DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1894 str. 55     <-- 55 -->        PDF

— 55 —


Opozicija nema zadaće pozitivnog stvaraog toAu.^ Op9.oUU;a jo >M ´rr^^zirajući.
Ona mora vršiti kontrolu nad čini vladine stranka i rad Ciai .^L-h;, ^i^a
mora po mogaćao^ti razsvietliti puteve kod svake pojediae OHD-Ove, ali oua,
mora uviek dalje ići za jednom idejom, a ne zaostati u onom tramoni,, preživ-
Ijenom, zastarjelom duhu, u kojem živi vladina stranka


Naša zadaća je sasma druga, pa ako sravnite s ovom zadaćom govor Folnegovića,
onda morate priznati, da bi se upravo naš parlament, da bi takav
bio ovdje — ali žalibože da nismo pravi parlament, — te da bi se svako zakonodavno
tielo moglo ponositi s onakvim govorom, kakav je ovdje izrekao g.
zastupnik Foluegović, (Glas na desnici: Samo forma,) i što se tiče stvarnog
djela, i formalnog djela i onog kritizirajućeg. Stvarni dio za to, jer tko sine
ira i objektivno razmišlja o tom govoru, — mora priznati, da je u njem čitav
niz krasnih mislih, o kojih je vrieđno promišljati, pa koje nisu samo bačene
fraze, već plod izkustva i razmišljanja, a i plod plemenitih osjećajah g, zastupnika,
koji sebe i svoj rad posvećuje samo narodu. Za to ja mislim, da
s ovakvimi salami samo preći preko ovakvog govora, sigurno nije opravdano.


Preuzvišeni g. ban misli, da je govor bio samo prolog izrečen za to, da
može g. govornik kao moderni jedan Cato uviek kazati: „ceterum censeo
Carthaginem esse delendam". To nije bila svrha govora g. Folnegovića, jer je
svrha bila stvarna: on je htio kritizovati tu osnovu i pokazati nove točke, nove
puteve, kojimi treba udariti, a to je zadaća opozicionalnog govora.


Doduše stoji načelo, da ide ova opozicija na to: „Carthagiaem esse delendam",
t. j . sistem ovaj treba uništiti. (Prigovaranje na desnici.) To je zadaća
naša, a od te zadaće nas neće odbiti preuzvišeni g, ban nikakvimi sredstvi,
niti pokušaji. Njegova politika ide za tim, i ja to nalazim posvema razumljivo.
Preuzvišeni g. ban, kao na temelju nagodbe imenovani ban, po predlogu ministra-
predsjeđnika magjarskog . . . (VeL žup. Kovačević: I hrvatskog, on je i
naš ministar: ako nije vaš, naš je.) Naš nije, mi ga takovim nesmatramo. Mi
samo poznajemo ideju samostalnosti i slobode Hrvatske. Mi netrebamo magjarskog
ministra nad Hrvatskom. Mi vama prepuštamo magjarske mtnistre. (Veliki
župan Kovačević: Zajedničke: čujmo dalje; do sada nismo pametniji.
Smieh na desnici.) To je za me pretežka zadaća, da iz vas napravim pametnijeg
čovjeka, (Predsjednik zvoni. Vel. župan Kovačević: Vi možete samo u
Gušću praviti pametnije ljude.)


Dekle o čemu nastoji Njegova preuzvišenost? Ban veli: Vi krivo radite,
vi morate stvarno raditi. Što znače ove rieči, i zašto je preuzvišeni g. ban pohvalio
onog od naših čestitih drugovah, koji je sa svojim znanjem nadopunio
zak. osnovu o organizaciji Iječničke službe u Hrvatskoj? Nj. preuzvišenost želila
bi ovdje veoma krasan manevar izvesti. Ban bi tim kazao narodu: Vidiš kakovi
su to ljudi, oni ništa nerade, samo mi radimo! Nu preuzvišeni gospodine, da
vi raditej to će vara svatko priznati, ali da vaša većina radi, to vam nitko
nevjeruje. (Prigovaranje na desnici. — Živio! na ljevici.) Ne, gospodo, vi ništa
neradite. (Zast. Svetozar Kušević: Što za to neradi većina, jer tako negovori
kao opozicija; to nija rad^) Ta ^vi samo glasujete. Tko od vas govori? Sve