DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
~ 232 — Čini ae, da su za to najsgođnije rane gredice vrtlarove makar se to mnogom šumaru i čudnim pričinilo, pošto se tako za svaki slučaj omogućuje pravo odrvljenje i onda, kada je klicanje zadocnjivalo, isfedvojbeno je, da ćemo u naših šumah s vremenom još u velike i uspjeSno uva djati inozemne četinjače. Pogledajmo samo n. pr, razširene porfirne strmine u južnom Tirolu, po kojima se skoro izključivo uzgajaju listnate šikare za gorivo. Svaki će gu mar, kojemu su iole poznate tamošnje stojbinske okolnosti, dopustiti, da bi tamo Četi njače spadale. Na istom bi se mjestu moglo urediti veliko pokušalište za inozemne če tinjače, pa da se uz to i neškodi gojitbi šikara, jer bi takova bila samo kao pred kultura koristna, pa bi se prije svega na onih mjestih moglo pomišljati na srednje šumsko gospodarenje. Ovom razlaganju c. kr. šumarnika u Kramsacliu, Rassla dodaje uređničtvo „Cen tralblatt fiir das gesammte Forstwesen" još sliedeoe primjetbe: Pravo i svrsi shodno postupanje šumskim sjemenjeoa, osobito sjemenjem inozemnog drveda prije proljetne sjetve, zajamčuje nam pospješao klicanje. Naročito spremaju Francezki gojitelji biljkah inozemno sjemenje u vlažni piesak još prije početka nove godine, sto im je svagda do sele liep uspjeh kod klicanja exotah osjeguralo. Pošumljuj planine sjetvom! Obzirom na skupocieno i nesigurno ogojenje šumah, sadnjom u planinama, slobodno je baviti se pitanjem, nije li često sjetva bolja od sadnje. Dakako da se danas naginje većinom sadnji. Predstavimo si samo, da je u planinama tlo obično krševito, pećinasto, pa promotrimo li iz sjemenja u prisunju tamo poniklu dvogodišnju borovu mladicu, opaziti ćemo: kako se duboko ukorjenilo njezino žilje u zemlju ili u pukotinu pećine. — Da je ona biljČiea tuj odoliela sunčanoj žegi, može se samo tako protumačiti, što je korienje doprlo duboko u zemlju. Slobodno je sada pitati tko bi tu na takovih mjestih što boljeg mogao postići sa biljevnim materialom, uzgojenim u zaštićenom biljevištu ravnice, i ovamo presadjivanim ? Osim toga težko je za razne brdske položlne i doba vljati uviek sgodno uzgojene biljke. U tom se pogledu svašta pokušalo, pa je ondje, gdje se je zavela sjetva zajedno sa sadnjom, prva obično uzrastom sadnju nadmašila. Sađjenice, koje nisu kako treba posadjene, kržljave dugo vremena, a osobito ih marha i divljač oštećuju, pa tako ostanu nizke i čbunjaste, Što se nedogadja kod biljkah, koje potiču iz sjetve ter koje, jer punosočne, žurno rastu i napastmi se otimlju. 0 tom se neka svaki šumar osvjedoči. Nadalje se neće dati pridići sađjenice, razsadjene med ležeće granje na istom nastaloj sjeČini, koja je humusom ili poluhurausom pokrivena prije, nego li što humus nepoprimi formu hranitbe, koja odgovara šumskim biljkam. Ovo nastupa istom onda, iza kako su se maline i paprad bujno razvile, dočim se one biljke, koje poniču iz sjetve poduzete na nagrebenih, rudnom zemljom prekritih hrpah, razvijaju podpuno i brzo, pa lahko prerastu korov, koji se kašnje na sječini razvija. Profesor dr. SchmoUer svojim djakom. Na koncu ljetnoga semestra g. 1893. završio je poznati prof. narodnog-gospođarstva dr. Schmoller, na sveučilištu berlinskom svoje predavanje ovimi riečmi: jjPreostaje mi joŠ, da ae zahvalim mnogobrojnoj gospodi, koja su do danas moja predavanja pratila tolikim marom i pozornošću. Razumije se, da se moja hvala proteže samo na ove, a ne i na one^ koji su ciele semester izostajali te danas dodjoše, da si pribave potvrdu, kojom kane posije zavesti izpitne oblasti. Nije mi na umu, da kudim svakoga, koji ne polazi predavanja. U prvom redu ne starije i marljive ljude, u kojih se je probudila živa želja za naukom; koji mnogo čitaju i kod kuće rade. Ovi mogu često svoje vrieme bolje upotriebiti^ nego da slušaju predavanja. Sto me boli, jest činjenica, da vrlo mnogo djaka 2 do. 3 godine u obće ništa ne radi, ništa ne uči, nego okolo tumara i Ijengari, Ni ja ne imam ništa proti tomu, da mladost svoje sprovede i |