DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 136 — Osnova zakona ob uredjenju zemljištnih zajednicab.* 1. 01)ćeDiite ustanove. Svaka skupina ili zajednica ovlaštenikah, kojim bud po pravnih uredbah poticoćih iz dobe prije krieposti gradjanskoga zakona, bud na temelju zakonite provedbe razriešeoja urbarske sveze, bud po §. 17. temeljnoga krajiškoga zakona, pripada skupno uživanje stanovitih zemljištah, ima bit uredjena po propisih ovoga zakona. Naročito odnose se propisi ovoga zakona na skupine ili zajednice, sastojale one iz ovlaštenikah bud kojega stališa, plemićah iU neplemićah, ili bivših krajišnikah, nazivale se one plemenitom, imovnom, urbarskom obćinom, selom, mjestom i t. d.: a) ako pojedinim ovlaštenikom ili skupinam ovlašteničkim pripadaju skupni užitci s naslova zajednice vlastnosti, pristojeće im nerazdjelno na dotična skupna zemljišta; b) ako pravo vlastnosti skupnih zemljištah pripada obćini ili dielu obćine (urbarskoj obćini, selu, mjestu) ali je ipak pravo na skupne užitke od tih zemljištah ovisno 0 posebnom ovlaštenju, spojeno bud s osobom ovlaštenikovom, bud sa zemljištnim posjedom njegovim (§. 2. a) o, z.) § 2. . , Ustanove ovoga zakona neprotežu se: a) na takova zemljišta spadajuća slob. i kr. gradovom, trgovištem i inim upravnim obćinam, od kojih prihod po njihovoj pravnoj naravi ima teći u prihod dotiSne upravne obćine ili koje kao dobro obćinsko služe, bez posebnoga ovla štenja, na porabu svakomu članu upravne obćine, ter glede kojih se pravo na porabu bez posebnoga ovlaštenja stiće podjedno s pripađničtvom k upravnoj obćini ; b) na šume pripale krajiškim imovnim obćinam, po zakonu od 8. lipnja 1871., dok nepripadnu provedenom diobom zajeđnicam ovlaštenikah, nastanjenih u području pojedine upravne obćine ili diela njezina (mjesta, sela); c) na šume i pašnjake još zajedničke vlasteli i bivšim podložnikom, dok ne budu odciepljeni u smislu carskog patenta od 17. svibnja 1857.; *. u nizu zakonskih osBovah koje su podnesene na razpravljanje saboru, a odnose se na u organizaciju gumarske struke, ovo je treda. Pošto (5e ista kad postane zakonom ogtro zasjecati u djelokrug šumarskih tehni<5arah kr, kot. i žup. ohlastih, to ju evo donosimo, a istom sada zato: što joj je podjedno dodano obrazloženje, koje <5e k njenom razumjevanju puno doprinieti. Uredništvo. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 137 — đ) Ba zemljišta, koja tvore već od prije godine 1848. zajedničku vlastnost vlastela (komposesorate), zatim na zajednice vlastnosti, nastale nakon krieposti gradjanskoga zakonika, a koje se ne osnivaju na prestanku urbarske sveze; e) na razne crkvene korporacije; f) na kućne zadruge. §.3. Zeraljištne zajednice imadu se nnieti ureda radi u gruntovnicu kao vlastnice svojega zemljištnoga posjeda pod imenom „zemljištna zajednica* uz pobližu oznaku „obćina plemićka, rajestna, urbarska i t. d." §. 4. Svaka zemljištna zajednica mora pravilnikom (statutom) unutar propisah ovoga zakona pobliže uredit pravne odnošaje svojih ovlaštenikah medjusobom i prema zajednici, kao i upravu zemljištnoga posjeda. §5. U zemljištnih zajednicah, što ih tvore tako zvane plemićke imovne obćlne, spojeno je ovlašteničtvo s vlastnosti dvornoga mjesta. §. 6. U zemljištnih zajednicah, što ih tvore bivši podanici, kojim su u ime prava drvarije i paše zapale putem segregacije šume i pašnjaci, spojeno je ovlašteničtvo sa selištnim posjedom. § 7. U zemljištnih zajeđnicah, što ih tvore bivši krajišnici (krajiške mjestne imovne obćine) spojeno je ovlašteničtvo s vlastnosti nastanjene kuće, ležeće u obsegu dotične katastralne obćine. § 8. Svakomu plemićkomu đvornomu mjestu, unešenu u gruntovnicu prigodom prvoga sastavka gruntovnice, pripada cielo ovlašteničtvo u dotičnoj zemljištnoj zajednici. Vlastnike jur podieljenih i gruntovno razpisanih plemićkih dvornih mjesta, kao i onih, koja će se u buduće dieliti i gruntovno razpisati, ide ovlašteničtvo samo u onom razmjeru^ u kojem jih je kod diobe dotičnoga dvornoga mjesta dio zapao. §. 9. Razmjerje ovlašteoičtva u zemljištnih zajeđnicah, Što no ih tvore bivši podanici (§. 4.) ravna se po sehštnih, kako su bila prigodom pravomoćne provedbe segregacije ustanovljena. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
~ 138 — Ako je nakon provedene segregacije selištni posjed razdieljen, zapada ovlaštenittvo vlastnike pojedinih dielovah prvobitnoga selištnoga posjeda u razmjeru onom, po kojem je dioba provedena. §. 10. Svaka zemijištna zajednica, gdje je ovlašteni&tvo bud po nacelih ovoga zakona, bud po ne prekinutom pravnom obiSaju u spoju s vlastnosti stanovitib nepokretninah, vlastna je pravilnikom odrediti, da ovlašteničtvo prelazi na pravnoga nasljednika u vlastničtvu diela ovlaštenoga zemljišta samo onda, ako se steže vlastničtvo stanovitoga najmanjega alikvotnoga diela (n. pr. osmine). §. 11. Na odtudjenje pojedinih zemljištnih česticah od prvobitno povlaštena zemljišta neima se uzet obzir nikakov. §. 12. U koliko zakon ne đonaša u predidućih paragrafih ustanovah, ima se obstanak i razmjerje ovlašteničtva prosuditi; a) po pravomoćnih odredbah i riešitbah nadležnih javnih oblastih; b) po pravnih obicajih; c) po faktičnom posjedu ovlaštenifitva za posljednjih pet godinah. §. 13. Ako postoji podpuu sporazumak svih ovlaštenikah u pojedinoj zemljištnoj zajednici, tad se ima razmjerje ovlašteničtva prema njihovomu sporazumku odmjeriti. §. 14. Svakomu ovlašteniku ima biti njegovo ovlašteničtvo u odnosnoj zemljištnoj zajednici u pravilu odmjereno u alikvotnom diela t. j . obzirom na cielokupno zemljište. Po tih alikvotnih dielovih imat će se pojedini ovlaštenici dielit u skupne užitke. Ako s bud kojega razloga i nebude moguće pronaći te alikvotne dielove, imat će se izvršivanje ovlašteničkih pravali točno ustanoviti barem tako, da svaki ovlaštenik dobiva u stanovitom razmjeru dio cielokupnoga prihoda ili koristi i to posve opredieljeno po vrsti, mjeri, vremenu i mjestu. Pri tom se valja držati u pogledu šumah gospodarstvene osnove, koja se, ako je još neima, ima svakako sastaviti prema postojećim o tom propisom. Po razmjerju tako ustanovljenih ovlašteniStvah imaju se prosuđjivati sva prava na crplienje koristih i sve dužnosti na doprinose k teretom, spojenim sa zajedničkim! zemljišti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 139 — §> 15. U zemljištnih zajedoicah, gdje je ovlašteničtvo bud po iiačelih ovoga zakona bud po neprekinutom pravnom običaju u spoju s vlastnosti stanovitih nekretninah, imat će se ovlaštena nekretnina točno označiti. U pravilu ima se kao ovlašteno zemljište označiti sav onaj posjed, s kojim je po §§. 5. 6., 7. ovlašteničtvo spojeno. Po želji ovlaštenika može se ipak u svakom slučaju, ako zemljištna zajednica uza to pristane, ovlašteničtvo spojiti i sa samom kućom i kućištem ovlaštenikovim s izkljačenjem ostaloga njegova posjeda. §. 16, U gruntovnom uložku (zemljištnom napisaiku) ovlaštenoga posjeda ima se ureda radi toli taj spoj (§. 15.) koli svaka promjena zabilježiti (§. 104. sL a) gruntovnoga reda) uz pobližu naznaku razmjerja ovlašteničtva u odnosnoj zem- Ijištnoj zajednici. § 17. Zeraljištne zajednice nemogu u pravilu uzkratiti pravnomu nasljedniku ovlaštenikovu u vlastničtvu ovlaštenoga zemljišta ili diela njegova (§§. 10., 11.) uživanje ovlašteničtva u istom razmjerju u kojem ono predniku, odnosno ovla" štenomu zemljištu pripada. §. 18. Svaka zemljištna zajednica vlastna je ipak pravilnikom svojim odre.điti, da je svaki onaj, na koga ovlašteničtvo prelazi inim načinom nego li putem nasljedstva ili diobe ovlaštenoga zadružnoga odnosno plemićkoga zemljišta, dužan zemljištnoj zajednici platit posebnu primjerenu pristupninu (statutovinu). §. 19. Zemlištne zajednice, što ih tvore plemići (§. 5. o. z.), ter u kojih se je po postojećem neprekinutom pravnom običaju za ovlašteničtvo zahtjevala posebna stališka pripadnost vlastnika ovlaštenoga zemljišta, vlastne su pravilnikom odrediti, da i u buduće svaki na kojega predje ovlašteničtvo inim načinom nego li putem nasljedstva ili zadružne diobe ovlaštenoga zemljišta, ima podati dokaz 0 takovoj stališkoj osobnoj sposobnosti, ako želi vršiti ovlašteničtvo §. 20. U slučajevih predidućih paragrafa 18. i 19. negubi se ipak pravo ovlašteničtva, već ono počiva, dok nebude uvjetom pravilnika udovoljeno. §. 21. Ovlašteničtvo, spojeno s vlastnosti stanovitih nepokretninah, moći će vlastnik sprivolom zemljištne zajednice prenieti s prvobitnoga ovlaštenoga zem |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 140 — Ijišta bud cielo bud djelomice na ino svoje zemljište jednakoga svojstva (plemićko, slobodno, gradjansko, krajiško i t. d.), koje leži u području iste upravne obćiue. Prenosu takovu ima ipak samo mjesta, ako time nebudu oštećena prava trečih osobah. § 22. Ovlašteuižtvo samo za sebe nemože se odtudjiti, osim ondje, gdje zem- Ijištna zajednica pravilnikom uredi pravo priekupa na korist zemljištne zajednice i suvlastnikah. Prihvati li pravilnik ovo načelo, imati će se pravo priekupa upisat u gruntovnicu (§. 6B. gruntovnoga reda). Nadalje vlastna je zajednica pobliže ustanoviti, komu pripada pravo priekupa i kako će se ono izAišivati. Neučini li pravilnik toga, vriedit će sliedeća načela. Ovlaštenik, koji kani prodati svoje ovlaštenictvo samo za sebe, ima ponajprije ponuditi zemljištnu zajednicu i putem iste sve suoviaštenike u zem- Ijištnoj zajednici, neće li tko od njih kupiti, naznaćiv pri tom uvjete, pod kojimi kani ovlaštenictvo prodati. ZemljiŠtua zajednica kao takova ima prvenstvo pred svakim drugim, za njom dolaze pojedini suovlaštenici i to ponajprije rodjaci po blizini srodstva, onda međjaši, napokon suseljani prodavćevi. Ima li više ovlaštenikah, koji imaju jednako prvenstvo, tad ako se sporazume, mogu kupit ovlaštenictvo zajedno. Ako li se nepogode, ima prvenstvo rodjak, koji je uza to i medjaš, i medjaš, koji je još uza to prodavćev suseljanin. Neima li takvoga slučaja odlučuje prodavač, komu će iznaedju njih prodati. Ako se u roku od trideset danah nakon što je zemljištnoj zajednici prodavač priobćio namjeru, da želi svoje ovlaštenictvo prodati, nijedan ovlaštenik neposluži pravom priekupa, tad se može ovlaštenictvo prodati svakomu, koji je vlastnik nekretninah, ležećih u području iste upravne obćine. Protiv prodaji, kojom je povriedjeno pravo priekupa, može ustati svaki ovlaštenik u smislu §. 1079 o. g. z. Tužba o posjedu prava priekupa zastaruje za mjesec dana od onoga dana, kad je tužitelj doznao za prodaju, u svakom pak slučaju za godinu danah, odkad je prodaja provedena u gruntovnici. §. 23. Ovlaštem6tYo samo za sebe nemože biti predmetom ovrhe ter se nemože niti privolom ovlaštenikovom gruntovno obterećivati. §. 24. Svaka zajednica mora zametnuti i voditi temeljnu knjigu, u koju valja unieti sve ovlaštenike uz razmjerje ovlaštenictva. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 141 — §. 25. Gospodarstvo na zeraljištili zajednice mora biti prema trajnoj koristi zajednice. U pogledu gospodarstva sa sumarni i šumskimi ploharai (drvljem obraštenimi pašnjaci) imaju valjati svi propisi, glaseći o gospodarenju s obćinskimi sumarni. §, 26. Unutar graoicah ovoga zakona i pravovaljano sastavljenih pravilnikah upravljaju i razpolažu zajednice pod nadzorom oblastih, u ovom zakonu naznačenih, samostalno svojom imovinom. One su vlastne unutar propisah ovoga zakona stieati svaku vrst imovine .ter mogu i naprara svojim članovom biti vjerovnikom i dužnikom. § 27, S redovititni i izvanrednimi prihodi od svojih šumah (§. 25.) razpolažu zajednice kao i s prihodi od ostale svoje imovine. Od izvanrednih prihođah šumskih mora se u šumsko-gospodarstvene svrhe zemljištne zajednice obratit onaj dio, koji je potriebit za uzpostavu prijašnjega prihoda u šumah i za trajno namirenje poreza. Na to će nadzorne oblasti paziti ureda radi. Zemljištne zajednice dužne su namjestit sposobno osoblje, nuždno za zaštitu šumah svojih i za vodjenje šumskoga gospodarstva, ter imadu svake godine u svoj proračun uvrstit trošak potriebit u svrhu pravilna šumskoga gospodarstva. Nadzorne oblasti imaju bđiti nad tim, da se zemJjištna zajednica u svakogodišnjem proračunu pobrine za pokriće toga troška. Možda nuždni namet imaše političkim putem ubrati odovlaštenikah (§. 14.) §. 28. Novčane glavnice, namaknate iz izvanrednih prihođah šumah (§. 27.) zem- Ijištnih zajednicah zatim iz prodaje ili zamjene zemljištah zajednice, ne mogu se u pravilu porazdieliti medju ovlaštenike. Samo s kamati od takovih glavnicah postupa se kao s redovitim prihodom. Zaključci zemljištne zajednice, kojimi se ćine razpoložbe sa samom takovom glavnicom, valjaju istom nakon odobrenja po zemaljskoj vladi. §. 29. Sve poslove s upravom imovine zemljištne zajednice, u koliko nisu glavnoj skupštini svih ovlaštenikah pridržani, vodi zastupstvo, kojemu stoji na čelu glavar (§. 34.). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 142 — §. 30. Glavna skupština sazivlje se svake godine najmanje jedan put. 0 svakora sazivu ima se pravodobno obavjestit ona upravna oblast, kojoj pripada neposredni nadzor (§ 50) § 31. Glavnoj skupštini svih ovlaštenikali mora bit pridržano pravo: a) ntanačit ili mjenjati pravilnik; b) izabrat zastupstvo; c) obav^at reviziju računah; d) ustanovljivat proračune i odredjivat, kako se iraa razpoložit s redovitim i izvanredaim prihodom zajednice, e) odlučivat glede uzimanja ili podjeljivanja zajmovah; f) sticat ili odtudjivat imovinu; g) odredjivat, ima li se dioba kojega zajedničkoga zemljišta provesti, u koliko joj po zakonu mjesta imade; h) odredjivat, kakovi se prinosi imadu pobirati u ime statutovine (§. 18.) kao i prema potrebi u ime skupnih užitakah u naravi, pripadajućih pojedinim ovlaštenikom. §. 32. Ni jednom ovlašteniku nemože se uzkratit pravo, da po razmjerju svojega ovlašteničtva sudjeluje kod obnove zastupstva. Pobliže ustanove o tom i o načinu glasovanja ustanovljuje zajednica u svojem pravilniku. Nijedan ovlaštenik nemože imati više od jedne trećine glasovah. §.33, Broj članovah zastupstva nesmije bit ni manji od trojice, ni veći od trideset i šestorice. §. 34. Zastupstvo bira glavara zemljištne zajednice. Naslov tomu glavaru vlastna je svaka zajednica odrediti prema postoje ćemu običaju. Prema oblastim i trećim osobam zastupa zajednicu glavar, nu pravnimi poslovi može on obvezati zajednicu samo uz obdržavanje posebnih propisah ovoga zakona i pravilnika zajednice. §. 35. Mandat zastupstvu i po njem izabranu glavaru, nemože trajat ni manje od godme BI duže od pet godinah. Zastupnici i glavar mogu bit ponovno izabrani. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 143 Izbor zastupiiikah kao i glavara priobćit će zemljištne zajednice zoaoja radi nadležnoj upravuoj oblasti i to zajednice, koje posjeduju šumah onoj oblasti, kojoj po postojećih propisili pripada pravo nadzora nad gospodarenjem sa šumskim posjedom dotične zajednice. §. 37. Nadležna upravna oblast vlastna je dokinut izbor, koji je pao na osoba, pravomoćno osudjenu sbog kažnjiva čina počinjena s koristoljublja. §. 38. 0 svakoj glavnoj skupštini i sjednici zastupstva valja sastaviti zapisnik ter u njem navesti imena prisutnih i stvorene zaključke uz naznaku razmjerja glasovah. Zapisnike te valja, ako u njima ima zaključakah, koji se po naravi svojoj imaju tek odobriti od koje oblasti, predložiti neposredno nadležnoj oblasti. §. 39. Gdje više zemljištnih zajednicah tvori jednu, obavlja poslove skupštine primjeren broj članovah pojedinih zajednicah. . § 40. Zeraljištne zajednice vlastne su u pravilniku svom izreći, da njihova nepokretna imovina nije djeliva za stanovito vrieme. Ako ipak u području katastralne obćine, u kojoj leži nepokretna imovina zemljištne zajednice, bude odredjena komasacija, moći će se na zahtjev ovlastenikah (§. 42.) s privolom vlade zemaljske provesti dioba i prije izminuća pravilnikom ustanovljena vremena. §. 41. Dioba šumah dopustiva je samo uz privolu zemaljske vlade. § 42. Dioba posjeda, glede kojega nije izključena dioba (§§. 40. i 4L), imaše provesti, ako ju zaključi glavna skupština većinom od dvie trećine glasovah svih ovlaštenikah. Oni, koji se neće dieliti, mogu tvorit i nadalje zemljištnu zajednicu. §. 43. Zaključak glavne skupštine, kojim se preinačuje koja iistanpva pravilnika, nabavlja, odsvaja ili zamienjuje nepokretna imovina ili razpolaže s novčanimi glavnicami (§. 28.), valja tek nakon odobrenja po zemaljskoj vladi, koja će o tom saslušati županijski upravni odbor. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 144 — Valjanost ostalih zaključakah zastupstvah i glavnih skupštinah zemljištnih zajednicah visi o potvrdi upravnih oblastih (§. 50.), uz redoviti molbeni tečaj, samo onda, ako se radi o proračunu, u kojem izdatci nadmašuju redoviti dohodak i 0 sklapanju zajma, presižućega godišnji redoviti prihod zajednice u gotovom novcu. §. 44. Upravne obćine dužne su na poziv nadležne upravne oblasti zastupstvu zemljištnih zajednicah, kojim nedotjeću sredstva za samostalno blagajničko rukovanje, bit na ruku po svojih organih, naročito, da vode račune, primaju i izdaju gotovinu, kao i da sastavljaju zapisnike i podneske u upravnih i blagajničkih poslovih zajednice. Poslovanje to ima se vodit razlučeno od posalah upravne obćine. Zemljištne zajednice dužne su primjereno odštetit upravnu obćinu, u koliko ovoj odatle nastanu veći troškovi. Ako nedodje glede visine toga prinosa do sporazumka izmedju zemljištne zajednice i upravne obćine, odlučuje na predlog nadležne upravne oblasti o tom županijski upravni odbor, odnosno zemaljska vlada. Na predlog upravne oblasti može županijski upravni odbor takovu odredbu učinit i ureda radi, ako mu se učini shodnom, u slučaju, ako proračuni ne budu redovito sastavljeni, ako se računi točno nevode, ako nebude poskrbljeno za pokriće nuždnih izdatakah ili ako se zanemaruju propisi ovoga zakona. § 45. Ako zastupstvo neće da vrši pravomoćnih odredabah oblasti, ako radi Bamovoljao, gdje treba ovlast glavne skupštine, ili ako se u obće u bitnih ustanovah nedrži ovoga zakona ili pravilnika zajednice, moći će na predlog nadležne oblasti županijski upravni odbor bud sve zastupnike, bud pojedince, koji su nereda krivi, rednom kaznom pritegnuti na red. Redna kazna je globa od 5 — 100 for. Ako se kaznom nedodje do svrhe, može nadležna oblast zastupstvo razpustiti i postavit upravitelja. 0 tom će u svakom slučaju bit obavješteu i županijski upravni odbor. § 46. Upravitelj vlastan je samo voditi tekuće poslove zemljištne zajednice. §. 47. Županijski upravni odbor ima u slučaju razpusta zastupstva zemljištne zajednice najduže u roku od tri mjeseca putem nadležne upravne oblasti sazvati glavnu skupštinu svih ovlaštenikah, da izabere novo zastupstvo. Županijski upravni odbor vlastan je od izberivosti u takovu slučaju izključiti one prijašnje zastupnike, koji su krivnjom svojom dali povoda razpustu. Cim novo zastupstvo bude pravovaljano izabrano, prestaje djelovanje upravitelja. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 145 — § 48, , Ako se uvjeri županijski upravni odbor, da se po prijašnjem paragrafu provedenom obnovom zastupstva nije nzpostavio red, s razloga što su se užitni i upravni odnošaji zemljištae zajednice tako pomrsili, da je nastala nužda razgodbe, imat će pozvat razgodbeno povjerenstvo, da provede razgodbu ureda radi. § 49. . Nove zemljištne zajednice po načelih ovoga zakona mogu se stvorit samo uz privolu zemaljske vlade. II. Oblasti, A) Za nadzor nad zemjištnimi zajednicami i prvim uredjenjem njihovim. §. 50. Nadzor nad zemljištnimi zajednicami u prvoj molbi vrži u pravilu nadležna kotarska oblast (gradsko poglavarstvo) i to buđ neposredno bud putem poglavarstvah upravnih obcinah. Zemljištne zajednice, koje su vlastnice šumah, stoje pod nadzorom one oblasti, kojoj u pogledu šumskoga gospodarstva pripada nadzor §. 51. Nadzorna upravna oblast ima bit na ruku zemljištnim zajednicam ter sudjelovati kod sastavka pravilnika i popisa ovlaštenikah kao i u obće kod prvoga uredjenja njihova (paragraf 57—66.) §. 52. Sve prepore ovlaštenikah glede izvršivanja ovlašteničkoga prava, ukoliko je ovo samo nepreporno toli glede postojanja, koli glede obsega, riešavaju za nadzor nadležne upravne oblasti (§. 50.) Proti odlukam upravne oblasti dozvoljen je pravni liek ntoka prema obćenitim propisom. §´ 53. Ako nastane prepor stoga, što se uzkračuje komu posvema ili djelomice ovlašteničtvo koj je ovlaštenik, ili što se komu podjeluje ovlašteničt^o, kojemu ovo nepripada, ili barem ne u razmjeru onom, u kojem mu se podieljuje, tad odlučuju 0 tom za nadzor nadležne upravne oblasti (§. 50.) redovitim raolbenim putem. Stranci, koja se osjeća odlukom ovom u svojih privatnih pravih povriedjenom, ostaje otvoren put redovite pravde po članku 11. zakona od 28. veljače 1874. 0 sudačkoj ovlasti. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 146 — B) Za razgodbu i diobu. §. 54. Za uredjenje skupnih užitnih pravah kao i odaošajali zemljištnili zajednicah nadležna su u svih slučajevih, kad nadzornoj upravnoj oblasti nije pošlo za rukom podpuno uredjenje naznačenih odnošajah, ista ona povjerenstva, koja su po II. odsjeku zakona od 26. svibnja 1891. o kamasaciji (br. 40. sbornika) postavljena za provadjanje komasacijah. §. 55. Razgodbena povjerenstva, ustanovljena u predidućem paragrafu, nadležna su i za provadjanje dlobah zajedničkih zemljištah, u koliko im po ovom zakonu ima mjesta. §. 53. TJz diobu može se podjedno i razgodba provesti, ako jedan dio ovlastenlkah želi i nadalje ostati u zajednici. III. Postupak. A) Kod prvoga uredjenja. §. 57. Kotarske oblasti (gradska poglavarstva) imaju ureda radi nastojati, da. budu ustanovljene svekolike zemljiotne zajednice, ležeće u području njihovu kao da se točno ustanove zemljišta tih zajednicah i popisu svi ovlaštenici. U koliko u području gore naznačene oblasti ima zemljištnih zajednicah, koje podpadaju inoj nadzornoj upravnoj oblasti, valja ostavit nadležnoj upravnoj oblasti, da provede gore naznačene izvide. §. 58. Posliedak prvih tih izviđah o tom, koje se skupine ovlaštenikah imaju smatrati zemljištnimi zajednicami po načelih ovoga zakona i koji im je zem- Ijištni posjed, ima se javno u službenih novinah i u područnih obćinah pro-´ glasiti uz poziv, da si svaki intereseut, koj misli, da odnosna zemljištna zajednica nepostoji ili da se njezino vlastničtvo neodnosi na naznačena zemljišta ima prijaviti u roku od šest mjeseeih kod oblasti, od koje je oglas potekao´ §. 59. Nečekajuć uspjeha oglasa imaju se podjedno oni ovlaštenici, za koje se je doznalo, pozvat u glavnu skupštinu u području obćine, gdje leži zemljištna zajednica, kojoj ima prisustvovat izaslanik oblasti kao i prema okolnostim načelnik upravne obćine. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 147 §. 60. U skupštini ima se nastojati o sporazumku ovkštenikah glede načelali, po kojih se ima pravilnik sastaviti. U svrhu sastavka toga pravilnika ima se izabrat odbor„ Odboru tomo bit će zadaćom, da sastavi odnosno izpravi popis ovlaštenikah. §. 61. Pravilnik i popis ovlaštenikah imaju se u području proglasit nz prirnjetbu, da se prigovori imaju podnieti nadležnoj upravnoj oblasti u roku od mjesec danah. §, 62. Upravne oblasti rieši-t će prigovore uz redoviti molbeai tečaj, ako su po naravi prigovarah na to ovlaštene. ^U protivnom slučaju obustavit će svoje djelovanje ter ustupit sve izvidae spise razgodbenomu povjerenstvu u svrhu razgodbe ureda radi (§. 68.) §- 63. Takovu ustupu ima mjesta već nakon prvih izviđah, ako je jasno, da do sporazumka nemože doći ili ako su odnošaji zemijištne zajednice tako zamršeni, da se bez razgodbe u smislu ovoga zakona nemogu urediti. §. 64. Ako proti obstanku zajednice, sastavku pravilnika i popisu ovlaštenikah nebude s nijedne strane prigovora ima nadzorna oblast pravilnike i popise dostavit županijskomu upravnomu odboru, koj će jih uz vlastito mnienje kr. zemaljskoj vladi podnieti. Odobrenje moći će zemaljska vlada samo uzkratiti, ako je pravilnik i popis nepodpun ili u protuslovju s ovim zakonom, ili ako se u pravilniku ustanovljuje nerazmjerna pristupnina (§. 18.) § 65. Ako zemaljska vlada neođobri osnovu pravilnika, imat će podjedno točno naznačit zemljištnoj zajednici preinake, koje se u pravilniku imaju provesti. Neudovolji li zajednica pozivu vlade u primjerenom roku, što će ga vlada naznačiti, tad se ima odredit razgodba ureda radi (§. 68.). §. 66. Ako se podigne prigovor stoga, što se zemljištna zajednica stvara od skupine, koja ju po načelih ovoga zakona nemože tvoriti, ili ako su odnošaji glede posjeda zeniljistne zajednice i skupnih užitakah, tako zamršeni, da ih upravna oblast, koja prvo uredjenje nadzire nemože sporazumkom stranakah bez po" sebnih izviđah na licu mjesta razmrsiti, tad prestaje djelovanje upravne oblasti ter se ureda radi ima pristupiti k razgodbi (§. 68). 10 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 18 <-- 18 --> PDF |
- 148 B. kod razgodbe (diobe). § 67. Kazgodba provađja se a) ureda radi; b) na molbu stranakah. 68. Razgodbu ureda radi ima županijsko razgodbeno povjerenstvo zametnuti i provesti, 6im mu nadležna upravna oblast podnese izvidne spise. Spise te ima oblast upravna svaki put obložiti gruntovnim izvadkom zeraljištah, glede kojih se razgodba ima provesti, kao i popisom ovlaštenika, u koliko su upravnoj oblasti poznati, §-69. Molbu za razgodbu odnosno diobu imaju stranke predati županijskomu razgodbenomu povjerenstvu, u molbi navesti razloge, s kojib je razgodba (dioba) po njihovu nazoru nuždnom postala, a ujedno pridonieti gruntovni izvadak i nacrt zemlji fctah, o kojih se radi, kao i popis ovlaštenikah, uz točnu naznaku imenah onih ovlaštenikah, koji žele razgodbu odnosno diobu. Kad se traži dioba, ima se molbi priložiti u izvoru ili ovjerovljenom prepisu zapisnik one glavne skupštine, u kojoj je dioba zakljuSena, zatim pravilnik i riešitba zemaljske vlade, u koliko je odobrenje zemaljske vlade za provedbu diobe nuždao, §. 70. Ako nebi trebalo takovu molbu odbiti za razgodbu (diobu) s očite neosnovanosti iU je nebi trebalo nadopuniti, odredit će županijsko razgodbeno povjerenstvo rofcište na licu mjesta i opredielit iz svoje sredine izaslanika za provedbu razgodbe (diobe). Tomu ročištu valja prizvat stranke s tim dodatkom, da će se o svakom, koji nedodje, držati, da je privolio uz sve odredbe razgodbenoga povjerenstva. §. 71. Ustanoviv privremeno ovlaštenike i razmjerje ovlašteničtvah, izreći će razgodbeno povjerenstvo, dali ima mjesta razgodbi (diobi). Dozvoljenu razgodbu (diobu) valja oglasit u službenih novinah i po mje stnom običaju u obćinah u kojih se obavlja razgodba (dioba). Istim oglasom imaju se uz što točniju oznaku razgodbenoga (diobnoga) objekta pozvati svi, koji misle, da su pri tom interesenti, neka se prijave u neprekoračivom roku od 6 mjesecih, jer će inače ovlaštenici, koji se neprijave provede li se razgodba (dioba) bez obzira na njib, moći zahtjevati samo na knadu u novcu, i to samo unutar roka od tri godine (§. 85.). |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 149 §. 72. Danom uvrštena a službene novine oglasa o dozvoljenoj razgodbi počimlje nadležnost razgođbenih povjerenstvah ter se imaju predmeti, koji do toga dana nebudu pravomoćno riešeni po oblastih do tad nadležnih, ustupit na riešenje razgodbenom povjerenstvu. §. 73. Izaslanik pozivlje na razpravu sve, o kojih bud kojim načinom dozna, da su ovlaštenici u razgodbi (diobi). Nemože li se naći koji ovlaštenik ili mu je boravište nepoznato, imenuje mu se skrbnik, ako nije sam postavio zastupnika. §. 74. Treće osobe, koje imaju uknjiženih pravah bud na zemljištu zajednice bud na nepokretnini s koje vlastnošću je spojeno ovlašteničtvo na zemljištu zajednice, mogu sudjelovati kod razgodbe (diobe) u svrhu očuvanja svojih pravah, nu ne mogu svojim prigovorom zapriečit razgodbe. Da se nekrnje prava trećih osobah, na to imadu razgođbene oblasti paziti ureda radi. §. 75. Valja nastojati, da se razgođba (dioba) provede na temelju sporazumka ovlaštenikah. §-.76. . Prije nego se" pristupi k izradbi razgođbene (diobne) osnove, imaju se pravomoćno ustanoviti kako zemljište, o kojem se radi, tako i svi ovlaštenici i razmjerje njihovih ovlašteničtvah. §. 77. Diobno zemljište, valja procieniti, u koliko nebi druge poznate okolnosti bile dovoljne za točno ustanovljenje vriednosti pojedinih nekretninah. Tu vrieđnost valja izkazati u diobnoj osnovi. §. 78. Kad se provadja dioba valja ovlaštenikom, koji izjave, da žele i nadalje ostat u zajednici, ostaviti jedan dio svima zajedno s osobitim obzirom na to, da ne budu oštećeni u svojih gospodarstvenih probitcih. Da li glede njih treba provesti razgodbu, visi o propisih, postojećih za razgodbu, §. 79, Razgodbom ima se svagda utanačiti pravilnik, koji ima sadržavati unutar propisah ovoga zakona točne ustanove ob uredjenju skupnih užitakah i o na |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 150 — 6mu uprave i o gospodarstvenih mjerah, nuždnih za trajno gospodarenje s zajednićkimi zemljišti. §. 80. Nadležnost tih razgodbenih povjerenstvah obsiže i razpravu i odlučivanje 0 svih stvarnih pravnih odnošajih, u koliko je to nužduo u svrhu razgodbe, napose i o medjah skupnoga zemljišta o postojanju i obsegu pravah ovlašteni6kih, o nuždnih učestnikom služnostih i gospodarskih ;uredbah (poljskih putevih, naplavnih jarcih, potočnih koritih, mostovih i t. d.), u koliko je nužduo i ove upriličiti u razgodbi. S toga je izkljucena nadležnost onih oblastih, koje bi, da ne bude razgodbe, nadležne bile riešavati te predmete. Nu kad je razgodbom riešen priepor o medjah skupnoga zemljišta ter ob obstojnosti ili obsegu ovlašteničkoga prava, vlastna će bit stranka, koja drži, da joj je uSinjeno krivo, poslužit se pravom, što joj ga podieljuje čl. U . zakona od 28. veljače 1874. o sudačkoj vlasti, §. 81. Prepori o vlastnictvu ili posjedu nepokretninah, s kojimi je spojeno ovlaštenižtvo, spadat će i nadalje pred redovitoga sudca. Nu i u slučaju preporah, koji spadaju pred sud, ima razgodbeno povjerenstvo pokušat nagodu. §. 82. Poslove, koji se tiču javnih komunikacijah i gradjevaoga redarstva, valja da riešavaju oblasti za to po postojećih propisih nadležne. § 83. Razgodbena povjerenstva nadležna su provadjajuć razgodbu (diobu), da radi primjerena prelaza u novo stanje izdadu privremenih odredabah u svrhu da se očuva sućanstvo ili gospodarsko stanje dotičnih zemljištah. §. 84. Razgodbom ima se odmjeriti svakomu ovlašteniku njegovo ovlašteničtvo (§. 14.) ter ustanoviti, s kojim je zemljištem isto spojeno. §. 85. Proti konačnoj riešitbi županijskoga razgodbenoga povjerenstva — a takovom se smatra i riešitba, kojom se odbija molba za razgodbu (diobu) — ide stranke pravo utoka zemaljskomu razgodbenomu povjerenstvu u roku od 30 dana, a tako i proti riešitbam glede postojanja ili obsega prava kojega ovlaštenika, glede ustanovljenja razgodbenoga zemljišta, u roku od 14 danah. Proti svim ostahm riešitbam u razgodbenom (diobnom) postupku ne ima posebnoga |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 21 <-- 21 --> PDF |
— 151 pravnoga lieka, već se moga prigovori proti istim spojiti s utokom proti koBačnoj riešitbi županijskoga razgoclbenoga povjerenstva. Povrate u prijašnje stanje nema u razgodbenoai postupku. Ali se imade i na kasnije zahtjeve uzeti obzir, u koliko to može biti bez znatnijega uštrba za tečaj razgođbenoga (điobnoga) postupka. Osim toga slučaja mogu oštećeni ovlaštenici zahtjevati redovitim putem pravde u roku od 3 godine iza svršetka razgodbe (diobe) naknadu u novcu od onih, koji su se na njihovu štetu okoristili tehničkim! pogreškami ili po tom, što oni u razgodbi (diobi) nisu nikako učestvovali. §. 86. Ako se prije predaje ma i slučajno umanji vriednost koga diela, kako je uzeta podlogom diobnoj osnovi, dotični učestnik može u roku od 60 danah iza ovrhe dotičnoga diela osnove, zahtjevati pred razgodbenim povjerenstvom od ostalih učestnikah izravnanje u novcu. U istom roku i pred istom oblasti može ovlaštenik, prikraćen s neobdržavanja privremenih ođredabah, izdanih radi primjerena prelaza u novo stanje posjeda, zahtjevati naknadu u novcu od onih koji su krivi toj prikrati, ako se odnošaji zemljištnoga posjeda, uzeti podlogom diobnoj osnovi, za vrieme izmedju odobrenja i ovrhe diobne osnove višom silom (promjenom toka rieke, dugotrajnom povodnjem, odronom zemlje i t. d.) toli znatno promjene, da ne pomažu izravnanja u smislu predidućega propisa aL 2. može županijsko razgodbeno povjerenstvo na zahtjev koga ovlaštenika posve ili diono dokinuti diobnu osnovu, te odrediti, ako je dioba još moguća, nov postupak. Proti takovim odlukam pristoji pravo utoka u roku od 14 danah na zemaljsko razgodbeno povjerenstvo. §. 87. Prava trećih osobah, uknjižena na điobnom zemljištu, prelaze na dielove nastavše od toga zemljišta. Od tuda se izuzimlju zemljištne služnosti (§. 474. o. g. z.) koje postanu suvišniini usljeđ gospodarskih uredbah, upriličenih uz diobu (§. 9. al. l.)tepo tom prestaju bez odštete. Zakupnik diobnoga zemljišta dužan je, ako se stranke neslože inače, ustupiti zemljišta uz primjeren odkaz novomu vlastniku, bio nebio zakupni ugovor uknjižen. Zakupnik je, ako zakupnim ugovorom nije što drugo ugovoreno, tada vlastan tražiti od zakupodavca samo naknadu štete u pravom smislu rieči (§. 1323. 0. g. z.) § 88. Troškove provedena razgodbenoga postupka imaju namirit ovlaštenici po razmjerju svojih ovlašteničtvah. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 22 <-- 22 --> PDF |
^ 152 — U slučaju, ako se zametan razgodbeui izvidi na molbu stranakah, pak razgodbeno povjerenstvo izreče, da neima mjesta razgodbi, imaju namirit troškove one stranke, koje su molbu podnesle. Troškove diobe imaju nosit oni ovlaštenici, kojim su dielovi od zajedničkoga zemljišta pojedince dodieljeni i to prema razmjerju dielovah svojit. § 89. Razgodbena povjerenstva vlastna su izricati proti onim, koji nepristojnim ponašanjem prieče ili otegoćuju uredovanje ili neće da obdržavaju privremenih odredabah, izdanih u smislu §. 83. redne kazni od 5—100 for. §. 90. U razgodbenom (diobnom) postupku imaju se u ostalom prema smislu i svrsi shodno uporaviti ustanove §§. 28—61., 65—67. zakona od 26. svibnja 1891. 0 komasaciji. ] IV. Prelazile ustanove. §. 91. Zemljištne zajednice, koje su i prije krieposti ovoga zakona na temelju pravovaljana zaključka, potvrdjena po do tad nadležnoj oblasti, oprediellle zakupnine ili prihod od nekretninah svojih za pokriće troškovah upravne, školske ili crkvene obćine, neće moći bez privole zemaljske vlade takove prinose suztegnuti svrsi, kojoj su namienjeni. §. 92. Zemljištne zajednice dužne su svakomu, koji se nađje u vrieme prvoga uredjenja (razgodbe) u neprepornom faktičnom,uživanju skupnih užitakah bud kakove vrsti, dozvoljavat u dosadanjem razmjerju i nadalje izvršivanje tih užitnih pravah, ali samo za osobu toga uživatelja. Ako glede obsega toga užitka neima sporazumka, valjat će obseg taj ustanoviti prema prosječnoj godišnjoj kućnoj i poljskoj potrebi pojedinoga takova faktičnoga pravoužitka. V. Konačne ustanove. § 93. Potanje ustanove o sastavljanju pravilnikah, prvom uredjenju zemljištnih zajednicah, poslovnom redu razgodbenih oblasUh i o postupku, izdat će zemaljska vlada naredbenim putem. §^ 94. Globe, ubrane u smislu ovoga zakona, teku u zakladu za promicanje gospodarskih svrhah, utemeljenu zakonom od 25. rujna 1881. (sbornik br. 72.)U slučaju neutjerivosti pretvara se kazan globe i to za svakih pet forintih u zatvor od 24 sata. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 23 <-- 23 --> PDF |
§. 05. Ustanove ovoga zakona neprotežu se na diobe obćinskih, pašnjakah, zametnute prije krieposti ovoga zakona. §. 96. Stavljaju se izvan krieposti svi zakoni i propisi, stojeći u pi-otuslovju s ovim zakonom, naročito zakon od 7. veljače 1892., kojim se privremeno uredjuje pravo dieliti obćinske pašnjake (br. 18. sbornika od godine 1892.). §. 97, Kojim će danom ovaj zakon zadobiti kriepost, opredielit će ban naredbom §. 98. Provedba ovoga zakona povjerava se banu. Obrazloženje k osnovi zakona ob uredjenju zemljištnib zajeduicah. Uredjenie pravnih odnošajah, tičućih se tako zvanih skupnih užitakah, osjeća se već odavna kao jedna od najprečih potrebah. Kad se je razpravljalo o „zakonu od 7. veljače 1892., kojim se privremeno uredjuje pravo dieliti obćinske pašnjake" (br. 18 sbornika od g. 1892.), bilo je toli zemaljskoj vladi, koli visokomu saboru posve jasno, da je nuždna izpravna kodifikacija uredjenja i razgodbe „zajedničkih užitakah", da se dakle spomenutim zakonom „o privremenom uredjenju prava dieliti obćinske pašnjake" nestvara ništa stalna, već da on ima biti samo predtečom obćenitoj regulaciji. VJada je s toga već u obrazloženju svojem k rečenomu zakonu sama izrekla, da na temelju pripravnih radnjah, u obrazloženju pobliže iztaknutih, kani pristupiti k izradbi zakonskoga predloga ob uredjenju zajedničkih užitakah. Prihvativ razloge vladine stavio se je zatim i visoki sabor na stanovište, da je uredba tih odnošajah nuždna, ter je tako u sjednici od 20, siečnja 1892. došlo do rezolucije „da se kr. zemaljska vlada poziva, da u izgled stavljenu osnovu zakona ob uredjenju t. z. skupnih užitakah predloži saboru najdulje za tri godine.´´ Odatle je potekla izradba predležeće osnove. Podatci, sabrani kod zemaljske vlade usljed naredabah od 9. studenoga 1870. br. 45.008 unutarnjega odjela i od 21. kolovoza 1890. br. 10.310 odjela za pravosudje, pokazuju vrlo žalostan sliku sadašnjega stanja zemljištnih zajednicah. Tim je to štetnije po zemlju, što se kako iz priloga (Vidi prilog L) proizlazi, zajednički užitci odnose na ogromne uprav površine raznovrstnih zemljištah. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 154 ~ . Bit će sedmi dio po prilici svega prostora naše domovine, koj pripada raznolikim mjestnim, katastralniu), plemićkim, poveljenim, urbarskim, krajiškim i t. d. obćinam, mjestom, selom, hrpam knćah i t. d. U tu pako površinu nisu ubrojeni posjedi upravni k (političkih) obćinah kao takovih, a uisuu odnosnih izkazih sadržane ni šume, ni ima zemljišta, spadajuća u vlastničtvo „krajiških imovnih obćinah". U Setiri glavne skupine dale bi se možda razvrstiti sve te najraznovrstnije zemljištne zajednice, na koje se u osnovi pomišlja. Prva skupina, bile bi tako zvane plemićke obćine, zajednice ratarah plemićkoga stališa, od starine vlastniče svojih skupnih zemljištah. Drugu skupinu tvore raznovrstne povlaštene „obćine," t. j . zajednice ratarah nepiemićah, koji su i za vrieme kmetstva sačuvali bud na temelju donacijah, bud na temelju privilegijah, bud i samo po pravnom običaju izključivo uživanje stanovitih nepokretuinah, naročito šumah, temeljem svojega prava vlastnosti, kadikađ pobijana, ali sad nepreporna. Treća najveća kategorija, bile bi urbarske obćine sa svojimi pašami i sumarni, njima đodieljenimi putem segregacije. U četvrtu napokon skupinu mogli bismo uvrstiti krajiška mjestne obćine, s njihoviini pašnjaci, kađikad i posebnim! obćinskimi sumarni. Granice tih kategorijah nisu tako opredieljene, kako se čini na prvi pogled. Obilježja jedne skupine prelievaju se u drugu, naročito način uživanja, i medjusobna pravna razmjerja zajedničarah malo gdje da su jednolična. U svoj toj razrožnosti, žalibože ima jedno zajedničko obilježje: svi ti posjedi stoje — s neznatnim! izvimkami — pod upravom slabom, bolje rekuć nikakovom. Tomu se nije čuditi. Dok se je područje upravne obćine redovito sudaralo s posjednim područjem zemljištnih zajednicah, dok. su obćinari upravne obćine bili i ovlaštenici u zajedničkom posjedu, dotle nije bilo tako nuždno, da se pomišlja na posebnu upravu zemljištnih zajednicah. Obćinsko zastupstvo bilo je podjedno predstavnik koU obćinarah, toli interesentah u zeraljištnoj zajednici. Na upravnim obćinam nameće se sve to više dužnostih. One jedva udovoljuju svim potrebam državne toli zajedničke, koli autonomne uprave. Koliko god u njihov naravni djelokrug zasjeca i uprava s dobrom i imovinom obćine, zastupstva i poglavarstva njihova prestala su ipak biti sposobnim organom za upravu nad posjedom zemljištnim, koj nepripada svakomu obćinaru upravne obćine usljed stečenja obćinarstva i nastanjenja u području upravne obćine, već pojedinim skupinam obćinarah na temelju posebnoga ovlaštenja. Obćine upravne sad se razširuju, sad se sužuju i ciepaju; sve to s obzirom na promjenljive odnošaje sadašnjosti i na potrebe upravne službe. Zemljištne zajednice pako, od starine postojeće, uz svoju grudu zemlje prikovane, prave vlastnice svojih posiedah, u kolebanju tom, u vječitih promjenah nastaUh tečajem raznih preuredabah najniže grane upravne službe, morale su zapasti u najnepovoljnije stanje. Bez predstavničtva, bez omedjašena djelokruga postale su one žrtvom bezglavja. Obćinska zastupstva stvorena velikim dielom od obćinarah, kašnje priraslih, koji po nijednim načelu nemogahu |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
155 postati ovlaštenici u zemljištnih žajednicah, ležećih u području upravne obćine, ili se nisu ništa brinnla za upravu i koristno gospodarstvo s posjedom zemijištnih zajednicah, ili ako su se brinula, činila su to samovoljno. Ovakovi odnošaji, osobito usljed pomanjkanja posebnoga pređstavniČtva zeiiiljištnih zajednicah, bili su povodom nejasnosti i radjanju sumnjah o samom vlastcičtvu. Često putah pomrsila se je možebiti na temelju pogriešna upisa u javne knjige i našastare imovina „zemljištne zajednice*^ s imovinom „upravne obćine". Kako su pak ti unosi u javnih knjigah raznoliki, kako je već nestalnost u nazivlju morala dati povoda mnogim srautnjam, o tom sadržaje dokaze prilog (Vidi .prilog II.) u kojem je u kratko prikazano sadašnje stanje tih upisah. Često puta rješavale su i same upravne oblasti težka i zakučasta pitanja ob uživanju takovih zemljištnih posjedah na krivoj podlozi, prenašajuć pojam obćine u sadašnjem smislu rieči na tvorbe, kojim se zametak ima tražiti u posve različitih ođnošajih, nestojećih ni u kakovu savezu sa sadanjim pripadničtvom u kojoj „upravnoj obćini". Tko da to oblastim upiše u grieh kraj pomanjkanja svake jasne direktive ? Glede šuraah t z. urbarskih obćinah određjuje §. 9. car. pat. od 17. svibnja 1857. da se s njimi ima postupati kao sa sumarni „obćinskimi". Glede pašnjakah §. 2. istoga patenta veli: da se imaju urediti po postojavših zakonih urbarskih. To su ustanove pomenutoga zakona glede uprave skupnih zemljištah, a i te se odnose samo na posjede, koji su urbarskim obćinam pripali putem segregacije. Vlada je zatim na temelju §. 8 car. patenta od 17. svibnja 1857. izdala privremenu naredbu od 4. ožujka 1871 br. 2144 ob „upravi, gospodarenju i uživanju obćinskih šumah." Temeljna je misao te naredbe sadržana u §. 17. Uprava spada u djelokrug redovitoga obćinskoga zastupstva^ a osoblje obćinske uprave, ima voditi dotične poslove i račune, sve uz nadzor i uticaj viših oblastih. Po toj naredbi nastojale su upravne oblasti, proširiv ju možda ne sasvim opravdano i na sve ine (plemićke, poveljene i t. d.) zemljištne zajednice, osigurat barem šumsko gospodarstvo. Dapače, gdje se je bjelodano pokazalo, da redovito obćinsko zastupstvo nije sposoban organ za upravu imovine takovih zajednicah, činile su upravne oblasti izabirati posebne imovne odbore, kojim je povjerivano pod nadzorom upravne obćine i javnih oblastih vodjenje gospodarstva na posjedu zemljištne zajednice ili obava pojedinih pravnih posalah u ime zemljištne zajednice. Kadikad su upravne oblasti, neimajuć za to u zakona valjana uporišta, sad više sad manje sgodno kušale udovoljiti potrebi života, ter su imovne odbore posebnimi, za cielo svoje upravno područje namienjenimi naredbami kako tako uredjivale. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 156 Tim je ipak bilo slabo pomoženo. Stanje uprave i gospodarstva sa zajednickimi zemljišti ostalo je malne u svoj zemlji jednako nedostatno. Odasvud stigoše izvješća, u kojih se ponavlja tužba, da usljed neuredjene uprave narod znatnu narodno-ekonomsku štetu trpi. Najviše bit će da su štetovale urbarsko-obćiuske šume, osobito prvih godinah, dok im oblasti nisu posvetile više pažnje. Skupni pašnjaci, kako izvješća glase, većim su dielom razgažeai i zapušteni, a od krajiških pašnjakah velik dio posvojiše pojedinci, Eazffijerje zajedničkih užitakah malne svagdje je nejasno, neopredieljeno I u istih urbarskih obćinah, gdje je po razmjerju seliŠtnoga posjeda dodieljena užitnikom kompetencija šumska i pašnjačka, neima reda. Pojedinci izcrpljuju skupne užitke, a veliki dio posjednikah, ekonomsko slabijih, običajno nedodje ni s daleka do mogućnosti, da izrabi zajedničko zemljište prema razmjeru svojega prava. Svemu tomu zlu možda nit nije moguće zakonotvornim radom doskočiti. Nješto se ipak može pokušati s podpunom nadom na povoljan uspjeh. ZakoDskimi ustanovami ob uredjenju zemljištnih zajednidah moći -će se ponajprije omedjašiti točno pojam stare „obćine" i shčnih imovno-u družnih tvorbah, ter odciepiti^ sjedne strane od pojma „upravne obćine", a s druge strane naravno i od raznih oblikah zajednice dobarah po gradjansko pravnom smislu. Tim će se stati na put zatiranju starodavnoga instituta naie „obćine", zatiranju tim pogubnijemu, što se pretvaranjem zemijištno-zajedničkoga ili po starom smislu rieči „obćinskoga" posjeda u posjed moderne upravne obćine, sve to više slabi ekonomska snaga domaćega našega pučanstva, u pravilu seljačkomu stališu pripadajućega. A skranje je vrieme, da se s tom pretvorbom prekine, gdjegod još nije ugasla u pravnoj sviesti našega seljačkoga stališa stara „obćiua", koja uz svu raznohkost pojedinih pojavah, u pravilu nije drugo nego skupina ratarah, jednoga stališa pače od starine jednoga plemena, svaki od njih sa svojom „djediuom" i pravom na skupni užitak u „obćini", u nerazdieljenom zajedničkom posjedu svijuh ovlaštenikah. Neda se tajiti, da se je takovo prvotno uredjenje naše „obćine" samo u riedkih slučajevih, i to nikad ne posve neoštećeno, moglo preniet na našu generaciju. Dapače i te neke „obćine", stranom plemićke, stranom povlaštene, mogahu samo tako spasit uz najveću svoju mudrost i odvažnost barem najhitnija obilježja starine, što su se donekle podvrgle feudalnim institucijam, sa zapada unešenim. Najveći dio potonuo je tečajem stoljećah u obćenitom feudalnom pravnom shvaćanju posljednjih stoljećah srednjega i prvih novoga vieka, ustupiv mjesto proširenomu i strogimi pravili utvrđjenomu kmetstvu. Ali kad je zatim najnovije doba sa sobom doniele razterećenje i segregaciju, predavajuć u podpuno vlastničtvo bivšemu kmetu (a i krajišniku) njegovo posebno zemljište, a |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 157 — ^obćini* skupni posjed, mogla se je ipak pod tom „oMinom" jedino razumjevati skupina ovlaštenikah, posjedisjiK^ih posebna ovlaštena zemljižta. Uzprkos tolikoj raznolikosti pravnoga temelja i tečaja razvoja, nemanjka dakle u tom pogledu analogija izmedju svih tih kategorijah zemljižtnih zajednicah. Usljed razvoja družtvenih i upravnih uredabah, koje u pođpunoj oprieci sa starimi nazori idu za tim, da se što više olahkoti promjena obćinarstva i preseljenje iz jednoga kraja države na drugi, došlo je sada do toga, da se´ kako je već rečeno, u području malne svake pojedine obćine nastanjuje sve to više tudjega življa, koj nestoji ni u kojem savezu s prvobitnom starom ili njojzi sličnom urbarskom ili krajiškom „občinom", a često putah ni nepripađa poljodjelskom stališUj komu su u prvom redu namjenjena „zajednička zemljišta". Ali prvotni pojam „obćine" uza sve te nepovoljne okolnosti na svu sreću nije uništen, ima u njem sva sila životne snage, treba staroj obćini samo razvezati ruke i postavit ju na vlastite noge, a to će biti, čim se zakonom što stalnije utvrde medje njezina pravnoga obsega. Vlada je nastojala polučiti taj poželjni cilj u ovoj osnovi. Omedjašiv u §§, 1. i 2. one „zemljištne zajednice" na koje se imaju odnositi propisi zakona, učiniv jih pravnimi osobami, ide osnova u sliedećih paragrafib za tim, da si te pravne osobe urede zakonito zastupstvo za vršenje pravne svoje djelatne sposobnosti. Rodilo se Je pitanje odmah kod prvih paragrafah ove osnove, kako daleko smije zakonarstvo poći, a da u tom pravcu nepresegne u prava eventualnih zajedničarah-suvlastnikah? Već iz stilizacije §§. 1. i 2. lahko je razabrati, da si je vlada svjestna bila, kako je težko pod jednu točnu definiciju podbit sve raznolike oblike zajednicah, koje želimo podvrć uredbi. Koliko god je bilo jasno, da valja izvadit iz okvira zakona upravnu obćinu s njezinom imovinom i njezinim dobrom, kao i čisto gradjansko-pravne zajednice dobarah, toliko se s druge strane radja dvojba, kako se imadu po pravnom shvaćanju prosuditi raznolike zemJjištoe zajednice, koje još preastaju ? Biti će bo takovih, koje su prave nedvojbene korporacije, biti će i takovih, koje.možda počivaju na naslovu zajednice vlastnosti. Vladi seje ipak činilo, da je tu odlučno, što je u svih tih slučajevih zajednica takova, koja svoj korjen vuče iz vremenah feudalizma, ter koja se već po trajnoj namjeni svojoj po javno-pravnoj primjesi kao i po pravnom uobičajenom shvaćanju samih ovlaštenikah, neraože podvrći pod pravila austrijskoga gradjanskoga zakonika. 0 svih tih vlastničkih odnošajih nisu u ostalom učeni pravnici niti sad na čistu. Pravila rimskoga prava kano da nedotječu za protumačenje takovih odnošajah. Njeki se s toga utiču posebnim definicijam, govoreć o sličnih zemljištih, kao 0 svima obćenitom, nerazdieljenom dobru, o pripadnosti k posebnomu vlastničtvu ; pojedinim ovlaštenikom (zajedničarom) da pripadaju izraziti dielovi ili |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 158 — diona prava na takovu „obćinu´´. (So -svurde denn in der That schon ausserlich die uuverteiite Mark statt als eiiie der Vielheit frerude Sache, vieliiiehr als das Eigenthum aller Genossen bezeichnet; sie -vvurde durck fast alle ihre Namen als das allen gemeiue, unverteilte Gut charakterisiert; sie galt als Zubehor des Sondereigen, den einzelnea Genossen wurdea an ihr ausdrlicklicli Anteiie oder Teilrecbte beigelegt, C. Gierke, das deusche Geaossetiscbaftsrecbt). Drugi scleue, da se može izaći Ba kraj i srim^ko-pravnimi pojmovi, tvrdeć da neoia razloga lučiti ni starodavne zemljištne zajednice od „jurističkib osobah". Zajedcice takove, veli se, jesu „universitates", ako i jesu, što svi priznaju, obzirom na posebnu svrbu svoju u nekom pogledu različno od rimsko-pravnib naeelab uredjeoe. Nu sve te razlike pravnoga shvaćanja, kao i sva pitanja, koja mogu nastati pogledom na raznolikost pravnoga naslova, po kojem su pojedine zemljistne zajednice došle do raznih kategorijab svoje nepokretne imovine, bila bi samo tad praktično odlučna, kad bi se zakotvornim radom btjelo preinačiti sadanje pravno stanje zemlji.^tnih zajednicab. Osnovi to svrba nije. Ona se zadovoljuje tim, što u svih tih zemljištnib zajednicab nalazi po gdjekoje obilježje korporacije, svagdje paćes nješto javno-pravne primjesej ter s toga — bez bojazni — jedino daje izraza obćenito priznanomu pravnomu načelu: daje država vlastna, pače dužna zakonom poskrbit se za kontrolu, da se osigura obstanak takovih zajednicab kao i razborito gospodarstvo i uprava s njibovom imovinom. Stojeć na tom temelju namienila si je dakle vlada zadaću,, da u osnovi — neupuštajuć se u sistematično razvrštivanje pojedinih kategorijah zemljištnih zajednicab prema pravnoj naravi njihova postanka, — za sve zemljištne zajednice beziznimno pribvati načelo podpune samostalnosti u upravi. Stege toj samostalnosti stavlja osnova samo tad, kad bi se pravnimi linitbami i ođredbami predstavnićtvab „zemljištnih zajednicab" oštetilo ili u pogibelj dovelo sućanstvo njihove imovine i tim njihov obstanak. Propisujuć s toga §. 3. unos svake zemlji?:tne zajednice uz to6ne i jednolične oznake u gruntovnicu, stavlja osnova na ćelo inih ustanovah u §. 4. temeljni propis: da si unutar granicah ovoga zakona ima uredit svaka zemljištna zajednica pravne svoje odnošaje i upravu. Pošto osnova počiva na naćelu, da zakonodavstvu nije zadaća dirati u postojeća prava pojedinih zajednicab i njihovih ućestnikah, nije stoga u §§. 5, 6, 7, 8 i 9, uvrštena nijedna nova ustanova, već je tu samo u zakonitom obliku utvrdjeno shvaćanje, koje je i sada po postojećih pravnih ustanovah, obićajih i načelih te vrhovnosudbenih pravorocih jedino izpravno. Glede plemićkih, povlaštenih i urbarskih obćinah o tom dvojbe biti nemože. Krajiške „mjestne obćine" bile m istinabog, kako priznati valja, dosad u pogibelji, da padnu žrtvom gore iztaknutoj pretvorbi, koja je u krajiškom podruCju zametnuta uredjenjem upravnih obćinah, obćinskim redom od 7. studenoga 1860, |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 29 <-- 29 --> PDF |
~ 159 — Povod je dala krivom tumačenju ustanova §, 17. krajiškoga temeljnoga zakona glaseća: „Pašnjaci, što su ih do sada obćine uživale, jesu njihovim vlastničtvom", kojom se ipak očevidno ništa drugo nije smjeralo reći, nego da — uzporedo s ukinućem feudalizma u ostaloj monarkiji ™ i u krajiškom području pada razlučenje prava sa sućnosti od prava na koristi u pogledu prava vlastnosti. Jasno je to izraženo u §. 11. istoga temeljnoga zakona: „Ukida se ovim ođiiošaj koristovDOga vlastničtva, potičući iz vlasteoskoga feudnoga saveza, kako je po §. I. temeljnoga zakona od god. 1807. dosad postojao". (Das nach dera §. 1. der Grundgesetze bisher bestandene aus dem grunđherrlichen Lehensverbande abgeleitete Nutzeigenthumsverhaltniss wird hiemit aufgehoben). Uzprkos tomu izvodilo se odatle, da su obćinski pašnjaci dobro upravne obćine, zakonom od g. 1860. uređjene, pak je kao dalnja posljedica toga tumačenja u krajiškom području zavladala praksa, da se je svakomu u obćini nastanjenomu bez obzira na ikakovo posebno ovlaštenje podieljivalo pravo uživati tobožnje obćinsko dobro. Ako i dosad nije bilo moguće tomu tumačenju stati na put, sad kad se zakonom kane urediti odnošaji zajednički, valja po mnienju vlade odlučno zapriečiti pomršivanje dvajuh posve različnih pojmovah. I sam obćinski red krajiški od god. 1860, odnosno 1862., ako i sadržaje u §. 11. ustanovu: „svaki u ffjjestnoj obćini nastanjeni vlastan je uživati stvari, ođređjene kao obćinsko dobro za javnu porabu", dodaje tomu ipak „uz obdržavanje za to uživanje postojećih propisah i posebnih ovlaštenjah". U §. 18. pako još se preciznije ustanovljuje: Gradjanski pravni odnošaji u obće, osobito pako prava vlastnosti i uživanja pojedinih dielovah ili pripadnikah mjestnih obćinah ili cielih razređah stanovnikah, zajednicah ili korporacijah. ostaju ovim zakonom netaknuta". (Die biirgerlichen Rechtsverhaltnisse itberhaupt, insbesondere aber die Eigenthums- und Nutzungsrechte einzelner Theile oder Angehorigen der Ortsgemeiđen oder ganzer Classen-Bewohner, 6enossenschaften und Korperschaften bleiben durch das Gesetz unberiihrtj. Temeljnim zakonom krajiškim nije se dakle ni htjelo ni moglo dirati u prava krajiških stanovnikah na njihove „obćinske" pašnjake, koje su, kako je nedvojbeno, od uvjek uživali krajišnici, u savez krajiški primljeni, na krajiškom zemljištu naseljeni. Tada je vierno čuvana pravna predmjeva, da je vrhovni vlastnik svega kolikoga posjeda, i posebnoga i skupnoga, vladar, koj je opet od naravi stvar od nabave „krajiških" zemljištah svakoga izključivao, koj napram vrhovnomu vlastniku nije stupio u savez krajiški, preuzev na se sve terete i obveze toga saveza, ter se skupa sa svojom obitelji na krajiškom zemljištu okući o („sich hauslic h dort niderzulassen im Begrilfe steht". §. 2. temeljnog zakona od god. 1807.) Naseljenje i s naseljenjem spojeno pravo na uživanje odnosnih obćinskih zemljištah po naravi stvari nije visilo o jednostavnom obćinarstvu, ili ob odredbi upravne kakove oblasti, već je ono bilo izljev vrhovnoga vlastnič |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 160 — koga prava po shvaćanju feudalnom. U tom načelu nelufie se bitno odnošaji u krajini 1 provincijalu, samo što je u krajini bio jedan jediti vlastelin. Nije težko odatle razabrati, kako mora da bude po zdravom sbvaćanju stvari različit krug onih krajiških ovlaštenikah, kojim je pripadalo pravo na obćinske pašnjake, od kruga stanovnikah, živućih u području obćinah negdašnje krajine, odkad je podpuna sloboda promjene stanovanja zavladala. Nastat je moglo za vladu samo pitanje, kako da se sad navrate odnošaji u pravi tećaj. Žalibože tu nije ni pomisliti na to, da bi se dalo na temelju ustanovljenja prvobitno ovlaštenoga zemljištnoga krajiškoga posjeda doći do onako pravedna razmjerja, kako nam ga je za bivše urbarsko područje moguće pronaći po točnih podatcih, što su nam sačuvani u spisih o razterećenju zem- Ijištah i segregacijalnih operatih. Neće zato preostat drugo, nego da se za prvo uredjenje prihvati faktično stanje u vrieme, kad zakon stupi u kriepost, kao najshodnije izhodište za budućnost, a da ona bude stalna, da se stvore ovlašteni posjedi ter u tu svrhu izreče spoj sa posjedom nastanjene kuće. Nije se pače moglo u tom pravcu ni izbjeći nuždnim obćenitim prelaznimi ustanovam. S toga se u §. 91. zaštićuju upravne, školske ili crkvene obćine od svake naprasne, jednostrane preinake odredabah, kojimi im je di/sad pravovaljanim načinom osiguran stanoviti prihod od nekretninah zemljištnih zajednicah, a u §. 92, pridržaje svim onim, koji su za vrieme prvoga uredjenja (razgodbe) u neprepornom faktičnom uživanju skupnih užitakah bud kakove vrsti, i nadalje za njihovu osobu izvršivanje tih pravah. Ustanoviv u §§. 10.—14. neka načela, po kojih se obstanak i razmjerje užitnih pravah ima prosuditi, određjuje osnova zatim u §§. 15. i 16., da se svagdje, gdje je spojeno pravo sa zemljištem, ima spoj taj jasno u gruntovnici unieti. Vlada drži, da je pravna uredba spoja ovlaštenoga stanovitoga zemljišta s uživanjem u zemljištnoj zajednici, najprobitačnija po sačuvanje seljačkoga posjeda. Osnova s toga nastoji svagdje, gdje je god to moguće, ustaliti postojeć taj spoj. S toga je u §. 17. uvrštena načelna ustanova, kojom se u pravilu osigurava i za budućnost nerazdruživost ovlaštenoga zemljišta od „obćine". Nu s druge strane valjalo je pomišljat i na to, da se zajednici moraju dat u ruku sredstva, da po mogućnosti odvrati provalu tudjih, njojzi nepoćudnih živaljah. Sve su te zajednice više ili manje zadruge ratarah. Po sadašnjem stanju zakonodavstva ne može ih nijedan zakon sasvim obezbiediti od tudje primjese, ali predaleko bi se išlo, kad se nebi ništa učinilo, jer nije [moguće svega učiniti. Da sačuva, što se sačuvati može, udarila je s toga osnova tim putem, da je u §§. 18. i 19. dozvolila svim zajednicam uvesti „statutovinu", a plemićkim obćinam, gdje je zahtjev stališke pripadnosti u stalnu neprekinutu običaju, ostavila ovu iznimnu uredbu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 31 <-- 31 --> PDF |
161 — Daije ne može se poći, stežuć individualnu slobodu. Valjalo je dapače u §. 20. izključiti u takovih slučajevih podpuni gubitak samoga prava. S druge strane mislila je vlada ipak nakon pomna promatranja svih odlučnih okolnostih, da mora u §. 21. izreći mogućnost prenosa ovlašteničtva s jedne nekretnine na drugu uz stege, u zakonu jasno izražene. Vladu je na to sklonuo poglavito prevažan obzir, da je već odavna mogućnost takova prenosa bila priznavana i gdje gdje došla u običaj. Kako se samo radi o tom, da jedna nekretnina stupi na mjesto druge uz istoga ovlaštenika, nema ekonomskoga razloga proti takovoj preinaci. U savezu s tim radja se ipak obćenitije važno pitanje o samostalnu odsvoju ovlašteničtva. I tu se je vlada obzirom na postojeće ođnošaje riešila, da donekle potrebi slobodnijega prometa dodje u §. 22. u susret. Ali osnovom privezana je mogućnost takova, svakako po ekonomski obstanak ovlaštenika pogubna odsvoja, uz važan uvjet, da bude ovisna o statutarnom uredjenju prava „priekupa" na korist zemljištne zajednice i suovlaštenikah. Punim pravom počela je pravna znanost u novije doba sve to veću pažnju posvećivat „retraktu", koj je naročito kod hrvatskoga naroda, kraj prvobitnoga plemenskoga ustrojstva, sve do najnovijega doba kao običajno pravo odlučno i blagoslovno djelovao, pripomažuć starosjediocem nekih predjelah, da si spase „djedine*^ i „obćine" od prelaza u tudje ruke. Koliko god je težko zakonom uvesti „priekup" kod prodaje nekretninah individualnomu vlastniku pripadajućih, ovdje se po mnienju vlade može i mora učiniti prvi pokušaj, hoće ii pravni taj institut pokazati još dovoljne životne snage barem u tjesnijem okviru, gdje se smjeti nadati povoljnu uspjehu. Radi se bo o strogo omedjašenu krugu interesentah, a uza to tiče se priekup prava, koje je tako tjesno spojeno, ako ne sa stanovitim posjedom, a to barem s probitci suovlaštenikah, da se jedva može govoriti o neopravdanoj stegi slobodnoga prometa, kad ee dozvoljava uzpostava te institucije, naravno samo prema statutarnoj odredbi pojedinih zajedaicah. JU savezu s tim izkljueuje se u §. 23. posebna ovrha na ovlašteničtvo. Uređiv u §§. 24.—39. neka bitna načela gospodarstva sa zemljištnimi zajednicami, ustrojstvo i djelokrug njihovih predstavničtvah, riešava osnova u §§. 40.—43. pitanje o dielivosti zemljištah na temelju statutarne samoodluke zem- Ijištnih zajednicah. Vlada naime polazi sa stanovišta, načelno gore obrazložena, da je svim vrstim zemljištnih zajednicah, i onim kod kojih bi se moglo govoriti 0 nekom kondominiju sui generis, primješano toliko javnopravna elementa, koliko je nuždno, da se uzmogne ovlast diobe nekretninah, kao god i svaki ini odsvoj imovine učinit ovisnim o posebnih uvjetih, zakonotvornoj uredbi i promjeni podvrženi. Sve te zajednice, smatrale se one ovako ili onako, nose na sebi biljeg, da postoje „pro indiviso", to jest da ne visi o volji pojedinca, da li će doći do kakova diela, već o javnopravnih uredbah, koje se ravnaju po ekonomskih ob zirih i narodno-gospodarstvenoj koristi ciele zemlje i pojedinih zajednicah. Za |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 162 — koBođavstvo nije ni malo sumnjalo, da može podvrći pravostaji i zapriecivati diobe istih obćioskih pašujakali urbarskih obćitiah, premda [§. 3. ces. patenta od 27. svibnja 1857. te nekretnine označuje jednostavno kao „pođpunu svojinu bivših podložoikah". Vlada u samoj stvari pako scieoi, da je dieljenje „obćinskih^ zemljištah (šume su načelno odatle izuzete) poželjno jedino ondje, gdje su gospodarstveni odnošaji veliku većinu ovlaštenikah doveli do osvjedočenja o pretežito] koristi takove diobe. Osim toga misli vlada, da je prije svega nuždno osigurat zajed nicu od naprasnoga prelaza "od zajedničkoga na individualno gospodarstvo. S toga je u §. 40. došla ustanova, kojom će se svaka zajednica moći, ako to bude držala koristnim, obraniti od težnje pojedinacah, da povećaju svoj po sebni posjed. U onih slućajevih, gdje se zajednica neposluži pravom tim, zahtjeva se ipak u osnovi (§. 42.) kvalificirana većina. Vlada si je i u tom pitanju ostala dosliedna. Prigodom razprave o pri vremenom zakonu od 7. veljače 1892. razloženo je njezino stanovište, da nije umjestno olakšavanjem diobe takovih zajedničkih posjedah pospješiti prelaz od skupnoga na individualno gospodarstvo. Ostali paragrafi poglavja I. neće trebati obširnijega obrazloženja. Iz prava nadzornoga, državi pripadajućega, izviru ustanove §§. 45.-49. Vlada je u ostalom županijskim upravnim odborom, kao organom autonomnim, namienila viši nadzor u svrhu, da od strogo činovničkoga upravnoga aparata, i onako preobterećena skine makar jedan dio težke odgovornosti. Ako e pako zajednica u podpunom neizlječivom razsulu, tad se i upravni odbor više ne prikazuje shodnim organom za uzpostavu reda. U tom slučaju §^48. upućuje na „razgodbu", o kojoj govore dalnje ustanove osnove. Držeć se pri razredbi sadržine zakonske sisteme, prihvaćene u zakonu od 26. svibnja 1891. o komasaciji zemljištah, prelazi osnova na odsjek II. ter ustanovljuje oblasti, koje će sa zakonom o zemljištnih zajednicah rukovati. Pri tom bilo je jasnijega pregleda radi umjestno, da se prema obilježju zadatka oblastih luče dva podrazdjela. Nadzor i prvo uredjenje zemljištnih zajednicah upućuje osnova pred upravne oblasti I. molbe. Iznimku je valjalo učinit samo u tohko, što se poslov, te ruke glede zajednicah, vlastnicah šumah, povjeruju onim upravnim oblastim kojim pripada nadzor nad sumarni. Samo tako dalo se je izbjeći nepriličnomu dieljenju nadzorne oblasti, pošto će bit šumskih posjedah, spadajućih zemljištnim zajednicam, nad kojimi upravnimi oblastim prve molbe neće pripadat pravo nadzora (vidi §. 8. osnove zakona, kojim se uredjuje stručna uprava u šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod javnim nadzorom). Nadzornoj oblasti označen je u §§. 52. i 53. djelokrug i u pogledu preporah 0 izvršivanju ovlašteničtvah, kao i o samom ovlašteničtvu. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-— 163 — Nu obzirom na pravna pitanja, koja to nastati mogu, otvoren je strankam izrično put redovite pravde po članku IL zakoija od 28. veljače 1874. o sedačkoj vlasti. Opravdana je nada, da će u najvećem dielu slučajevah upravnim (nadzornim) obJastim poči za rukom, da izravnaju oprieke, ter sporazumno sa zajedničari provedu prvo uredjeaje. Odnošaji su bo teoretično za pravnika zapleteniji, nego li se oni zrcale u pravnom osjećaju našega seoskoga puka, ter će češće nego možda mislimo, i u najzakučastijih slučajevih doći do uporabe §. 13. osnove. Svakako ipak kraj velika broja tih zajednicah, bit će ih dosta, gdje će kako veli §. 66, osnove bit tako zamršeni odnošaji, da se bez „razgodbe" nemogu urediti. U takovoj smutnji, gdje o sporazumku govora neima, gdje se neradi samo 0 rješenju pojedinih prigovorah pojedinih stranakah, gdje se diže prigovor, da zajednica ne postoji, gdje dakle u obće dolazi do potrebe, da se provedu izvidi na licu mjesta: u svih tih zgođah scienila je vlada, da mora potražit za osiguranje točne provedbe organe, različne od upravnih (nadzornih) oblastih. Takovu obsežnijemu postupku oko uredjenja, za razliku od dobrovoljnoga, daje osnova uobičajeni naziv „razgodba" a razgodbu tu povjerava, kako je na dlanu ležalo, povjerenstvom, postavljenim po II- odsjeku zakona od 26- svibnja 1891. 0 komasaciji za provadjanje koraasacijah. Povjerenstva ta po sastavu svojem mješovita i upravna i sudbena odgovarat će posvema svrsi. Tim se povjerenstvom s podpunim pouzdanjem može povjeriti i provadjanjn diobah, u koliko su po zakonu dopustive. Uredjujuć u IIL poglavju postupak imala je vlada na umu, da već u zakonu najbitnijimi ustanovami barem glavna načela utvrdi, po kojih će se u buduće sastavit imati provedbeni naputak. Da nebude toga obzira, naročito da se, nebude htjelo osvjetlit po mogućnosti ved samim zakonom sva poglavita stadija njegove provedbe, moglo bi se bilo možebiti znamenito skratit ovo poglavje osnove. Bitno u tomu poglavju jest, što se prihvaća za razgodbu i diobu, uz neke nove podrobnosti, kratki postupak, uveden zakonom od 26. svibnja 1891. o Icr" komasaciji. Samo u jednoj točki odstupa osnova načelno od zakona o ko masaciji. Ondje se u §. 24. izključuje uporaba §.11. zakona od 28. veljače 1874. 0 sudačkoj vlasti glede rješitbah komasacijonih povjerenstvah. U ovoj osnovi pako morala je vlada obazriet se na to, da će se tečajem provedbe razgodbah poroditi u mnogih sluSajevih pravna pitanja velika zamašaja i načelne važnosti- Vlada se podpmio uzda u koraasacijona povjerenstva — nu postupak je tako brz, neformalan, da nije odklonjena svaka mogućnost pogrešna pravoroka. Da se toj pogibelji doskoči, uvrštena je u §. 80. ustanova, da će stranka, koja drži, da joj je učinjeno krivo riešitbom o medjah skupnoga zemljišta ter ob 11 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 34 <-- 34 --> PDF |
164 obstojaosti ili obsega ovlaštenićkoga prava, moći poslužit se pravom 61. 11. za kona od 28. velja^´e 1874. o sudačkoj vlasti. 0 prelaznih ustanovah bilo je već gore spomena. Konačni paragrafi osnove sadržavaju, osim obične provedbene ovlasti, ter ustanove o prestanku prijašnjih zakonah, iznimni propis, da se zakon na zametnute diobe obćinskih pašnjakab neće protezati, kao i ustanovu o globah, glede kojih se određjuje, da teku u zakladu za promicanje gospodarskih svrhah. 0 roku, kad zakon ima stupit u kriepost, sadržaje osnova ustanovu, da ima bit odredjen po banu. Vladu pak upućuje §. 93., da ima izradit potrebite provedbene naputke. Obe ustanove stoje u savezu. Vlada si je svjestna, da zakonom samim, bez valjanih propisah o provedbi, neće bit odstranjeni nedostatci sadašnjega stanja zemljištnih zajednicah. Tomu se hoće točnih predradnjah, koje vlada kani pospješiti, nu koje ,se nesmiju prenagliti. Istom nakon završetka tih radojah, moći će vlada pozvati oblasti, da pristupe k poslu, ter valjano podučene, zapoćmu uredjivat zemljištne zajednice. Pri tom će vlada imati svedjer na umu, da je za pojedine vrsti zemljištnih zajednicah poželjna što veća jednoličnost „pravilnikah," uz sgodnu priudesbu prema odnošajem raznih predielah naše zemlje. S toga će se u provedbenom naputku svakako morati predložiti zemljištnim zajednicam obrazci tih pravilnikah, raznim mjestnira odnošajem primjereni, u kojih će biti sadržane variante ustanovah s obzirom na dopustive želje i zaključke zajednićarah stojeće u skladu s načelnim! propisi samoga zakona. Mnogo posla preostaje dakle još nakon prihvata ove osnove. Nije paće izkljućena mogućnost, da će se kod prvoga uredjenja pojaviti ođnošajah, koji su sad izmakli našem viđ-u, pak da će biti potrebno, da se kojoj nuždi, naknadno opaženoj, doskoči popunom zakona. Dulje se ipak razmišljati nesmije, mora se već jednom udariti temelj uredjenju vla^tnićkih i ekonomskih ođnošajah, po zemlju toli važnih. Vlada se uzdaje, da će uvjerenje o toj priekoj potrebi s njome dieliti svi prosvjetljeni umovi naroda, ter da joj stoga kod provedbe zakona neće uzmanjkati ni podpora svekohke intehgencije. Ova će se sigurno odazvati domoljubnoj dužnosti svojoj, da i savjetom i poukom blagoslovno djeluje na jezgru našega naroda, na valjani, ali u mnogih predielih još neuki naš seoski puk, kojemu je u prvom redu namienjen ovaj zakon |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 35 <-- 35 --> PDF |
165 Prilog I. k obrazloženju osnove zakona ob uređjenju zemljištnib zajednicali. Glavni Izkaz posjedah zemljištnili zajeđiilcab ´S I. Izvadak iz posjedovnice p-i d ukupna površina M c3 r-1 1— CSl Porezna obcina ci o --< oranice sjenokoše pašnjaka šume O rali bv. rali bv rali bv. rali hv. 1 2 3 1 4 5 6 I 7 8 Županija skupnih posjeda 1 1 ičko-krbavska sa porez obćinami 157 157 416 389 715 636 247979 1080 15427 972 Županija m 0 (i r n š k o-ri e Č k a sa porez, obćinami 185 241 423 933 298 1097 95597 921 21960 770 Županija d zagrebačka sa porez, obćinami 496 896 2465 1182 999 1075 62718 138 96738 1016 Županija 4 varaždinska sa porez, obćinami 175 473 427 901 69 918 13095 708 17627 752 Župan´ja 5 b el 0 carska sa porez, obćinami 298 547 4195 1023 1725 1454 44772 1305 15923 1117 Županija 6´ p 0 ž e ž k a sa porez, obćinami 385 482 4044 508 430 1186 77268 226 51534 230 Županija 7 TirovitiČka sa porez obćinami 272 301 3714 765 1281 384 58884 1435 37619 527 Županija 8 sr i e m s ka sa porez obćinami 166 . 179 8756 118 2326 350 84064 420 8931 245 Ukupno . . . 2134 3276 24488 1019 7847 700 684380 1433 265762 829 |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 166 — PrHog II . k obrazloženju osnove zakona ob uredjenju zemljištnili zajednicali. Pregled nazivlja, pod kojim su u gruntovnici unesene zemljištne zajednice kao vlastnice svojih nepokretninah I. Kr. sudbenistoluGospiću. 1. Kr. sudbeni stol Gospić: „mjestna obćina". 2. Kr. kotarski sud GraSac nema baš nikakove evidencije o obćinskih zemljištih. Izpuštena su iz krajiške gruntovnice. 3. Kr, kotarski sud Udbina: „mjestna obćina sela N." 4. Kr. kotarski sud Korenica: „mjestna obćina", „mjestna obćina sela N." 5. Kr. kotarski sud Otočac: „mjestna obćina". 6. Kr. kotarski sud Senj; ..obćina" bez oznake, da li je politička ili mjestna, „obćina mjestna", „obćina mjestna sela N". II. Kr. sudbeni stol u Ogulinu. 1. Kr. sudbeni stol Ogulin: „Gemeinde", „Gemeinde-Grundbesitz von Podhum etc", „Gemeinde-Grund" bez svake pobliže oznake. 2. Kr. kotarski sud Slunj: „mjestna obćina". 3. Kr. kotarski sud Krnjak: „mjestna obćina". 4. Kr. kotarski sud Novi: „mjestna obćina". 5. Kr. kotarski sud Bakar: „porezna obćina", „selo", urbarska obćina sastojeća iz poreznih obćinah". 6. Kr. kotarski sud Delnice: „urbarska obćina, sastojeća iz selah". 7. Kr. kotarski sud Čabar: „imovna obćina, sastojeća iz porezne obćine" „mjesto n. pr. Vode, sastojeće iz porezne obćine n. pr. Gerovo" „Gerovo selo". 8. Kr. kotarski sud Vrbovsko: „Imovna obćina", Mjestna obćina", „Otok porezna obćina", „Mjesto M.", „Lipje selo", „Imovna obćina i župnik", „Imovna obćina i učitelj". III. Kr. sudbeni stol u Zagrebu. 1. Sudbeni stol Zagreb: „mjesto", „obćina«, „žitelji imovne obćine" n. pr. „Bistrica´´, „imovna obćina", „imovna obćina sa seli", „žitelji plemićke obćine", „urbarska obćina", „seljaci sela N.", „selo odnosno obćina N.", „obćina Hrušćica sa seli N. N.", „podanici sela N.", „žitelji urbarske obćine". 2. Kr. kotarski sud Karlovac: „obćina", „imovna obćina´^ „bivši podložnici vlastelinstva", „mjestna obćina", „seoska imovna obćina" „Ladešić obćina « „Ladešić obćina", „Ladešić selo", „mjesto", „seoska obćina\ 3. Kr. kotarski sud Jastrebarski: „Trgovište Jaska", „imovna obćina |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 37 <-- 37 --> PDF |
™ 167 ™ Jaska", „zadruge N. N. itđ-putem segregacije", ,žitelji mjestne oMine^ „selo" ,urbarske obćine", „posjednici mjestali N. N. itd." „plemenita obćina", „selska obćina", „bivši podložnici plemićkog dobra N / IV. K r. sudbeni stol u Petrinji. 1. Sudbeni stol Petrinja: „porezna obćina*´, „Gušće selo, knezi, desetinjaci i učiona", „obćina N. sa seli", ^mjestna obćina^S „Steuergemeinde", „Urbarial-Gemeinde", „selo", »žitelji seJa", ^jimovna obćina*´. 2. Kr. kotarski sud Glina: „Gemeinde", „selska obćina". 3. Kr. kotarski sud u Kostajnici: „mjestna obćina´^. V. Kr. sudbeni stol u Varaždinu. 1. Kr. sudbeni stol Varaždin: „ovlaštenici urbarskih selištah kbr. . . , iz mjestali N. N. itd.´, „obćina N". putem segregacije", ubarska obćina", „mjestna obćina", „selo", „kmeti petrijanečki", posjednici mjesta N.", ;?^jesto", „urbarsko selo*, „porezna obćina", j,ovlaštenici urbarskih selištah iz porezne obćine N. i to Mijo Marčec, Antun Ivanuš, itd,, itd." (navedeni su dakle svi redom poimence). 2. Kr. kotarski sud Ludbreg: „selo", „trgovište". 3. Kr. kotarski sud Zlaflar: „83 sesionalnih vlastnikah", „5 suvlastnikah",J ^´„ 10 plemićkih suvlastnikah". „18 urbarskih sesionalistah", „Gmajna devet suvlastnikah", „urbarska obćina", „obćina urbarske obćine". 4. Kr. kotarski sud Krapina: „74 urbarska ovlaštenika urbarske obćine" „selo urbarialne obćine", 121 suvlastni k urbarske obćine „Jesenje gornje", j,136 suvlastnikah", „selo". 5- Kr. kotarski sud Klanjec: „67 suvlastnikah iz selah N. K*´, „99 suvlastnikah", „selo", urbarska obćina", „seoska obćina", „sedam zadrugah", „urbarska selišta urbarske obćine" „mjestna obćina". 6. Kr, kotarski sud pregrada: „Mjestna obćina", „urbarska obćina". 7. Kr. kotarski sud Novimarof: „urbarska obćina", „porezna obćina", „mjesto", „selo", „plemićka obćina", „ovlaštenici". VI. Kr. sudbeni stol u Belovaru. 1. Kr. sudbeni stol Belovar: „obćina", „urbarska obćina", „mjestna obćina", „ovlaštenici urbarske obćine", „selo čaire putem segregacije*, „imovna obćina", „mjestna obćina saatojeća iz selah". . 2. Kr. kotarski sud Garešnica: „mjestna obćina". 3. Kr. kotarski sud Grubišnopolje: „mjestna obćina". 4. Kr. kotarski sud Gjurgjevac: „mjestna obćina". 5. Kr. kotarski sud Koprivnica: „mjestna obćina", „selo". 6. Kr. kotarski sud Križevac: „selska obćina", „Ortsgemeide", „urbarska obćina", „Gemeinđe Brckovčina", „selo", „mjestna obćina", „Steuergemeinde*", |
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 168 — .Ortschaft", „bivši podložnici selah N. N.", „imovna obćina župnoga mjesta Miholjec«, „die Insasseu der Gemeide« .Zadruge Baneković kbr. 39. Johann Mainšic krb- 6. itd." (do petdeset zađrugah, svagdje im e i prezime) , „Dorfgemeiade", „Dorf". VIL Kr. sudbeni stol u Požegi. 1. Sudbeni stol Požega: .urbarska obćina^ „obeina", „mjestna obćina putem segregacije«, „Dobrogošće obćina% a odmah zatim: „Dobrogošće" „arbarska obćina", „seoska obćina putem segregacije:" 2. Kr. kotarski sud Pakrac: upisana su jednostavno imena selah, zatim „urbarska obćina´´, „naselbina´^ 3. Kr. kotarski sud Daruvar: „obćina Antunovac% katolička obćina Antunovac", „Daruvar trg pute m segregacije" , „urbarska obćina", „imovna obćina trgovišta Daruvar^ „posjednici obćine Daruvar trg", „selo", „žitelji porezne obćine". 4. Kr. kotarski sud Novska: „Gemeindegrlinde", „mjestna obćina". 5. Kr. kotarski sud Novagradiška: „mjestna obćina", „urbarska obeina´S „obćina Drežnik", „mjesto" (sve to i putem segregacije). 6. Kr. kotarski sud Brod: „Mjestna obćina sela N." VIL Kr. sudbeni stol u Osieku. 1. Kr. sudbeni stol Osiek; „selska obćina", „urbarska obćina" „obćina", „77 njemačkih naseljenikah", „obćinari sela Satnice", „porezna obćina". 2. Kr. kotarski sud Slatina: „mjestna obćina", „obćina", „školsko dobro, suvlastnici jesu rimokatolički žitelji, obćihah N. N/´, urbarska obćina, porezna obćina. 3. Kr. kotarski sud Djakovo: „porezna obćina", „urbarijalna obćina", „seoska obćina". 4. Kotarski sud Našice: „obćina". 5. Kr. kotarski sud Virovitica: „obćina", „urbarska obćina", „mjestna obćina Suhopolje", a zatim odmah „urbarska obćina Suhopolje", „porezna obćina. 6. Kr. kotarski sud Vinkovci: „obćina" 7. Kr. kotarski sud Bošnjaci: „obćina". 8. Kr. kotarski sud Vukovar: „obćina", urbarski ovlaštenici bukovački", „obćinska zaklada Cerić" ,,urbarska obćina", „obćinska zaklada Korogj", a odma zatim, „obćina Korogj putem segregacije". „Vukovar putem sgregacije", (a upravna obćina uzela for. 33.000 zajma na te nepokretnine). IX. Kr. sudbeni stol u Mitrovici: 1. Kr. sudbeni stol Mitrovica: „mjestna obćina", „obćina". 2. Kotarski sud Šid: „mjestna obćina sela Adaševci", „obćina". 3. Kr. kotarski sud u Karlovcih: „mjestna obćina", „obćina". |