DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
-~ 364 " priečm zakupni prihod od državnog lovišta mogao u obće poskočiti po hektaru do 95 PL U proračunu 2a godinu 1893./95, računan je čisti dohodak državnih šuma i državnih lovišta u svem do 6,219.051 M. po tom po hektara do 32 M. 05 Pf., odatle dolazi na čisti prihod za lov, kako smo već spomenuli, po hektaru samo iznos od 20.931 M. ili oko 11 Pf. Uzmimo sada da bi čisti dohodak od lova uz sistem javnog uzakaplivanja mogao poskočiti za dvostruki ili trostruki iznos dakle do 22 Pf. ih 33 Pf. po hektaru, to pitamo što bi se time postiglo? Bogati zakupnik lova ih u obće lovac koji relativno skupo plaća zakupnina, želi za svoj novac imati i „liep lov", pa zahtjeva da se od strane državne šumske uprave osobiti obzir i posveti uzgoju divljači. Kako se pako dobro napućeno lovište odnosi prema šumskim kulturama, to znadu predobro samo oni šumski činovnici, koji u šumi posluju. Svako umnožanje divljači u šumi preko stanovite i dozvoljene mjere škodi svakako šumskom prihodu, pa se u tom pogledu nemože poljski lov sa šumskim lovom ni prispodobiti.; da li je u polju koja stotina zečeva više ili manje, to nesmeta, jer se i kod manjega broja zečeva moraju pokušališta, vrtovi ograđiti, a mlado drveće omotati, u ostalom pako ne čine zečevi tako osjetljive štete kao visoka divljač i srne. Posve je drugačije u šumi, gdje je svako umnažanje divljači osjetljivo. Ako jednom potrajan šumski čisti dohodak iznaša 30 M, i više po hektaru, tada se nemože u obće ni govoriti o kakovu takozvanu čistu dohodku od lova. Visoki su dohodci lova neuskladivi sa visokimi šumskimi dohodci. S pram zakupnika lova ostaje državna šumska uprava u pogleda kvantitativnog uzgoja divljači nemoćna, iz čega sijedi, da se gospodarenje sa sumarni i lovstvo u jednoj ruci nalaziti mora, ako se neće da probitak šumarstva štetuje. Pravi je dakle sustav o uporabi lova u državnih šumah, samouprava lova. Ista oblast, koja izpituje i odobrava ogojne osnove, mora imati uz duž nost i pravo, da na uzgoj divljači i njezin broj odlučno upliva, i da odmah posreduje, čim bi se štetno umnožanje divljači pokazalo osjetljivim po uzgoj šumah. Mora se samo pohvaliti nastojanje, što šumska uprava u interesu šume ne želi očekivati velikih dohodaka od lova i samo tko nepozna okolnostih, može svjetovati, da se pomisli na povišenje prihoda za lov u državnih šumah. Posve je nepromišljeno i ludo predbacivati, da je samouprava lova uve dena za zabavu šumskih činovnika i da se za to još njeke žrtve doprinašaju. Srezki su šum. upravitelji prije bili sami zakupnici lova, po tom im prelaz lova u samoupravu nije pružao nikakovu financijalnu korist, nego su se u interesu stvari bez prigovora odrekli većih prijašnjih dohodaka, koje su možda imali, a sada se posve protuslovno sa zbiljnimi okolnostmi govori, da je samo uprava lova za zabavu šumarskih činovnika uvedena. Pokraj obzirah na racionalno šumarenje, vojuju proti zakupu lova putem javne dražbe u državnih šumah, još i drugi spomena vriedni momenti. |