DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 47     <-- 47 -->        PDF

— 177
da u to vrieme spekulanti nagovore ovlaštenike, da razpolože sa zajedničkim
zemljištem onako, kako nebi smjeli po ovom zakonu. Da se ovo preprieći, ođredjuje
pravosudni odbor, da zakon imade stupiti u kriepost, čim bude proglašen.


Vis. sabore! Kako sam već više putah naglasio, tendencija je novijeg
doba, da se u jednoj ruci očuva dostatno velik posjed, potrebit za eksistenciju
dotičnoga ovlaštenika i njegovo gospodarstvo- Ovoj intenciji služe, da nespominjem
obiteljskih fideikomisah, moderne institucije, koje su poznate pod imenom
Hoferecht i Heimstattengesetze. I naša osnova ide u susret toj intenciji, pa
koliko sam čuo o njoj, svi su se glasovi izrazili o njoj pohvalno. Imade s toga
nade, da će ova osnova uroditi dobrim plodom. U toj nadi preporučam ova
zak. osnovu, da ju vis. sabor izvoli prihvatiti za podlogu specijalne debate
(Burni: Živio !)


Predsjednik: Rieč imade g. predstojnik pravosudnog odjela.
Predstojnik Vjekoslav Klein: Vis. sabore! Gosp. je predgovornik sadržaj
zakonske osnove, koja leži na stolu vis. kuče, tako potanko obrazložio, da
sbilja malo preostaje, što bih ja morao iztaknuti. Nu s obzirom na važnost ove
zak. osnove držim ipak, da mi je dužnost da razložim stanovište, koje je zauzela
kr. zem. vlada, kad je ovu zakonsku osnovu pripravila za legislativu, i
da iztaknem nazore, po kojih je ona bila ovom sgodom vodjena.
Prije svega mi je naglasiti, da je bilo vrlo potrebno, da se takav zakonski
pređlog donese, jer do sada mi u tom pravcu nismo imali nikakvog zakona
generalnog, već obstoji samo jedan zakon, koji uredjuje imovinske obćine krajiške,
one velike imovinske obćine, koje, kako je već g. predgovornik iztaknuo
ne pođpadaju pod udar ovog zakona. Izim toga je god. 1870. zem. vlada za
nevolju izdala naredbu, kojom se uprava urbarskih obćinah, i to samo šumska
uprava, uredjuje. Statuta u tih zajeduicah nije bilo izuzam u plemićkih obćinah,
koje su bile po starom običaju i po štatutih uredjene. Nu i glede ovih plemićkih
obćinah, nije se znalo, kako su zastupane prema vanjštini, kakav nadzor
pripada oblastima´ u javnom interesu, pa u koliko je oblast htjela ingerirati,
uviek je bila bez konkretnog osloua na pozitivni zakon.
Već iz tih obzirah bilo je potrebno, da se jednom u tom pravcu zakon
donese, a još više došla je zem. vlada do uvjerenja, da je upravo neizbježivo
zakonom reguhrati te zajednice, kad je povodom zakona od 7. veljače 1892.,
kojim se privremeno zabranjuje dieliti obćinske pašnjake, po zaključku, vis.
sabora stala sabirati podatke. Tu se je pokazalo, da su običaji jako nestalni,
da su dapače i pravni pojmovi pomućeni, u njekih krajevih da su oblasti zamienjivale
pojam prvobitne obćine sa pojmom političke obćine. Tu se je pokapalo,
da se jako zlo gospodari, da se nikada nezna, tko je odgovoran za interese
zajednice. Svi ođnošaji bili su tako različiti i nepravilni, da bi mogao
usiied toga nastati veliki metež, odnosno velika množina raznih parnicah.
Sabiranje ovog materijala dovelo je zem. vladu do uvjerenja, da je skrajna
nužda, da se te zajednice zakonom reguliraju.