DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 33 <-- 33 --> PDF |
231 Naravno da je praktičan gospodar upravo zafceSeii potrjebom i nuždomj da granje za krmu upotrebljuje. Ali uza sve to su ve6 mnogi praktičari to pitanje osobitim zanimanjem proužavali. Starina StOckhardt činio je n Tbarandu dugotrajne pokuse krmljenja sa drvom, A kako je na mnogih gospodarstvih ? Tt3 pastiri ponašaju sa sobom ajekire, kada polaze sa stadom u šumu, da nasjeku za svoje ovce najtanjeg granja. Skrbni šumar brine se za ljute zime a osobito za poleđice, za svoju divljač tako, da mlado drvede za hranu namakne. Prijašnji uspjesi sa granjskim krmljenjem i prvi pokusi krmljenja po dr. Ramannu preduzeti, nisu uspjeli, jer se je za krmljenje uzimao materijal od jačih grana, a naravnOj da se to hranivo nije moglo prispodobiti sa gječkom. Pa pokazalo se, da i mladjeg granja blago nije volilo u večoj množini trošiti, dočim je za sam konačni uspjeh važnO; da se životinjskom tielu i oveća množina granja privesti može. Istom za ta svrhu načinjena makina za gnjeČenje učinila je stvar koristnom. Djelovanjem te makine prorahluje se spoj drvnih stanica, usljed Čeaa mogu probavni sokovi izcrpati hranivi materijal. Jer kao što je jasao^ da staro drvo nije ino nego celluiosa u najodrvljenijem obliku, tako je sigurno, da tanko granje, poimenc za zime sadržaje znatna količinu proteina, masti i ugljičnih h^đrata. Kao što i kod naših korenjača i gomoJjnica hranivo u jesen prelazi u korienje u svrhu, da se tamo za dojdudu periodu vegetacije sakupi, tako se nalazi i u tankom zimskom drvetu svuda mnogo hraniva zato, da ga stablo n proljedu za stvaranje novih mladicah upotriebiti uzmogne. Najbolji je postupak, da se granje blagu pohrani kako Kamann tvrdi taj, da se željena količina sgnječena granja za krmu sa potrebom snažnom hranom pomieša, ter tako izmješana i zgažena pusti, dok se sama od sebe ugrije. Medjutim tvrdi Ram.- Poppelsdorf, da i to ugrijanje nije beznvjetno potrebno, jer da blago rado uzima tako pripravljenu krmu u dostatnoj količini a osobito žđriebad, volovi, krave i ovce. U Poppelsdorfu kod znatna i točno izvadjana pokusa uredjivalo se to tako, da su se krave najprije sa dobrim obrokom sastoječim od pljeve i sjena hranile. Poslije 14. dana po prilici zamjenjivao se malo po malo jedan dio siena i plieve sa sgnječenim granjem, i tako se krmljenje kroz 44. dana nastavljalo, a tada se opet prvobitni način krmljenja upotrebljivao. Pri tom se pokazalo, da je to kravama prijalo, a pri krmljenju sa granjem dapače da su malo i odebljale. Množina mlieka ostala je ista, a množina maslaca bijaše za vrieme krmljenja sa granjem nješto viša, nego li prije i poslije toga. Iz ovih pokusa sHedi, da se iz tako priredjenog granja vriedno krmivo dobiva pa se može materijal, koji je do sada bez vriednosti u naših šumah gnjio, za gospodarstvo i pučanstvo učiniti uporabljivim. O uzgajanju inozemnih četinjača. Cesto smo opazili, da je izmedju trideset vrsti inozemnih Četinjača vrlo ih mnogo podleglo več prvoj zimskoj studeni, akoprem bi te vrsti morale u srednjoj Europi po tvrdnji Hochđtetterovoj zimi odolievati, Naše naslučivanje, da te smrznute biljke nisu bile dosta odrvenile, potvrdili su dalnji pokusi. Sjeme od najviše vrstih Četinjača izpada već za kasne zime iz Češericah, pa se tada pripravlja za klicanje bud na vlažnoj zemlji bud na sniegu, te spusta svoje korienje za prava vremena, čim naime nastanu topliji dani u dubinu, i to za povoljna vremena bez ikakova pokrivala, još prije nego li nastupe vjetroviti sušni proljetni dani. Pa i inozemno je sieme večinom starijeg porietla i radi tog sporije klicavosti, osobito ako je s preko mora dobavijeno. Kod iztražlvanjah pokušalo se ovo sjeme podvrdi naravnom procesu tako: da je već u mjesecu ožujku s njeŠto zemlje pomiešano, zraku izlagano bilo, ter je, kada bi nastala suša, sniegom ili kišicom nakvašivano. —- Istom kada je proklicalo, spremismo te mladice u sadilišfce, |