DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 122 -
Eazlozi: Dopisom ođ 7. srpnja 1891. br. 266. pritnlj. kođ kr. kotarskog suda
u K. 8. srpnja 1891. prijavila je kr. šumarija u D. Gj. radi uvrede poštenja na
štetu kr. šumara M, B. i lugara I. G., počinjene u podnesku Gj. R. od 16. ožujka
1891. na kr. šumsko ravnateljstvo u Z.


Prvi poziv na ustmenu razpravu izdan je po kr. kotarskom sudu dne 13. srpnja
1891. za okrivljenoga Gj. R. i za M. B. i I. G.


UreSena razprava bila je opetovano na zamolbu kr. šumarije u D. odgođjeua, a
na onu određjenu na dan 5. studena 1891. nije bio nitko došao, pa je odlukom kr.
kotarskoga suda od 5. studena 1891. br. 4170. postupak po §. 34 i 394. k. p.
obustavljen i odluka ta dostavljena M, B.


U podnesku primlj. 9. prosinca 1891. navodi M B., da bivš! službeno odsutan
nije mogao stidi na razpravu, te stoga moli, da se nova razprava odredi.


Odlukom od 15. prosinca 1891. br. 5360. bje ođređjena nova razprava na
dan 13. sieCnja 1892.. nu odgodjena je, te je nakon ustmene razprave dne 11.
travnja 1892., u odsutnosti okrivljenika obavljene, osudom od 11. travnja 1892. br.
5260. Gj. R. prekršaja suprot sigurnosti poštenja, §. 487. k. z. krivim proglašen i
na zatvor na 14. dana odsuđjen, Priziv Gj. R., jer kasno podnesen, odbio je kot. sud
po §. 517. k. p. Prijavu je učinila i zabtjev na progon stavila kr. š marija u D. u
službenom dopisu od 7. srpnja 1891. br. 266; nu po samoj prijavi nije uvrieda nanesena
bila kr. šumariji kao oblasti, nego šumara M, B. i lugaru I. G., pa su stoga
po §. 495. k. z. i 390. si. c) k. p. samo ova dvojica bila ovlaštena progon Gj. R.
tražiti. Zahtjev na progon stavljen je dakle po neovlaštenoj osobi, te je kotarski sud
imao kaznenu prijavu zavrdi po §. 394. k. p.


Ako privatni tužitelj nedodje na razpravu, onda je zakonska predmjeva, da je
odustao od tužbe, (§. 34. iu fine k. p.). Zakon nedaje sredstva i nedopuSta, da
ipređmjeva ta ptotuđokazi oborena bude; nepita se tu, da li je privatni tužitelj kriv,
li nije kriv, što na razpravu nije došao, pa za to ni neima u tom slučaju mjesta povrati
u sfanje prijašnje, (§. 305. k. p.) ni obnovi postupka (glava XIII. k. p. i
§. 436. k. p.).


Protuzakonita je dakle odluka kot. suda ođ 15. prosinca 1891. br. 5260.,
kojom je s nova ustmena razprava na dan 13. siečnja 1892. ođređjena.


Nevidi se, kada je prijava Gj. R. proti šumaru M. B. i lugaru I, G. kr. šumarskom
ravnateljstvu u Z. stigla, nu uzeti se može, da je stigla najkašnje 24. ožujka
1894., jer je šumsko ravnateljstvo dopisom od 24. ožujka 1891. tu prijavu dostavilo
na izvješde kr. šumariji u D. Prijavu ta vidirao je M. B. dne 4 taavnja 1891.
pa se uzeti mora, đe je toga dana saznao za kažnjiv čin, koji se Oj. R. imputira.


Kaznena prijava proti Gj. R. stigla je kr. kotarskomu sudu u K. dne 8. srpnja
1891. pa sve kad bi se i uzelo, da je prijavu učinio i kazneni progon zatražio sam


M. B., nebi moglo biti mjesta kaznenom proganjanju po §. 530. kz., jer je od 4.
travnja 1891. t. j . dana, kada je M. B. za kažnjivo djelo saznao, pa do dana 8.
srpnja 1891., kada je prijava učinjena, proteklo više od 6 nedelja.
Nu sve da i nije subjektivna zagoda nastupila, utrnula je zagođom sama iztraga
i kazna u smisiu §. 531, i 531. kz. — Kako je več navedeno, uzeti se može
đu je prijava Gj. R. stigla kr. šumskomu ravnateljstvu u Z. najkašnje 24. ožujka
1891. a po tome, da je i kažnjiv čin počinjen najkašnje toga dana.


Prvi poziv kotarskoga suda na Gj. R. kao okrivljenika na ustmenu razpravu
izdan je 13. srpnja 1891*, a ođ 24. ožujka 1891. đo 13. srpnja 1891. proteklo je
više od tri mjeseca, a za prekršaje suprot sigurnosti poštenja, §. 487. k. z., jest po
§. 532. obzirom na §. 493 k. z. vrieme zagode tri mjeseca.


Prema ovim okolnostim valja po §. 286. II. k. p. udovoljiti žalbi ništovnoj kr.
državnog nadovjetniCtva. (Obdinar.)