DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 177 da u to vrieme spekulanti nagovore ovlaštenike, da razpolože sa zajedničkim zemljištem onako, kako nebi smjeli po ovom zakonu. Da se ovo preprieći, ođredjuje pravosudni odbor, da zakon imade stupiti u kriepost, čim bude proglašen. Vis. sabore! Kako sam već više putah naglasio, tendencija je novijeg doba, da se u jednoj ruci očuva dostatno velik posjed, potrebit za eksistenciju dotičnoga ovlaštenika i njegovo gospodarstvo- Ovoj intenciji služe, da nespominjem obiteljskih fideikomisah, moderne institucije, koje su poznate pod imenom Hoferecht i Heimstattengesetze. I naša osnova ide u susret toj intenciji, pa koliko sam čuo o njoj, svi su se glasovi izrazili o njoj pohvalno. Imade s toga nade, da će ova osnova uroditi dobrim plodom. U toj nadi preporučam ova zak. osnovu, da ju vis. sabor izvoli prihvatiti za podlogu specijalne debate (Burni: Živio !) Predsjednik: Rieč imade g. predstojnik pravosudnog odjela. Predstojnik Vjekoslav Klein: Vis. sabore! Gosp. je predgovornik sadržaj zakonske osnove, koja leži na stolu vis. kuče, tako potanko obrazložio, da sbilja malo preostaje, što bih ja morao iztaknuti. Nu s obzirom na važnost ove zak. osnove držim ipak, da mi je dužnost da razložim stanovište, koje je zauzela kr. zem. vlada, kad je ovu zakonsku osnovu pripravila za legislativu, i da iztaknem nazore, po kojih je ona bila ovom sgodom vodjena. Prije svega mi je naglasiti, da je bilo vrlo potrebno, da se takav zakonski pređlog donese, jer do sada mi u tom pravcu nismo imali nikakvog zakona generalnog, već obstoji samo jedan zakon, koji uredjuje imovinske obćine krajiške, one velike imovinske obćine, koje, kako je već g. predgovornik iztaknuo ne pođpadaju pod udar ovog zakona. Izim toga je god. 1870. zem. vlada za nevolju izdala naredbu, kojom se uprava urbarskih obćinah, i to samo šumska uprava, uredjuje. Statuta u tih zajeduicah nije bilo izuzam u plemićkih obćinah, koje su bile po starom običaju i po štatutih uredjene. Nu i glede ovih plemićkih obćinah, nije se znalo, kako su zastupane prema vanjštini, kakav nadzor pripada oblastima´ u javnom interesu, pa u koliko je oblast htjela ingerirati, uviek je bila bez konkretnog osloua na pozitivni zakon. Već iz tih obzirah bilo je potrebno, da se jednom u tom pravcu zakon donese, a još više došla je zem. vlada do uvjerenja, da je upravo neizbježivo zakonom reguhrati te zajednice, kad je povodom zakona od 7. veljače 1892., kojim se privremeno zabranjuje dieliti obćinske pašnjake, po zaključku, vis. sabora stala sabirati podatke. Tu se je pokazalo, da su običaji jako nestalni, da su dapače i pravni pojmovi pomućeni, u njekih krajevih da su oblasti zamienjivale pojam prvobitne obćine sa pojmom političke obćine. Tu se je pokapalo, da se jako zlo gospodari, da se nikada nezna, tko je odgovoran za interese zajednice. Svi ođnošaji bili su tako različiti i nepravilni, da bi mogao usiied toga nastati veliki metež, odnosno velika množina raznih parnicah. Sabiranje ovog materijala dovelo je zem. vladu do uvjerenja, da je skrajna nužda, da se te zajednice zakonom reguliraju. |