DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1894 str. 43 <-- 43 --> PDF |
drug* apan^ Bvakf — 43 — dalje svoju zadaću shvati izključivo sa straaačkoga stanovišta, progoneć bezobzirno svakoga, tko se sliepo neklanja sustavu, iialazeć ^a njega u nijednom zakonu nikakove zaštite. U časovihj kad me u ovoj visokoj kući svlada čuvstvo eiegicnosti, ja više putah s nekim sažaljenjem gledam u o5i oaom malenom broju vriednih i čestitih članovah stare unionisticke garde, koji sjede na desnici ove visoke kuće, ja čitam često na njihovih licih i njihovih očijuh neki izraz bolne rezignacije, koja na apatičnost graniči, odkada vide, da je svaki dan sve više njihov osobni upliv smanjen, a ne samo to, nego žalibože, da svaki dan sve to jače moraju plivati strujom, koja ih sve dalje pomiče od prvobitnog ideala, koga su oni izrazili u svojoj devizi: „pod ugarskom krunom kano s bratom rukuje se Magjar sa Hrvatom". Ja to bolnim čuvstvom opažan tim više, čim više vidim, da se protežira protuhrvatski duh u mom vlastitom narodu. Ja to konstatiram tim bolnije, što više, tim bolje opažam, da je za svakoga čovjeka u Hrvatskoj prva preporuka, ako se što manje osjeća Hrvatom. U takovih prilikah povećavati broj činovnikah, meni se čini, povećavati broj onih bielih robovah, koji su osudjeoi, da ližu lance, kojimi su sapeti. D takovih prilikah ja po mom stranačkom stanovištu mislim, da bi griešio, ako bi povećao broj onih nesretnikah, koji sa osudjeni, da uz svoju visoku prosvjetu i uz svoju inteligenciju, koja ih jasno uči, što je čovjek kano prilika božja, rade proti svojemu osvjedočenju u najuzvišenijih i najsvetijih pitanjih svakoga čovjeka, koji se nesmatra poživinčenim. Ovo su gorke rieči, težke tužbe, to ja sam priznajem i znam, da neće ostati bez odgovora. Ali, gospodo, sva duhovitost, sva pomnja i sve cielovanje, s kojim se regardira oporba s najvišeg mjesta u ovoj visokoj kući, kao i od strane g. izvjestitelja, neće na ovoj velikoj istini tako dugo ništa promieniti, niti za pametnog čovjeka ništa vriediti, dok postoji činjenica, da nema niti jedne kulturne zemlje na ovoj zemaljskoj kruglji, u kojoj vlada parlamentarizam, gdje bi postojali tako neslobodni zakoni izborni, tiskovni i o pravu sakupljanja, kao što u Hrvatskoj. (Na ljevici: Burno živio i pljesak.) Predsjednik: Rieč imade preuzv. g. ban. Ban grof Khuen-Hedervary: Vis. sabore! Neznam doista, kako bih označio govor g. zastupnika moga predgovornika. Krasnim ga nebih mogao označiti, budući da bi sam g. zastupnik tada morao kazati, da „viclujem", što nipošto neću da činim, a ozbiljno hvaliti i opet nemogu govornika, koji se je poslužio riečiraa, kakvima se obično — bar od nekog doba — više ne služi u ovom vis. saboru, naime od vremena, kako je g. zastupnik izostao. Nu povrativši se, opet nam daje prilike slušati izraze kao „poživinčiti" i slične krasne rieči, a da li je tim što dobljeno, ostavljam vama gospodo, da prosudite. Sto se g. zastupnik žali na me i na ostale neke članove ovog vis. sabora, koji se kadkada znamo poshižiti kakovom šalom, tomu nisam kriv ja, već oni, koji nam pružaju podlogu za šalu, jer da te podloge nema, sigurno se nebismo |