DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 29 <-- 29 --> PDF |
_ 227 — sreza* pi§e oa, pruža malo dobrih biliaa za hraaUj stoga je i đivljaž ve(5im đielom upudeiia na hranu od drvlja, pa obgriza u prvom reda jelove vrsike i granje. Fokusi hranjenja sa dugovječnim vučkom (Lupintis) i ćiČokom (Heliaathu^ annuus,) posve su dobro izpadali; ali dim su se biljke samo pokazale, bile su odmah i sgrižene, da ih je nestalo kao kapi na vrućem kamenu, Buduć da sam na pojedinih mjestlh u pragorju našao biljke divlje grahorice sa krasnim, 2—3 metra dugačkim grančicama, to sam se lahko odvažio, da pokušam što više Latyrusa saditi. Ista dugotrajna suša nije divljim biljkam ništa škodila, iz Čega sam zaključio, da korienje siže do znatne dubljine. Divljač nije htjela po svuda da se hrani timi biljkami, valjda zato, što divlje biljke sadržavaju u sebi odviše gorkih sastavina, kojih nestaje istom tada, kada se divljaka presađujem oplemeni. Ja sam zato kupio od Rudolfa Nerlieha iz Bielitza u austrijskoj Slezkoj jedan kilogram oplemenjenog sjemena, koje sam posijao na različitih mjestlh. U pojedinih razsadnjaeih razvijale su se biljke usuprot mršava tla izvanredno krasno, te su nikle tolikobrojne, da ih danas rado bezplatno za daljnje pokuse poklanjam. Osim ovoga sjemena naručio sam si njekoliko tisuća jednogodišnjih biljka, koje su bile do 20 centimetara duge, a debele po prilici kao jača olovka. Presadnja se tih biljka sada obavljala tako, da su se prekopale omalene krpe od po prilici 0´5 metara u četvorini i po njima se sve po dvie biljke u koso zasadile, tako da je i vrh mogao biti posve pokriven. U blizini, gdje se divljač hranila, bila ´sa za to osobito sgodna mjesta, odakle sam mogao motriti, hoče li divljač mlađe biljke jesti. Na neobraslih još strminah zasadjene su takodjer biljke, doČim na kamenitih i krševitih mjestih shog nepovoljna proljeća ništa sadjeuo nebje. Skoro bez iznimke primile su se biljke, ter tjeraju sada 20—30 centimetara duge mladice obrasle tamnim, bujnim lišćem. Divljač je odmah po različitih mjestlh stala biljke obgrizati a to je upravo dokazom, da smo time dobili krmivo kojeg divljač prezirati neče. Izvan svake je dvojbe, da ćemo te biljke i osušene kao zimsku krmu za divljač moći upotrebljavati. G, Prof. P, piše nam iz Križevacah. Ovih dana izkopasmo u „Širokom brezju" gradskom, sada zavodskom lovištu dvie stare ženke jazavca i dva mlada."** Jučer kopao sam opet, ali bez uspjeha, jer samo s jednim starim psom. Vrlo bi trebali dobrih jazavčara. Mi imademo punih jama a terrain je za kopanje jako zgodan, jer nema kamena, a Likote vješti poslu, brzo sve izkapaju. Naši fazani, koje proljetos naselismo na zavodskom lovištu kao poučni objekt za gojenje gnjetelah, nešto se rastrkaše, nu u glavnom drže se revira. Prije nekoliko dana dobio sara od bivšega slušatelja g. Jerka Kukavine, krasan esemplar velikoga tetrieba ustneljenog u Lici kraj Trnovca u Velebitu 8. om. u ^/^ na 5 sati u jutro. Rukavina imao je sreću i ustrielio je istoga jutra dva pievca, Što je u nas riedko za običnog lovca. Tetrieba je jedan g. slušatelj liepo nadjenuo. Poklonio sam ga zavodu, jer žeHm Čitavu šumar, zooložku zbirku sastaviti. Možda bi mi mogli ići na ruku.** Uspjeli lova na šljuke na dobru Nj. Preuz. Št. Majlath đe S2ekhely u. D. Miholjcu u proljeću godine 1894. Blago zimsko vrieme sa skoro posvemašnjim pomanjkanjem sniega, ovlastilo nas je na očekivanje, da 6e dugokljunke pi*o- Ijetos za rana doći; akoprem smo se bojali, da Će nas možda samo slabo posjetiti, * Jazavac s0 pari u listopadu, a ženka koti 3—5 mladih koncem veljače. Ured. *´-*" Mi ćemo drago volje svakom zgodom piiposlati redjiii vrstih tilvotinjah, što ili n lovu ubijemo, a bez dvojbo odazvati oe so toma i ostala g. sudrugovi, a naroeito Kri^evčanil Ta to nam je dni^nost. Veoma poučna bi bilo, /,birka grahilioah, pak bi se ista dala i iiajprij´^ popuniti, jer je s jeseni i proljeća dosta prigode, atrieljati ih dok sn na putu. Ured. |