DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 120 poBtojedih propisah, ovdje obistiniti mogli, a tim manje onda, kada šumarski činovnici imovnih obdinah u službenom poslu putuju u susjedne državne šume, obnašla je kr. zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, u svrhu, da se ovamo pruže takovi podatci polag kojih de biti moguće daljinu svakog putovanja izviditi i po propisu obrediti, odrediti što slieđi: Gospodarstveni uredi imaju najdulje u roku od dva mjeseca, na temelju jur postojedib pregledovidah i kilometriSkih nacrtah priugotoviti i ovamo predložiti naposeb za svaku šumariju po jedan takov nacrt, u kojem će biti vidljive sve medje imovnih i državnih šumskih srezovah ležećih u obsegu đotićne šumarije imovne obdine, kao i vanjska međja samog šumskog kotara uz točnu naznaku naziva srezovah i unutar istih nalazećih se šumskih pređielah Medje imovnih srezovah imaju se za razliku od državnih drugom bojom označiti, a vanjska medja šumarije, kao i samo sjedište iste točno i jasno posebnom oznakom obilježiti. Razumjeva se samo po sebi, da koli udaljenost izmedju pojedinih mjestah, toli i udaljenost šumske medje do najbliže ležedih joj selah u kilometrih na karti ubilježene biti imaju. Osim toga valja na prikladnom mjestu pregleđoviđa umetnuti skrižaljku poput one, što za udaljenost´ pojedinih mjesta postoji, koja de pokazivati najkraće udaljenosti pojedinih imovnih i državnih šumskih srezovah od sjedišta imovne šumarije, kao i od jednog sreza do drugog, a u opazci te skrižaljke ima se naznačiti i udaljenost sjedišta imovne šumarije do sjedišta predpostavljenog joj gospodarstvenog ureda, te sjedišta susjednih imovnih i državnih šumarijah. Prepor ob ovlaštenju prava na pašnjak spada pred sudbenu oblast. T. R. i A. A. iz M. zatražiše god. 1889. na temelju onda u krieposti postojećega z. čl. V. od god. 1870. odciepljenje diela urbarskoga pašnjaka, odpadajućega na njihov urbarski posjed. Povodom tim odciepljen jim je dio po kr. sudbenom stolu kao urb. sudu i to usljed nagode sa ostalimi urbarskimi ovlaštenici prama veličini posjeda, koji je na njih bio upisan; đočim u pogledu onoga, koji navodno nije bio jošte na njih uknjižen, priđržaše si pravo naknadno zatražiti odciepljenje. Nakon ođciepljenja podnesoše obzirom na točku 1. §. 25. zakona od 5. veljače, 1886. molbu na upravni odbor u 0., da jim se dozvoli uživati i onaj dio pašnjaka, koji je ostalim urb. ovlaštenikom u zajednici ostao, jer da oni imadu više posjeda, nego što je na njih uknjiženo. — Upravni odbor u 0. odlučio je riešitbom od 9. veljače 1891. br. 82: „da se pritužitelji sa svojim zahtjevom radi priznanja prava na zajednički pašnjak i pašu u urb. oboini M. odpuduju s razloga, što su isti jur god. 1889. izhođili odciepljenje njihove pripadnosti od zajedničkoga pašnjaka i to: T. R. na selištni posjed od S^/s sel. ukupno 37 jut. 490 Q hv., a A. A. na ^ja selištnoga posjeda ukupno sa 1 jut, 996Q] hv., koja jim je pripadnost na uživanje jur i predana, te su s toga u zajedničkih koristih na obćinski pašnjak i pašu podmireni u onoj mjeri, u kojoj su im te koristi đe facto pripadale. Prigovori njihovi pako, da oni osim onoga urbarskog posjeda, na kojega jim je pripadnost pašnjaka i paše odmjerena bila, posjeduju jošte više jutara urb. naravi, koji jih i nadalje na suuživanje ne razdieljenoga dijela pašnjaka ovlaštuju, ne mogu se u obzir uzeti, pošto su sezoni izstupom iz zajednice odrekli dalnjih zajedničkih prava na uživanje idealnih dielova, pripadajućih izključivo samo onim urb. ovlaštenikom, koji su iza razdiobe još u zajednici ostali. Njihova de dalnia stvar biti, da si na remanencije selištnoga posjeda eventualno pripadajuću daljnju pripadnost pašnjačkoga diela kompletiraju putem urb. suda onim načinom, kojim su izhođili prvobitno izlučenje njihovih dielova. Sve dotle pako imadu se uzdržati od uživanja sadanjega zajedničkoga pašnjaka i prava na pašu pod prietnjom posljedicah, sadržanih u zakonu o poljskom redarstvu glede poljskih šteta". |