DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1894 str. 12 <-- 12 --> PDF |
250 — Nu iz datah kojih imađem pred sobom ustaBovljujem, da je to bila čistina do godine 1878., a tada da je imovna obćina dala tu površinu dvie sto jutara veliku, žirom zasaditi, po ćemu je branjevina postala. Ova je branjevina tećajem godiuah obrasla i zarasla svaSim više no hrastom, a mjestimice gdje je paša bila, te blago više zaletavalo, tu su ostale čistine. Mnogo sam puta razmišljao, na koj način da uredim ovu branje vinu, ali svagda su mi misli zapele o onom tako rekuć neprobušivom korova, trnju i kupinju. Osokoljen uspjehom rađa u „Osojah" nadao sam se, da će mi narod mnogo brojno na odradnju dolaziti, pa sam stoga odlučio i to ponajprije u manjoj mjeri, a kasnije u sve to većoj radnike sazivati^tako, da sam god. 1892. u mjesecu ožujku dnevno radio sa stotinami raduikah i to sve na čistjenju te branjevine. Bio je to tegotan posao, o ćem neće podvojiti onaj koga je kada trn ubo. Zadaća mi je bila da se riešim svake suvišne porastline, te da mi ostane sam hrast. Preduzeto djelo sam izveo. Korov sam popalio, praznine sa hrastovim! presadnicami koje su u šumskom vrtu uzgojene bile, popunio. Trošak po rali nije ništa manji od 50 forinti. I tako je i ova branjevina dobila pravi svoj oblik i obiležje.* Obe ove veleradnje iznašaju prema navedenom 1700 jutarali šumišta, koja su sa troškom u iznosu od 38 hiljadah forinti pošumljena, ili pako troškom od 22 for. po jutru, što sigurno nije previše, a osobito kada se u obzir uzme, da su to radili još skroz neuputni radnici, a osim toga dužnici, koji se i tako nikad nežure k poslu. Sa ovimi veleradnjami nije se prva banska imovna obćina jošte lišila svojih krčevinah i zapuštenih, branjeviuah. Ona posjeduje takovog šumišta jošte najmanje pet hiljada jutarah; dakle radnje u izobilju. Kako se iz navedenog vidi, narod je voljan da radi t. j . da svoju dugovinu odradi, pak mu se samo mora k tome prilika pružiti. On će to i učiniti. Nu u najnovije vrieme stavljaju se zaprieke radnji, i to time, što se imadu na radnju uzimati samo oni dužnici, koji nemaju od kuda da svoj dug plate. Narodna poslovica kaže; „gdje nema ništa, tu i car gubi". Tako i tuj. Meni nije do tog, da kritikujem ovu odredbu, već mi je do toga da se nepošumljena šumišta što prije pošume; a * Ako se i taj uspjeh, a naročito nastojanje da se Šumska čistina u obće ogoji, Bamo pohvahti mora, to ipak držimo, da šumoposjedniku tako visokimi ogojnimi troškovi samo relativnih koristih donosimo. 0 tome de se svaki izvoljeti uvjeriiti, ako računa što će dotični hrasti do svojeg usjeka stojati. Po našem mnienja dale bi se takove gojitbe puno Jeftinije obaviti, a jednakim uspjehom, kad bi se odustalo od posve masnjeg očišćenja takovih podivljahh ogojnih plohah, i podpune sadnje, ter kad bi se samo pojedine pruge, u razmaku od 1-7 — 2 mtr., na širinu od 30 — 40 cmt. izsjekle, tlo priredilo, i tad sjeme ili biljke (ovo još bolje), posadile. Preostalo čbunje i korovje uzdržavalo bi vlagu i poduktivnu snagu tla, x>loština bi se ogojila, a uzrasle jednom biljke, čira bi se sklopile, ugušile bi korovje pod sobom sasma. Takva gojitba bila bi %& ^2—V-^ jeftinija, a ahodna. Ured, |