DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 44 <-- 44 --> PDF |
„ 174 — Ovo je pravo prekupa u skladu sa intencijom naša osnove, jer naša osnova povoljuje zajednicama, Nu dočim prvobitna osnova nije htjela uvesti pravo prekupa imperativno, nego je prepuštala pojedinim zemljištaira zajednicama, hoće li ga prihvatiti ili ne, držao je pravosudni odbor, da se može promjeniti §. 22. tako, da se pravo prekupa uvadja samim zakonom, a prepušta statutom zajednicah, da mogu u štatutih potanje označiti, tko ima pravo prekupa odnosno, kako se ima izvršiti. Dapače je pravosudni odbor išao dalje, pak je prihvatio pravo prekupa ne samo za slučaj, kad se podieli zajednica, pak jedan, koji se odieli, koće da proda svoj dio u tom slučaju imadu pravo prekupa oni, koji su ostali u zajednici, odnosno bivši zajedničari. Što se mene tiče, ja se nebih ustručavao poči i dalje, pak bi uveo ovu instituciju i kod drugog posjeda, imenito kod zadružnog posjeda. Pravo pojedinca, vis. sabore, kako se vidi, dosta je ograničeno. Pojedinac može doduše razpolagati sa svojim ovlašteničtvom i u toliko, što ga može sam za sebe otudjiti, samo ga u tom ograničuje pravo prekupa! Nu pojedini ovlaštenik nemože sam za sebe gruntovno obteretiti svoje ovlašteničtvo, nadalje nemože zahtievati, da se njegov dio izluči, nemože sam staviti zahtjev, da se zajednica dieli. Prije svega može sama zajednica za odredjeno vrieme podpuno izključiti diobu zajednice. Mnoga prava drugih država poznavaju takodjer različite zajednice, u kojima je izključena dioba, imenito se dopušta, da mogu zajedničari svojim sporazumkom diobu izključiti. Imade osobito u Njemačkoj u najnovije doba zakonah, koji sliede protivnu tendenciju, nego li je tendencija starih zakonah, koja je išla za diobom; pa takovi zakoni često nalažu, da se nesmiju zajednice đieliti, i govore u tom slučaju 0 t. ZV. Gesammteigenthum, o nerazdieljivom suvlastničtvu. Nego i onda, ako nije zajednica izključila diobu, moći je po našem zakonu šume dieliti samo na osnovu dozvole kr. zemaljske vlade, a ostale zemlje samo onda, ako to zaključi većina od dvie trećine svih ovlaštenikah. Slični zakoni drugih državah mnogo se razilaze glede toga, pod kojimi je uvjeti dopuštena dioba takovih zajedničkih zemljištah. Neki zakoni, imenito stariji, dopuštaju diobu već onda, kad to zatraži jedan od ovlaštenikah. Naprotiv noviji zakoni neidu tako daleko, pa zato dopuštaju diobu tek onda, kad to zatraži večina, bilo jednostavna ili većina kvalificirana od dvie trećine ili tri četvrtine ovlaštenikah. Po zakonima, što vriede u južnoj Njemačkoj i u Švicarskoj, traži se obćenito tri četvrtine ovlaštenikah, da privole na diobu. Sva prije spomenuta ograničenja pojedinčevih pravah idu u prilog zajednici, jer je tendencija naše osnove, da se zajednice u što većoj mjeri uzdrže. Pitanje je, je li ta tendencija opravdana? Kad uvažimo, koliko se žali kod nas, što nestaje sve više starih naših kućnih zadrugah, u kojima se nazire uzorna forma seljačkoga posjeda i života, onda ako to stoji za kućne zadruge, bit će, da i zajednice ove vrsti, o kojima se ovdje radi, odgovaraju našim prilikama, premda neobuhvaćaju one svih zemalja, nego samo stanovite zemlje, meuito šume i pašnjake. |