DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 58 <-- 58 --> PDF |
— 188 — poletiia. Traže(? dalje oko jednog čretišta opazismo samo na tren kako le iz čistika šljuka prnula, i u guštani zamakla. Bila je to ona ista, pa jer već uplašena, nije uz držala niti psa ni nas, akoprem buke bilo nije. Eie sad nam je bilo odpočinuti, jer je bio dan vruč, ter se mi umorili, a pas zasopio. Prizovemo sudruga K. da mu do življaje izjadamo, ter da u zajednici tu šljuku potražimo. No usuprot sve potrage, ne nadjosmo ništa. Mora da je na daleko odmakla. — Međjuto pristigne k nama vlastelinski lugar, ter nas povede u novi pogon. Pretraživ ga dva tri puta, stane „M^ss" na jednom tresetnom mjestu vu6i, pokazujuć da je na tragu ptice, Pojuriv vijugasto oko njekoliko grmečakah, stane na jednom čvrsto. Bit ce šljuka pomišljamo i stojimo spremni za pucanje. Ali na našu zapovjed „napried´* ! nede „Myss" da zaskoči^ ter nam nepreosta ino, već da šljuku sami krenemo. Dok se mi smjerom, kako je kuja stajala šuljasmo, prhne nam šljuka, koja je medjutim već izpred kuje pobjegla bila, a da je ova ni opazila nije, iza ledjab. ter zahvatismo jedva toliko vriemena da u smjer za njom opalimo. Prije nego li se dim raavokao, i no što u obde razabrati mogosmo posljedak hitca, opazismo da je kuje nestalo. To je kod te stare izvježbanke na Šljuke uvjek znak, da je vidila pticu pasti, jer nam inače kako i valja, za njom neposrnuje. Do mala se kuja vrati, i donese nam šljuku. Eie, sad lovačkoj radosti ni kraja. I razložno. Ta danas je četvrti o2ujak istom, a dvje Šljuke vise već na zamkab. Da smo „Mys3u" podragaii i pustili je da se odmori, razumije se samo po sebi. No stom drugom šljukom i zaključismo uspjeb tog podneva. Uzalud tražismo dalje. Mi se nenamjerismo na ništa više. Sudrug K. bio je sretniji. Njegov ^Treff" stajao mu je i krenuo Ijepo šljuku, no on i ovu promaši, jer psu, koj je tečajem podneva više putih pogrjesno trag odavao, povjeravao nije. I tako krenusmo tog podneva pet šljukah, ali svaku samu. Iz ove po^ sljedne okolnosti zaključismo, da se iste tada jošte udružile nisu. A jer su izpred psa strjelimice poljetale, naslučujemo, da su ve6 odulje ovdje; pošto od puta umorne istom došle šljuke obično samo poprbavaju. Izmedju svib vrstih lova, podražuje Bas lov na šljuke s dobrim psom najviše. Uzbudjenost je pri tom dvostruka. Zanima nas i kako pas radi, a i posljedak njegovog traženja. A uzato su dagokljunke riedki gosti, a prepredene do kraja. Kad šljuka poleti, ona se za svaku stabljiku, za svaku granu vješto sakrije, pa padne li iza našeg hitca, radost je tad dvostruka. No uza sve to mi srao prvi spremni, da tu našu najmiliju zabavu s proljeća žrtvujemo, čim se medjunarodnim zakonom proljetna lovostaja za šljuke utanači, A to bi bilo i pravo. Jedno bi se tako udovoljilo samo naravnim postulatom zaštite, te neštetne a toli zanimive ptice za vrieme njezina parenja, a drugo bi se tako puno doprinjelo k uzdržavauju te vrsti divjaČi, koja je usljed svojeg dvokratnog svakogodisnjeg selenja izvrgnuta tolikim pogibeljira (i onim brzojavnih žicah). Nebude li njene zaštite preko zakonskih propisah, postajati će ona s vremenom sve redja, dok naši dnevnici jednom nedonesu vješti o „zadnjoj šljuki." Medjutim želimo, da gg. sudrugovom, koji u istoj mjeri vole lov na šljuke kao i mi, ter koje vidimo svake večeri kako na čekanju prisluškuju zviždu „psk — psk", a preko dana s pogoniči grmove pretražuju, ovi što Češće doviknu „šljuk! šljuk!" Urednik. Jaska 1. ožujka. Danas u 6^2 satih na večer, vraćajuć se sa službenog putovanja, opazio sam na Krašičkoj cesti prvu Šljuku. L. S. IiOV na medveđa. U šumskom predjela „Medlužine", što no se otežu od kršnog Kamenjaka prama gornjem Jelenju i Risnjaku, ima njekoliko, od starine znanih brloga, u kojima se uvjek našao po gdjekoji — medved. — Da uezahvaćam dalje u nazad, napomenuti eu samo, daje pokojni nadšumar Josip Pleše, g. 1880. ustrielio tuj medjedicu a tom sgodom, uhitio i sav njeni pomladak, 2 zdrava i živa medjedića, koji su ka-^ |