DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
«~ 223 -™. Najbolje se za hrvatske odnoŠaje preporača normandek i knxii6y koji se najviše goji i u Francezkoj, Ovaj kuuiii zadovoljan je sa svakom hraaorn,, raste br^o, plodi se brzo, ima tečno meao kao jež i biva do 6 kigr. težak. Belgijsk i kuni ć (gorostas) dostigne i 8 klgr. težine. Dožim normandski kuiiič ima sve boje zeca, to se kod belgijskoga nalazi gotovo iiviek samo siva boja krzna. Lotrinžk i kunić; (gorostas) dostigne 7 klg. težine, ima svakovrstnu boju krzna, te je radi izvrstnih svojstvah vrlo cienjen. Zečica ima poprieko 8—10 mladih zečjdah na jedan put. Kuski kunić je biel i ima crne uši, noge, nos i rep. Najmanje se može preporučiti englezk i kunić , koji nije teži od običnoga divijega kuniča. Poljsk i kuni d ima blelo krzno i crne oči. Od svih ovih vvstib kunidab preporuČa se najviše belgijski i ruski kunić, koji imaju veoma tečno meso i skupo plaćeno krzno. Samo gojenje kunićah nije spojeno ni s kakvimi potežkoćami, te je za to shodno svako gospodarstvo, imanje, villa i svaka poveća kuća sa dvorištem. Naputak za gojenje može se dobiti kod „bečkog gospodarskog lista", koji list živo zagovara, da se pučanstvo u našoj monarkiji već jedanput zauzme za gojenje ove životinje, koja Francezom odbacuje svake godine mnoge milijune franakah dohodka. (N. N.) Ubijen vuk. Dne 8. travnja t. g. vozio se presvietli gosp. Plinko gi´of K hu e n- Bela 3 i, vlastelin nuštarski, u Šetnju na pustaru Heurikovci i u šumu ,,Grabik" blizu te pustare. Došavši u tu šumu, na jednom zahržu konji, a presvietli gospodin spazi nedaleko od sebe ogromnoga vuka, koji je čučio i prisluškivao. Presvietli gospodin skoči sa kolah, naperi pušku, izpali ju i pogodi vuka upravo u prsa. Vuk medjutim potrča sav u krvi još jednom i odtrča oko 150 koračajah^ a onda se iznemogao sruši na zemlju mrtav. Ubijeni vuk ogromna je zvier, te je vagnuo 37 kilogramah. Zaista riedka lovina u ovim krajevima, a joŠ redja u ovo doba. Ta je zvier amo došla valjda zabludivši ili progonjena od lovacah.. N. N. Kako pobijam lisice. Kada sam god. 1889. u mijesecu rujnu iz Plaškoga u Senj ua kontrolnu postaju premješten bio, upoznao sam na brzo svu okolicu kako je lovom zastupana, što je na žalost veoma slabo. Od sve koristne divljači udomljen je samo zec, i taj je — usprkos svih svojih neprijatelja, povoljno zastupan. Primorska jarebica (kamenica) veoma je rijetka, a druga divljač kod nas udomljena niti nije. Selitbom prepelica u jeseni i proljeću igre je 2—5 dana, prema tome kako ih dulje bura zadrži, dočim selitbom šljuka u jeseni jedina je ovdje lovcu zabava, ali i to traje kratko vrieme, pa dok bura preko noći popusti, te su sve već preko mora. Pataka za jeseuske selidbe niti nevidimo, jedino kad se vračaju^ s proljeća zadržavaju se uslied jake bure na moru^ pa na prelijetanju u večer gdje koja i pogine. Od grabežljivaca najviše je zastupana kod nas u primorju teta lija, a ima je i previše, kada ju studen, snijeg i bura iz šumah u naše primorske golijeti doždeue. Kuna je pako rijetka. Kako vazda imadem osobitu volju za pobijati lisice, a druge je divljači i zvieradi malo, to mi je donjekle dobro došlo, sto bar njih u ovoj okolici imade. Prošle sam zime, prve moga službovanja u Senju, hodeć za njima sa psom, samo 4 ubio. Druge zime bio je tako dobar g. M. šumarnik ter mi je dozvolio, da sam mogao u zabrani vise Senjskoga groblja, sazidati čekaonu. Pred Čekaouom, do 35 koraćaja u daljini, privezao sam ustrieljena psa kao moku. Kad sam opazio da se je je bja nanj namečila, dolazio sam i ja nju kroz noć čekati. Ali ju tekar pete noći dočekam i ub´jem. Ta moja čekaoua udaljena je 2 kim. od Senja, pa dok bi ja do nje došao po vitiajućoj buri i padajućem snijegu i ledu, morao sam mjestimice i na koljenih plaziti, |