DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 194 — Guba (trud). Ouba se dobiva od griba (Polyporu8 fomentarius Pr.), koj raste na drveću, a osobito na bukvi. Ovaj se grib nalazi na jedrom i zdravom drve<5u, pa se čini, da na takovo nedjeluje štetno, barem se nepokazuju na takvom drvetu nikakovi osobiti znakovi raztvaranja; drvo pako može još dugo godina neprestano taj grib proizvoditi, a da ne oboli. Gljivari ostavljaju naime na stablu, kada š´ njega režu taj grib, maleni ostatak jer znadu za sigurno, da će iz tog ostatka posije njekoliko godina narasti opet nova guba. Želimo li da Poljporus formentarius kao trud upotrebimo, to moramo prije svega sa sabranih komada snimiti tvrdu koru i cievne naslage, iza česa preostane samo pramenasto mehko meso. Ovo se ponajprije popari, a tada se po više nedelja mekša u lugu pripravljenom iz pepela, salitre i vode. Napokon se tako izlužena tvar izvadi iz te teku^5ine, metne se sušiti, iza toga izreže se a plohe ter se po tom tako dago mlati, dok te plohe nepostanu posve ravne i sasvim mehke. Tako je to jednostavno priugotavijanje svršeno i guba za porabu gotova. Premda je nekoč cvatu<5a industrija u kojoj je trud a razne svrhe bio puno rabljen, novije vrteme nazadovala uslijed toga, što su u porabu uvedene šibice i ostala paliva, to se ipak još uviek proizvadja znatna množina gube. Stanovnici šumskog sela Neuatadt u Thiirinžkoj, živu većim djelom od priugotovljenja i prodaje proizvodah, sačinjenih od gube (torbicah, kapah, jastučidah i t, d) ; a takođjer u Češkoj, u Erdelju, u Schwarzwaldu i u Švicarskoj bave se još i danas priugotavijanjem igračkah od truda. I naša državna šumska uprava, kao i imovne obćine u gornjoj krajini, ubirali su prije nedavna vremena zakupninu za sabiranje tog nuzgrednog užitka. Veoma je mučno sabirati tu sorovinu, a osobito u višim i briegovim predjelima. Da uzmognu sabirači i one komade, koji su porasli visoko na bukovih đeblih skinuti — a ovi su, kako vele najvredniji — moraju si prikopčati na noge i Šiljaste ostruge, pomoću kojih se u vis penju. Kada se gore popnu, s jednom rukom obviju drvo, da grib odkinu i u vredu, koja im visi na ledjima, bace. Mnogi se već za tog posla opasno oziedio, a mnogi penjanje i životom platio. Dr. Robert Hartig uvršcuje u svojem djelu: „Lehrbuch der Baumkrankheiten Berlin 1889. 6. Hft." na strani 157. taj Poljporus u red Basidiomjcetah, a u razred Hymenomyeetah, ter piše o njem na str. 187. „Ta guba, koja raste na bukvah i hrastovih prouzročuje bjelu trulež, a njegov mjcel rado se pojavljuje u pukotinah i biazgotinah razporenog drva, u krpasto-kožnatom obliku. Potanje ta guba dosada nije iztražena". (Op. ured.). Zima i inozemno drveće. Relativna odporna snaga različitih vrsti drveća kojom ove zimu podnose odvisna je od količine topline, kojoj su biljke za vrieme trajanja vegetacije izvržene. Ako ova nije dostatna, da godišnji izbojci postignu svoj podpuni razvoj ili kako se obično kaže da dozriju, odrvene, onda nije potrebna u zimi nikakova znatna studen, da se takove rastline smrznu, pošto je več mali stupanj zime za to dovoljan. Zima neškodi onim vrstim drveća i grmja, koje već u ranu jesen svoju vegetaciju dovrše, što je petrogradska zima dokazala, koju n. pr. Abies sibirica snažno podnosi, doČim u okolišu Varšave od smrzliee trpi. To nam razjašnjuje okolnost, što Abies sibirica veoma rano tjera, k ćemu na lahkom pjeskuvitom tlu, kakovo se to u okolici Varšave ponajvišo i nalazi rado naginje; rani pako mrazovi, koji obično nemanjkaju, djeluju na nju tada veoma pogubno. Oko Petrograda je naprotiv vedim djelom hladno, ilovasto tlo, usljed kojega vegetacija više ili manje zaostaje, koja se tada prije ne budi, dok se i tlo djelomice neugrije. Pozni mrazovi, koji razmjerno ranije nastupaju nemogu tada tako štetno djelovati dok se je sok jedva počeo gibati, kao u prvom slučaju. Odatle je jasno, da šibi r ske i asij atske vrsti drveća, koje rano u proljeću tjeraju, stradavaju ponajviše od kasnih mrazovah, što kod presadjivanja tih vrstih uvažiti valja. Upravo je protivan slučaj kod amerikanski h vrsti drveća, kojih veći dio počima kasno tjerati, pa zato [trebgju znatnu množinu ljetne topline, |