DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 260 prigovara, da se je oko utrnuća te zaraze premalo činilo, i đa se je premalo novaca izdalo. Da nije omorikovi prelac u Bavarskoj tako silno harao, to nebi nitko na to ni pomislio, da wurttemberžkoj šumskoj upravi sbog njezina postupanja u tom pitanju prigovara. Ali se pri tom posve zaboravlja, da su se okolnosti u Bavarskoj bitno od naših razlikovale. Mi smo opazili u državnih šuraah samo jedno leglo godine 1890. u revieru Weingartenu, a godine 1891. nije se pokazalo nikakovo novo leglo, koje bi opasno bilo. Da je zaraza nakoa posvemašnjeg obrštenja u tom leglu od godine 1890. u glavnom prošla, to smo mogli po svim dojakošnjim opažanjima sigurno predvidjeti. 0 zaista zbiljuoj pogibelji u revieru Weingarten saznalo se istom u proljeću godine 1890. neposredno prije samoga brštenja; ali tada nije još nitko pomislio na to, da bi se štogod moglo učiniti kao uztuk proti omorikovu prelcu sa kolobari od Ijepiva, a u Bavarskoj se nije zaista još godine 1890. u Eberberžkom parku kolobarenje sa Ijepivom upotrebljavalo. Istom u proljeću godine 1891. počelo se u Bavarskoj u najvećoj mjeri kolobarenje sa Ijepivom protiv novih velikih legala uvadjati, ali na žalost ne s takovim uspjehom, da bi se time posvemašnjem obrštenju predusrelo, pa je posve naravski, da se je tamo pri tako velikom širenju zaraze mislilo da treba sve učiniti, što god je u obće bilo moguće. Kada bi to kod nas bilo godine 1891. tako opasno kao u Bavarskoj, to bi i mi možda slično bih radili. Ako se dakle pravo stanje stvari razluči, tad se nemože prigovarati ni bavarskoj šumskoj upravi, da je ona godine 1891. predaleko išla svojim postupanjem protiv omorikova preica, a još se manje može zamjerati wiirttemberžkoj šumskoj upravi sbog njezina mira. Našoj je upravi uz mnogobrojna opažanja od zadnjih 50 godina dobro došlo izkustvo, stečeno od zaraze omorikova preica u godini 1839/40. u istom srezu, koja je mnogo veća bila od one u godini 1890. (tada je posječeno i bilo zaraženo 900 ha., a godine 1891. samo 195 ha). Po tom bi imale stališke komore viirttemberžkoj šumskoj upravi zahvalne biti za pravo prosudjivanje i postupanje proti zaraze omorikova preica, umjesto što joj spočituju i predbacuju njezina dobro promišljenu štedljivost. Medjutim se mi zadovoljavamo s okolnošću, da je taj prigovor u komori stavio jedini zastupnik barun pl. Hermann, koji je kao gornjoŠvabski šumovlastnik mislio, da njegovim šumam prieti od preica pogibelj. U stališkoj komori, u kojoj se u proljeću godine 1891. veoma živo razprav- Ijalo 0 omorikovu prelcu, nije se ovaj put nikakova više razprava povela. Usuprot toga nije se mogao izvjestitelj financijalnog odbora, njegova jasnost knez L6wensteinWertheim- Freudenberžki uzdržati, a da kod naslova 20. o gojitbenih troškovih ne primjeti, da je wiirttemberžka šumska uprava obzirom na pitanje o omorikovu prelcu posve drugo od dosadanjeg stanovišta zauzela. Nazori su se u ostalom o sredstvu tamanjenja omorikova preica u zadnje vrieme posve promjenili, pa je vrlo dvojbeno, hoće li kolobari od Ijepiva kod budućih zaraza omorikovog preica opet od velike važnosti biti. U kakvom je odnošaju šteta, nanesena omorikovim prelcem, u srezu Weingarten prema velikom haračenju omorikovog preica u Bavarskoj, vidi se iz brojeva, |