DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 207 — Europe, tako su se i postepeno sve to više proredjivale i zatirale šume, a krčile gore, da se ovako dobivena zemljišta intenzivnije upotrebljuju bud za pašu bud za druge težatne svrhe. Tim se je doduše polučila časovita korist, ali su se za buduće otvorili putevi elementarnoj sili vode. Posljedicom tomu bijaše, da je sa ovako ogoljeloga i usljed prekomjernog uživanja paše svakog veza lišenoga gorskog tla, voda izprala i odplaviia u dolove svu crnicu i plođovitu zemlju, te da su se zemljišta nekoč plodna, znatno deteriorirala. Padajuća kiša i sniežnica ne bijahu ničim više spriecavane u svom naglom stjecanju, već se slievahu pospješenom brzinom i tim većom živom snagom preko golih obronaka u potočna korita, tvoreći biesne bujice, koje bi noseći sobom zemlju, pješak i šljunak zabrtvile korita potoka i prouzročile razlievanje vodah a na svom putu u gornjem i dolnjem tieku gorskih potokah razvalile zahvaćena stanja i doplavljenim rauljera i pieskom zasule težatno tlo, pače i u pojedinih slučajih svojimi nanosi zaprietiJe ili uništile život Ijudih i životinjah. Dalnja i daleko štetnija, jer u svom djelovanju trajnija posljedica krčenja gorah i nestajanja šumah bijaše ta, da se je pogoršalo podnebje, a umanjile da sn se i nejednako razdielile zračne oborine, pa su presahnula mnoga vrela i potoci, a nestalo rodovitosti tla, da je napokon s ovako pogoršanoga podnebja trpilo i samo zdravlje pučanstva. Gdje je krčenje šumah zaseglo dalje, nego li što su to dopuštali naravni zakoni, nastaše doskora katastrofe, kao što najprije u francezkih Alpah god, 1856., gdje su bujice počinile štetu u vriednosti od 200 milijunah franakah, Francezka vlada morala je nastojati, da se zakonskimi odredbami stane na put štetnom djelovanju bujicah, te je zato stvoren ponajprije zakon od 28. srpnja 1860- o pošumljenju gorah, zatim zakon od 8. lipnja 1864. o pobusivanju i poboljšivanju gorskih pašnjakah. Svestrana proučavanja u Surellea i Demontzeja dovedoše napokon do sliedećih zaključakah: I. Da drvljem obraslo tlo zapriečuje stvaranje bujicah; II. Da se krčenjem šumah tlo izvrgava štetnom djelovanju bujicah; III Da se razširivanjem šumah broj bujicah umanjuje; IV. Da nestajanjem šumah snaga bujicah u velike raste, pače da odatle nastaju i nove bujice. Francezka vlada spoznala je po tom, da uredjenjenje bujicah ima svoje uporište tražiti poglavito u šumarskim mjerama i odredbama. Napustila je stoga u oba spomenuta zakona prijašnji način uredjivanja bujicah po mjernicih, a prihvatila racijonalniji t. j . šumarski sustav uredjenja, koji razvoj i narav buiice prati ća do njena izhodišta na sljemena gorah, a nastoji shodnimi mjerami doskočit štetnu joj djelovanju, te kojim se polučuje, da se ne samo sjegurno i trajno poboljšavaju gorska tla, već se mogu i silovitije i opasnije bujice primiriti. Da se pako ova svrha još podpunije poluči, promjenila je francezka vlada u novom zakonu od 4. travnja 1882. o poboljšavanju i uzdržavanju gorskih pašnjakah smjer tadanjeg postupka u toliko, što je odredila, da će se uredjenje |