DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 85 — — Odmah iza toga izdao je svietli ban odredbu, da se u krilu kr. zem. vlade poradi oko izradbe zakonskih osnovah, srajerajućih na organizaciju struke i uredjenje šumske uprave. Hvala moćnoj podpori, trajnom zanimanju i znažnoj odluci Njegove Preuzvišenosti, konstatujemo s veseljem, da su te pobude dosada već i uspjesi rodile, pošto je osnova zakona „kojom se uredjuje šamarsko-tehnička služba kod političke uprave" nakon ustavnog pretresanja postala, zadobiv previšnju sankciju, već zakonom, doćim je osnova zakona „kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom", nakon jur dovršenog pretresivanja po visokom saboru i nakon dovršene razprave, donle dozriela, da će se do koj dan moći na previšnje potvrdjenje podastrieti. Osim toga odredio je Preuzvišeni ban ustrojenje šumarskog odsjeka u krilu kr. zemaljske vlade, u nastojanju, da se topogledne agende stručno i shodno rješavati uzmognu. Time je pako ne samo postigla struka mjesto, njenoj važnosti dolikujuće, nego je i izpunjena davna i najvruća želja hrvatskih šumara. I tako su otčinskom skrbi Njegove Preuzvišenosti udareni temelji za budući razvoj naše zelene struke, za materijalne probitke stališa i za ustalenje upravnih naćelah, ter valjanu i svrsi shodnu provedbu istih. Kad je glavna skupština minule jeseni, stojeć pod utiskom tolike naklonosti izkazane struci, ter tolikih stečevinah jednoglasnim, oduševljenim zaključkom zamolila Preuzvišenoga bana da izvoli primiti pokroviteljstvo hrv.-slav. šumarskoga družtva, onda je ista podala živ izraz onoj smjernoj ali trajnoj zahvali, koju će hrvatski šumari u spoznaji pravog svojeg zaštitnika. Njegovoj Preuzvišenosti vazda odavati. Hrv.-slav. šumarsko družtvo stojeć pako pod okriljem toli visokog zaštitničtva, ter svjestno si svojeg zadatka nastojati će i nadalje, da se vjernim izpunjanjem oko razvitka struke učini vriednim naklone pažnje i možne podpore Preuzvišenoga svoga pokrovitelja. K organizaciji šumarsl(e službe. Odbor za unutarnju zemaljsku upravu uzeo je, predanu mu po vis. saboru zakonsku osnovu, »kojom se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom" u razpravu, te je predložio visokomu saboru pod br. 285. — 1892.—1897. sab.: sliedeće izvješće: Sva šumska zakonarstva sadržavaju posebne ustanove u pogledu šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, tako imade i šumski zakon od 3. prosinca 18ri2., koji valja u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, posebne ustanove glede šumah obćinskih u §§. 21. i shedećih, šumah o t e g o ć e n ih pravo m drvarenj a u §§. 9. sliedećih, nadalje glede šumah nalazećih se |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— 86 — na zemljištu koje bi se lako razrahlit moglo, na strminah, velikih visinah, na obalah i obronpih u §. 6. i 7., i glede šumah stojećih pod zabranom u §. 19. i 20. Šume otegoćene pravom drvarenja skoro su već sve putem segregacije podieljene a one, koje jošte segregirane nisu biti će to u najkraćem roku, usljed čega su §§. 9. i sUedeći šumskog zakona skoro sasma bezpredmetni postali, dočim nije bilo za šume odciepljene bivšim podanikom zakonske uredbe, pa je kr. zem. vlada prisiljena bila odnošaje glede tih šumah urediti naredbom od 4. ožujka 1871. br. 2144. Medjutim se je uvidilo da to privremeno uredjivanje nedotiče, a i ustanove šumskog zakona glede ostalih šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom da nisu dovoljne i da ne odgovaraju više potrebam vremena. Nuždno je daklem bilo stvoriti nove odredbe za ovu vrst šumah, a i obstojeće zakonske propise podvrći s hodnoj reformi i to tim više, što su medjutim u drugih zemljah glede šumah ove kategorije izdani bili potanki i nadaleko savršeniji propisi od onih, koji u ovim kraljevinam valjanost imadu. Odredbe stranih zakonah glede ove kategorije šumah dadu se u veliko svesti na pet sustavah: 1. Na sustav nadzora imovinskog, koji se u tom sastoji, da se država samo oko tog stara, da se šumska imovina ne umanji da se šume ne sjeku prekomjerno, da u obće na imovinskom stanju šumah ne bude nikakove znatnije promjene. Sustav taj vlada u kraljevini Saksonskoj u jednom dielu bivše kraljevine Hanoverske, u jednom dielu Olđenburga, Schlezwig-Holsteinu i n nekih manjih državicah Njemačkih. 2. Sustav nadzora gospodarstvenog. Ovdje stoji samo šumsko gospodarstvo pod trajnim nadzorom državne vlasti. Država odredjuje ovdje da se šumami imade polag odobrene gospodarske osnove potrajno gospodariti, odobrava godišnje drvosječne i ogojne predloge i stara se o tom da se valjano usposobljeno osoblje namjesti u šumsko - gospodarstvenu upravu. Promjena šumskog tla i druga kakova gojitba kao i prodaja šume treba odobrenja državne vlasti. Ovaj sustav obstoji u iztočnih pokrajinah Pruske, u Porenskoj, u većem djelu Bavarske u jednom djelu Hanoveranske i Olđenburga, u saksonskim kneževinam, u Wurtembergu i u Austriji izuzam Tjrola. 3. Sustav obćinskih zajednicah, koji se u tom sastoji, da se šume stojeće pod osobitim nadzorom državne vlasti slože u gospodarstvena okružja, u kojih vlastiti, ali državnoj šumarskoj upravi podčinjeni šumarski organi, šumsku upravu vode. Ovaj po sebi veoma jednostavni ali za obćine prilično skupocjeni sustav obstoji u jednom djelu Bavarske i u bivšem krajiškom području. 4. Sustav subsidiarne državne uprave sastoji se u tom, da može država, kraj jednog od navedenih gore sustavah, pod stanovitimi preduvjeti; iU ako obćine same na to privole ili ako stanoviti zakonski preduvjeti |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 9 <-- 9 --> PDF |
- 87 — nastupe, upravu preuzeti. Ovaj sustav je u mnogim od gorenavedenih državah, sa kojim drugim sistemom kombinovan. A i naša osnova stoji na njem. 5. Sustav državne uprave ili t. zv. francezki sustav. Gospodarsku upravu nad šumami koje stoje pod osobitim nadzorom državne vlasti, vodi država sama. Ovaj najjednostavniji sustav uveden je u Nassau-u, u jednom dielu Hanovera, u Hessenu, Braunschweigu u Alzaciji i Lotharingiji, u Tirolu i u cieloj Francezkoj. Ako se pitamo, koji od ovih sustavah prednost zaslužuje, to moramo priznati, da svaki od njih, kraj odgovarajućih mu mjestnih prilikah, dobre svoje strane imade, da se pako absolutna prednost nijednome pripisati ne može. Prva dva sustava, hoće li dobro djelovati, prepostavljaju dvoju upravu, jednu obćinsku a drugu nadzornu, što troškove sveukupne uprave tako povisuje, da se takav sustav samo ondje sbodnim smatrati može, gdje odnosne šume osobito velikih dohodakah odbacuju, daklem samo u veoma naprednim zemljama. Isto valja i o trećem sustavu, premda za njeg to govori, da je veoma jednostavan, nu s vida se opeta nesmije metnuti, da on sve troškove na obćinske zajednice svaljuje. Sustav francezki premda po sebi najbolji i najjeftiniji, nije ipak zato svagdje provediv, što svaki upliv vlastnika na gospodarsku upravu izključuje. Najshodnije je svakako da se četvrti sistem sa kojim od prva tri sustava spoji i to sa onim, koji se u konkretnom slučaju najshodnijim ukazuje. Ovim putem pošla je pređležeća zakonska osnova tako, da je kombinovala sustav gospodarskog nadzora sa sustavom obćinskih zajednicah, priključiv tako kombinovani sustav sistemu subsidiarne državne uprave. Od sustava obćinskih zajednicah uzela je osnova u §. 6. samo mogućnost dB se pojedine obćine ili šumske zajednice u jednu gospodarstvanu cjelinu složiti mogu. Takovo ukotarivanje stoji, izuzev taksativno navedene slučajeve §. 10., podpunoma do volje odnosnih vlastnikah, pa je samo vezano na potvrdu vlade. Drugo ograničenje ovog sustava nije osnova prihvatila tako, da u svakom drugom pogledu stoji na stanovištu sustavu navedenog pod 2., na kom stoji austrijsko a i naše dosadanje zakonodavstvo. Prema tomu su daklem obćine dužne u svojih šumah uvesti potrajno i takovo gospodarenje, kojim će se polučivati što veći užitci (§. 1.), dužne su sastaviti i na potvrdu predložiti gospodarstvene osnove i programe (§. 3.), godišnje drvosječne i ogojne predloge (§. 4.) i namjestiti usposobljenog šumarskog stručnjaka (§. 6.). Što se tiče gospodarskih osnova i gospodarskih programa, ustanovila je osnova u §. 3. da jedne i druge potvrdi kr. zem. vlada. Odboru se je pako činilo, da nisu gospodarski programi tako obsežni i od tolike važnosti, a da ih nebi mogao potvrditi županijski upravni odbor, po je u tom smjeru promienio §. 3. revidirane osnove. Stručnjaci pako šumarski samo su u toliko podčinjeni političkim oblastim, što im odgovaraju za točno obdržavanje i redovito provadjanje gospodarstvenih osnovah i programah, te odredaba izdanih o stručnom šumskom gospodarenju i 0 provadjanju šumsko redarstvenih mjerah. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 10 <-- 10 --> PDF |
_ 88 — Pošto su tako jasno izražena temeljna načela, na kojih osnova počiva, valja opredieliti obseg osnove u subjektivnom i objektivnom pogledu. Što se najprije tiče pitanja na koje šumo-posjednike se ova osnova odnosi, to odgovaraju na to pitanje §§. 1. i 13. osnove, ali tu valja razlikovati: Cjela osnova proteže se samo na one šumoposjednike, koje navadja §. 1., dočim se na šumoposjednike napomenute u §. 13., odnose samo §§. 1., 13 i 14. (U. i 15. odborske) osnove. Ustanove cjelog zakona odnose se daklem na gradske, trgovištne, upravne, mjestne, plemićke i poveljne obćine, daklem na one zajednice, kojimi se bez dvojbe juristička osobnost pripisati može. Zašto se ove zajednice pod osobiti nadzor javne vlasti stavljaju, biti će svakome jasno, koj uvaži, da su ove pravne osobe autonomne cjeline, kojim prinadleži vršenje javnih zadaćah i zastupanje javnih interesah, a po tom, da država interes na tom imade, da se te vrsti zajednice uzdrže, ter da jim se uzčuvaju i preduvjeti materialnog njihovog obstanka. Zakonska osnova uzporedjuje u §. 1. ovim obćinam i one zajednice, s kojimi po postojećih šumsko redarstvenih propisih valja postupati onako, kao što sa obćinskimi šumami, a to su one šume, koje su prigodom segregacije izlučene na korist bivših pođanikah. § 9. ćes. pat. od 17. svibnja 1857., podjelio je ovim šumam već časom njihovog odcjepljenja narav šumah obćinskih, a razlog te odredbe leži očito u historičkom razvoju, jer je skup pođanikah zauzimao u prijašnjim prihkama ono mjeoto, koje dan da danas obćine zapremaju tako, da je skup bivših pođanikah i dan danas obično inđentičan sa mjestnom obćinom, ter da je u narodu samom duboko uvrježeno pravno uvjerenje, da ovim šumam narav obćinskih šumah pripada. Šumoposjednici pako, na koje se odnosi samo §. 1. osnove i koji su navedeni u §. 13. (14. odborske) osnove jesu u slučajevih a)—e) takodjer pravne osobe, a u slučajevih f)—g) takove osobe, koje polag obstojećih zakonah, takodjer pod nadzorom javnih vlastih stoje. Glede ovih osobah nije se doduše vrhovni nadzor mogao tako udesiti, kao za šume obćinske, jer ovdje ne vojuju javni obziri u tolikoj mjeri, kao kod obćinah; morale su se ali bar donekle ograničiti u slobodnom razpolaganju sa šumskim imetkom zato, jer jim je svrha trajna, sižuća u daleku budućnost. Dvojba bi ovdje nastati mogla samo glede dioničkih družtavah, utemeljenih za rudarske i ine industrijalne podhvate, nu ako se uzme, da nam se ova družtva u pogledu šumskog posjeda, ukazuju šumskimi zajednicami i da sva skoro zakonarstva šumske zajednice takodjer osobitom nadzoru vlasti podvrgavaju, razpršit će se i ta dvojba. Sto se pako objekta tiče, na koji se zakon taj odnosi, to su mu naravnim objektom šume; ah §. 3. imade po stilizaciji osnove uz šume i šumom obrasle pašnjake. Odboru se je činilo, da nebi pravoj potrebi odgovaralo, kada bi se ti šumom obrasli pašnjaci naprosto uzporedili u svih pitanjih šumam. Osim toga opazio je odbor, da je u mnogih slučajevima prigodom segregacije bivšim podanikom šuma pod pašnjačku pripadnost dodieljena, a da zakonska osnova |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 11 <-- 11 --> PDF |
— 89 glede tih šumah ustanove nesađržaje. Zato je ove rie&i izostavio iz §. 1 i odredbe glede tih pašnjakah uvstio u poseban novi §. koji brojku 3. nosi i ovako glasi: „Za pašnjake, koji se nalaze na bezuvjetno šumskom tlu, ima se sastaviti gospodarski program počivajući na načelu, da je glavna svrha tih pašnjakah uživanje paše, a uzgredna uzgoj drva. Isto tako ima ima se postupati sa šumami, koje su prigodom segregacije u ime pašnjačke pripadnosti izlučene sve dotle, dok se glede istih u smislu zakona inače nerazpoloži." Nije daklem više mjerodavno, da li je pašnjak šumom obraso ili ne, već okolnost da li se on nalazi na bezuvjetnom šumskom tlu t. j. na tlu takovu, na kom se moraju stojeća stabla poradi zaštite tla samog uzdržavati, a ta okolnost činila se odboru mjerodavnom. Što se pako tiče šumah, koje su prigodom segregacije u ime pašnjačke pripadnosti izlučene, to valja na umu imati, da su to u istinu šume, a dok su šume, da se š njimi postupati imade kao s šumami, da ali kraj toga mora vazda ostati otvorena mogućnost, da se ili jedan din takovih šumah ili ciela ploština pretvori zaista u ono, što bi imala biti, naime u pašnjak, dakle da se izkrči. Osim ovih, ovdje obrazloženih promjenah, preduzeo je odbor jošte sliedeće promjene na predloženoj mu zakonskoj osnovi, koje netreba pobližje obrazložiti, jer se obrazlažu ili vlastitim svojim sadržajem ili onim, što je o predležećoj osnovi i promjenah na njoj učinjenih gore rečeno. 1. Promjen je naslov: „Osnova zakona" u „Zakon od . . . ." 2. Promaknut je broj §§. počam od §. 3. za jednu brojku. 3. U §. 1. uvrštene su na kraju prve alineje rieči: „obzirom na sadanja stanje šumah." 4. Izpuštene su u prvoj i posljednjoj alineji §. 1. rieči: i drvljem obrasli pašnjaci. 5. U §. 5. (6 odborske) osnove uvršten je iza riečih: „u šumah" (§§. 1. i 3. 0. z.)« 6. U istom §-u rečeno je umjesto: „ovako, kako je to propisano za šumarske tehničare političke uprave" — „za samostalno uredjenje šumarskog gospodarstva." 7. U §. 6. (7. odborskom) uvršten je u četvrtoj alineji iza rieči: „osposobljen" navod „(§. 6. o. z.)" 8. U §. 8. (9. odborskom) uvršteno je iza riečih „turopoljskog komposesorata" „i u šumah svih imovnih obćinah, koje su suvlastnice turopoljskog luga." 9. U §. 10. (11. odborske) osnove pod a) imade biti mjesto: „u roku od pol godine* — „u roku od godine danah." 10. U istom § u neka se mjesto: „od jedne godine nakon što zakon ovaj zadobije kriepost", reče: „odredjenom u §. 4. o. z.´ |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 90 — 11. U §11 12. pod konac da se kaže: "ima mjesta prizivu kralj, zemalj. vladi" umjesto „ima priziv kralj, zemaljskoj vladi". 12. U alinei prvoj §. 13. (14. odborskog) umjesto: „i na šume sliedećih posjedovnih kategorijah", da se reče: „i na slieđeće šume". 13. U istom §. pod b) da se iza riječih: „koje su" kaže: „na temelju ustanovah §§. 6., 7., 19. i 20. šum. z. ili inih zakonskih propisah*. 14. U §. 14. (15. odborskom) da se kaže mjesto: „za godinu danah" — „za tri godine". 15. U istom §-u da se izpusti posliednja izreka, a mjesto nje da se uvrsti: „Izpitane gospodarstvene osnove odobrava kr. zemaljska vlada, gospodarstvene programe županijski upravni odbor". 16. U istom §-u da se uvi´sti nova alinea, treća sliedećeg sadržaja: Za vrieme, dokle gospodarstvena osnova ili gospodarski program predložen ili odobren nebude, može politička oblast zabraniti svaku sječu, ako se nerazborito gospodari". 17. U istom §-u da se u petoj alinei vladine osnove kaže mjesto: „javni koji organ" — „javni koji šumarski organ". 18. U istom §-u da se u sedmoj alinei vladine osnove izostave rieči: ,u stručnoj upravi i šumskom gespodarenju", a umjesto toga da se reče: „u smislu ovog §-a". 19. §. 16. (17. odborske) osnove da glasi: „Svi zakoni i naredbe, koji su i u koliko u oprieci s ovim zakom, ovim se ukidaju". 20. Samo se sobom razumije, da su navodi §-a u kontekstu zakona prema promjenjenimi brojevi §-ah takodjer promjenjeni. Usljed toga predlaže odbor vis. saboru na prihvat sljedeću osnovu: Zakon od kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. §. 1. Gradske, trgovištne, upravne, mjestne, plemičke i poveljne obćine dužne su prema §. 9. šumskoga zakona šumami što ih one posjeduju, upravljati i gospodariti po načelih sastavljene za to gospodarstvene osnove, koja treba da ustanovljuje, kako će se polučivati što viši i trajniji užitcj, obzirom na sadanje stanje šuma. Ustanove gospodarstvene osnove nesmiju, da se opiru zakonskim šumskoredarstvenim propisom, pače valja da nastoje, kako će se opet ustanoviti potrajnost u užitcih, poremećena bud s prekomjerne porabe bud s drugih uzrokah. Nuzgredni užitci smiju se uživati samo u toliko, u koliko je osjegurano podržavanje vrsti drva i vrsti uzgoja, odgovarajuće odnosnoj stojbini. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— gliste te dužnosti imaju i zajednice posjednikah onih šumah s kojimi po postojećih šumsko-redarstvenih propisih valja postupati onako kao što sa obćinskimi šumami. § 2. Kr. zemaljska vlada kao vrhovna šumsko nadzorna oblast, valja da izdado naputke o sastavljanju gospodarstvenih osnovah po načelih §. 1. ovoga zakona. Za sastavljanja gospodarstvenih osnovah valja se u granicah, udarenih § om 1. ovoga zakona, obazirati na posebue svrhe i potrebe odnosnih posjednikah šumah, uvjetovane osebinami njihova kućanstva, te prema tomu odabirati vrst drvah, vrst uzgoja i obhodnjn. Ako li je ukupna šumska ploština tako malena, da se uredno šumsko gospodarenje nebi dalo uvesti, ili ako su priUke gospodarenja tako jednostavne da bi suvišno bilo, napose" urediti užitke, slobodno je odustati od sastavka gospodarstvenih osnovah. U takovih slučajevih valja da se sastave samo gospodarstveni programi, po kojih će se za sliedećih deset godinah postupati s odnosnom šumom. Za pašnjake, koji se nalaze na bezuvjetnom šumskom tlu ima se sastaviti gospodarski program počivajući na načelu, da je glavna svrha tih pašnjakah uživanje paše, a nuzgredna uzgoj drva. Isto tako valja postupati sa šumami, koje su prigodom segregacije u ime pašnjačke pripadnosti izlučene sve dotle, dok se glede istih u smislu zakona inače nerazpoloži. § 4. Gospodarstvene osnove pak i gospodarstvene programe valja da sastave šumski stručnjaci (§. 6. o. z.) sporazumno sa zastupnici odnosnih posjednikah šumah. Izradjene gospodarstvene programe valja na 14 dana izložiti u uredu obćinskoga poglavarstva, da jih tuj uzmognu uviditi suposjednici te eventualno proti njim prijaviti svoje prigovore, što su jih bud ustmeno bud pismeno vlastni dati u zapisnik. Ako li se sbog različitih nazorah o uredjenju šumah ili drvljem obraslih pašnjakah medju zastupnici posjednikah šumah i šumskimi stručnjaci, te sbog najavljenih prigovorah nebi za razprave, povedene po županijskom upravnom odboru, mogao polučiti sporazumak, odlučiti će u prvoj molbi županijski upravni odbor, u drugoj kr. zemaljska vlada. Gospodarske osnove i gospodarske programe valja unutar roka od dvie godine nakon što ovaj zakon u kriepost stupi, pođnjeti županijskom upravnom odboru. Izpitane gospodarstvene osnove odobrava kralj. zem. vlada, a gospodarstvene programe županijski upravni odbor. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 92 — Proti odluci županijskog upravnog odbora izdanoj u smislu ovog §-a glede gospodarstvenih programa, može nezadovoljna stranka uložiti utok, a županijski šumarski izvjestitelj predstavku na kr. zem. vladu. Eok za podnešenje gotpodarstvenih osnovali i programah vlastna je kralj, zemaljska vlada produljiti do 5 godinah. Po gornjih ustanovah valja postupati u svakom slučaju, gdje bi se radilo 0 promjeni ili o novom sastavku gospodarstvene osnove ili gospodarstvenoga programa §. 5. Županijski upravni odbor vrši obću, a po svom šumarskom izvjestitelju i stručnu kontrolu o točnu provadjanju odobrenih godišnjih drvosječnih i ogojnih predloga; s toga valja da se sporazumno sa zastupnikom odnosnoga posjednika šume svake godine iz gospodarstvene osnove sastave godišnji drvosječni i ogojni predloži, te da se ovi zajedno s odnosnimi zaključci podnesu županijskomu upravnomu odboru na odobrenje. Ako li zastupnici posjednikah šumah pozivom na posebne svoje gospodarstvene prilike prigovore gornjim predlogom; odlučiti će o njihovih prigovorih u prvoj molbi županijski upravni odbor, u drugoj pako molbi kr. zem. vlada. Bude li prigovorah samo proti jednom dielu´ drvosječnih i ogojnih predlogah, nesmije se obustaviti provedba drugih dielovah predloga, osnivajućih se na odobrenoj gospodarstvenoj osnovi. Odstupiti od odobrene gospodarstvene osnove ili ju prekoračiti, uživati šume vanrednim načinom ili predhvati, slobodno je samo odobrenjem kr. zemaljske vlade. §. 6. Sastavljati gospodarstvene osnove ili gospodarstvene programe, izradjivati drvosječne i ogojne predloge, provoditi ove predloge te voditi u obće stručno gospodarenje u šumah (§§. 1. i 3 o. z.), stvar je šumarskih stručnjakah, usposobljenih za samostalno vodjenje šumarskog gospodaristva. § 7. Izbor šumarskih stručnjakah prepušta se odnosnomu posjedniku šume. Ovaj je vlastan bud sam za se bud u zajednici s drugimi posjednici šumah, označenimi u §. 1. o. z., namještati posebne šumarske stručnjake prema propisu §. 6. 0. z. Za ovakovo ukotarivanje te za potvrdu izabranoga šumarskoga stručnjaka treba odobrenje kr. zemaljske vlade. Ako je izabrani stručnjak stručno pođpuno usposobljen (§. 6. o. z.) te ako su u njega i druga potrebita svojstva, nemože mu se uzkratiti potvrda. Kr. zemaljska vlada ovlaštena je namještenje šumarskih stručnjakah, koji su, kad ovaj zakon stupi u kriepost, već u službi posjednikah šumah, naznačenih u §. 1. ovoga zakona, odobriti i tada, ako oni i nisu prama propisom stručno podpuno usposobljeni, alsu dokazali, da imaju sve praktično osposobljenje. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 93 § . 8. Šumarski stručnjaci, koji su izabrani prama §. 52. š. z., odgovorni su političkim oblastim za točno obdržavanje i redovito provadjanje gospodarstvenih osnovah ili programah, te odredabah, izdanih po političkih oblastih o stručnom šumskom gospodarenju i o provadjanju šumsko-redarstvenih mjera. Glede izvršivanja svoje službe odgovorni su šumarski stručnjaci predstavničtvu odnosnoga posjednika šumah i upućeni na njegove odredbe, u karnostnom pako pogledu podvrženi su ustanovam zakona od 5. veljače 1886. ob upravnih odborih u županijah. Ove šumarske stručnjake ide pravo na mirovinu i na obskrbu njihovih udovah i njihove sirotčadi po propisih za zemaljske činovnike i to na teret odnosnih posjednikah šumah. § 9Vrhovni nadzor nad stručnim upravljanjem i šumskim gospodarenjem u šumah gradovah, koji su u poslovih naravnoga dielokruga neposredno podredjeni kr. zemaljskoj vladi, i u šumi Turopoljski lug, koja je vlastnošću plemenitoga turopoljskoga komposesorata, i u šumah svih imovnih obćinah, koje su suvlastnice turopoljskog luga — vrši neposredno zemaljska vlada. §. 10. Privolom kr. zemaljske vlade moći će obćine ili zajednice posjednikah, ako to valjanim zaključkom zaključi obćinsko zastupstvo odnosno nadpolovična većina suposjednikah, povjeriti tehničko gospodarenje u njihovih šumah, šumarskomu tehničaru kotarske oblasti. Spomenutu privolu podiehti će kr. zemalj. vlada samo tada, ako se obćine ili zajednice posjednikah obvežu, da će redovito u kr. zemaljsku blagajnu doprinositi primjerep prinos za dielomično pokriće berivah šumarskoga osoblja kr. kotarskih oblastih. § 11Osim toga može kr. zemalj. vlada u sliedećih slučajevih odrediti, da šumarski tehničari kotarskih oblastih preuzmu voditi stručno gospodarenje u šumah posjedovnih kategorijah, označenih u §§. 1. i 3. o. z., nedirajući ipak u ona prava obćinah, zajednicah ili pojedinih suposjednikah, koja se neopiru šumskomu gospodarenju ili načelom racionalnoga šumarenja: a) ako se stručna uprava šumskoga gospodarstva koje obćine ili zajednice posjednikah neuvede prama §§. 6. i 7. o. z. u roku od godine đanah iza što je ovaj zakon zadobio kriepost, pak i tad, ako se izpražnjeno mjesto šumarskoga stručnjaka ponovno prama gornjim propisom ne popuni iza pol godine; b) ako gospodarenje šumami, udešeno po propisu §, 1. o. z., u roku odredjenom u §. 4. o. z. nebude osnovano na odobrenih gospodarstvenih osnovah, odnosno gospodarstvenih programih; |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 94 — c) ako u kojoj obćini ili zajednici šumsko gospodarenje, razumjevajući tuj i financijalnu upravu, nebi odgovaralo propisom šumskoga zakona, gospodarstvene osnove ili programa ni postojećim ostalim propisom ili ako bi se njim zatirala šuma. U svih tih slučajevih biti će odnosne obćine ili zajednice posjednikah dužne doprinositi zemlji redovito onaj godišnji prino=i, što će ga na predlog županijskoga upravnoga odbora prama obsegu šumskoga zemljišta odmjeriti kr. zemalj. vlada. §. 12. Posjednici šumah kategorijah označenih u §. 1. o. z. dužai su za čuvanje svojih šumah namjestiti potrebito, prama propisom usposobljeno lugarsko osoblje, u službenom pogledu neposredno podčinjeno šumarskomu stručnjaku, te pribavljati 0 svom trošku radnike, što ih treba za obavljanje šumskih radnja. Lugarsko osoblje, koje je već namješteno i zapriseguuto, moći će službodavac odpustiti od službe samo nakon provedbenoga disciplinarnoga postupka, te na temelju stvorene o tom odluke kr. kotarske oblasti u prvoj, odnosno županijskoga upravnoga odbora u drugoj molbi. Proti potonjoj odluci neima više priziva. No županijski upravni odbor vlastan je na predlog šumarskih tehničarah pohtičke uprave odpustiti lugarsko osoblje, koje se nebi moglo upotriebljivati za službu. Proti ovakvim odlukam ima mjesta prizivu kralj, zemalj. vladi. §. 13. Pravne ođnošaje o vlastničtvu, uživanju i upravljanju glede šumah i drvljem obraslih pašnjakah posjedovnih kategorijah, označenih u §. 1. ovoga zakona, urediti će poseban zakon. § 14. Ustanove §. i. ovoga zakona protežu se i na sHedeće šume: a) stojeće u javnoj upravi; b) koje su na temelju ustanovah §§. 6., 7., 19. i 20. šum. zak. ili inih zakonskih propisah podvrgnute osobitomu javnomu nadzoru; c) zakladne; d) redovah, manastirah, beneficijah i nadarbinab; e) ostalih korporacijah; f) dioničkih družtavah, utemeljenih za rudarske i druge industrijalne podhvate; g) povjerbinah; h) koje su obterećene šumskimi služnosti, a nestoje u javnoj upravi niti nisu nabrojene u §. 1. o. z. §. 15. Posjednici šumah, navedeni pod točkami b) do h) u §. 14. ovoga zakona, dužni su za tri godine iza što zakon ovaj zadobije kriepost, podnieti gospodar |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 95 — stvene osnove ili gospodarstvene programe, sastavljene po propisih §§. 1. i 2. ovoga zakona, županijskomu upravnomu odboru, da ih izpita. Izpitane gospodarstvene osnove odobrava kr. zemalj. vlada, a gospodarstvene programe županijski upravni odbor. Rok, u kojem treba da se podnesu gospodarstvene osnove i gospodarstveni programi, vlastna je kr. zemalj. vlada u osobitih slučajevih i na molbu posjednikah šumah ili njihovih zakonitih zastupnikah produljiti prama okolnostim. Za vrieme, dokle gospodarstvena osnova ili gospodarski program predložen ili odobren ne bude, može pohtička oblast zabraniti svaku sječu, ako se nerazborito gospodari. Ako posjednici šumah ili zakoniti im zastupnici svojom krivnjom bud ne izpune gore navedene dužnosti u opredieljenu za to roku, bud prekrše odobrene već gospodarstvene osnove ili programe, moći će ih polit, oblast kazniti novčanom globom od 100—300 for., kod žumah preko 500 jutara globom od 300—1000 for. U odnosnoj odluci valja posjednikom šumah ili zakonitim im zastupnikom opredieliti uz prietnju ponovnih globah novi rok, u kojem im valja izpuniti gornje dužnosti. Ujedno moći će politička oblast obustaviti i svaku sječu. Ako li pako unatoč ponovnim globam posjednici šumah ili zakoniti im zastupnici nezadovolje propisom §§. 1. i 2. ovoga zakona, ili ako gospodarenjem svojim zatiru šume, ili ako šumsko njihovo gospodarenje u obće neodgovara propisom šumskoga zakona, vlastan je županijski upravni odbor odrediti javni koji šumarski organ, da se pod njegovim neposrednim nadzorom o trošku ovih posjednikah šumah vodi stručna uprava i šumsko gospodarenje u njihovih šuma. Proti ovoj odluci županijskoga upravnoga odbora ima u roku od 30 dana utok kr. zemaljskoj vladi. Odredbe izdane u smislu ovoga §-a valja dokinuti, čim se šumsko gospodarenje uredi prama propisom §§. 1. i 2. ovoga zakona, ili čim se podade zatraženo jamstvo, da će se izdane odredbe trajno obdržavati i provoditi. §. 16. Kr. zemaljka vlada izdati će naredbom službene naputke i tehničke poslovne upute za sve organe, koji će se po ustanovah ovoga zakona namještati ili preuzimati stručnu upravu ili vodjenje šumskoga gospodarenja. §. n. Svi zakoni i naredbe, koje su i u koliko u oprieci s ovim zakonom, ovim se ukidaju. §. 18. Provedba ovoga zakona povjerava se banu. U Zagrebu, dne 24. siečnja 1894. Svetozar Kušević, l)r. A. Egersdorfer, predsjednik. izvjestitelj. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 96 — S t e n 0 g r a f s k i z a p i s n i k LVIII. sjednice sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, držane dne 3. veljače 1894. u kojoj je pretresana „osnova zakona kojom se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom. (P.očetak u 10 satih i 50 časovah.) Predsjednik: Vaso Gjurgjević. Bilježnik: Josip Miljan. Od strane kr. zemaljske vlade pristni: preuzv. g. ban Dragutin Khuen- Hedervary, te ođjelni predstojnici presv. gg. Danilo Stanicović i dr. Iso Kršnjavi. Predsjedniit: Prelazi se na dnevni red. Na dnevnom je redu osnova zakona, kojom se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. Gospoda koja žele govoriti za predlog odbora, neka se izvole prijaviti kod gosp. bilježnika Miljana. Molim g. bilježnika, da izvoli pročitati izvješće odborsko i zakonsku osnovu. Bilježnik dr. Ljudevit Švarc (čita prilog 9 ex 1894.) Predsjednik: Rieč ima g. izvjestitelj. Izvjest. dr. Šandor Egersdorfer: Vis. sabore! Predležeća je zakonska osnova obrazložena sa strane kr. zemaljske vlade, a obrazložio ju je sa svoje strane i odbor u netom pročitanom svom izvješću, porazdieljenom medju članove vis. sabora, tako, da meni više nepreostaje da mnogo kažem za obrazloženje same zakonske osnove, jer što se stvarnoga u tom reći može, to je zaista rečeno u izvješću, nego neka mi bude dozvoljeno, da u kratkim crtama orišem objektivno predmet predležeće zakonske osnove, a to sn,po naslovu same zak. osnove i po §. 1. šume obćinske. Što je šuma, to nam je jasno, aU koje se šume imadu smatrati občinskimi, to treba po mom nazoru potanjeg obrazloženja i potanje oznake. Zašto? Zato jer već u zadnjoj alineji §. 1. imademo šumske posjede suvlastnikah, koji su koordinirani sa obćinskimi šumami, dočim prva alineja izrikom govori o šumah gradskih, trgovištnih, upravnih, mjestnih obćinah i t. d Ovo pitanje stoji u užkom savezu sa razvojem obćinah u našoj domovini, jer ono što danas imademo kao obćine, nije produkt historičkog razvoja, nego je zaista nova tvorba u našem javnom životu. Što mi pod obćinom razumievamo, naime autonomno tielo, to potiče iz god. 1862., kad su naredbom namjestničtva prvi put bile uredjene obćine u našoj domovini. Što je prije toga bilo, slično je obćinam, ali zaista pravih obćinah nije bilo. Obćinam ima tragovah i u urbarskom ustrojstvu Marije Terezije i u zak. članku 9. od g. 1836., ali ovo nije, što mi danas razumievamo pod obćinami, nije naime tielo, koje imade svoje autonomno pravo, koje na tetemelju svog vlastitog prava uredjuje i upravlja svojimi poslovi i svojom imovinom. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 97 — Po starih urbarskih propisih sačinjavaju podanici jedan sliup, ali taj skup nije obćina u našem smislu, nije tielo jedno nego su samo za stanovite nutarnje poslove ovlašteni, ili kako se kaže u tih propisih, da su ovlašteni na temelju dogovorah stavljati vlastelinstvu predloge, koje ove predloge odobrava ili neodobrava, a konačno i bdije nad provedbom tih pređlogah. Ovi naime podanici mogu predlagati vlastelinstvu načelnike, dočim bilježnika i sudca mogu sami birati. Ovo je staro uredjenje, koje više karakter obćinah nalazi u zak. članku 9. od g. 1836. Tu imamo već neki trag obćine, prem nemamo ovdje jošte autonomnoga prava, naime prava samoopredieljenja obćine. Oni imađu pravo upravljati svojim imetkom, ako imadu posebnog imetka, ali glede toga moradu sve račune i sve svoje predloge iznašati pred vlastelinstvo, koje jih odobrava ili neodobrava, i na temelju tih pređlogah dava vlastelinstvo svoje konačno mnienje. Ove obćine imadu po tom zak. članku pravo, ako zahtieva potreba, a nedotiče njihova vlastita imovina, razporezati medju članove obćine namet, koji mogu ućerati, ali opet samo u okviru, u kom jim to vlastelinstvo dozvoljava. Konačno glavni posao tih t. zv. urbarskih obćinah sastoji se u ućerivanju i pobiranju poreza. Ovdje nema niti sjenke autonomneg prava. Ove obćine sačinjavaju skup podanikah jednoga vlastelinstva, koji nije omedjašen teritorijalno, nego osobno, Temelj i označenje njihovo jest podanička sveza. Iza g. 1850. ustrojene su obćine u modernom duhu kod nas tako, da je tim zajednicam podieljeno autonomno pravo. Nu da se opet vratim na stare zajednice i na prava ona, koja su imale prema pojedinoj gospoštiji i na prava koja su ove obćine uživale glede šumah gospodskih. Polag urbarskih propisah, imali su polanici pravo na drvo, ne doduše u velikoj mjeri, ali su imali ovo pravo. Nesmijemo ovo pravo bivših podanikah uzeti kao služnost drvarije, a to zato ne, jer nije njihovo ovlaštenje privatnopravno imalo izhodište u njihovom pi´avu, nego razlog tomu leži u podaničkoj svezi. Njihovo pravo i ovlaštenje nije bilo vezano na stanovite šume, nego je vezano u obće na šumski posjed gospoštijah tako, da ako u dotičnoj obćini kotaru nije bilo dovoljno šumah gospoštijskih, da su bile dužne gospoštije podmirivati potrebe svojih podanikah na drvu za gorivo i građjevuom drvu i iz drugih kotarah, dopače iz svojih allodialnih šumah. Iz toga vidimo, da nije ovo ovlaštenje podanikah imalo karakter privatnopravni, nego je ovo ovlaštenje izviralo iz sveze podaničke, iz dužnosti gospoštije skrbiti se za svoje podanike. Tako nam se ukazuje položaj tih bivših urbarskik obćinah i njihovo pravo na šume gospoštinske. Kad je podanička sveza prestala, onda se je mogao taj proces razviti dvojako. Mogao se je razviti tako, da se iz urbarskih obćinah načine autonomne obćine t. j . da se načini historička sveza izraedju bivših zajednicah i novih obćinah; a moglo se je razviti i tako, da se dotični djelovi kod segregacije šumah davaju obćinam kao takovim, koje bi stupile na mjesto bivših urbarskih obćinah, koje bi stupile kao novo autonomno tielo. Tada bi nastupio razvoj 7 |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 98 — taj, da bi odnosni odieljeni djelovi šumah postali vlastnićtvo juristićkih obćinah, naime novih autonomnih obćinah, pa bi u ovih obćinskih šumah imali pravo bivši podanici. Konačno je ovo sličan razvoj, košto se sbiva u nekim krajevima sa udrugom u marke, gdje je imovina marke prešla u nekih obćinah u obćine, pa su bivši zadrugari marke zadobili pravo na dotičnu obćinsku imovinu. Takov bi mogao biti razvoj i takov bi bio razvoj kod nas, kad bi se moderna uredba nadovezala na tragove starih obćinah, koje smo imali u zemlji ali tako nije bivalo. Naša je autonomna obćina sasvim nova tvorba, koja nije nadovezana na stare urbarske obćine. Ove su urbarske obćine jednostavno napuštene, pa zato, jer su napuštene zato je naše zakonarstvo išlo kod razriešenja urbarskih odnošajah za tim, da se pojedinim bivšim urbarskim ovlaštenikom dadu odnosne šume tako, da ove, sada sačinjavaju vlastničtvo dotičnih bivših ovlaštenikah. Nu ako i vidimo izhodište, iz koga to potiče, onda vidimo, da neleži izhodište ovo u privatno-pravnom ovlaštenju, nego u podaničkoj svezi, kako sam naglasio. Ovako ovi izlučeni djelovi ako su i zakonskimi odredbami pripali formalno u vlastničtvo bivših podanikah, imadu uvjek faktično karakter obćinskih šumah, dakako občinske šume naših političko-modernih obćinah, a nipošto nemaju karakter, da se tako izrazim, vezane imovine, koja ima karakter obćinski. Ovo uvjerenje, ovo značenje usadjeno je duboko u mišljenje našeg naroda, koji nikada o toj obćini drugčije negovori, nikada ovu obćinu drugačije nenaziva, nikada ovu obćinu drugčije neudešava i neuživa, jer on sam vjeruje, da je to obćinsko. Stoga ako mu čovjek kaže, da je ovo privatno vlastničtvo ovoga ili onoga, on to nepojmi. Iz ovoga faktičnoga uvjereoja, koje živi u našem narodu, iz ovoga historičkoga razvoja punim pravom zaključuje, da i ove šume kao imovine pripadaju obćinskoj imovini, naime, jednoj jurističkoj osobi. Što se tiče ostalih šumskih djelovah, koje u §. 1. predležeća osnova navadja, naime obćinah gradskih, trgovištnih, mjestnih, plemićkih i poveljenih, to je stvar sasvim jasna. U plemićkih i poveljenih občinah bio je razvoj analogan sa odnošaji, koje sam prije spomenuo, koji su se sbivali u drugoj zemlji, sa t. ZV. obćinskom imovinom u´markah. Što se tiče gradskih i trgovištnih obćinah, to su one dobile karakter jurističke osobe iz prijašnjeg doba, naime oni sa bili vlastnici sami. Karakter glede ovih šumah i ovih šumskih djelovah, u koliko se tiče imovine, jest u istinu karakter jurističke osobe. Juristička osoba, naime imovina, sastoji po obćenitih načelih vazda pod osobitim nadzorom državne vlasti. Razlog, zašto ova imovina svagdje stoji pod osobitim nadzorom državne vlasti, označuje se na razne načine. Stara teorija smatra i istovjetuje jurističke osobe donekle sa osobami, koje u obće stoje pod skrbi javne vlasti. Dakle jih istovjetuje sa malodobnici, naime sa osobami, koje se nemogu starati za sebe, koje nemaju naravnih svoj |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 21 <-- 21 --> PDF |
- 99 — stvah, da se staraju oko vlastite imovine. Po tome oni izvadjaju osobiti nadzor iz tutorstva odnosno nadtutorstva, koje pripada državi glede tih osobah. Novija teorija polazi sa drugog stanovišta, po mom nazoru zaista sa stanovišta jasnijeg i sa stanovišta, koje je bolje obrazloženo. Ova teorija kaže, da u svrhi, koja leži u dotičnoj jurističkoj osobi, koja je svrha trajna, da u trajnosti svrhe leži razlog, zašto mora država vršiti osobiti nadzor nad takovimi zajednicami. U trajnosti te svrhe ´i u trajnom opredieljenju obćinah, osobito takovih zajednicah, koje imadu kraj toga izvršivati javnu zadaću, ovdje leži interes države bez dvojbe u tom, da te zajednice ne oslabe, da u buduće i za buduće generacije mogu zadovoljiti zadaći, koja leži u njihovoj naravi. Iz trajnosti zadaće i svrhe jurističkih osobah izvire nuždno javni nadzor nad takovimi tvorbami pravnimi. Ovaj javni nadzor oblastih glede svake jurističke osobe nemože biti jednak. On mora biti snažniji, čim stoji bliže svrha dotične zajednice javnim uredbam; a čim se više svrha zajednice približuje privatno-pravnim odnošajem, tim manji može biti ovaj nadzor. Kod obćinah, koje teže za javnimi ciljevi, koje imadu javnu svrhu, koje imadu zadovoljiti javnim svrham, ide taj nadzor dalje; a kod jurističkih osobah više privatnog karaktera, prem i ovdje izvire nadzor iz trajnostih tih osobah, ipak taj nadzor netreba tako daleko ići, kao što kod onih, koje imadu trajnu javnu zadaću izvršivati. Ovaj je nadzor u pređležećoj zak. osnovi udešen tako, da ona neide predaleko, niti neide onamo, da nepropusti sve odnosne zajednice spomenuti. Predležeća zak. osnova neide tako daleko, kako je to to orisano u izvješću glede sustava francezkog, koji je stavio sasvim obćinske šume pod državnu upravu, jer ona samo neki imovinski nadzor pripisuje državi nad obćinami. Ona je mogla tim laglje ovim putem udariti, jer naše dosadanje zakonarstvo stoji na istom putu. Ovdje u zak. osnovi i nevidimo drugo, nego samo načelo, po kojem se uredjuje dotična obćinska imovina, ovo je načelo u njoj kodificirano, bolje označeno i točnije opredieljeno u tu svrhu, da nestane mnogih dvojbah, koje su se dosada poradjale i da se mnogi odnošaji točnije urede, koji nisu jošte tako točno uredjeni Ova zak. osnova ide osobito za tim, da sva pitanja stavi na podlogu zakonskih uredabah, koja su bila dosada uredjena samo naredbenim putem. Kako je zak. ova osnova ta pitanja provela, vis. sabore, to je. točno razloženo i u obrazloženju vis. kr. zemaljske vlade i u izvješću, koje je iznio odbor pred vis. sabor. Iz ovih razlogah predlažem, vis. sabore, da izvoli predležeću zak. osnovu, kako je preradjena izašla iz odbora, prihvatiti za podlogu specijalne debate. (Živio! na desnici.) Predsjednik: Rieč ima gosp. predstojnik unutarnjeg odjela. Predstojnik unutarnjeg odjela Dane Stanković: Visoki sabore! Eeforme na polju šumarstva odpočele su zakom o uredjenju šumarsko-tehničke službe kod političke uprave u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, a nastavljaju se zak. osnovom ob uredjenju stručne uprave i šumskoga gospodarenja u šumah, sto |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 100 — jedh pod osobitim javnim nadzorom, koja je danas na dnevnom redu. Gosp. je izvjestitelj liep nam predočio razvoj obćinah i prava njihova na šume, te je tako meni omogućio, da odmah unidjem in medias res. Velika važnost šumah u kućanstvu pojedinih Ijudih i cielih narodah nalaže državi dužnost, da nastoji oko uzdržanja šuraah. Toj važnosti odgovara, da je u šumskom zakonu, koji je sad u krieposti u ovih kraljevinah, glavnim načelom što izdašnije očuvanje svihkolikih šumah. To načelo zahtieva, da se vlastnik šume do neke mjere stegne u uživanju šume, a to je tim nuždnije, žim privatni interesi vlastnika šume nisu uviek u skladu sa obćim boljkom. Kao takva stega mora se ponajprije označiti ona ustanova šumskog zakona, da se ni jedno šumsko tlo nesmije otudjiti svojoj svrsi, odnosno da se šume nasmiju krčiti. Ta zabrana krčenja šumah nije bezuvjetna; ona je samo odvisna od oblastne dozvole. Izkustvo je bo dokazalo, da se šume trajno mogu uzčuvati samo ondje, gdje poljodjelstvo ne teži za prisvojenjem šumskoga tla. Navlastito se nemogu omanje šumske čestice, koje se nalaze na dobrom tlu, za sva vremena sačuvati od krčenja, najpače ako nisu u imućnih rukuh. Drugo je ograničenje vlastnika šume sadržano u onoj ustanovi šumskoga zakona, da je vlastnik šume dužan izsječene dielove šume, za koje nije dobio dozvole, da ih pretvori u drugu vrst gojitbe, u stanovitom roku opet pošumiti. Iz načela očuvanja šumah izvire nadalje, da se šume nesmiju pustošiti, to jest, da se sa šumami nesmije postupati tako, da gojitba drva bude pogibelji izvržena ili sasvim onemogućena. U vrst stegah prava vlastničtva spada i ona odredba šumskoga zakona, da se sa šumami nesmije postupati tako, da time susjedska šuma bude očito izvržena pogibelji oštećenja od vjetrovah. To su stege, koje se tiču svih šumah bez razlike, ali šumski zakon imade za stanovite kategorije šumah i posebnih propisah. Tako odredjuje šumski zakon da se obdinske šume nesmiju dieliti u pravilu, to jest bez oblastne dozvole. Posebni postupak propisan je nadalje glede t. zv. zaštitnih šumah, a to su šume, koje se nalaze na tlu, koje bi se moglo lahko razvaliti : na strminah, na velikih visinah, na obalah povećih vodah, ili na obroacih od gorah. Druga vrst takovih šumah jesu one, kojimi se radi osiguranja osobah ili dobra, budi državnoga budi privatnoga, mora postupati na poseban način, te iste šume u tu svrhu staviti pod zabranu. Niti teoriji, a niti praktičnom zakonarstvu nije pošlo do sada za rukom opredieliti točno pojam te vrsti šumah, nego se odnosni zakoni ograničuju na to, da označe svrhe, radi kojih se takove šume mogu staviti pod zabranu radi zaštićenja proti urvinah, padanju stienah, -odvalam kamenja, prodoru šumah, proti popuzinam zemlje i t. d. Iz ovoga se vidi, da posebni postupak sa šumama ove vrsti počiva na fizikalnih momentih´ Imade još jedna vrst šumah, koja radi posebnih pravnih odnošajah zahtjeva posebni postupak, a to su šume obterećene pravom drvarenja. Glede tih šumah odredjuje šumski zakon, da se snjimi imade gospodariti potrajno i da se za takove šume imade sastaviti gospodarstvena osnova, budi na zahtjev ovlaštenika, budi na zahtjev obterećenoga vlastnika šume Šume obterećene pravom drvarenja, gotovo su već |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 101 — sve podieljene, te je cesarskt patent od 17. svibnja 1857., sloveći o provedbi komasacije i segregacije u šumah urbarskih, odredio, da šume, izlučene u korist bivših podanikah, prelaze u njihovu vlastnost, i da s timi Sumarni valja postupati kao sa šumami obćinskimi, u kojih treba da gospodarstvo nadziru političke oblasti po propisih, koji u tom pogledu postoje. Na toj podlozi uredila je kr. zem. vlada gospodarenje u tih šumah naredbom od 4. ožujka 1871., koja ipak — kako je izkustvo pokazalo — nije doticala, da zajamči posjednikom tih šumah za buduća vremena potrajni prihod na gorivom i gradjevnom drvu. Tom nedostatku imade da doskoči zak. osnova ob uredjenju stručne uprave i šumskoga gospodarenja u šumah, nalazećih se pod osobitim javnim nadzorom. Predmetom ove zak. osnove jesu šume gradskih, trgovištnih, upravnih, plemićkih i poveljenih obćinah, te one šume zajednice posjednikah, s kojimi po šumskoredarstvenih propisih valja postupati kao sa šumami obćinskimi. Pod ovimi potonjimi šumami imadu se razumjevati šume urbarskih obćinah, koje su, kako već imadoh čast naglasiti, već u čas odciepljenja svoga, dobile značaj obćinski šumah. U zakonskoj ovoj osnovi radi se dakle ponajprije 0 šumah obćinskih i o šumah, koje su zajedničko dobro, te se glede gospodarenja s timi šumami ustanovljuju posebne uredbe. Povod ovakvim posebnim uredbam sa strane zakonodavstva za upitne kategorije šumah, a najpače za šume obćinske, leži u tom, da je zemaljska uprava prema priznatim pravnim načelom dužna nadzirati imetak obćinah i sprečavati, da se taj imetak lošim gospodarenjem umanji. Osobito staranje zakona za ove vrsti šumah imade svoj uzrok i u tom, da ovlaštenici uživaju zajedničke naravne proizvode tim šumah, te da se tim stvara stanje, koje u pogledu šumsko-ređarstvenom nesmije da ostane neopaženo. Nepreporno je žalibože, da se baš sa ovim šumama negospodari uviek onako, kako bi trebalo, da se gospodari, i da se onaj preokret na bolje, koji se opaža u drugih kategorijah šumah, kod ove vrsti šumah neprimjećuje. To nevriedi samo za nas, nego to vriedi i za šume izvan ovih kraljevinah, što dokazuje .najbolje okolnost ona, da se zakonodavstva i u drugih zemljah bave tom činjenicom. Ta se činjenica dade lahko protumačiti, kad se uzme na um, da je svakomu racionalnomu šumskomu gospodarstvu potrebita stanovita mjera konzervativnoga duha, da se održe one granice, koje je tehnika povukla izmedju dopuštenog i nedopuštenog uživanja šumah, i da se te granice nerazmiču radi časovitih probitakah. Ali i negledeć na to, da ova granica nije uviek već u napred tehnički ustanovljena, dopušteno je podvojiti, da li će taj konservativni duh uviek prevladati ondje, gdje više osobah imade pravo istodobno uživati šumu prisvojenjem naravnih proizvodah njezinih. Izkustvo bo uči, da svaki ovlaštenik ide za tim, da iz zajedničke šume izvadi što veću korist, i da se u tom medjusobnom revnovanju za što većom koristi ne pazi na granice medju dopuštenim uživanjem šumah i uživanjem takvim, koje je upravo pogubno za šume. Još je gore glede gojitbe tih šumah, gdje nije dosta, da se ovlaštenici |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 102 — samo uztežu ođ pustošenja šume, nego gdje je nužđno, da za uzgoj i pomladak takovih šumah đoprinašaju žrtavah. Skrb nadležeća zemaljskoj upravi oko sačuvanja šumah zahtieva dakle takvu uredbu, da se sjedne strane ustanovi tehnički granica izmedju dopuštenog i nedopuštenog uživanja takvih šumah, a s druge strane, da se ovlaštenici primoraju, da se drže te granice. U tu je svrhu potrebno, da se već u samom zakonu položi temelj onoj uredbi šumskoga gospodarstva, koja je jedina kadra ustanoviti pravedno omedjašenje šumskih užitakah načinom, koji najbolje odgovara konkretnim odnošajem, a to je gospodarstvena osnova. Temeljno ju dakle načelo ove zakonske osnove, da se u upitnih šumah imade gđspodariti na osnovu odobrene gospodarstvene osnove. Prema tomu odredjuje zakonska osnova, da su gradske, trgovištne, upravne, mjestne, plemićke, poveljene i urbarske obćine dužne upravljati i gospodariti u svojih šumah prema načelu gospodarstvene osnove, koja treba da ustanovi, kako će se polučiti što veći i trajniji užitci iz tih šumah. Kod sastavljanja tih gospodarstvenih osnovah ima se obzir uzeti na posebne potrebe posjednikah šumah uvjetovane osebinami njihova kućanstva, te prema tomu odabrati vrst drvah, način uzgoja, a i obhodnju. Za malene šumske ploštine, ili gdje su prilike gospodarstvene sasvim jednostavne, dovoljan je gospodarski program, prema komu će se sa dotičnom šumom postupati sliodećih 20 godinah. Gospodarenje u ovih šumah na temelju gospodarstvenih osnovah odnosno gospodarskih programah propisano je ovdje bezuvjetno, a tim je zakonska ova osnova pošla pravcem, kojim idu više ili manje sva novija zakonodavstva. Drugo je temeljno načelo, na kojem počiva zakonska osnova, da javna uprava nadzire provedbu odobrenih godišnjih drvosječnih i ogojnih predlogah. Taj nadzor povjerava zakonska osnova županijskomu upravnomu odboru, a u šumah gradskih obćinah i u šumi turopoljski lug — kr. zemaljskoj vladi. Načelom je ove zak. osnove, nadalje da samo šumski stručnjaci, osposobljeni za samostalno vođjenje šumah, mogu sastavljati gospodarstvene osnove i programe, izradjivati godišnje drvosječne i ogojne predloge i u obće voditi stručno gospodarstvo u šumah, o kojih je ovdje govor. Izbor stručnjakah prepušten je posjedniku šume, koji je vlastan budi sam za se, budi u zajednici sa drugimi posjednici šumah, na koje se ovaj zakon odnosi, postavljati posebne šumarske stručnjake. Za ovakovo ukotarenje, te za potvrdu izabranoga šumarskoga stručnjaka, potrebno je odobrenje kralj, zemaljske vlade. Izabrani šamarski stručnjaci odgovorni su političkim oblastim za pravilnu provedbu gospodarstvenih osnovah iii programa, te onih odredabah, koje političke oblasti izdaju o stručnom gospodarenju šumah i o izvadjanju šumskogospodarstvenih mjerah. Veliki je dakle zadatak namienjen stručnom šumarskom osoblju, te se s toga moraju na stručno znanje, na uvidjanost i na značajnost toga osoblja stavljati najveći zahtjevi. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 103 — Takovo stručno osoblje moći će se odgojiti samo onda, ako mu se osigura zaštita proti samovolji i primjerena obskrba njim, odnosno njihovim uđovam i sirotčadi. Jedno i drugo zajamčuje zakonska osnova šumarskomu stručnomu osoblju. Od velike bi koristi bilo, kad bi obćine ili zajednice posjednikah povjerili tehničko gospodarenje u svojih šumah šumarskim tehničarom kotarskih oblastih. To bi išlo najviše u prilog vlastnikom šumah: jedno, što bi tim stručno gospodarenje u njihovih šumah došlo u najsposobnije ruke, a drugo, što bi oni tim prištedili i na upravnim troškom. Prema izkazu, priloženu pismenomu obrazloženju kr. zemaljske vlade, doprinosile bi naime urbarske obćine, kad bi povjerile stručno gospodarenje u svojih šumah tehničarom kotarskih oblastih, za djelomično pokriće beriva toga osoblja 35.552 for., dočim urbarske obćine za svoje vlastito šumarsko stručno osoblje sada plaćaju 39.602 for., dakle ´više nego što bi plaćale, kad bi stručnu upravu svojih šumah predale šumarskim tehničarom kotarskih oblastih. Tim bi obćine prištedile i one troškove, koje bi inače morale nositi za mirovine svojih vlastitih šumarskih strnčnjakah i za obskrbu njihovih udovah i sirotah. Zemlja bi pako pregorjela veće troškove, koji bi usljed toga na nju ođpali, u uvjerenju, da bi se tim što prije i što bolje uredilo šumsko gospodarstvo u obćinskih i tim sličnih šumah. Iz tih razmatranjah nikla je ova ustanova zakonske osnove, da će privolom kr. zemaljske vlade moći obćine ili zajednice]posjednikah tehničko gospodarenje u svojih šumah povjeriti šumarskim tehničarom kotarskih oblastih, ako se obćine ili zajednice posjednikah obvežu, da če redovito doprinositi primjeran prinos za dielomično pokriće berivah šumarskoga osoblja kotarskih oblastih. Ovom ustanovom nedira se ni najmanje u samovlastno razpolaganje posjednikah šumah, od njihove je volje, hoće li se poslužiti ovom zakonskom ustanovom ili ne. Sa šumarsko-redarstvenog gledišta mora se pomisliti i na to, da posjednici šumah neće izpuniti dužnosti, koju im zakon nalaže. I to je predvidjeno u zakonskoj osnovi, odnosno u onoj ustanovi njezinoj, da kr. zemalj. vi. može u slučajevih točno označenih odrediti, da šumarsui tehničari kotarskih oblastih preuzmu voditi stručno gospodarenje u šumah upitnih posjedovnih kategorijah, nedirajući ipak u ona prava obćinah ili zajednice posjednikah, koja se neopiru šumskom gospodarstvu i načelom racionalnoga šumarenja. Zakonska osnova nalaže napokon posjednikom šumah, o kojih govorim, da namjeste za čuvauje svojih šumah potrebito prema propisom zakona osposobljeno lugarsko osoblje, koje će biti u službenom pogledu neposredno podčinjeno šumarskomu stručnjaku, te koje će moći službodavac odpustiti od službe samo nakon provedenoga disciplinarnoga postupka. Načelo, izraženo na čelu ove zakonske osnove, da se u obćinskih šumah ima gospodarstvo udesiti prema ustanovljenim gospodarstvenim osnovam, pretegnuto je zakonskom osnovom i na šume stojeće u javnoj upravi, na šume zaštitne i stavljene u zabranu, na šume zakladne, redovah, manastirah, benefl |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 26 <-- 26 --> PDF |
— 104 — cijah, nađarbinah i drugih korporacijah, onda na šume dioničkih đružtavah, utemeljenih za rudarske i ine industrijalne podhvate, napokon na šume povjerbinske i šume obterećene šumskimi služnosti, a nisu u javnoj upravi, niti su šume obćinske. Sume stojeće u javnoj upravi upravljaju se i sada na temelju ustanovljenih gospodarstvenih osnovah. Glede zaštitnih šumah i šumah stavljenih pod zabranu može se i po sadanjem šumskom zakonu zahtjevati, da se njimi upravlja na temalju odobrenih gospodarstvenih osnovah. — Sume zakladne, šume ređovah, manastirah, beneficijah, nađarbinah i ostalih korporacijah, onda žurne povjerbinske opredieljene su samo za uživanje, imadu dakle trajnu svrhu. Ako je gdje na mjestu, to je ovdje, da se stakovimi šumami potrajno gospodari, a potrajno gospodarenje može se polučiti samo onda, ako se takovimi šumami upravlja na podlozi odobrenih gospodarstvenih osnovah. Dioničarska družtva, utemeljena za rudarske i ine industrijalne podhvate jesu u pogledu svojega šumskog posjeda zajednice, glede njih valja dakle takodjer sve ono. Što sam kazao o zajednici šumskih posjednlkah u pravcu onom da se u takovih šumah može potrajno gospodariti samo na temelju odobrenih gospodarstvenih osnovah. Glede šumah obterečenih šumskom služnošću zahtjeva već sada u krieposti postojeći šumski zakon, da se u njih gospodari prema ustanovljenoj gospodarstvenoj osnovi, ako to zatraže ovlaštenici ili obterećenik. Zakonska osnova, koju danas pretresamo, razlikuje se u tom pogledu od postojećeg šumskog zakona samo u toliko, što će se za takove šume odsele morati bezuvjetno sastavljati gospodarstvene osnove. Iz svega toga se vidi, da je sasvim opravdan zahtjev, da se šumsko gospodarstvo i glede nabrojenih kategorijah šumah udesi prema odobrenim gospodarstvenim osnovam. Takova je ustanova u ostalom sadržana i u drugih zakonih, a navlastito u ugarskom šumskom zakonu. Posjednici upitnih šumah — izuzam one, koje se nalaze u javnoj upravi — dužni su prema zakonskoj osnovi podnieti gospodarstvene osnove za tri godine, računajuć od dana, kada ovaj zakon stupi u kriepost, a kralj, zemaljska vlada može taj rok prema okolnostima i produljiti. Zakonska osnova ustanovljuje nadalje kazne za posjednike šumah, o kojih sam govorio, iU njihove zakonite zastupnike, koji svojom krivnjom ne izpune te dužnosti u roku zato opredieljenom iU koji prekrše odobrenu gospodarstvenu osnovu, te daje županijskim upravnim odborom pravo, da odrede koji šumarski organ, da se pod njegovim neposrednim nadzorom o trošku posjednika tih šumah vodi stručna uprava i šumsko gospodarenje u njihovih šumah u slučaju onom, ako unatoč ponovljenim kaznam posjednici šumah ili zakoniti im zastupnici nezadovolje propisom zakona ili ako gospodarenjem svojim zatiru šume, ili ako njihovo gospodarenje u obće ne odgovara propisom šumskoga zakona. Takova odredba ima se odmah dokinuti, čim se gospodarstvo šumsko uredi prema propisom zakona, ili čim se podade zatraženo jamstvo, da će se izdane odredbe trajno obdržavati i provadjati. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 105 — Visoki sabore! Ova zakonska osnova uredjuje pobliže pravo nadzora, koji pripada političkim oblastima i glede ove vrsti šumah. Taj zadatak nastoji zakonska osnova riešiti na osnovu vrhovnog načela, na kom počiva sadanji zakon, na načelu što izdašnijeg očuvanja šumah. S toga provedba toga načela po mom je mnienju sada tim nuždnija, sto promet sa koristnim drvom raste sve više, te što uslied toga i spremnost pustošiti šume biva danomice sve to jača, sve to silnija. Svrha je dakle ovoj zakonskoj osnovi, da zaprieči prekomjerno izrabljenje, šumah, da gojitbu šumah, toli važnih i za današnju generaciju i za generacije buduće, što bolje unapredi i jedno od važnijih vrelah narodnog bogatstva što više očuva. S toga molim vis. sabor, da izvoli osnovu zakona, kojom se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom, primiti za podlogu specijalne debate. (Živio! na desnici.) Predsjednik: Molim g. bilježnika, je li se tko prijavio za rieč? (Nije.) Pošto se nitko nije prijavio za rieč, rieč imade g. izvjestitelj. Izvjestitelj dr. A. Egersdorfer: Pošto nitko nije ustao proti toj zakonskoj osnovi, s toga razloga nemam ni ja, da što kažem, te se samo pozivam na ono što sam već u uvodu kazao, te konstatiram, da se proti ovoj zakonskoj osnovi nije nitko izjavio; s toga opetovano preporučam prihvat specijalne debate. Predsjednik: Pristupa se glasovanju. Prima li visoki sabor osnovu zakona, kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah stojećih pod osobitim javnim nadzorom po pred logu odbora za specijalnu debatu. (Glasovi: Prima). Ona gospoda, koja ovu osnovu primaju za podlogu specijalne debate, neka izvole ustati. (Ustaje večina). Ova osnove primljena je za podlogu specijalne debate. Predsjednik: Ja ću zaključiti današnju sjednicu, a buduću uričem za ponedjeljak 5. 0. mj., u 10 sati prije podne sa dnevnim redom: nastavak specijalne debate ob osnovi zakona, kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim javnim nadzorom. I s time dižem sjednicu. (Svršetak u 1 sat 45 časovah). Stenografskizapisnik LIX. sjednice sabora kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, držane dne 5. veljače 1894. {Početak u 10 sati i 44 ćasakdh.´) Predsjednik: Vaso Gjurgjević. Bilježnik: dr, Nikola pl. Tomašić |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 28 <-- 28 --> PDF |
/ — 106 — Od strane kr. zemaljske vlade prisutni: odjelni predstojnici presv. gg. Danilo Stanković i Vjekoslav Klein. Predsjednik : (zvoni): Otvaram sjednicu. Prelazi se na dnevni red. Molim gosp. bilježnika dra. Svarca, da izvoli čitati osnovu zakona, kojim se uredjuje stručna uprava i šumsko gospodarenje u šumah, stojećih pod osobitim nadzorom. Bilj. dr. Ljud. Švarc: (Čita naslov. Vidi prilog broj 9. k stenograf, zapisnikom g. 1894.) Predsjednik: Prima li vis. sabor naslov? (Prima). Naslov je primljen. Bilj. dr. Ljud. Svare: (Čita §. 1.) Predsjednik: Rieč imade g. izvjestitelj. Izvjestitelj dr. Aleksander Egersdorfer: Visoki sabore! Na §. 1. preuzeo je odbor za unut. zem. upravu promjenu koja se sastoji u tom, da su izpuštene rieči: „šumom i drvljem obrashmi pašnjaci". Zakonska osnova imala je naime prvobitno za svoj objekt ne samo šume nego i šumom obrasle pašnjake. Odboru pak se je činilo, da osnova predaleko ide, kad pod udar ustanove ovoga zakona uvršćuje i pašnjake, a ne samo šume. To mu se je moralo činiti opravdano, pošto je ova zakonska osnova takove naravi, da joj je predmet izključivo pitanje šumskoga prava i šumskoga zakonodavstva, da se dakle bavi lih šumskim gospodarstvom. Pašnjaci, bili ma kako obrašteni drvljem, nebi se smjeli prosudjivati po ovih ustanovah, jer bi to značilo pogibeljnim načinom protezati objekt dotičnih zakonskih ustanovah. Dakako da se s druge strane iztaklo, da na tih šumom obraslih pašnjacih stoje često stabla velike vriednosti, da na njima leži velik imetak, dapače, kad bi se sumirala vriednost drva na takvih pašnjacih, da bi ona iznosila i milijune, pak ako takovi kompleksi zemljišta nebi podpadali pod udar ovoga zakona, da bi bili prepušteni haračenju i pustošenju. Odbor priznao je taj argument, ali se on ipak nije mogao uvjeriti o tom, da takovi pašnjaci, baš zato, što su pašnjaci, a ne šume, spadaju pod udar ovoga zakona. Da takove pašnjake valja takodjer urediti, o tom nema dvojbe, ali urediti ih treba takovim zakonom o poljskom redarstvu ili posebnim zakonom o uredjenju pašnjakah. Jer radi li se o pitanju pašnjaka i o njegovom gospodarstvenom uredjenju, ne radi se samo o tom, da se zaštiti ono drvlje, kojim je pašnjak obrašten, nego naprotiv u prvom redu o tom, da se pašnjak kao pašnjak uredi. U takvom će se zakonu morati odrediti, da li se i u koliko se pašnjaci imadu izkrčiti i kako će se u obće dotično tlo urediti onako, da uredno služi onoj svrsi, kojoj je namienjeno. To bi spadalo u obćenit zakon o poljskom redarstvu ili 0 pašnjacima, a posebnim bi se zakonom eventualno imalo odrediti, ođkuda će se namači novčana sredstva i radne sile za uzdržavanje pašnjakah. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 29 <-- 29 --> PDF |
, - 107 — Ovakovo dakle pitanje, gospođo, koje samo per tangentem zasjeca u predležeću zakonsku osnovu, u njoj samoj riešiti i pašnjake onako djuture baciti medju šume, te s njimi kao sa sumarni postupati, činilo se odboru pogibeljno, pak je stoga mislio, da valja u §. 1. izostaviti rieči, koje se na pašnjake odnose, i ograničiti tu ustanovu samo na to, što je izhodištem i pravim objektom čitave ove zak. osnove, a to su šume. Pašnjaci pak dolaze u govor samo na koliko su šume. Polazeći s toga stanovišta došao je odbor do stilizacije §. 3., koji je umetnuo i u koji uzima pašnjake, koji se nalaze na bezuvjetno šumskom tlu, t. j . takove, koji bi propali, kad nebi bili šuma. Oni su šume poradi naravi svoga tla. U drugu alineju §. 4. uzeo je odbor takove pašnjake, koji su u ime pašnjačke pripadnosti prigodom segregacije izlučeni. Ali i ovakovi kompleksi moraju imati izraziti karakter šume, pa samo onda mogu po nazoru odbora podpadati pod udar ove zak. osnove. S ovoga stanovišta potekla je stilizacija §. 3., pa se je taj paragraf morao uvrstiti, čim su iz §. 2. izostavljene rieči: „šumami i drvljem obrasli pašnjaci". Obrazloživši ovako promjenu, koju je preduzeo odbor, molim vis. sabor, da predlog odbora izvoli prihvatiti. Predsjednik: Ne želi nitko više govoriti? (Nitko se nejavlja). Pošto nitko ne želi govoriti, pitam, prima li vis. sabor §. 1. kako je pročitan po predlogu odbora? (Prima). §. 1. primljen je po predlogu odborovom. Biljež, dr. Ljud. Švarc (čita §. 2) Predsjednik: Prima li vis. sabor §. 2.? (Prima.) §. 2. je primljen. Bilj. dr. Ljud. Švarc (čita §. 3.) Predsjednik: Vis. sabore! Na ovaj paragiaf podnio je zast. dr. Šumanović sliedeći izpravak. Bilj. dr. Ljud. Švarc (čita.) „U prvoj alinei, trećem redu imade se iza rieči: program umetnuti; „§. 4. 0. z.« Izmedju prve i druge alinee imade se staviti sliedeća alinea: Za drvljem obrasle pašnjake, koji se ne nalaze na bezuvjetnom šumskom tlu, imade se sastaviti gospodarski program u toliko, u koliko isti za pašu blaga ovlaštenika (suposjednika) potrebni nisu. U drugoj alinei, koja sa gornjim umetkom postaje sada trećom, imale bi se rieči „isto tako valja postupati´ brisati, a u trećem redu ´iza rieči „izlučeno" umetnuti „valja postupati u smislu §. 1. o. z." Prema tomu imao bi izpravljeni §. 3. citiranog zakona glasiti: |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 30 <-- 30 --> PDF |
- 108 — Za pašnjake, koji se nalaze na bezuvjetno šumskom tlu, ima se sastaviti gospodarski program (§. 4. o. z.) počivajući na načelu, da je glavna svrha tih pašnjakah uživanje paše, a uzgredna uzgoj drva. Za drvljem obrasle pašnjake, koji se nalaze na bezuvjetnom šumskom tlu, ima se sastaviti gospodarstveni program u tohko u koliko isti za pašu blaga ovlaštenika potrebni nisu. Sa šumama, koje su prigodom segregacije u ime pašnjakah pripadnosti izlučene valja postupati u smislu §. 1. o. z. sve dotle, dok se glede istih u smislu zakona inače ne razpoloži". Predsjednik: Rieč imade g. zast. dr. Šumanović, da obrazloži svoj izpravak. Zast. dr. Svetislav Šumanović: Visoki sabore! Za umetak kod §. 3. u 1. alineji oznake §. 4. ovoga zakona govori jedino okolnost ta, da bi tim ta alineja bila puno jasnija radi toga, što u toj alineji izgleda kao da se statuira neka iznimka od obćenite uprave šumah, da se dakle nebi moglo izvadjati, da bi eventualno sastav programa izniman bio. Radi toga mislim, da je potrebno pozvati se na §. 4., u kojem se označuje način, kako se imadu ti gospodarstveni programi sastavljati. Glede umetka nove stavke 2 , koja se imade odnositi „za drvljem obrasle pašnjake", neka mi je dozvoljeno za obrazloženje moga izpravka reći sliedeće: Gosp. izvjestitelj imade pođpuno pravo, kad kaže, da strogo uzev nespa daju pašnjaci pod šume, da ih valja sasvim posebnim zakonom urediti. To je istina. Ali nesmije se zaboraviti i sliedeća okolnost. Velika količina pašnjakah znatne površine imade znatne i jako skupe nasade drva. S druge strane treba na umu imati način, kako se je kod nas u staro vrieme sa šumama gospodarilo, da su iz tih starih šumah nastali pašnjaci, a gospodarstvo u tih šumah nije bilo racionalno, nego se je sjeklo, kako se je za najbolje držalo, pak tako su danas vrlo znatni ostatci drva, naročito tehničkoga drva, na tih pašnjacih ostali. Valja uvažiti još i tu okolnost, da su ovi pašnjaci drvljem obrasli često, da u večini slučajevah, više vriedni, nego šume, što su ih urbarske obćine dobijale prigodom segregacije .... . i to radi toga, što se paša morala dati u nizini, blizu sela, u ravnici, gdje, kako se zna, najbolje drvo raste, naročito tehničko, dočim se za šume nije biralo najpristupačniji teren, nego dalje n gori. Pa kad je bila već potrebna zaštita za šume, potrebna je ta zaštita i ovdje tim više, sto je izkustvo pokazalo, da se ti drvljem obrasli pašnjaci u bezcienje prodavaju, da su ljudi radi toga nemilice sjekli, da se je haračilo i radilo, kako ne treba raditi, kad se hoće šume čuvati. Pogibelji za samu šumu ja nevidim radi toga, jer je dodana stavka, da se samo drvom obrasli pašnjaci pod ovaj zakon povlače, u koliko za pašu nisu potrebni, dosljedno paša je posve osjegurana i u tom pogledu nema bojazni nikakove. A na posljedku upravu i nadzor vode u prvoj liniji kod tih pašnjakah upravni odbori, koji će najbolje znati odlučiti i uputiti, da li je nešto potrebno. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 109 — da ostane pašnjak ili je potrebno, da se pašnjaci drvljom obrasli sasieku i boljoj kulturi privedu. Ja držim s toga, da je ovaj amendement podpuno opravdan. A zašto sam predložio, da dodje kano druga stavka u §. 3., to se vidi iz stilizacije §. 3., jer prva alineja govori o pašnjacih, koji su bezuvjetno na šumskom tlu, a druga bi govorila o onih, koji nisu na bezuvjetnom šumskom tlu, ali blizu šumama. Prema tomu došli bi pašnjaci, koji su na bezuvjetnom šumskom tlu u alineju prvu §. 3., drvljem obrasli pašnjaci u drugu alineju §. 3., a u alineji trećoj treba izostaviti rieči: „isto tako valja postupati," a da ostane isti smisao valja se naknadno pozvati na §. 1. Predsjednik: Rieč imade odjel, predstojnik presv. g. Stanković. Odjel, predst. presv. g. Dane Stankević: Vis. sabore! Čast mi je u ime kr. zem. vlade izjaviti, da prihvaćam izpravak g. zastupnika šidskoga. Predsjednik: Rieč imade g. izvjestitelj. Izvjestitelj dr, Alexander Egersdorfer: Vis. sabore! Stanovište odbora bio sam slobodan u ovom pitanju obrazložiti prigodom obrazloženja §. 1. Sa stanovišta, kojega odbor zauzimlje u ovom pitanju i koji sam razjasnio kod §. 1., sliedi jasno, da je odbor stajao na drugom stanovištu i radi toga nemogu pristati uz izpravak g. zast. Šumanovića, pozivajuć se na razlaganje, koje sam prigodom §. 1. naveo. Predsjednik; Pošto g. izvjestitelj nije pristao na izpravak, podnesen po g. zastupniku Šumanoviću, glasovati će se o §. 3. najprije po predlogu odborovom. Ako se primi tako, onda odpada potreba glasovanja §. 3. po izpravku g. zast. Šumanovića. Ako se neprimi, glasovat će se za isti §. 3. po predlogu odbora sa izpravkom gosp. zastup. Šumanovića. Prema tomu pitam vis. sabor, prima li §, 3. po predlogu odborovom? Ona gospoda, koja primaju, neka izvole ustati. (Neustaje nitko.) §. 3. po predlogu odbora nije primljen. Pitam visoki sabor, prima li §.3. po predlogu odbora sa izpravkom g. zastup. Šumanovića? Ona gospoda, koja primaju, neka izvole ustati. (Ustaje većina.) Primljen je §. 3. po predlogu odbora zajedno sa izpravkom gosp. zastup nika Šumanovića. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 4.) Predsjednik: Na ovaj §. podnio je g. zast. dr. Šumanović sliedeći izpravak. Bilježnik dr. Ljudevit Švarc: (čita izpravak.) Da se u alineji 3. §. 4. izostave rieči „drvljem obraslih", a da se iza rieči „pašnjaka" uvrsti citat (§. 3. o. z.). Predsjednik: Rieč imade g. zastupnik Šumanović, da obrazloži svoj izpravak. |
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 32 <-- 32 --> PDF |
— 110 — Zast. Svetislav Šumanović: Visoki sabore! Ovaj amendement opravdan je u okolnosti, što je primljen amendement k §. 3. Pošto su u §. 3. označene pašnjačke šume kano iznimka od §. 1. to mislim, da bi prema tomu valjalo izbrisati „drvljem obrasli" i pozvati se na §. 1., gdje je ovo i onako već rečeno. Predsjednik: Želi li jošte tko govoriti? (Nitko). Pošto nitko više ne želi govoriti, rieč imade g. izvjestitelj. Izvjest. dr. Alexander Egersdorfer: Ja pristajem na izpravak g. zast. Šumanovića. Predsjednik: Pošto je g. izvjestitelj pristao na izpravak, glasovati će se 0 §. 4. po predlogu odbora zajedno sa izpravkom g. zastupnika Šumanovića. Prima li visoki sabor §. 4. po predlogu odbora sa izpravkom g. zastupnika Šumanovića. (Prima.) §. 4. primljen je po predlogu odbora sa izpravkom g. zast. Šumanovića. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 5.) Predsjednik: Prima li vis. sabor §. 5.? (Prima.) §. 5. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 6.) Predsjednik: Prima li vis. sabor §. 6.) (Prima.) §. 6. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 7.) Predsjednik: Prima li vis. sabor §. 7. ? (Prima.) §. 7. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 8) Predsjednik: Prima li vis. sabor §.8.? (Prima.) §. 8. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 9.) Predsjednik: Prima li vis. sabor §. 9,? (Prima.) §. 9. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 10.) Predsjedniti: Prima li vis. sabor §. 10. ? (Prima.) §. 10. je primljen. Bilj. dr. Ljudevit Švarc: (čita §. 11.) Predsjednik: Prima li vis. sabor §11.? (Prima.) §. 11. je primljen. |