DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 35 <-- 35 --> PDF |
-^ 233 pri tom koju šalu počini. Ali 2 do ´d godine neprestance ništa ne raditi, to nije dozvoljeno nikom odraslu drugdje u svietu, to se ne^biva n nikojem drugom zvanju, to se ne nalazi u nikojeoi uzgojnom sustava drugdje u s?ietu. Tko 2 do 3 godine IjenČuje^ prije podne u gostioni sjedi, comraent* uči i pođaje se lastnim užitkom, taj mora tjelesno i duševno propasti. Od toga može samo iznimno posije nješto biti, Nu reći 6e se, to ili je samo njekoliko! a hvala Bogu ima mnogo boljih elemenatali. Ja ee podnipošto ne tužim, a nisam se nikada imao niti tužiti na prazne klupe; od 200 do 300 slušateljah uvjek ih je polovica, a Često i dvie tredine priautnih, a to je prek dovoljno da Čovjek može s veseljem i užitkom predavati. Ali postotak Ijenjčarah ipak je velik. Ne boli me to radi mene, nego, jer pomišljam na bududnost, jer se pitam, hoće li naše činovničtvo biti doraslo velikim i težkim zadačam. koje ga čekaju; da li ono u obče ne nazaduje u značajnosti, izobraženosti i znanju? A kod ovih pitanjah odlučuje ODO, što je đjak radio i učio na sveučilištu. Mi ne smijemo imati toliko referendara, assesora, sudaca, zemaljskih i tajnih savjetnikah, koji na sveučilištu ništa učili nisu, nego gu upoznali samo vanjštinu i užitke djačkog života. Naši posjedujući i izobraženi razredi podsjećaju granu na kojoj sjede, ako takova što dozvoljuje kojem od svojih sinovah. Meni nije žao, ako mi takovi ne polaze predavanja, jer se čutjm u mnogo boljem družtvu, kada njih ne ima. Ali mi je budućnost domovine na brizi. Medju pogrieškami aristokratskih družtvenih razreda nalaze se uvijek frivolni izgredi rastuće mladeži, koja hoće da podpuno u materialiatiČkom duhu samo uživa, svojimi osebina mi se iztiče i u prvom redu ništa ne radi. Ništa nas tako ne ogorčuje, nego takav život. Često je to dalo u povjesti povoda prevratom. Ne radi se dakle o nevinom pitanju, da li djaci manje ili više predavanja polaze, nego o duševnoj i ćudorednoj visini naŠih diuovnikah, učiteljah, naših odlučujućih krugovah u obće, o budućnosti pruske i njemačke države. A jer mi je ova na srcu, dozvolio sam si, da Vam svoje srce izkalim. Neka djaci barem znadu, da medju akademičkimi učitelji ima takovih, a valjda i mnogo, kojim ovo pitanje nije ravnodušno´^ Ove, svom ozbiljnošću izgovorene rieči obljubljenoga sveučilištiioga učitelja, dojmile su se vrlo, prisutnih, koji su ih sa običnimi akademičkimi znaci odobravanja popratili. Ove rieči, kojimi je prof. dr. Schmoller opomenuo berlinske djake vriede manje više i za slušatelje drugih sveučilištah i viših uzgojnih zavodah. U novije doba čuju se Često tužbe, da se od djakah mnogo traži, da moraju premnogo u školi sjediti, na račun svoga tjelesnoga zazvitka itd. 0 sasma protivnom ćemo se pako uvjeriti, kada moramo danomice gledati, koliko djakah najljepšu dobu dana sprovadja u smrdljivih prostorijah kod karatah ili drugih zabavah. Kod takovog posla^ uz koj i duševno i tjelesno propadaju, zaboravljaju Često na predavanja i još više na krasnu narav, koja ih u najbližoj blizini okružuje. Kavane su naročito posije podne inadepunom mladeži dubkom pune, usuprot lošem zraku, koji ih napunjuje; obližnja pako liepa šetališta, nasadi i divotne šume, u kojih bi mladić morao tražiti, a i našao bi okriepe tjelu i duši, polaze se razmjerno vrlo malo. Smrdljivi duhan i kuhinjski dim jače ga privlače! Mjesto, da si pješke hodeć zdrave noge pružaju, voze se po ulicah i šetalištih iz objesti, koja nije na mjestu — a Često je na trošak Štedećih roditeljah — u elegantnih kočijah, uz ogorčenost puka, koji mora solidno raditi, te je ozbiljnom poslu privikao. Neka i šumarski podmladak, komu se u pretežnoj veĆini dobra svjedočba izdati može, k srcu uzme gornju dobromiš´jenu opomemenu te neka traži zabavu i okriepu manje u smrdljivih i otrovnih Škuijah kod karatah i kocakah, a viŠe u polju i u šumi, pa ćemo se onda i u buduće moći radovati, da ćemo imati zdravo i vrstno Šum. ćinovnićtvo. Djak pako, koji moli etipendij i druge materialne podpore, a posije zapusti svoje akademičke dužnosti, taj se ogriešuje o svoje siromašnije i marljive sudrugove. (Forst\v. Centr.) UredniČtvo. * |