DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 48     <-- 48 -->        PDF

— 540 —


Zec sa dva repa. Po vijesti „Nar. Novina"´ iz Vrpolja (kotara đjakovačkoga)
ubijen je u lovu 6. studenoga t. g. zec, koji je imao dva repa. Ovo je zaista zanimiva
igra prirode, ako je istinita.


Nadzirači lova, njihova prava i uvjeti osposotaljenja. „Viestnik" prvoga


obćega hrv. đružtva za gojenje lova i ribarstva priobdio je u br. 12. o. g. pod gor


njim nađpisom slieđeće :


Poznato je, da osobe zaklete i zavjerene po političkoj oblasti u svrhu zakonitog


vršenja lovnog nadzora, vršedi svoju službu, ako pri tom osim lovačke puške i noža


nose još i obligatorni lovački znak, uživaju zaštitu zakona poput ostalih poglavarstvenih


osoba i članova građjanske straže.


Javna služba bo nepoznaje razlike, da li je dotični nadzirač ili pazitelj namješten


po zemaljskoj vladi, obdini ili bilo po kojem privatniku.


Neodlučuje bo svojstvo službodavca, već sama narav službe, te izpunjenje državom
za to propisanih uvjeta- da li se koji službenik ima smatrati dionikom prava, pripadajućih
organom državne moći ili ne.


Isto tako nije mjerodavan ni sam naslov dotičuika (lovac, nadloVac, nadlugar,
lugar itd.), dali se imade smatrati organom javne straže ili ne.


Od tuda pako sliedi, da je osoblje, kojemu je povjereno čuvanje lova, javna
gradjanska straža, te se na toj okolnosti osniva i to, da se ono samo u slučaju nuždne
obrane smije poslužiti oružjem, što ga nosi u službi.


Dakle nadzirač lova smije se tim svojim oružjem samo onda služiti, kada mu se
je braniti od protupravnih napadaja na njegovu osobu, slobodu ili posjed, nipošto pako
možda i onda, kada želi da opornika prisili na posluh, te je isti prema tome dužan
pod najstrožjom odgovornosti da se čuva, da se vršeći svoju službu i sam u ničem
neogrieši o zakon.


U ostalom kao javna straša može se osim samog osoblja obrane u pi-avom smislu
rieči zavjeriti takođjer i ovomu pređpostavljeno osoblje lovne uprave.


Ovo zavjerenje biva kod osoblja stojećeg u privatnoj službi na sam zahtjev lovovlastnika
ili njegovog zamjenika, docira se osoblje služeći državi ili obćinam već i
ureda radi zavjeriti mora.


U sobstvenom je interesu svakoga lovovlastnika medjutim nedvojbeno, da si svoje
za nadzor i čuvanje lovišta namješteno osoblje dade kao javnu stražu zavjeriti, jer će
ono samo tako moći postati i dionikom odnosnih svakoj javnoj straži pripadajućih
prava, bez posjeda kojih se uspješna obrana odnosnih interesa lovovlastnika ni pomisliti
neda.


0 tom pako, da li se njetko može u obće zavjeriti za lovopazitelja ili ne, odlučuje
u prvom redu ona politička oblast, koja to zavjerenje preduzeti ima, a ona ima
podjedno paziti i na to, da se tih nadziratelja odnosno pazitelja samo toliko namjesti,
koliko u istinu pravoj potrebi odgovara obzirom na obseg i uredjenje odnosnog lovišta.


A pošto je, kako to jur napred reSeno, javna zakletva nuždni uvjet svake straže,
to je svakako i u interesu stvari, da se to zavjerenje kod oblasti zamoli još prije, nego
li smo odnosnog čuvara stalno primili u službu, jer ćemo tako izbjeći, da nam oblast
možda jur namještenog neodbije. Dužnost je pako oblasti, da strogo pazi na to, da se
pri tom nebi dogodile kakove zloporabe ili obilaženja odnosnih zakona n. pr. da se za
nadziratelja lova nebi imenovale osobe, koje to u istinu nisu itd.


Što se pako napose tiče onih svojstva, koja uadzirači lova i čuvari lovišta prije
svega imati moraju, to znamo da je u tom pogledu propisano, da isti moraju biti neporočna
života i da su navršili 20 godinu, osim toga imali bi biti i izučeni lovci ili ih
bar politička oblast mora priznati sposobnimi za obavljanje lovačkih posala.


Napose se pako u smislu naredbe kr. zem. vlade od 10. lipnja 1893. godine
broj 28625 o provedbi ^akona o lovu od 27. travnja t. g. smatraju izučeni lovci