DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 31 <-- 31 --> PDF |
161 — Daije ne može se poći, stežuć individualnu slobodu. Valjalo je dapače u §. 20. izključiti u takovih slučajevih podpuni gubitak samoga prava. S druge strane mislila je vlada ipak nakon pomna promatranja svih odlučnih okolnostih, da mora u §. 21. izreći mogućnost prenosa ovlašteničtva s jedne nekretnine na drugu uz stege, u zakonu jasno izražene. Vladu je na to sklonuo poglavito prevažan obzir, da je već odavna mogućnost takova prenosa bila priznavana i gdje gdje došla u običaj. Kako se samo radi o tom, da jedna nekretnina stupi na mjesto druge uz istoga ovlaštenika, nema ekonomskoga razloga proti takovoj preinaci. U savezu s tim radja se ipak obćenitije važno pitanje o samostalnu odsvoju ovlašteničtva. I tu se je vlada obzirom na postojeće ođnošaje riešila, da donekle potrebi slobodnijega prometa dodje u §. 22. u susret. Ali osnovom privezana je mogućnost takova, svakako po ekonomski obstanak ovlaštenika pogubna odsvoja, uz važan uvjet, da bude ovisna o statutarnom uredjenju prava „priekupa" na korist zemljištne zajednice i suovlaštenikah. Punim pravom počela je pravna znanost u novije doba sve to veću pažnju posvećivat „retraktu", koj je naročito kod hrvatskoga naroda, kraj prvobitnoga plemenskoga ustrojstva, sve do najnovijega doba kao običajno pravo odlučno i blagoslovno djelovao, pripomažuć starosjediocem nekih predjelah, da si spase „djedine*^ i „obćine" od prelaza u tudje ruke. Koliko god je težko zakonom uvesti „priekup" kod prodaje nekretninah individualnomu vlastniku pripadajućih, ovdje se po mnienju vlade može i mora učiniti prvi pokušaj, hoće ii pravni taj institut pokazati još dovoljne životne snage barem u tjesnijem okviru, gdje se smjeti nadati povoljnu uspjehu. Radi se bo o strogo omedjašenu krugu interesentah, a uza to tiče se priekup prava, koje je tako tjesno spojeno, ako ne sa stanovitim posjedom, a to barem s probitci suovlaštenikah, da se jedva može govoriti o neopravdanoj stegi slobodnoga prometa, kad ee dozvoljava uzpostava te institucije, naravno samo prema statutarnoj odredbi pojedinih zajedaicah. JU savezu s tim izkljueuje se u §. 23. posebna ovrha na ovlašteničtvo. Uređiv u §§. 24.—39. neka bitna načela gospodarstva sa zemljištnimi zajednicami, ustrojstvo i djelokrug njihovih predstavničtvah, riešava osnova u §§. 40.—43. pitanje o dielivosti zemljištah na temelju statutarne samoodluke zem- Ijištnih zajednicah. Vlada naime polazi sa stanovišta, načelno gore obrazložena, da je svim vrstim zemljištnih zajednicah, i onim kod kojih bi se moglo govoriti 0 nekom kondominiju sui generis, primješano toliko javnopravna elementa, koliko je nuždno, da se uzmogne ovlast diobe nekretninah, kao god i svaki ini odsvoj imovine učinit ovisnim o posebnih uvjetih, zakonotvornoj uredbi i promjeni podvrženi. Sve te zajednice, smatrale se one ovako ili onako, nose na sebi biljeg, da postoje „pro indiviso", to jest da ne visi o volji pojedinca, da li će doći do kakova diela, već o javnopravnih uredbah, koje se ravnaju po ekonomskih ob zirih i narodno-gospodarstvenoj koristi ciele zemlje i pojedinih zajednicah. Za |