DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1894 str. 15     <-- 15 -->        PDF

" 213 —


značajne duge stanice, kojih su pikojice velikim dvorcem obkoljene, ter o kojih


se drži, da vode vodu u drvu. Kod četinjača, kojima kako spomenusmo manj


kaju cjevčice, sačinjavaju tracheiđe najveći dio staničevine. Kod listača nalaze


se više osamljene, i to redovito samo u blizini cjevčica.


Libriform vlakavca ili palikovnice, koje su dobile ime poradi


svoje sličnosti sa likovnicama, razlikuju se od tracheida poglavito svojim vrete


nastim oblikom, zatim, što im je stanični tinj deblji, a dutina uzka, nadalje,


što se piknjice u malom broju nalaze, ili posve manjkaju.


Njih ćemo naći samo kod listača, a od njih ovisi ponajviše gustoća


dobrota drva.


U drvu nalazeći se parenchj m moramo, barem u mladom drvu, sma


trati živućim staničevjem, čije stanice imaju tanki tinj i sadržavaju proto


plasmu, te su s toga i sposobne za pohranu pričuvnih tvari.


U koliko se je parenchjmsko staničje razvilo u podužnom smjeru, zovemo
ga „točni parenchjm" (Strangparenchjm), a naći ga je ponajviše bez cjevčica i
tracheida. Ovom nasuprot razvio se je „cjepčji pareuchjm" (Markstrahlen-
Parenchym) u popriečnom smjeru.


Kod večine drveća, kao kod listača i kod jele, sastoji se cielo staničevje
ciepaca iz parenchjma; nasuprot kod njekih četinjača (omorika, bor, ariš) naći
ćemo gore i dole tako zvane popriečne tracheiđe koje granice sa parenchjmom.
Široki ciepci, koji se nalaze kod pojedinih vrsti drveća, kao kod hrasta i bukve,
sastoje se iz mnogobrojnih uzporedo ležećih brojčanih nizova, dočim se uzki
ciepci sastoje iz jednoga ili samo njekoliko staničnih nizova.


Mora se primjetiti, da su ova dosada spomenuta staničevja medjusobno
uzko spojena, te nam s toga i drvo predstavlja kompaktnu massu. Iznimku čine
samo smolnice, koje se nalaze u drvu njekih naših četinjača (omorika, bor,
ali ne jela) i služe za pohranu izlučina, o kojih se misli, da su nastale usljed
raztvorbe obližnjih stanica.


Na ovo nam je još nadovezati o načinu, kako godovi drvo izgradjuju.


Jasno je, đa se razlučba drva u koncentričke manje više okrugle kolobare,
koji nam predočuju proizvod vegetativnog djelovanja u jednoj godini, radi
česa ih i zovemo godovi, mora svesti na razni anatomički sastav elementarnih
organa u raznih odlomcih vegetativnog razdobja. Nu prem da se u jednom te
istom godu stvoreni pojasi često puta nedadu razlučiti, već prelaze jedan u
drugi, to se ipak posljednji pojas sadašnjega i početni sliedećeg goda točno
razlikuju.


Što se naziva tiče, to su prije oba, unutar jednoga goda nalazeća se pojasa
zvali obično „proljetno drvo" i „jesensko drvo". Nu ovaj potonji naziv napao
je R. Harti g i predložio, da se mjesto „jesenskog drva" nazove „ljetnim
drvom", obzirom na posljedke njegova iztraživanja, po kojih bi ovo imalo nastati
zaista u ljetnih mjesecib.