DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 40 <-- 40 --> PDF |
- 532 — Kr. kot. sud u M, prodao je urb. ovlašteniku B-u, koji je ovlašten na šumske užitke sa */g selišta, kuću i kućište putem javne dražbe, koju je dos^tao n. pr. doseljeni trgovac D. Trgovac D. izkaže se pred šumarom sudbenom izpravom, kojom je kuća i kućište uslied odluke kot. suda na njega gruntovno prenesena, te moli da ga se na temelju naredbe od g. 1886. uvrsti u temelj, knjigu kao urb. ovlaštenika sa ´/g, jer da je sa kućom i kućištem pravo ovlaštenosti ne razdruživo vezano, dočim ubogom ovlašteniku B-u, premda su mu ostale sve druge nepokretnosti kao: oranice, livade, vinograd i t d. ne ostaje nikakovo pravo ovlaštenosti, te se kao ovlaštenik iz temelj, knjige mora ipak izbirati. Da je ovo velika nepravda, bez dvojbe će mi svatko priznati, ali se je ipak tako prakticirati moralo. Ovdje mi je još primjetiti, da kot. sud, prodavajuć putem javne dražbe urb. ovlašteniku samo kuću i kućište ili sav negibivi imetak, ne prodaje tim imetkom spojeno pravo urb. ovlaštenosti, što se kod dražbovanje osobito naglasi, a to s razloga, što pravo nije gruntovno uknjiženo, ter ostaje i nadalje ovlašteniku bež imetka. Sad istom nastaju parnice. Posjednik kuće i kućišta ili cielog sudbeno prodanog zahtjeva uvrštenje u temelj, knjigu, a ovlaštenik bez posjeda opet traži, da se njegovo pravo ostavi ne taknuto. Ovakovih slučajeva ima u ovom kotaru mnogo, a riešavali su se svi po provedbenom naputku županije u prvoj molbi kod kot. oblasti, a u drugoj molbi kod upravnog županij. odbora. Njekoliko nezadovoljnika sa prvom molbenom odlukom uložiše utok na visoku kr. zem. vladu, koja je, kako je već to priobćeno u „Šum. listu," izdala riešenje: „da kot. oblasti kod riešavanja priepora prava ovlaštenosti na šum. užitke imadu po analogiji §. 61. ces. patenta od 2. ožujka 1853. prije svega izmedju parbećih se stranaka pokušati nagodu, držeć se pri tom načela, zastupanog u naredbi od 17. srpnja 1886. br. 35.973,, i tek ako nebi nagoda za rukom pošla, da imadu parbeće se stranke odputiti na redoviti put pravde, štiteć privremeno posjednika toga prava". Koji redoviti put pravde se tu razumjeva, to nam razjasnuje §. 39. ces. patenta od 2. ožujka 1853. a razumjeva se urbarski put pravde, na koji se i napućivati imadu parnice urbarske tekuće i konačno valjano još ne ri e šene." Sad se pita, u kojem je slučaju urb. sud nadležan suditi, dali onda, kada je samo pravo prieporno t, j. ako je prieporno, da li je u obće sa stanovitim posjedom skopčano pravo ovlaštenosti na šumu ili ne; dalje u drugom slučaju, ako je ne prieporno , da dotično pravo obstoji, a samo je priepor 0 tomu, da li ga je ovlašten izvršivati posjednik kuće i kućišta ili onaj u razmjeru, koji je od tog posjeda njeki dio kupio? Moje ne mjerodavno mnienje bilo bi, da o prvom slučaju ne može biti govora t. j . ne može se protegnuti na moj navedeni primjer, gdje je sud dražbom prodao posjed, jer je urb. sud taj priepor riešio konačno i valjano osudom |