DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 28 <-- 28 --> PDF |
- 158 — diona prava na takovu „obćinu´´. (So -svurde denn in der That schon ausserlich die uuverteiite Mark statt als eiiie der Vielheit frerude Sache, vieliiiehr als das Eigenthum aller Genossen bezeichnet; sie -vvurde durck fast alle ihre Namen als das allen gemeiue, unverteilte Gut charakterisiert; sie galt als Zubehor des Sondereigen, den einzelnea Genossen wurdea an ihr ausdrlicklicli Anteiie oder Teilrecbte beigelegt, C. Gierke, das deusche Geaossetiscbaftsrecbt). Drugi scleue, da se može izaći Ba kraj i srim^ko-pravnimi pojmovi, tvrdeć da neoia razloga lučiti ni starodavne zemljištne zajednice od „jurističkib osobah". Zajedcice takove, veli se, jesu „universitates", ako i jesu, što svi priznaju, obzirom na posebnu svrbu svoju u nekom pogledu različno od rimsko-pravnib naeelab uredjeoe. Nu sve te razlike pravnoga shvaćanja, kao i sva pitanja, koja mogu nastati pogledom na raznolikost pravnoga naslova, po kojem su pojedine zemljistne zajednice došle do raznih kategorijab svoje nepokretne imovine, bila bi samo tad praktično odlučna, kad bi se zakotvornim radom btjelo preinačiti sadanje pravno stanje zemlji.^tnih zajednicab. Osnovi to svrba nije. Ona se zadovoljuje tim, što u svih tih zemljištnib zajednicab nalazi po gdjekoje obilježje korporacije, svagdje paćes nješto javno-pravne primjesej ter s toga — bez bojazni — jedino daje izraza obćenito priznanomu pravnomu načelu: daje država vlastna, pače dužna zakonom poskrbit se za kontrolu, da se osigura obstanak takovih zajednicab kao i razborito gospodarstvo i uprava s njibovom imovinom. Stojeć na tom temelju namienila si je dakle vlada zadaću,, da u osnovi — neupuštajuć se u sistematično razvrštivanje pojedinih kategorijah zemljištnih zajednicab prema pravnoj naravi njihova postanka, — za sve zemljištne zajednice beziznimno pribvati načelo podpune samostalnosti u upravi. Stege toj samostalnosti stavlja osnova samo tad, kad bi se pravnimi linitbami i ođredbami predstavnićtvab „zemljištnih zajednicab" oštetilo ili u pogibelj dovelo sućanstvo njihove imovine i tim njihov obstanak. Propisujuć s toga §. 3. unos svake zemlji?:tne zajednice uz to6ne i jednolične oznake u gruntovnicu, stavlja osnova na ćelo inih ustanovah u §. 4. temeljni propis: da si unutar granicah ovoga zakona ima uredit svaka zemljištna zajednica pravne svoje odnošaje i upravu. Pošto osnova počiva na naćelu, da zakonodavstvu nije zadaća dirati u postojeća prava pojedinih zajednicab i njihovih ućestnikah, nije stoga u §§. 5, 6, 7, 8 i 9, uvrštena nijedna nova ustanova, već je tu samo u zakonitom obliku utvrdjeno shvaćanje, koje je i sada po postojećih pravnih ustanovah, obićajih i načelih te vrhovnosudbenih pravorocih jedino izpravno. Glede plemićkih, povlaštenih i urbarskih obćinah o tom dvojbe biti nemože. Krajiške „mjestne obćine" bile m istinabog, kako priznati valja, dosad u pogibelji, da padnu žrtvom gore iztaknutoj pretvorbi, koja je u krajiškom podruCju zametnuta uredjenjem upravnih obćinah, obćinskim redom od 7. studenoga 1860, |