DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 30     <-- 30 -->        PDF

228


pošto se kod nas, — kako nas izkustvo u5i, samo pri izđasnili oborinah i na vlažnih


mjestib rado nalaode.


Ku stara rečenica : j^nljedno pravilo nije bez iznimke", našla je kod nas ljetos


svoje pravo, jer unatoč što su lovišta bila posve suha, unatoč predmnjevi da se neče


možda nijedna: iii prama prijašnjima godinama maogo manje šljukah pokazati, imali


smo priliku te smo ved 28. veljače u sreza moslavačkom na večernjom dočeku prvu


šljuku vidjeli. Od tada počam rasao je dolazak šljuka danomice, te je velike nedelje


postigao svoj vršak.


Pogoni počeli su posto su dva dana pokusni lovovi obdržavani bili u svrhu da
se može množina šljuka opređjeliti, 13. ožujka, pri kojima je 7 odličnih lovaca do 17.
ožujka sudjelovalo, dočim su posije uzkrsa do konca ožujka samo dva visoka gosta
još lovila.


Prisutan je bio i ustrelio p. n. gospodin: grof Samuel Teleki 22 šljuke, grof
Gjuro WaUis 8 šljuka, barun Gustav Goumoens 9 šljuka, barun Vilim Hauer 3 šljuke,
Julijo pl. Pronay 1 šljuku, Desider pl. Gromon 15 šljuka, 1 lisicu, 1 kunu, Gjuro
pl. Szfgedy 40 šljuka, markgrof Slavoj Palavicini 27 šljuka, grof Gjuro Majlath 36
šljuka, 1 kunu, grof Posip Majlath 14 šljuka, 2 lisice, grof Ladislav Majlatb 7 0 šljuka
šumsko osoblje 70 šljuka, 2 lisice, na Čekanju 15 šljuka. Ukupno 330 šljuka, 5 lisica
i 2 kune.


Prema lanjskoj godini ustrieljeno je za 73 šljuke manje, što se ima pripisati
3 jedne strane malo slabijem dolazku, i s druge strane okolnosti, da su šljuke ove godine
pretežito suha šumska mjesta za svoje boravište izabirale, doČim smo ih mi po
starom običaju i izkustvu u obično inundiranih, dakle više vlažnih sastojinah tražili.
Ovdje smo ih samo koji dan mnogobrojno našli, ali najviše pojedince ili ništa, pak je
tako traženjem mnogo vnemena izgubljeno. S druge strane bio je lov u najboljem
vremenu bas o uzkrsu obustavljen, a visoki su gosti u to vrieme samo na kratko,
kađkada samo na pol dana lovili. Čime se i velike razlike u izkazu o ubijenih šljuka
tumačiti dadu.*


U Miholjcu, dne 9 travnja 1894.


Lambert Žerdik, upravitelj šumarstva.


Nj. c. i k. visost Nadvojvoda Franjo Ferdinand od Austrija-Este, stigao
je 4. travnja u Opeku u posjete Presv. gosp. Marku grofu Bombelesu ml. Posjet traje
dva dana, a u oba dana loviti će se šuljanjem na srnjake. Potankim izvještajem o
uspjehu tih lovovah obvezao bi nas si. vlast, šumski ured u Komaru, u velike.


Različite viesti:


stari hrast. U Zaboku na trgu stari je hrast, kojemu je sigurno več 400 god.
Za taj hrast znadu ljudi gornjega Zagorja, Štajerci i Kranjci, jer kad su putovali na
proštenje u M. Bistricu, uviek su pod ttra hrastom počivali a i noćili. Još i sad, kada
većina proštenjara ide željeznicom, svraćaju se pod taj hrast, da se tu odmore. On je
vidio mnogo i mnogo gener^icija, a da zna pripoviedati, Bog zna, što bi sve kazivao.
Sad je taj hrast veĆ posve šupalj i od crva izjeden, te mu je samo njekoliko grana
živih, koje se ljeti zazelene, ali skoro nikakve sjene nepružaju. Kako izpod njega
prolaze uviek kola, ljudi, a osobito školska djeca, mogla bi se dogoditi velika nesreća


* Zanimivi ovaj izvještaj bi osobito upodpunio izkaz o uspjehu dnevnoga lova, jer
bi se tako dalo razabrati a kojih danih seobe jest najviše postrleljano. Mi zato umoljavamo
koli g_ izvjestitelja toli i druga gospodu, da nam kod sličnih zgodah izvole priposlati i izvadak
iz „dnevne lovne listine/´ Ured.


ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 229 kako
se je pred njekoiiko godina gotovo i dogodila. Imade toliko ogromnib grana
sasvim trulih, pak bi se ove mogle i bez bure odkinuti i strovalili na prolaznike.
(Var. Viestnik.)


Kako se razpoznaje ljetno i rimsko drvo. Od velike je važnosti za onoga,
koji kupuje drvo za Jies, osobito gradjevno drvo, da znade, da H je dotično drvo ljeti
ili zimi posje6eno. Dotičnik može bo samo tako izbje<5i znatnoj šteti, posto je drvo, a
osobito gradjevno, kako je poznato, posječeno ljeti lošije, nego ono, koje je zimi sječeno.


Drvo, koje se sječe, dok miruje vegetacija, a to je od mjeseca studena pa do
travnja, sadržaje u stanicah veliku množinu škroba, Što ee nigda ne nalazi u drveću,
koje je u ljetu posječeno. Zimsko je drvo uslied tog škroba mnogo čvršče i nepropustno,
jer se gupljinice stanicah začepljuju škrobom. Zato se upravo n. pr. za pravljenje
burađi i. t. đ, rabi samo zimsko drvo, jer bi se tekudina kroz šupljinJce jako
izhlapljivala, kada bi se za to upotrebljivalo drvo, koje je ljeti posječeno.


Škrobna srčika, koja se nalazi u zimskom drvetu, bojadiše se ljubičasto, spojiš
li je s razredjenim jodom. Za to treba drvede koje se iztražuje, na presjeku namazati
raztopinom joda; postane K ciela ploha skoro jednako žuta, sa ponješto svjetlo žutimi
potezi, tada znamo, da je to drvo, za vegetacije posječeno, Svietlo-žuti potezi jesu oni
traci, koji sadržavaju mnogo srčike, dočim su drvna vlakanca, stanice i staničja jednako
žuta. Nasuprot se opaža da su škroboviti srčikasti traci na drvu, koje je posječeno,
dok je vegetacija mirovala u jednobojnom žutilu ostalih djelovah drva (vlakanca,
stanice, staničjej znatno tamniji, skoro kao crnilom urisani.


Štetnost uporabe lišća za stelju. Da se uzmogne brojčano dokazati štetnost
koja nastaje po šumsko tlo odatle, što se istomu oduzimlje šumska stelja, budnu prije
njekoiiko godina u jednoj pedeset godina staroj, na pjeskovitoj ilovači u ravnici izrasloj
i do onda od stelarenja zastit^enoj borovoj sastojini, na izkolčenih pokusnih plohah
preduzeti iztražni pokusi. Te plohe obsizale su jedno jutro, odbodene su u skoro jednakih
uzraslnih okolnostih, ter bje na istih ustanovljen popriečni prirast za jutro i godinu.
Na jednoj takovoj pokusnoj plohi ostalo je i nadalje zabranjeno svako steljarenje. Na
drugoj plohi steljarilo se svake godine. Na trečoj opet plohi steljarilo se svake druge
godine, a na četvrtoj svake treĆe godine.


Dobivena stelja sastojala se samo iz Četinja, pa se proračunalo, da je iznašala
po jutru i godini popriečno 27—30 metr. centi osušenih Četinja.


Med množinom popriečno dobivene stelje, na svakoj od one tri pokusne plohe za
cielog vremena, nije se pokazala znatna razlika; druga je pokusna ploha dala po
prilici 4 postotka vise stelje nego treda, a ova opet po prilici 2 postotka više nego
Četvrta.


Na svršetku pokusne periode, koja je na 12 godina ustanovljena bila, iztražene
su sve Četiri pokusne plohe ponovno na sadašnji popriečni prirast vrlo točno, te su se
pokazale prema prije 12 godina ustanovljenom popriečnom prirastu, sljedeče promjene :
Na prvoj pokusnoj plohi poskočio je prirast, naprotiv pako spao je popriečni prirast
kod svih ostalih trih pokusnih ploha i to:


Na pokusnoj plohi II. za 30 postotaka


j) » " ^^-» ^´^ »


Priračuna li se k tim gubitkom još ovaj prirast, koji bi imao obzirom na odnosne
pokusne plohe I. i kod ostalih pokusnih ploha nastupiti, tad postaje gubitak prirasta
još znatnijim.


Ovo padanje popriečnog prirasta nemože se na pokusnih ploha II., III. i IY. uz
predstoječe predpostave nijednom drugom uzroku pripisati, nego sabiranju lišča za stelju.
Izkazane pako brojke označuju stupanj, od kolike štete može biti steljarenje Šumam
pod stanovitim! uvjeti.




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 32     <-- 32 -->        PDF

- 230 —
Kako da se očuva drvo od ervotoči. Poznato je, da je drveće od gnjilode
i truleži zaštićeno, ako se samo u osušenom stanju aporabljuje, u protivnom slučaju
drvo podkornjaci kvare, vrtaju prohode, izgrizaju, te crvotočiuom luknjice i^punjuju.
Čian akademije znanosti u Parizu Emil Mer opazio je, da ervotočina, kao
produkt djelatnosti dvvotoka nesadržaje škroba, a iz toga sliedi, da drvotoci probavljaju
škrob. Poznato nam je dobro, da je srčina, koja neima Škroba riedko kada izbnSena.
Po tom dakle zakljuf^ujemo, da je škrob sadržan u drvu, uzrokom napadaju drvotočah,
usljed (^esa se je nadalo pitanje, nebi li možda bilo moguće, da se gkrob iz drva odstrani,
e da se tako drvo očuva od crvotoči. Da se to postigne, to se sa onog diela
stabla po pokusu Merovom, koj dio bi imao kao orudje služiti, u proljeću ili sasvim
kora oguli, ili se samo na gornjem dielu stabla njekoliko centimetara širok kolobar kore
oguli. U ovom posljednjem slupaju valja mladice, koje tečajem ljeta pod kolobarom potjerajn,
oprezno odstraniti. Do mjeseca listopada nestati će posvema škroba iz bieli pod
kolobarom ; pa se iza toga može drvo sječi i biel kao i srčina bez pogibelji od crvotoĆine
za gradju upotrebljivati.


O uplivu šume na odticanje vode. Suma usporuje odticanje vode, razmiče
pritok iste u potoke, riečice i rieke na odulje vrieme, te tako zapriečuje istodobni nagli
pritok, kojeg korilo rieke nebi primiti moglo, a potom i razlievanje vode preko obalab.
Na neobrašteiiih obroncili odtJče skoro sva kišnica odmah u dolinske potoke, pa Ćim
je obronak strmiji, tim brže, a čiu:i je obronak viši, tim je više odtiČe tako: da voda
već na obronku tvori potoke. Šuma na obroncih prieči kišnicu, da sva u dolinske potoke
odteče, ona zadržaje stalnu količinu vode, pa tako zateže i odtok na duže vremena.
Suma upliva na odtok vode povoljno prvo: Što već krošnja drveća zadrži izvjestnu
množinu vode, koja ili ne odtiČe ili samo polagano odtiĆe na zemlju po đeblih
ili direktno kaplje; drugo što pokrov šumskog tla zadržavajuć izvjestnu količinu vode,
djeluje kao spužva; treće što stanovita množina vode prokapljiva u duboke naslage
pošumljenoga tla; a napokon stavlja sam obrast šumišta, u svakom stablu, grmu, u
svakom iz tla stršećem suharu, u svakoj baruštini i t. d. mehanična zaprieku brzomu
odtoku vode te spriečava skupljanje omanjih vodenih žila, od kojih bi, kad bi se udružile,
nastali pogibeljni brdski vododeri.


Hazkužujuća moć luga. Pri mnogobrojnih se pokusih dokazalo, da se naĆinjenom
smjesom od jedne litre pepela i pet litara vode ubijaju za 12 sati bacili od
kolere i typhusa, kao i zametci bedrenice. Ugrijanjem te tekućine, povisuje se to djelovanje
vanredno. Na 20*^ Cels. ngrijana lužina uništuje već u vremenu od 6 sati spomenute
uzroke bolesti. Kod grijanja na 50*^ Cels. dovoljno je već jednosatno djelovanje
za postignuće gornje svrhe.


Tati provalili u ured imovne obćine. Iz Vinkovacah javljaju nam: Noću
od 4. na 5. t. mj. probušili su nepoznati zlikovci zid u sgradi imovne obćine brodske
te provalili u ured s namjerom, da orobe blagajnu. Namjera ostala je ipak bez uspjeha,
jer nisu mogli otvoriti velike nove blagajne, — već su samo razbili stol šumarnika
g. Nemčića, u kom ipak nisu na sreća našli novaeah, nego samo spisah, koje
8U poderali. U drugi jedan pisaći stol, u kom je bila manja svota novaeah, nisu ni
zavirili. Zločinci mora da dobro poznaju lokalne odnošaje, a bili su i toli smjeli, da su
večerali u sobi i ostavili ondje ostanakah svoje večere. Ovo je tečajem zadnjih godinah
već treća provala u ovaj ured, N. N.


Krmljenje sa granjem. Lanjskogodišnji mnogostrano oskndni prirod na krmivih
prisilio je gospodare, da su svoju pozornost svratili na sgodnu zamjenu za manjkajuću
krmu, a tu je prije svega granje, osobito ono foielogorice, Sto najveće nvaženje zaslužuje.




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 33     <-- 33 -->        PDF

231


Naravno da je praktičan gospodar upravo zafceSeii potrjebom i nuždomj da granje


za krmu upotrebljuje.


Ali uza sve to su ve6 mnogi praktičari to pitanje osobitim zanimanjem proužavali.
Starina StOckhardt činio je n Tbarandu dugotrajne pokuse krmljenja sa drvom,
A kako je na mnogih gospodarstvih ? Tt3 pastiri ponašaju sa sobom ajekire, kada
polaze sa stadom u šumu, da nasjeku za svoje ovce najtanjeg granja. Skrbni šumar
brine se za ljute zime a osobito za poleđice, za svoju divljač tako, da mlado drvede
za hranu namakne.


Prijašnji uspjesi sa granjskim krmljenjem i prvi pokusi krmljenja po dr. Ramannu
preduzeti, nisu uspjeli, jer se je za krmljenje uzimao materijal od jačih grana,
a naravnOj da se to hranivo nije moglo prispodobiti sa gječkom. Pa pokazalo se, da
i mladjeg granja blago nije volilo u večoj množini trošiti, dočim je za sam konačni
uspjeh važnO; da se životinjskom tielu i oveća množina granja privesti može. Istom
za ta svrhu načinjena makina za gnjeČenje učinila je stvar koristnom. Djelovanjem te
makine prorahluje se spoj drvnih stanica, usljed Čeaa mogu probavni sokovi izcrpati
hranivi materijal. Jer kao što je jasao^ da staro drvo nije ino nego celluiosa u najodrvljenijem
obliku, tako je sigurno, da tanko granje, poimenc za zime sadržaje znatna
količinu proteina, masti i ugljičnih h^đrata. Kao što i kod naših korenjača i gomoJjnica
hranivo u jesen prelazi u korienje u svrhu, da se tamo za dojdudu periodu vegetacije
sakupi, tako se nalazi i u tankom zimskom drvetu svuda mnogo hraniva zato,
da ga stablo n proljedu za stvaranje novih mladicah upotriebiti uzmogne.


Najbolji je postupak, da se granje blagu pohrani kako Kamann tvrdi taj, da
se željena količina sgnječena granja za krmu sa potrebom snažnom hranom pomieša,
ter tako izmješana i zgažena pusti, dok se sama od sebe ugrije. Medjutim tvrdi Ram.-
Poppelsdorf, da i to ugrijanje nije beznvjetno potrebno, jer da blago rado uzima tako
pripravljenu krmu u dostatnoj količini a osobito žđriebad, volovi, krave i ovce.


U Poppelsdorfu kod znatna i točno izvadjana pokusa uredjivalo se to tako, da
su se krave najprije sa dobrim obrokom sastoječim od pljeve i sjena hranile. Poslije


14. dana po prilici zamjenjivao se malo po malo jedan dio siena i plieve sa sgnječenim
granjem, i tako se krmljenje kroz 44. dana nastavljalo, a tada se opet prvobitni
način krmljenja upotrebljivao. Pri tom se pokazalo, da je to kravama prijalo, a pri
krmljenju sa granjem dapače da su malo i odebljale. Množina mlieka ostala je ista, a
množina maslaca bijaše za vrieme krmljenja sa granjem nješto viša, nego li prije i
poslije toga.
Iz ovih pokusa sHedi, da se iz tako priredjenog granja vriedno krmivo dobiva pa
se može materijal, koji je do sada bez vriednosti u naših šumah gnjio, za gospodarstvo
i pučanstvo učiniti uporabljivim.


O uzgajanju inozemnih četinjača. Cesto smo opazili, da je izmedju trideset
vrsti inozemnih Četinjača vrlo ih mnogo podleglo več prvoj zimskoj studeni, akoprem
bi te vrsti morale u srednjoj Europi po tvrdnji Hochđtetterovoj zimi odolievati, Naše
naslučivanje, da te smrznute biljke nisu bile dosta odrvenile, potvrdili su dalnji pokusi.
Sjeme od najviše vrstih Četinjača izpada već za kasne zime iz Češericah, pa se
tada pripravlja za klicanje bud na vlažnoj zemlji bud na sniegu, te spusta svoje
korienje za prava vremena, čim naime nastanu topliji dani u dubinu, i to za povoljna
vremena bez ikakova pokrivala, još prije nego li nastupe vjetroviti sušni proljetni
dani.


Pa i inozemno je sieme večinom starijeg porietla i radi tog sporije klicavosti,
osobito ako je s preko mora dobavijeno. Kod iztražlvanjah pokušalo se ovo sjeme podvrdi
naravnom procesu tako: da je već u mjesecu ožujku s njeŠto zemlje pomiešano,
zraku izlagano bilo, ter je, kada bi nastala suša, sniegom ili kišicom nakvašivano. —-
Istom kada je proklicalo, spremismo te mladice u sadilišfce,




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 34     <-- 34 -->        PDF

~ 232 —


Čini ae, da su za to najsgođnije rane gredice vrtlarove makar se to mnogom


šumaru i čudnim pričinilo, pošto se tako za svaki slučaj omogućuje pravo odrvljenje


i onda, kada je klicanje zadocnjivalo,


isfedvojbeno je, da ćemo u naših šumah s vremenom još u velike i uspjeSno uva


djati inozemne četinjače. Pogledajmo samo n. pr, razširene porfirne strmine u južnom


Tirolu, po kojima se skoro izključivo uzgajaju listnate šikare za gorivo. Svaki će gu


mar, kojemu su iole poznate tamošnje stojbinske okolnosti, dopustiti, da bi tamo Četi


njače spadale. Na istom bi se mjestu moglo urediti veliko pokušalište za inozemne če


tinjače, pa da se uz to i neškodi gojitbi šikara, jer bi takova bila samo kao pred


kultura koristna, pa bi se prije svega na onih mjestih moglo pomišljati na srednje


šumsko gospodarenje.


Ovom razlaganju c. kr. šumarnika u Kramsacliu, Rassla dodaje uređničtvo „Cen


tralblatt fiir das gesammte Forstwesen" još sliedeoe primjetbe:


Pravo i svrsi shodno postupanje šumskim sjemenjeoa, osobito sjemenjem inozemnog
drveda prije proljetne sjetve, zajamčuje nam pospješao klicanje. Naročito spremaju
Francezki gojitelji biljkah inozemno sjemenje u vlažni piesak još prije početka nove
godine, sto im je svagda do sele liep uspjeh kod klicanja exotah osjeguralo.


Pošumljuj planine sjetvom! Obzirom na skupocieno i nesigurno ogojenje
šumah, sadnjom u planinama, slobodno je baviti se pitanjem, nije li često sjetva
bolja od sadnje. Dakako da se danas naginje većinom sadnji. Predstavimo si samo,
da je u planinama tlo obično krševito, pećinasto, pa promotrimo li iz sjemenja
u prisunju tamo poniklu dvogodišnju borovu mladicu, opaziti ćemo: kako se duboko
ukorjenilo njezino žilje u zemlju ili u pukotinu pećine. — Da je ona biljČiea
tuj odoliela sunčanoj žegi, može se samo tako protumačiti, što je korienje doprlo duboko
u zemlju. Slobodno je sada pitati tko bi tu na takovih mjestih što boljeg mogao
postići sa biljevnim materialom, uzgojenim u zaštićenom biljevištu ravnice, i ovamo
presadjivanim ? Osim toga težko je za razne brdske položlne i doba vljati uviek sgodno
uzgojene biljke. U tom se pogledu svašta pokušalo, pa je ondje, gdje se je zavela
sjetva zajedno sa sadnjom, prva obično uzrastom sadnju nadmašila. Sađjenice, koje
nisu kako treba posadjene, kržljave dugo vremena, a osobito ih marha i divljač oštećuju,
pa tako ostanu nizke i čbunjaste, Što se nedogadja kod biljkah, koje potiču iz
sjetve ter koje, jer punosočne, žurno rastu i napastmi se otimlju. 0 tom se neka
svaki šumar osvjedoči.


Nadalje se neće dati pridići sađjenice, razsadjene med ležeće granje na istom
nastaloj sjeČini, koja je humusom ili poluhurausom pokrivena prije, nego li što humus
nepoprimi formu hranitbe, koja odgovara šumskim biljkam. Ovo nastupa istom onda, iza
kako su se maline i paprad bujno razvile, dočim se one biljke, koje poniču iz sjetve
poduzete na nagrebenih, rudnom zemljom prekritih hrpah, razvijaju podpuno i brzo, pa
lahko prerastu korov, koji se kašnje na sječini razvija.


Profesor dr. SchmoUer svojim djakom. Na koncu ljetnoga semestra g. 1893.
završio je poznati prof. narodnog-gospođarstva dr. Schmoller, na sveučilištu berlinskom
svoje predavanje ovimi riečmi:


jjPreostaje mi joŠ, da ae zahvalim mnogobrojnoj gospodi, koja su do danas moja
predavanja pratila tolikim marom i pozornošću. Razumije se, da se moja hvala proteže
samo na ove, a ne i na one^ koji su ciele semester izostajali te danas dodjoše, da si
pribave potvrdu, kojom kane posije zavesti izpitne oblasti. Nije mi na umu, da kudim
svakoga, koji ne polazi predavanja. U prvom redu ne starije i marljive ljude, u kojih
se je probudila živa želja za naukom; koji mnogo čitaju i kod kuće rade. Ovi mogu
često svoje vrieme bolje upotriebiti^ nego da slušaju predavanja. Sto me boli, jest činjenica,
da vrlo mnogo djaka 2 do. 3 godine u obće ništa ne radi, ništa ne uči, nego
okolo tumara i Ijengari, Ni ja ne imam ništa proti tomu, da mladost svoje sprovede i




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 35     <-- 35 -->        PDF

-^ 233


pri tom koju šalu počini. Ali 2 do ´d godine neprestance ništa ne raditi, to nije dozvoljeno
nikom odraslu drugdje u svietu, to se ne^biva n nikojem drugom zvanju, to se
ne nalazi u nikojeoi uzgojnom sustava drugdje u s?ietu. Tko 2 do 3 godine IjenČuje^
prije podne u gostioni sjedi, comraent* uči i pođaje se lastnim užitkom, taj mora tjelesno
i duševno propasti. Od toga može samo iznimno posije nješto biti, Nu reći 6e se,
to ili je samo njekoliko! a hvala Bogu ima mnogo boljih elemenatali. Ja ee podnipošto
ne tužim, a nisam se nikada imao niti tužiti na prazne klupe; od 200 do 300
slušateljah uvjek ih je polovica, a Često i dvie tredine priautnih, a to je prek dovoljno
da Čovjek može s veseljem i užitkom predavati. Ali postotak Ijenjčarah ipak je velik.
Ne boli me to radi mene, nego, jer pomišljam na bududnost, jer se pitam, hoće li
naše činovničtvo biti doraslo velikim i težkim zadačam. koje ga čekaju; da li ono u
obče ne nazaduje u značajnosti, izobraženosti i znanju? A kod ovih pitanjah odlučuje
ODO, što je đjak radio i učio na sveučilištu. Mi ne smijemo imati toliko referendara,
assesora, sudaca, zemaljskih i tajnih savjetnikah, koji na sveučilištu ništa učili nisu,
nego gu upoznali samo vanjštinu i užitke djačkog života. Naši posjedujući i izobraženi
razredi podsjećaju granu na kojoj sjede, ako takova što dozvoljuje kojem od svojih sinovah.


Meni nije žao, ako mi takovi ne polaze predavanja, jer se čutjm u mnogo boljem
družtvu, kada njih ne ima. Ali mi je budućnost domovine na brizi. Medju pogrieškami
aristokratskih družtvenih razreda nalaze se uvijek frivolni izgredi rastuće mladeži, koja
hoće da podpuno u materialiatiČkom duhu samo uživa, svojimi osebina mi se iztiče i u
prvom redu ništa ne radi. Ništa nas tako ne ogorčuje, nego takav život. Često je to
dalo u povjesti povoda prevratom. Ne radi se dakle o nevinom pitanju, da li djaci
manje ili više predavanja polaze, nego o duševnoj i ćudorednoj visini naŠih diuovnikah,
učiteljah, naših odlučujućih krugovah u obće, o budućnosti pruske i njemačke države.
A jer mi je ova na srcu, dozvolio sam si, da Vam svoje srce izkalim. Neka djaci
barem znadu, da medju akademičkimi učitelji ima takovih, a valjda i mnogo, kojim ovo
pitanje nije ravnodušno´^


Ove, svom ozbiljnošću izgovorene rieči obljubljenoga sveučilištiioga učitelja, dojmile
su se vrlo, prisutnih, koji su ih sa običnimi akademičkimi znaci odobravanja popratili.
Ove rieči, kojimi je prof. dr. Schmoller opomenuo berlinske djake vriede manje
više i za slušatelje drugih sveučilištah i viših uzgojnih zavodah.


U novije doba čuju se Često tužbe, da se od djakah mnogo traži, da moraju premnogo
u školi sjediti, na račun svoga tjelesnoga zazvitka itd. 0 sasma protivnom ćemo
se pako uvjeriti, kada moramo danomice gledati, koliko djakah najljepšu dobu dana
sprovadja u smrdljivih prostorijah kod karatah ili drugih zabavah. Kod takovog posla^
uz koj i duševno i tjelesno propadaju, zaboravljaju Često na predavanja i još više na
krasnu narav, koja ih u najbližoj blizini okružuje. Kavane su naročito posije podne


inadepunom mladeži dubkom pune, usuprot lošem zraku, koji ih napunjuje; obližnja pako
liepa šetališta, nasadi i divotne šume, u kojih bi mladić morao tražiti, a i našao bi
okriepe tjelu i duši, polaze se razmjerno vrlo malo. Smrdljivi duhan i kuhinjski dim
jače ga privlače! Mjesto, da si pješke hodeć zdrave noge pružaju, voze se po ulicah i
šetalištih iz objesti, koja nije na mjestu — a Često je na trošak Štedećih roditeljah —
u elegantnih kočijah, uz ogorčenost puka, koji mora solidno raditi, te je ozbiljnom
poslu privikao.


Neka i šumarski podmladak, komu se u pretežnoj veĆini dobra svjedočba izdati
može, k srcu uzme gornju dobromiš´jenu opomemenu te neka traži zabavu i okriepu
manje u smrdljivih i otrovnih Škuijah kod karatah i kocakah, a viŠe u polju i u šumi,
pa ćemo se onda i u buduće moći radovati, da ćemo imati zdravo i vrstno Šum. ćinovnićtvo.


Djak pako, koji moli etipendij i druge materialne podpore, a posije zapusti svoje
akademičke dužnosti, taj se ogriešuje o svoje siromašnije i marljive sudrugove.
(Forst\v. Centr.)


UredniČtvo.
*