekim prerijama izmed Meksika i velikoga robakog jezera, a s druge strane izmed Alleglanie i gorskih predjela. Slično je i sa losom (sjevernim jelenom, cervus Alces), koji se još uviek domačom divljači ujedinjenih državah nazivlje, ali se joŠ jedva može nači u njegovom posljednjem pribježištu, u državi Maine. Na kakove je nizke grane spalo lovstvo u iztočnim državama, dokazuje nam pripoviedka jednog bogatog gospodara. Kad no sam ga posjetio na njegovu majuru pripoviedi mi, da se je u njegovoj gnjeteonici one godine izleglo do 7000 gnjetela. Na moju primjetbu, da če prema tomu biti izvrstan lov na gnjetele po poljih, začudjeno me pogleda i reče, da bi tada kad bi on gnjetele izpustlo, drugi ih postrielali. Oni da moraju u šumi, koja je plotom ogradjena ostati, a da ne odlete izčupaju im se letna pera. Za kratko vrieme^ da če u njekom klubu poslati za lov 700 gnjetela, * |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 274 — a za komad da mu plac^aju dya dolara; ustrieljeni gnjetli stoje takodjer samo dva dollara, pa tako lovci imadu skoro badavu zabavu, jer imadu troška samo za transport i za pušćani prab i olovo. Narodni muzej „Smltbsonian Institution," izložio je u najljepših primjercib familije amerikanskih sisavaca, ptica, gmazova, riba, kukaca i t, d. Osobito je vriedno spomenuti: Rocky Mountain Goat (NTazama montana) divokoza biela sa crnom glavom; Eocky Mountain Sbeep (Ovis canadensis). Veoma je bila zanimiva skupina amerikanakik mroževa (Tricbecus), na pr. Pacific Walru8, zatim skupina zmija i kornjača, koje se nalaze na granicama sjedinjenih država. Izvrstno su bile predstavljene perzijske kokoši za njihove borbe u proljevu, kao i Pfamigan (Lagopus lagopus). Ova ptica, koja je slična kokošima, stoga je zanimiva što je zimi posve biela, a kada počme snieg kopniti, dobiva malo po malo smedju boju poput mahovine i papradi one okolice, u kojoj živi. "Veoma su se liepo izticale takodjer obje pod vrati sobova (Cervus Tarandus) sjeverne Amerike i njeka malena vrst jazavca, koja, dini se, da se je osobito razširiia, jer su ga skoro sve države izložile. Veoma je zanimiva bila imitacija mamuta, koju je država New-York izraditi dala, tako, da si je čovjek mogao veoma dobru sliku o toj ogromnoj životinji stvoriti, kakova je u naravi bila, Izkaz divljači postrieljane na lovištih dobra „Zelendvor" u g. 1893/94. kojeg dobra je viastnik presvjetli gospodin Marko grof Bombelles ml. Divljači Zvieradi U srezu o -2 đo o > > CP 1 a? p r-* o s o >o CD. ož m s o c3 o 1=1 -3 1tS! o 0Q 3 m Ulovljeno je komadah >CD Ko mar 22 2247 1546 2810 1128 100 5 8 7866 18 6 1 70 573 3 84 94 67 115 1031 8897 Griinhof 2 505 917 109(1 59 2 2968 2 1 33 83 46 47 18 77 307 3275 Opeka 22 1 168 18 87 1 156 39 2 404 7 12 220 3 23 25 72 362 856 Ukupno 22 25 2980 2481 B987 1 1617 198 5 12 11328 12 7 1 115 876 3133 164 110 264 1700 13028 Opazka: Od gore izkazanih 3987 komada gnjetelah prodano je živih 1650 za razplod. Šumski ured vlastelinstva „Zelendvor" u Komaru pošta i brzojav Vinica 15. travnja 1894 Nadšumar: W i 11 m a n n*. * Zahvaljujemo g.nadšumaru W. za prijateljski saobčaj o stanju i ra/.voju lovskih prilikah na Ijepom tom,_ njegovoj brizi povjerenom lovskom dobru. Znanom prijatnošću presvjetlog lovca-gospodara, imali smo prigode, ne samo prisustvovati velikim lovovom, koji se ondje poćam od 2. studena — Hubertova dana — pa do 7, obdržavaju, već i proučavati razne lovne uredbe po g. nadžumaru uvarljane. Zato ćemo se možda samo donjekle odužiti, ako iz prijateljskog lista odamo, da se je obzirom na ovako povoljno prolje(?e, kakovo je minulo bilo, buduće jeseni još većim lovnim resultatom nadati- No uzporcdo s tom radosti kro6i i strah pred neovlaštenimi odstetnimi zahtjevi za navodn e i nepostojeć e štete počinjene po divljači. Sto skrivi suša, z!o obdjelavanje, hrčkovi i miševi, sve se to piše u grieh siromašnoj divljači Zato je od potriebe da se kod ustanovljivanja samih oštećenjah i kod pro´^jene odštetnih svotah postupa veom a savjestno , kako će se obostrani interesi svagda očuvati. K takovom uredovanju smjeli bi se svagda prizivati samo takovi ljudi, koji imadu u tu svrhu dosta i strukovnog znanja i samosvjesti. Mi želimo tim lovnim biser-poljanam zaštitu Sv. Huberta, a g. nadyumaru šiljemo usrdno lovačko odpozdravlje 1 Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 37 <-- 37 --> PDF |
275 - Obuka psa na čovjeka i apportiranje. Kao prlpL-emu zn. obučavanje psa .,Ba čovjeka^´, valja najprije tiaćiniti Čovjeka od slame, pa ga ogrnuti starim odjelom. Ova se prikaza izpravno stojeć pričvrsti po prilici u čovječjoj visini ua daski. Nas pomo(5nik pri dresiranju psa mora za ovu dasku stati, a da ga pas, koji de se dresirati neopazi. Tada pruži onaj desnu ruku kroz otvor, koji se u stieni nalazij spopadne desnu ruku načinjena Čovjeka, koji ima žtap u ruci i mase s ovim u zraku. Vlastnik psa ili onaj, koji psa dresira, vodi psa na vrpci prama prikazi, pa motri, hoće H pas zametnuti boj sa prikazom, a tada počne prikazu tobož karati i prietiti joj. To psa iznenadi^ jer vidi gospodara u pogibelji. Onaj koji dresira ili gospodar^ osokoluje psa, ne6e li da odmah izpočetka slamnjaČu prihvati, povici: „drž ga, drž" ! Na to pas spopadne tobožnjega čovjeka za grkljan i pokuša istog trgati. Sada mora pomoćnik koj sa daskom stoj: psa njekoliko puta udariti štapom, Usljed toga pas, još više razjaren počme prikazu natezati i derati ju tako dugo, dok ova na zemlju ne padne. Za slučaj da nebi pas dovoljnom oštrinom navaljivao, to ga neka gospodar ili dreser shodnim povikom podjaruje. Skinuo li je pas slamnjadu, tad ga valja odvabiti i umiriti, a ujedno i pohvaliti sa njekoliko rieči ili koricom hljeba. Kad se poslije toga nastavi dresiranje tada treba na to paziti, da pas više prikaze ne grize, nego da samo na nju zaskoči tako, da svoje prednje noge stavi na prsa prikaze i da joj izkesi zube. U tom položaju mora dotle pas ostati, dok ga gospodar opet ne ođzove. Takovim se načinom pas brzo „na čovjeka" dressira. Dok se takov pas dressira mora biti na samu t, j . u sobi nesmije podnipošto biti ljudi ili djece, jer često može samo jedna nesmotrena rieČ pozornost psa na se svratiti, i tako ga raztresti, da za obučanje postane nesposoban. Apportirati ili donositi ono, što je izgubljeno nauče se psi najlaglje u mladosti. Mladi psi naučiti de se apportiranju tako, da im se šuplja kugla za igru dade, koju u ustima mogu nositi. Kad se pas igra tom kuglom, oduzme se ista od njega i zar kotrlja, pseto trči za njom, spodadne ju i rađostno ju opet svomu gospodaru donese. Pas se smije apportiranju priučavati istom onda, iza kako je mlječne zube izgubio, pošto su prije toga njegova usta joŠ preslaba za spopadanje, odnosno za nošenje predmeta. Neimamo li lopte, a to si možemo za obuku načiniti, omot od starih nošenih rukavicah ili tako zvani štap za apportiranje (Apportirstock). U tu se svrhu uzmu Četiri jednako duga štapida, te se po dva spoje jedan preko drugoga u nakrst. Zatim se uzme prilično debelo, okruglo drvo i pričvrsti se sa jednim jakim Čavlom za svaki od tih u nakrst ležečih štapida. Drvo se mora platnom obaviti, da se pas spopadanjem ne ozledi. Kada pas sjedne, otvore mu se usta i stavi mu se ta sprava u usta riečima: „uzmi moje pseto", „tako tako", „jako dobro** i to tako, da drvo đodje iza zubih kojima hvata. Tada mu zaklopi usta i drži ih rukom zatvorena njekoliko časova. Pas tada drži spravu u ustima, pusti ju da padne, onda ju opet podigne i tako dalje. Na to ga treba polagano priučavati laskavima riečima. Kada se nauči pas na rieČ ,,drž*^, tada treba baciti štap za apportiranje nješto dalje, i poticati psa da Štap digne i donese sa rieČima: „donesi ovamo apport", „traži izgubljeno, moje pseto". Ovo pas nauči veoma labko. Po tom treba sakriti predmete, a da pas toga neopazi, kao spravu za aportiranje, žepni rubac i t. d. To se mora najprije u blizini psa sakriti, a tada sve dalje. Najbolje se pas nauči donašati sakrivene predmete, ako se Često na Šetnji predmet sakrije, da toga pas neopazi, pa se jednostavno rukom pokaže pravac psu, gdje je sprava za apportiranje izgubljena. Pas shvati odmah svoga gospodara, trči sagnuv njušku k zemlji pokazanim pravcem natrag, traži stvar dok je nenadje, te donese napokon izgubljeno. Poslije je potrebno samo reči „traži izgubljeno", a da mu 88 pravac i ne pokaže, pa de pas sakrivenu ili izgubljenu stvar potražiti i dometi. Sličnim načinom naučiti demo psa donositi stvari i iz vode, samo nesmijemo za obuku odabirati zime ili dneve, kad je voda jako hladna. Pri tom valja paziti da bačeni predmeti plivaju i da netonu. |