DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2-3/1894 str. 20     <-- 20 -->        PDF

— 98 —


taj, da bi odnosni odieljeni djelovi šumah postali vlastnićtvo juristićkih obćinah,
naime novih autonomnih obćinah, pa bi u ovih obćinskih šumah imali pravo
bivši podanici. Konačno je ovo sličan razvoj, košto se sbiva u nekim krajevima
sa udrugom u marke, gdje je imovina marke prešla u nekih obćinah u obćine,
pa su bivši zadrugari marke zadobili pravo na dotičnu obćinsku imovinu.


Takov bi mogao biti razvoj i takov bi bio razvoj kod nas, kad bi se
moderna uredba nadovezala na tragove starih obćinah, koje smo imali u zemlji
ali tako nije bivalo. Naša je autonomna obćina sasvim nova tvorba, koja nije
nadovezana na stare urbarske obćine. Ove su urbarske obćine jednostavno napuštene,
pa zato, jer su napuštene zato je naše zakonarstvo išlo kod razriešenja
urbarskih odnošajah za tim, da se pojedinim bivšim urbarskim ovlaštenikom
dadu odnosne šume tako, da ove, sada sačinjavaju vlastničtvo dotičnih
bivših ovlaštenikah. Nu ako i vidimo izhodište, iz koga to potiče, onda vidimo,
da neleži izhodište ovo u privatno-pravnom ovlaštenju, nego u podaničkoj svezi,
kako sam naglasio. Ovako ovi izlučeni djelovi ako su i zakonskimi odredbami
pripali formalno u vlastničtvo bivših podanikah, imadu uvjek faktično karakter
obćinskih šumah, dakako občinske šume naših političko-modernih obćinah, a
nipošto nemaju karakter, da se tako izrazim, vezane imovine, koja ima karakter
obćinski.


Ovo uvjerenje, ovo značenje usadjeno je duboko u mišljenje našeg naroda,
koji nikada o toj obćini drugčije negovori, nikada ovu obćinu drugačije nenaziva,
nikada ovu obćinu drugčije neudešava i neuživa, jer on sam vjeruje, da
je to obćinsko. Stoga ako mu čovjek kaže, da je ovo privatno vlastničtvo ovoga
ili onoga, on to nepojmi.


Iz ovoga faktičnoga uvjereoja, koje živi u našem narodu, iz ovoga historičkoga
razvoja punim pravom zaključuje, da i ove šume kao imovine pripadaju
obćinskoj imovini, naime, jednoj jurističkoj osobi.


Što se tiče ostalih šumskih djelovah, koje u §. 1. predležeća osnova navadja,
naime obćinah gradskih, trgovištnih, mjestnih, plemićkih i poveljenih,
to je stvar sasvim jasna. U plemićkih i poveljenih občinah bio je razvoj analogan
sa odnošaji, koje sam prije spomenuo, koji su se sbivali u drugoj zemlji,
sa t. ZV. obćinskom imovinom u´markah.


Što se tiče gradskih i trgovištnih obćinah, to su one dobile karakter
jurističke osobe iz prijašnjeg doba, naime oni sa bili vlastnici sami. Karakter
glede ovih šumah i ovih šumskih djelovah, u koliko se tiče imovine, jest u
istinu karakter jurističke osobe.


Juristička osoba, naime imovina, sastoji po obćenitih načelih vazda pod
osobitim nadzorom državne vlasti. Razlog, zašto ova imovina svagdje stoji pod
osobitim nadzorom državne vlasti, označuje se na razne načine.


Stara teorija smatra i istovjetuje jurističke osobe donekle sa osobami,
koje u obće stoje pod skrbi javne vlasti. Dakle jih istovjetuje sa malodobnici,
naime sa osobami, koje se nemogu starati za sebe, koje nemaju naravnih svoj