DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 56     <-- 56 -->        PDF

186 —


Kaznena odredba smije se izdati samo onda, kada je u prijavi potvr


djeno, da je prijavitelj zaprisežen i feada se sudcu uzvidi narediti zatvor


od najviše osam dana ili globu od najviše četrdeset forinta. (Žalba ništovna


na obranu zakona, — Eješitba kr. hrv.-alav.-dalm. stola sedmorice kao suda kasaeio


nalnoga od 15. travnja 1893, br. 969.)


Kr. kotarski sud u B. odredio je kaznenom odredbom od 9. prosinca 1892.


br. 6222. na prijavu lugarskoga zamjenika M. R. proti J. B. radi prekršaja suprot


sigurnosti vlastničtva, §. 460. k. z,, zatvor od 14 dana.


Povodom žalbe ništovne, podnesene po kr. državnom nadođvjetničtvu na obranu
zakona, sudio je kr. hrv.-slav,-dalm. stol sedmorice iza obavljene u punom viecu javne
razprave, da je gore navedenom kaznenom odredbom kr. kotarskoga suda u B. od 9.
prosinca 1892. br. 6222. k. z., izdanom proti J. B. radi prekršaja suprot sigurnosti
vlastničtva, označenoga u §. 460. k. z. — povriedjen zakon u §. 409. k. p.j — pa
je 3 toga tu kaznenu odredbu po §. 286. st. II. k, p. kao protuzakonitu ukinuo, ter
kr. kotarskomu sudu u B, naložio, da proti okrivljenom J. B. povede redoviti kazneni
postupak.


Razlozi: Na prijavu lugarskoga zamjenika M, R. proti J. B, radi kradje drva,


uSinjenu kr. šumariji u D., a po ovoj predanu kr, kotarskomu sudu u B., odredio je


taj kotarki sud kaznenom odredbom od 9. prosinca 1892. br. 62?2. proti J. B. radi


prekršaja suprot sigurnosti vlastničtva, §. 460. k. z., zatvor od 14 dana.


Po § 409. k. p. može sudac izdati proti okrivljeniku kaznenu odredbu, ako je
koja od osoba spomenutih u §, 68. k. z. učinila prijavu na temelju vlastitoga svoga
uredovnoga opažanja i ako je ta osoba po oblasti zaprisežena. Ni u prijavnici, podnesenoj
kr. kotarskomu sudu, a ni inaČe neima potvrde, da fe lugarski zamjenik M. R.
po oblasti zaprisegnut.


Po §. 409. k. p. može se proti okrivljeniku odrediti zatvor najviše od osam
dana, a kaznenom odredbom od 9. prosinca 1892. br. 6222. odredjen je zatvor od
14 dana.


Iz prenavedenoga sliedi, da je kaznenom odredbom kr, kotarskoga suda u B,
od 9, prosinca 1892. br. 6222. k. z. povriedjen zakon u §. 409. k. p., pa s toga
valja povodom žalbe ništovne kr. državnoga nadodvjetničtva uložene na obranu zakona,
po §. 286. stavka II. k. p. obzirom na §. 434. k, p. ukinuti tu riešitbu i
suditi, kao što je učinjeno u diapozitivnom djelu vrhovne ove presude.


Šumarsko i gospodarsko knjižtvo.


Od novijih stiukovnih izdanjah napomijemo:


BeitrSge zuden "VVuchsgesetzen desHochwalđesundzurDurchforstungslehr
e von Dr. Emil Speidel. Tiibingen. H. Lauppsche BuchhandluBg.
1893. 116 Seiten. Preis Mk, 2*60. Svrha ovom djelu jest ta, da se shodnim iztraživanjem
proredjivanje, koje je do sada provadjano lih empiričkim načinom, postavi na
temelj znanstveni, i da se ustanove zakoni, na temelju kojih bi se prorede izpravno i
što intenzivnije u svrhu uzgoja sastojinah, provađjati mogle. Veoma zanimiv jest uspjeh
do kojega je pisac došao glede odnošaja u kojem se nalazi „gromadno — uzorno
stablo** ustanovljeno piščevim načinom, prema uzornom stablu sračunanom iz temeljnice".
Gg. čitatelje, koji se žele baviti sa, po nas i naše mlađe hrastike osobito
važnom naukom o proredjivanju, upućujemo ovom zgodom na djela kr. pruskog šumarnika
Gustava Krafta: Beitrage zur Lehre von den Durehforstungen; Hanover,
Kiinđworths Verlag, 1884. 2 for. QS nč., i Beitr^^ge zur Durchforstunga- und
Liehtungsfrage. Hanover. 1889.


Službeni naputak za nadzirače lova u Hrvatskoj i Slavoniji,
Izdao F, Ž. Kesterčanek, Križevac. Tisak i naklada knjižare G. Neuberga, 45 novč.




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 57     <-- 57 -->        PDF

- 187 ~
Spomenuta knjižara izdala je to djelcej u kojem su u pregleđnoj formi poredani i pripovjednim
načinom obrazloženi, zakonski i naredbeni propisi sadržani u novom aakonu
0 lovu kao i u provedbenoj naredbi k istomu izdanoj, ter de dobro do<5i svim lovonadzirateljem,
da se iz iste o svojih službenih dužnostih upute. Sama brožira sastoji se iz
dvih poglavjah: „A. Obdeniti propisi^*, i „B-^ lovozaštitnoj službi napose." U tih
poglavjih su naročito objašnjeni pojmovi o dužnostih i pravih lovopaziteljah kao
javnih stražah, ter označeni načini, kako im se je u pojedinih shičajevih praktične
službe vladati.


Dobro če doči to djelce osim lovopaziteljah i lugarskim kandidatom, koji de imati
polagati lugarski izpit, da se iz istog priprave za vršenje lovnoredarstvene službe.
Tisak, papir, format i izvanjsko lice su prikladni, pa mi tu knjižicu spomenutim službenikom
na uporabu preporučamo.


Pokraj svega toga mislimo da moramo sljedede iztaknuti. Nama se nesvidja
naslov. Po našem nemjerodavnom mnienju vlastna je samo oblas t izdati „službeni
na putak", dočim biss ova brošira možda bolje bila nazvala „poučnik, uputnik", što po
svojem sadržaju i jest. Nesvidja nam se nadalje niti napis sadržan na prednjoj strani:
^Sva prava pridržana^. Što to znači? Valjda da nitko nesmije ništa iz te knjige
recipirati. No to je ovaj put skroz suvišno umetnuto, jer sadržaj te knjižice nije duševno
vlastničtvo izdavatelja, pošto ona nije produkt studijah i duševnih radnjah njegovih,
nego je stranom preradnja zakonskih i naredbenih stavakah u slobodniju formu,
dakle kompilacija, a stranom i skorom u većem svojem djelu: doslovn i prievod .
Tako su primjerice dielovi stranah 9., 11., 12 —13., 23., 26,, 27., 29., doslovno
prevedeni iz str, 11., 57., 32,, 33., 35., 36., 41., i t. d. djela: „Dienstunterricht
fiir die Forst- und Jagdwachen be der HSlften des Kaiserthums Oesterreich.
.Von Josef Wessely. Wien 1868. W, Braunniiller 1 for. 20 nč. U slučaju potriebe
poslužiti se pako jednim te istim autorom, pa i onim, koj je na čelo svoje knjige
odtisnuo: „Uebersetzungsreeht vorbehalten," kako je to na gornje svoje djelo Wesselj
stavio, nemože nam nitko braniti, čim si od pisca originalne knjige, za njezin


prievod dozvolu izhodimo. Urednik,
Lovstvo.
Prve šljuke! U okolici zagrebačkoj ubita je prva šljuka đne 15. veljače u


lovištu vlastelinstva kerestinečkog; dne 14. veljače vidjena je prva šljuka u Mazimiru
kraj Zagreba, a 20. u večer opet dvije. To je dokaz da se ved zarana počeše seliti
na sjever. (Lov. viest.)


U nedjelju posije podne dne 4. ožujka uputio se je podpisani sa zagrebačkim
lovcem g. K. u lovište Rakitsko, ležeče na desnoj obali Save, u nakani, da sa
prepeličari potražimo dugokljunke. Jedva što su psi od počeli po gustom, borovicom i
breberikom podraslom jošiku tražiti, kad ali sudrug K. ved opali. Digla se šljuka, al
bude promašena, a tako doskora i druga. — Pošto usljed poduljeg traženja nemogosmo
ništa više nadi, promjenismo pogon, ter se odputismo u drugi, tresetasti jošik.
NaSa „Myss" doskora odpočne odavati da je na tragu, ter za Čas stane. Šljuka prne
u vis, i pogodjena — pane. Iznenadjenje, radost i lovačka uzbudjenost porasli sa
usljed toga znatno, ter mi nastavisrao lov svom strasti, koja se u lovca kod lova
na tu Ijepu i zanimivu pticu, razvija. Nakon podulje potrage odpoČne ^Mjss^
i opeta nemirno odavati da je na tragu, a iz cielog ponašanja zakljuČismo, da
šljuka pred njom bježi. Zapovjedismo joj stoga „stoj" ! ter pokušasmo nebili se
iz gustika izvukli na Čistinu ili kakovu stazu, da šljuku kad poleti, bar opazimo.
Ali da! Dok se mi provlačismo, prnu Šljuka, i odleti, a da je ni vidjeli
nismo. Bjes i bura! U prvi mah i guštara je kriva, i pas, i naša nespretnost.
No izišav van opazismo da je šljuka, jer uznemirena, iztrčala na Čistinu, i odanle tad




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 59     <-- 59 -->        PDF

— 189 ~
snije pripitomljeni, za njim dok ih nije u Regeasburg odpremio, „u Majuru" poput


vjernih pasa obilazili.


Danas je taj predjel n čuvariji lugara Martina Kibida, Oo je i lovac ali više


prigodni ; ne toliko po zanatu koliko po odvažnosti i sreći.


Kako je ove godine zima nješto blažija bila, to se je dalo i u naše visove, koji


su inače u to doba, usljed zapalih gorostasnih naslagah snjega, neprlstupnimi.


Jednog dana početkom veljače t. g. odluči se Ribić da će pretražiti onaj silni


šuplji javor, u kojem je Pieše medjedicu ustrielio, nebi li si ondje i opeta koj medo


svoj zimski stan priredio bio.


I Kibic se odlučij a kako je brdjanin koj nepoznaje straha, poći ^e sam, jer se


boji, podje li ih više lovaca, da će mu koj ugrabiti i slavu i tagliu. Oboružan —


na pleći diljka, a u desnici sjekira^ — podje na brlog. Do javora koracaše smjelo —


al u iijegovoj blizini zakuca mu srdce, s neizvjestnosti od čega li, hitrije.


Javor stoji na strmom gorskom boku. Kibic se, odaljen od njeg jedno pedeset
koračajah, namjesti licem prema zjalu, u kom medo sniva o prošastih svojih pustolovinah.
Na okolo sve niemo, na 3. sata daleko nigdje krštene duše, a silna crnogorica
i prastari bukvici, stoje tisi i pozorni, da budu svjedocima skorog dogodjaja.


Ribić sada digne silnu buku. Zove gosu, da izadje na junački mejdan. I zbilja
— za čas mu se, prenuli se medo odazva. — Iz javora zamnje protezanje silne tjelesine,
a tad mrmor očito ljuta štrikana. Junaku stinula krv al se živ s mjesta neda.
Pa i kud će sada? Nakon trih^ Četirih hipa pomole se iz zjala na silnoj medvećoj
glavurdi dva živa i bjesna oka.


Sjekira se sama od se kliznu izpod pazuva, a u isti tren dospje ostraguša k oku.


— Medjed korakuu, a Ribić saspe prvi hitac u njega, — i orijaški medlužinski javor
osta po drugiput bez stanara.
Za veČu sjegurnost opali Ribić u medu i drugu ciev, a tađ tek pristupi k svojem
pljenUj da se ga naužije i nagleda. Medo je vagnuo 260 kilograma, a sudeć po
kostiu, bio je to stvor neizmjerne fizične sile, pravi dinotherium.


Pojedinih dimensija mi nepriobčiše, zato Vam ga nemogu za sada potanje opisati.


Ribić je drugi dan na krajiških kolih dovezo silnog gorostasa kući na Platak —
veseo slovačke sreće; a kirijaš veseliji, jer će si ljeti suhom medjedom butinom-, kad
će 8 „bordunaii^´ iz Snježnika, omastiti brk. Majnarić.


Kurjak u Kranjskoj. Dne 12. siečnja o, g. ustanovili su u jednom srezu vlastelinstva
SnežniČkog po tragu, da su Četiri kurjaka u isti uljezla. Odmah drugoga
dana odredjena bje pod vodstvom šumarskog upravitelja Bjdloa, hajka, u kojoj je pao
stari kurjak, Vagnuo je 99´5 kg., duljina od gubice do kraja repa iznosila je 165 cm,,
a visina 75 cm. — Svakako grdna zvierina!


Borba sa zvierokrađicama. Nedavno su provalila u G-ajariu, na imanju kneza
P^lffja tri zvierokrd-dca u stan vlast, šumara, ter su ga nožima težko izraniii. Samo
pukim slučajem pridošli ljudi, oslobodili sa šumara od razbojuikah, koje su nakon svladanoga
odpora povezali i sudu predali, gdje će za svoje zločinstvo odgovarati imati,
—- U selu Movru ustrelio je lugar Stiepan Peto zviezokradca J. Sehnabla. Iztraga je
u tečaju.


Plastomenit, zove se nova vrst baruta koju proizvodi barutana W, Gilttlera u
Reichensteinu u Šiezkoj. Odatle se može isti i naručiti, ali samo u već gotovih flšekih.
Plastomenit kad izgori, nedimi se jako, a nije ni najmanje pogibeljan, što nije slućaj
kod ostale braće mu — novijih vrstih barutah, koje se rado bez znatnijih povodah
razprsnu. Tlak ph´novah plastomenitovih, kad izgori, nije jaČi od tlaka plinovah crnoga
baruta; a kod preduzetih pokušah s istim, nisu nikada opaženi pretjerano visoki plinski
natezi (Spannung), Jakost kojom zrna probijaju, kao i skup zrnah kako ih plastomenit iz




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 58     <-- 58 -->        PDF

— 188 —


poletiia. Traže(? dalje oko jednog čretišta opazismo samo na tren kako le iz čistika


šljuka prnula, i u guštani zamakla. Bila je to ona ista, pa jer već uplašena, nije uz


držala niti psa ni nas, akoprem buke bilo nije. Eie sad nam je bilo odpočinuti, jer


je bio dan vruč, ter se mi umorili, a pas zasopio. Prizovemo sudruga K. da mu do


življaje izjadamo, ter da u zajednici tu šljuku potražimo. No usuprot sve potrage, ne


nadjosmo ništa. Mora da je na daleko odmakla. — Međjuto pristigne k nama vlastelinski


lugar, ter nas povede u novi pogon.


Pretraživ ga dva tri puta, stane „M^ss" na jednom tresetnom mjestu vu6i, pokazujuć
da je na tragu ptice, Pojuriv vijugasto oko njekoliko grmečakah, stane na
jednom čvrsto. Bit ce šljuka pomišljamo i stojimo spremni za pucanje. Ali na našu
zapovjed „napried´* ! nede „Myss" da zaskoči^ ter nam nepreosta ino, već da šljuku
sami krenemo. Dok se mi smjerom, kako je kuja stajala šuljasmo, prhne nam šljuka,
koja je medjutim već izpred kuje pobjegla bila, a da je ova ni opazila nije, iza
ledjab. ter zahvatismo jedva toliko vriemena da u smjer za njom opalimo. Prije nego
li se dim raavokao, i no što u obde razabrati mogosmo posljedak hitca, opazismo da
je kuje nestalo. To je kod te stare izvježbanke na Šljuke uvjek znak, da je vidila
pticu pasti, jer nam inače kako i valja, za njom neposrnuje. Do mala se kuja vrati,
i donese nam šljuku. Eie, sad lovačkoj radosti ni kraja. I razložno. Ta danas je četvrti
o2ujak istom, a dvje Šljuke vise već na zamkab. Da smo „Mys3u" podragaii i
pustili je da se odmori, razumije se samo po sebi. No stom drugom šljukom i zaključismo
uspjeb tog podneva. Uzalud tražismo dalje. Mi se nenamjerismo na ništa više.
Sudrug K. bio je sretniji. Njegov ^Treff" stajao mu je i krenuo Ijepo šljuku, no on
i ovu promaši, jer psu, koj je tečajem podneva više putih pogrjesno trag odavao, povjeravao
nije. I tako krenusmo tog podneva pet šljukah, ali svaku samu. Iz ove po^
sljedne okolnosti zaključismo, da se iste tada jošte udružile nisu. A jer su izpred psa
strjelimice poljetale, naslučujemo, da su ve6 odulje ovdje; pošto od puta umorne
istom došle šljuke obično samo poprbavaju.


Izmedju svib vrstih lova, podražuje Bas lov na šljuke s dobrim psom najviše.
Uzbudjenost je pri tom dvostruka. Zanima nas i kako pas radi, a i posljedak njegovog
traženja. A uzato su dagokljunke riedki gosti, a prepredene do kraja. Kad šljuka
poleti, ona se za svaku stabljiku, za svaku granu vješto sakrije, pa padne li iza našeg
hitca, radost je tad dvostruka. No uza sve to mi srao prvi spremni, da tu našu najmiliju
zabavu s proljeća žrtvujemo, čim se medjunarodnim zakonom proljetna lovostaja
za šljuke utanači, A to bi bilo i pravo. Jedno bi se tako udovoljilo samo naravnim
postulatom zaštite, te neštetne a toli zanimive ptice za vrieme njezina parenja, a drugo
bi se tako puno doprinjelo k uzdržavauju te vrsti divjaČi, koja je usljed svojeg dvokratnog
svakogodisnjeg selenja izvrgnuta tolikim pogibeljira (i onim brzojavnih žicah).
Nebude li njene zaštite preko zakonskih propisah, postajati će ona s vremenom sve
redja, dok naši dnevnici jednom nedonesu vješti o „zadnjoj šljuki."


Medjutim želimo, da gg. sudrugovom, koji u istoj mjeri vole lov na šljuke kao
i mi, ter koje vidimo svake večeri kako na čekanju prisluškuju zviždu „psk — psk",
a preko dana s pogoniči grmove pretražuju, ovi što Češće doviknu „šljuk! šljuk!"


Urednik.


Jaska 1. ožujka. Danas u 6^2 satih na večer, vraćajuć se sa službenog putovanja,
opazio sam na Krašičkoj cesti prvu Šljuku. L. S.


IiOV na medveđa. U šumskom predjela „Medlužine", što no se otežu od kršnog
Kamenjaka prama gornjem Jelenju i Risnjaku, ima njekoliko, od starine znanih brloga,
u kojima se uvjek našao po gdjekoji — medved. — Da uezahvaćam dalje u nazad,
napomenuti eu samo, daje pokojni nadšumar Josip Pleše, g. 1880. ustrielio tuj medjedicu
a tom sgodom, uhitio i sav njeni pomladak, 2 zdrava i živa medjedića, koji su ka-^