DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
519 tamo došao, nijesam nikoga našao. Principal je takovih experiaieaata na nama više put pravio, ali smo ga ipak uhvatili mjesto tobožnjeg zvjerokradicu. Kad je nas oba jagar Vencel glede lovnih medja i drugih lovnih prilika informirao, onda smo svaki za se po lovištu švrndali. Grabežljivih ptica bilo je vrlo malo, dakle u prvi mah nijesmo imali na što da pucamo, osim u nišan iz zabave. Bio sam zvedljiv, kako moja puška na divljač tuče. Dugo mi je bilo čekati, dok pravi lov nastane, da po koji put pušku na divljač izpalim Jedno jutro zašao sam samcat po lovištu, te dodjoh u njeko šikarje, koje je bilo dvie rali veliko. Pošto se je u polju žihvano radilo, bježali su zecevil ponajviše u šikarje. U tom šikarju skupilo se sijaset zečeva, kao da su na kakovu skupštinu došli. Kud god sam se okrenio, skočio je po koji zec izpred mene. To mi je već dodijalo gledati, pak stoga liepe prilike, da se osvjedočim, kako moja puška tuče. Predusreo sam, da na svoju ruku lovim, te sam počeo po zecevih bumbardovati. Srušio sam osam zečeva^ a 3—4 ranio sam ili promašio, a osim toga ustrielio sam još i dva svračka. Zečeve ostavio sam onako ležati, kako je koji gdje pao, jer kući nositi nijesam ih smio, inače bi me principal, kako je bio goropadan i proćerao. Kad sam svojoj želji zadovoljio, zaputio sam se odtud šumskoj kolibi, gdje smo se obično sastajali. Došav do kolibe, nadjoh ondje svoga kolegu i jagara Vencla. Odmah me zapitaše, da li sam se s neprijateljem borio, jer sam toliko pucao. Ja jim odvratim, da sam na svračke pucao i samo dva ubio, jer nedadoše k sebi na blizu doći. Ne htjedoh jim kazati, da sam i zečeve postreljao. Nakon osam dana nanese put jagara Vencla u onaj predjel, gdje sara ja zečeve postreljao, a kad je isti došao k šumskoj kolibi, imao je šta pripoviedati, rekavši, da je našao 10—14 zečjih skeleta i dlaka, jer da su je crvi posve izjeli. To bijaše u mjesecu kolovozu. Vencel je mislio, da je njeka pošast medju zečevi zaredala i to francljivost, jer da ih ima suviše, čim smo došli kući, odmah je raportirao principalu ono, što je već i nama kazao. Principal je primjetio, da će on, pošto pravo vrieme lova na zečeve još nije nastalo, taj slučaj prijaviti c. k. dvorskomu lovnomu meštru, da dozvoli lov na zečeve I zbilja je on to učinio, te je više stotina zečeva poubijano. Ja sam u sebi svašta premišljavao, te sam čak i na tu misao došao, da će iz Beča stići ciela četa veterinara, da pregledaju tobožnje bolestne zečeve. Koliko je mnogo zečeva bilo, isto tako mnogo bilo je i trčka. Jednog dana reče principal jagaru Venclu, da ustrelji deset trčka i da jih kući donese. Kad smo nas tri došli u polje lovišta, Vencel je mogao na brzo-sa psetom potrebiti broj trčka potuči, ali je i meni dopustio, da i ja bar četiri ustreljim. Mome kolegi nije mogao ništa dozvoliti, jer nije umio još puškom baratati. Ja odoh na granicu lovišta, gdje mi je rečeno, da na trčke stre- Ijam. Tumarao sam amo tamo, te se namjerih na heljdu, u kojoj su trčke |