DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 100 —


jedh pod osobitim javnim nadzorom, koja je danas na dnevnom redu. Gosp.
je izvjestitelj liep nam predočio razvoj obćinah i prava njihova na šume, te
je tako meni omogućio, da odmah unidjem in medias res.


Velika važnost šumah u kućanstvu pojedinih Ijudih i cielih narodah nalaže
državi dužnost, da nastoji oko uzdržanja šuraah. Toj važnosti odgovara, da
je u šumskom zakonu, koji je sad u krieposti u ovih kraljevinah, glavnim načelom
što izdašnije očuvanje svihkolikih šumah. To načelo zahtieva, da se
vlastnik šume do neke mjere stegne u uživanju šume, a to je tim nuždnije,
žim privatni interesi vlastnika šume nisu uviek u skladu sa obćim boljkom.
Kao takva stega mora se ponajprije označiti ona ustanova šumskog zakona,
da se ni jedno šumsko tlo nesmije otudjiti svojoj svrsi, odnosno da se šume
nasmiju krčiti. Ta zabrana krčenja šumah nije bezuvjetna; ona je samo odvisna
od oblastne dozvole. Izkustvo je bo dokazalo, da se šume trajno mogu
uzčuvati samo ondje, gdje poljodjelstvo ne teži za prisvojenjem šumskoga tla.
Navlastito se nemogu omanje šumske čestice, koje se nalaze na dobrom tlu,
za sva vremena sačuvati od krčenja, najpače ako nisu u imućnih rukuh.


Drugo je ograničenje vlastnika šume sadržano u onoj ustanovi šumskoga
zakona, da je vlastnik šume dužan izsječene dielove šume, za koje nije dobio
dozvole, da ih pretvori u drugu vrst gojitbe, u stanovitom roku opet pošumiti.
Iz načela očuvanja šumah izvire nadalje, da se šume nesmiju pustošiti, to jest,
da se sa šumami nesmije postupati tako, da gojitba drva bude pogibelji izvržena
ili sasvim onemogućena. U vrst stegah prava vlastničtva spada i ona odredba
šumskoga zakona, da se sa šumami nesmije postupati tako, da time
susjedska šuma bude očito izvržena pogibelji oštećenja od vjetrovah.


To su stege, koje se tiču svih šumah bez razlike, ali šumski zakon imade
za stanovite kategorije šumah i posebnih propisah. Tako odredjuje šumski zakon
da se obdinske šume nesmiju dieliti u pravilu, to jest bez oblastne dozvole.


Posebni postupak propisan je nadalje glede t. zv. zaštitnih šumah, a to
su šume, koje se nalaze na tlu, koje bi se moglo lahko razvaliti : na strminah,
na velikih visinah, na obalah povećih vodah, ili na obroacih od gorah. Druga
vrst takovih šumah jesu one, kojimi se radi osiguranja osobah ili dobra, budi
državnoga budi privatnoga, mora postupati na poseban način, te iste šume u
tu svrhu staviti pod zabranu. Niti teoriji, a niti praktičnom zakonarstvu nije
pošlo do sada za rukom opredieliti točno pojam te vrsti šumah, nego se odnosni
zakoni ograničuju na to, da označe svrhe, radi kojih se takove šume
mogu staviti pod zabranu radi zaštićenja proti urvinah, padanju stienah, -odvalam
kamenja, prodoru šumah, proti popuzinam zemlje i t. d. Iz ovoga se
vidi, da posebni postupak sa šumama ove vrsti počiva na fizikalnih momentih´


Imade još jedna vrst šumah, koja radi posebnih pravnih odnošajah zahtjeva posebni
postupak, a to su šume obterećene pravom drvarenja. Glede tih šumah odredjuje
šumski zakon, da se snjimi imade gospodariti potrajno i da se za takove šume
imade sastaviti gospodarstvena osnova, budi na zahtjev ovlaštenika, budi na zahtjev
obterećenoga vlastnika šume Šume obterećene pravom drvarenja, gotovo su već