DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 255 ™
Na ovom mjestu, gdje se obje sile sastaju, nalaze se t. zv. j^ueutralria viakanca".
Ovo leži pod sredinom, jer se čvrstoća od pregiba više približuje čvrstoći
od razteži, nego onoj od tlaka.


Odnošaji čvrstoće naprama anatoničkom sastavu i specifićkoj težini drva,
kao i naprama vanjskim činbenikom, stojbini, sjecnom vremenu i t. đ. bili su
predmetom mnogobrojnih iztraživanja. Vriedno je spomenuti pokraj Nordlingerovih
pokusa, koji se više tiču prvog diela pitanja, još iztraživanja Bauschingerova
u Monakovu, Tetmajerova u Zurichu i drugih.


Suvislost izmeđju čvrstoće i specifičke težine neda se zatajiti. Ona doduše
nije takova, da bi se razne vrsti drveća po svojoj čvrstoći istim redom
redale, kojim sliede po svoj speciiičkoj težini, premda ipak u glavnom poči


maju stupnjevi čvrstoće sa drvećem specifićko težkim, kao što su briest, bukva,
hrast, breza, javor, jasen i t. d., a dovršuju sa specifički laganimi vrstmi kao
jela, omorika, topola, vrba i t. d. Nasuprot nas podupiru posljedice Bauschingerov
a iztraživanja u tom, da specifička težina barem kod pojedinih
vrsti drveća može služiti kao mjerilo čvrstoće, jer su pokazala, da razmjerno
veliki dio gustog ljetnog drva u godovih četinjača, takodjer i veći stupanj
tvrdoće zauzimlje. Ako već odtuda proizlazi, da izmedju čvrstoće i anatomičkog
sastava drva tjesoi odnošaji postoje, to nas u tom još većma podkriepljuje
okolnost, da je drvo, koje je jednoličnog sastava; uzkih godovi, pravnih vlakanaca
i čisto od grana, mnogo čvršće, a kod obratnih odnošaja mnogo slabije.
Nuzgred možemo po Baus chingerovih iztraživanjih spomenuti, kako se
sječno doba dojimlje čvrstoće drva. Posljedci ovih iztraživanja dadu se u kratko
na to svesti, da u slučaju, ako drvo odmah posije sječe izpitujemo na njegovu
čvrstoću, nećemo opaziti nikakvog upliva sječnog vremena dočim će nam pokusi,
poduzmemo li ih njekoliko mjeseci posije, kod u zimi oborenog omorikovog
i borovog stabla pod inače jednakimi okolnostmi pokazati, da im je
čvrstoća za 25^/^ veća, nego kod stabala oborenih u ljetu.


Naprema čvrstoći je gib kost drva samo jedno od pođredjenih svojstva,
pa se je ista mogla dovinuti njeke važnosti u tehnici samo stoga, što se gibkost
drva umjetnim načinom (izlaganjem istoga pari) znatno povećati dade, kako se
to Čini kod proizvadjanja pokućtva u tvornicah, i kod brodarstva. 0 kakovom
odnošaju gibkosti drva prama anatomičkom sastavu drva ili specifičkoj težini,
može jedva govora biti.


U tim neposrednijem doticaju stoji kalavost ili cjepkost drva, kao
ono svojstvo, koje se temelji na osobitih ođnošajih anatomičkog sastava drva.
Kao tehničkom svojstvu pristajao bi joj bolje naziv „čvrstoća kalavosti", koja
se pokazuje kao odpor, što ga drvo suprot stavlja klinu, koji mu vlakanc postranično
rastaviti nastoji. Odtud proizlazi, da se kalavost pokazuje samo u podužnom
smjeru vlakanca, te joj je glavni smjer radialni, u pravcu cjepacž,
dočim u smjeru tetive nalazi klin veći odpor, jer mu cjepci na putu stoje, koje
presjeći mora.


18