DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 154 ~ . Bit će sedmi dio po prilici svega prostora naše domovine, koj pripada raznolikim mjestnim, katastralniu), plemićkim, poveljenim, urbarskim, krajiškim i t. d. obćinam, mjestom, selom, hrpam knćah i t. d. U tu pako površinu nisu ubrojeni posjedi upravni k (političkih) obćinah kao takovih, a uisuu odnosnih izkazih sadržane ni šume, ni ima zemljišta, spadajuća u vlastničtvo „krajiških imovnih obćinah". U Setiri glavne skupine dale bi se možda razvrstiti sve te najraznovrstnije zemljištne zajednice, na koje se u osnovi pomišlja. Prva skupina, bile bi tako zvane plemićke obćine, zajednice ratarah plemićkoga stališa, od starine vlastniče svojih skupnih zemljištah. Drugu skupinu tvore raznovrstne povlaštene „obćine," t. j . zajednice ratarah nepiemićah, koji su i za vrieme kmetstva sačuvali bud na temelju donacijah, bud na temelju privilegijah, bud i samo po pravnom običaju izključivo uživanje stanovitih nepokretuinah, naročito šumah, temeljem svojega prava vlastnosti, kadikađ pobijana, ali sad nepreporna. Treća najveća kategorija, bile bi urbarske obćine sa svojimi pašami i sumarni, njima đodieljenimi putem segregacije. U četvrtu napokon skupinu mogli bismo uvrstiti krajiška mjestne obćine, s njihoviini pašnjaci, kađikad i posebnim! obćinskimi sumarni. Granice tih kategorijah nisu tako opredieljene, kako se čini na prvi pogled. Obilježja jedne skupine prelievaju se u drugu, naročito način uživanja, i medjusobna pravna razmjerja zajedničarah malo gdje da su jednolična. U svoj toj razrožnosti, žalibože ima jedno zajedničko obilježje: svi ti posjedi stoje — s neznatnim! izvimkami — pod upravom slabom, bolje rekuć nikakovom. Tomu se nije čuditi. Dok se je područje upravne obćine redovito sudaralo s posjednim područjem zemljištnih zajednicah, dok. su obćinari upravne obćine bili i ovlaštenici u zajedničkom posjedu, dotle nije bilo tako nuždno, da se pomišlja na posebnu upravu zemljištnih zajednicah. Obćinsko zastupstvo bilo je podjedno predstavnik koU obćinarah, toli interesentah u zeraljištnoj zajednici. Na upravnim obćinam nameće se sve to više dužnostih. One jedva udovoljuju svim potrebam državne toli zajedničke, koli autonomne uprave. Koliko god u njihov naravni djelokrug zasjeca i uprava s dobrom i imovinom obćine, zastupstva i poglavarstva njihova prestala su ipak biti sposobnim organom za upravu nad posjedom zemljištnim, koj nepripada svakomu obćinaru upravne obćine usljed stečenja obćinarstva i nastanjenja u području upravne obćine, već pojedinim skupinam obćinarah na temelju posebnoga ovlaštenja. Obćine upravne sad se razširuju, sad se sužuju i ciepaju; sve to s obzirom na promjenljive odnošaje sadašnjosti i na potrebe upravne službe. Zemljištne zajednice pako, od starine postojeće, uz svoju grudu zemlje prikovane, prave vlastnice svojih posiedah, u kolebanju tom, u vječitih promjenah nastaUh tečajem raznih preuredabah najniže grane upravne službe, morale su zapasti u najnepovoljnije stanje. Bez predstavničtva, bez omedjašena djelokruga postale su one žrtvom bezglavja. Obćinska zastupstva stvorena velikim dielom od obćinarah, kašnje priraslih, koji po nijednim načelu nemogahu |