DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 42 <-- 42 --> PDF |
— 486 — binu nadopuniti na jamčevinu u iznosu od 10 "/^ od dostalne svote i platiti cielu dostalnu svotu (kupovninu) u gradsku blagajnu. U slučaju neupladenja dostalne svo´e do gore ustanovljenoga roka imati će kupac platiti 6´´/o zatezne kamate gradskoj obdini. 5. Do podmirbe ciele kupovnine nesmije kupac sječenjem hrastova započeti, a niti ce mU se hrastovi doznačiti, 6. Dostalac je pravno obvezan odmah nakon predaje pismene ponude, odnosno podpisa dražbenog zapisnika, a gradska občina nakon odobrenja dražbenog uspjeha po gradskom zastupstvu odnosno visokoj kr. zemalj. vladi. 7. Na kašnje stigle i na brzojavne ponude kao i na one, koje nisu propisno sastavljene i sa žaobinom obložene, nede se obzir uztti. 8. Pobliži uvjeti mogu se uvidjeti za vrieme uredovnih sati kod gradskoga poglavarstva, te će nuđioci u pismenoj ponudi izrično imati očitovati, da su mu dražbeni uvjeti, kao i pregled procjene točno i svestrano poznati. 9. U slučaju neizpunjenja stavljenih uvjeta prosto je gradskoj obc´ini sklopljeni ugovor prekinuti, te sa položenom jamčevinom i sa prodanim i doznačenim drvljem razpolagati u korist gradske občine ili se inače na ostalom imetku kupca odštetiti. Gradsko poglavarstvo u Varaždinu, dne 3. listopada 1893. Sitnice. Načelno rlešenje. A) Gradjansko. Pitanje glede šumskog pravoužitničtva pripada nadležnim županijskim odborom dotične županijske oblasti, a ne suđovom kao gruntovnim oblastim. Gospodarstveni ured II, banske imovne občine u P. odlukom svojom od dne 18. prosinca 1888. broj 1312 saobčio je Gj. C. sliedede: Kupom nekretnina k. broj 3 i 7 a zamjenjenom k, broj 5 u Majuru postade V, P. vlastnikom tih nekretnina, nu ujedno i pravoužitnikom II. banske imovne občine, što se protivi naredbi kr. zem. vlade, odjel za unut. poslove od 19. srpnja 1887, broj 23. 530. — Da sadanji posjednik nekretnina, s kojimi je skopčano pravo uživanja šumskih postane pravoužitnikom, nužđno je po toj naredbi osim koga pravnoga naslova jošte realna ili personalna kvalifikacija t. j . da je članom obitelji, koja je do 8. lipnja god. 1871. u zadružnoj svezi živjela, dakle strogo na obligatnom posjedu, ili da je članom obitelji, koja je u svoje vrieme krajiške dužnosti i obveze u pogledu davanja vojnika vršila. — V. P. o tom se obaviešćuje, da je pravo pravoužitničtva iz katastra II. banske imovne občine izbrisano. Proti toj odluci podneo je Gj. C. na I. Ž-a. kao zastupnika vladina povjerenika II. banske imovne občine u P. utok, koga je ali povjerenik P. Z. pod brojem 54 odstupio kr. kot. sudu kao gruntovnoj oblasti u K. na daljnje riešenje. Kr. kotarski sud kao gruntovna oblast u K. riešio je taj utok odlukom svojom od 15. svibnja 1889. broj 164 z. tamo, da je utok sa prilozi povrac´en molitelju Gj, C. natrag time, da molb" na svoje pravoužitničtvo na šumah II. banske imovno občine u smislu §-a. 4. naputka A. k zakonom od 11. srpnja 1881. ovom sudu kao gruntovnoj oblasti neposredno podnese. Na ovo podnio je Gj, C, molbu prim. 7. lipnja 1889. broj 611 z. kr, kot. sudu kao grunt. oblasti, a proti gospodarstvenom uredu II. banske imovno občinne P., da se njegovo brisano pravo užitničtva šumskih služnosti u kataster II. banske imovne občine opet uvrsti. Kr. kotarski sud kano gruntovna oblast u K. odlukom svojom od dne 15. prosinca 1889. broj 611 z. odbila je ovu molbu s razloga, što molitelj dokazao nije, da je on več od prije za vremena obstanka vojne krajine međju one stanovnike spadao, kojim temeljem zakona od 3. veljače 1860. pravo uživanja šumskih proizvoda pripada |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 43 <-- 43 --> PDF |
— 487 dalje, što nije takodjer dokazao, da je u one krajiške obitelji spadao, koje su u svoje vrieme izpjinjavale dužnosti obveze u pogledu davanja vojnika. Proti ovoj odluci podnio je Gj. C. utok, te je kr. banski stol riešenjem svojim od 23. travnja 1891. br. 2410 ukinuo odluku spomenutog suda sa slieđedih razloga: viđiv, da su po naputku A. k zakonom od 11. srpnja 1881. izdanom za provedbu načina uživanja šume i naročito po §-u 3. i predzadnjoj alineji §-a 4. tog naputka sudovi kao gruntovne oblasti nadležni uredovati samo pri osnutku pravoužitniSkog katastra i tečajem reklamacijonalnog postupka, a da njihovo odlučivanje prestaje, čim je definitivni kataster predan imovnoj obćini, jer se molbe posije toga predane, kojim se hoće postidi promjena u kotastru po § 14. istog zakona, predati imađu odnosnoj imovnoj obdini na nadležno riešenje; s razloga, da je u ovom slučaju definitivni kataster imovnoj obdini predan 1. ožujka 1883., da je utjecatelj dne 28. veljače i 10. svibnja kod imovne obdine predao molbu za izpravak katastra, pa da i je odlukom iste imovne obeiue od 4. i 11. svibnja broj 305 i 702 uvršten, al riešitbom iste imovne obdine od 18. prosinca 1888. broj 1312. opet brisan iz tog katastra; s razloga, po tomu, da odluka, kojom je utjecatelj brisan iz katastra ni ne potiče od strane suda, da inđi sud taj nije nadležan bio upustiti se u riešenje utoka, kojeg je Gj. C. proti riešitbi imovne obdine određjujudoj brisanje iz katastra uložio i koji mu je ustupljen dopisom vladinog povjerenika bez datuma broj 54, već ga je istom povjereniku vratiti imao, — obnašao analogno § 343. i 339. br. 1 gr. p. p. ne samo nadpadnutu odluku, ved i onu od 15. svibnja 1889, broj 164 z. ukinuti i prvomu sudu naložiti, da iza pravomodnosti ove riešitbe utok. Gj. C, dostavljen mu po vladinom povjereniku na nadležno uredovanja vrati, za da stranka prava tim utokom stečena ne gubi kroz nenadležno uredovanje toga suda. Proti ovoj riešitbi uložio je Gj. C. vanredni previdni utok, te je kr. stol sedmorice odlukom svojom ođ 6 svibnja 1892* br. 1151, ođputio previdni utok Gj. C-a. i potvrdio napadnutu riešitbu bansko-stolnu, jer je opravdana iz razloga tamo navedenih, i obzirom na naredbu kr. zem. vlade od 29. ožujka 1892. broj 28057 : 1891., glasom koje je za riešenje pitanja glede prava užitničtva, ako je po nezadovoljnoj stranci i uložen utok, nadležan upravni odbor dotične županijske oblasti. Carić (krvavi zalogaj ili palčid, MotaciUa Troglodjtes). Ova majušna ptičica u nas je stalna, te rado boravi u guštarah vlažnih gorskih šuma. Ona si vije od mašine umjetno gniezdo i provlači se kroz grmlje veoma vješto. U pogibelji sakriva se u šuplja drveta, pače i u mišje rupe. U zimi kad kad zapieva, t. j . ona cvrkude. Caridu ili palčiču u nas se malo pažnje posvjeduje, dočim on u Normandiji uživa veliki ugled, osobito ga štuju otei i majke obitelji, te svojim sinovom kod svake prilike kruto zabranjuju, da ueđiraju i neruše palčidevo gniezdo, pošto da je ova mala ptičica veliku uslugu čovječanstvu učinila. Tamo se priča naime, da kad ljudi nijesu oganj ili vatru poznavali, niti se vatrom služili, te se od studeni smrzavali, učini carić ili palčid takovo čudo kakovo nehtjede učiniti niti sam sokol, niti druga ptica. Carid vinu se pod oblake, te donese božansku iskru, ali pri tom spali skoro sve svoje perje. Da ubogog carida opet zaodjenu u ruho, složiše se sve ptice, te mu svaka dade po jedno pero. Njekoje ptice kao n. pr. crvendač (Sjlvia rubecula) približile su se tik do gorućega carida u namjeri, da mu u toj bijedi pomognu, ali i crvendačevo perje zahvati oganj, te mu je stoga od onda ostala na grlu crvena mrlja. Zato Niemci zovu crvendača Rotbkelchen, te ga stadoše takodjer obožavati i braniti. Nu to nije dugo trajalo, jer sad neštede njegovo gniezdo, dočim je carid još i sad ostao u milosti. Mnogi misle, da carida štite i da njegovo gniezdo neruše samo stoga, što je ta ptičica majušna. Ali tomu nije tako. U Normandiji živi u narodu još i danas ona priča, kolu smo prije spomenuli, pa ga uslied toga nitko niti hvata niti mu gniezdo |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 44 <-- 44 --> PDF |
— 488 — ruši, kao kod nas, jer je carid vrlo koristna ptica i u polju i u šumi, pa bi bilo potrebito, da se i u nas ta koristna ptičica štedi i čuva. Bieđka lovina. Da naročito i naša hrvatska lovišta obiluju srnjaci osobite veličine i prekrasnih rogova, mogao se je svatko medju inim uvjeriti i na prošloj jubilarnoj izložbi u Zagrebu. Nu na 28. srpnja t. g. ubio je i opet nađlovac vlastelinstva našičkoga i poznati lovac g. Kobert Wolf u tamošnjem vlastelinskom lovištu srnjaka osamnajsterca, koji je težio 211 klgr.! Doista eksemplar, koji bi bio bezđvojbeno zaslužio, da riesi naš zemaljski muzej, te kakovim se riedko koji revir podičiti može. Čestitamo sretnome lovcu ! Lov na ptice pjevačice u Dalmaciji. Piše nam prijatelj. Svakoga, koji je ljetos Dalmacijom putovao, morala se je neugodno dojmiti ona tišina, što no vlada po tamošnjih gajevih i poljah. Idud na milje daleko, niti sam čuo ni vidjeo ptica pjevačica. Pomislih u prvi mah, biti de tomu uzrok pomanjkanje živeža ili ini koji naravan pojav. Nu došav jednom na zadarski trg, imao sam šta vidjeti. Prodavahu se tuj na hrpe najrazličnije naše ptice pjevačice, poput zeba, češljugarka i t. d. sve „za pečenku" priređjene — komad po 10 novčida. Uhvatiše ih valjda mrežom u tolikom množtvu. Vided to, zazebe me pri srcu, a čudio sam se, da tamošnje oblasti takav barbarizam trpe uzprkos ustanova §. 2. zakona od 2. prosinca 1874. o zaštiti ptica pjevačica u Dalmaciji. Svakako znak velikog nazadka i nepoznavanja koristi tih nedužnih ptica u tamošnjeg naroda, a velike inđolencije od strane javnih organa uprave. Šumarsko-gospođarske izložbe biti će godine 1894. medju inim takođjer i u Ljubljani i Lavovu, te je u to ime jur kranjski sabor kranjskomu gospodarskomu đružtvu đopitao iz zemaljskih sredstva pripopiod u iznosu od 15.000 for., a i galićki sabor đopitao je u isto ime tamošnjem zemaljskom gospodarskom družtvu dapače i pripomod od 50.000 for. Da de pri tom i lov biti dostojno zastupan samo se sobom kaže. Ovdje nam je podjedno iztaknuti, da se i u Magjarskoj jur čine osobite pripreme za veliku zemaljsku izložbu, koja de se godine 1895. obdržavati u Budimpešti, a naročito se i magjarski lovci i lovovlastnici kao i magjarsko družtvo za gojenje lova spremaju, da u posebnoj izložbi što sjajnije predoče i cielokupnu sliku magjarskog lovstva. Za slučaj, da i naša domovina na toj izložbi bude sudjelovala, kao što ne ima dvojbe, da bude, bilo bi po našem mnienju svakako umjestno, da se i odnosnimi pređradnjami što prije odpočme, a navlastito to vriedi medju inim i za lovačku struku, za koju se valjani materijal tek sustavnim radom i to sporo sabrati dade, a dokaz tome i neumorni rad odnosnih odbora i izložbenih odsjeka u Magjarskoj. O lovstvu u Bugarskoj. U listu ,Der Waidmann´´ objelodanio je A. Schmitter članak o stanju lovstva u Bugarskoj, iz kojega sliedece saobćujemo : Bugarska je veoma bogata na divljači svake vrsti, a navlastito središnji Balkan od Slivna do prodora Iskre, kao i zapadni Balkan sve do Timoka i serbijanske granice. Što se prije svega tiče đlakara, to je najobičnija divljađ divja svinja, koju je nadi posvuda u hrastovih i bukovih žirovnjacih na čopore Isto tako razgranjene su i srne, te zečevi. Jeleni pako i opet ako baš i nisu riedki pojav, a ono se svakako dosta riedko gdje nalaze, a i to ponajprije samo po šumovitih predjelih iztočnog i zapadnog Balkana duž serbijanske granice, zatim po šumovitom gorju Rila, iztočno-rumelakom rodopskom gorju, po srednjoj gori, kao i po puštah Sakar planine duž granice iztočne Rumelije. Divokoz a takođjer je dosta razprostranjena po balkanskom poluotoku, a u Bugarskoj se navlastito zadržtije i po klisurah Rilogorja, kao i po sre |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 45 <-- 45 --> PDF |
- 489 — dogorju na bugarsko-rumelskoj granici. Naročito ih pako imađe i u Rila gorju kod manastira Sv. Ivana liep broj. Od grabežljivaca jest najjači medjeđ, nu dok se je ovih u samom Rodopskom gorju u jednoj zimi znalo po 60—100 ubiti, to ih danas već dosta riedko imade, a i to samo još po nepristupnijih prašumom obraslih gorskih pređjelih. Bugarski medjed naliči najviše onomu, koga nalazimo i u Karpatih, a neodlikuje se baš osobitom jakošću ; boje je smedje, nu imade ih amo tamo i crnosmedjih. Na Balkanu i u srednjoj gori imade isto tako lovaca na medjeđe kao što u Rila gorju lovaca na đivokoze posvuda udomljenih. Pravom nesrećom se pako po zemlju moraju označiti kurjaci, kojih na sve kraje silesija imade. Preko ljeta ostaju po gorah, te ih je naročito i u zabitnih gorskih krajevih posvuda naći, nu zimi silaze i u nizine i ravnicu na plien. Njihova smionost i proždrljivost tad prevršuje sve mjere tako, da u to doba godine ne samo sve gorske prelaze čine opasnimi, no oni se znadu i noćju preko sniežnih poljana približiti ne samo selam, već i istim gradovom, gdje se po vanjskih ulicah za mjesečine skicu poput domaćih pasa. I s toga se za obranu proti njihovim napadajem svake zime po svuda po više hajka obdržavaju. Sokol se pojedince nalazi u iztočnoj Rumeliji kao i po Thračkoj ravnici, dočim ga po brežnatom zapadu ne ima kao ni n Srbiji. Lisica i divjih mačaka imađe naravno po šuma dovoljno, dočim se ri s samo vanredno riedko gdje nalazi, a i to samo još po Rila gorju. Ruju i srednjoj gori, te okoližju Burgasa. Kuna, tvoraca, veverica, ježeva, lasica i t. d. imađe takođjer posvuda u dovoljnom broju, isto tako ra^granjen je i jazavac, a i vidrft imade po svih potocih, akoprem ne više u onom broju, kako ih je prije znalo biti. Grabežljivaca imade dakle i u Bugarskoj dovoljna množ, kao i u susje^.noj Srbiji. Nu dočim se u ovoj po volji množe, to je bugarska vlada jur za rana počela i oko tamanjenja istih raditi. U tu je svrhu primjerice za posljednjih godina u kneževskom proračunu godimice uvršteno do 22.000 franaka navlastito samo za nagradjenje onih, koji tamane grabežljivce, a navlastito medjeđe i kurjake, te se primjerice plaća na ime nagrade za ubijenog medjeđa ili vučicu po 15 franaka, za vuka po 10, a za mladog vuka po 5 franaka. U istom obilju nalazimo i raznovrstne ptice grabilice, mnogovrstni orlovi i jastrebi okružuju gorja, gnjezđeć po klisurah, a isto tako imade i sokolova, svraka i ušura u velikom broju na sve strane. Posljedica tomu pako jest velika i očutljiva nestašica ptica pjevica. Lugovi na Dunavu kao i obale laguna na crnom moru puni su raznih ptica močvarica i vodarica, a naročito i čapalja, pelikana, labuda i t. d. Po većih ravnicah, dapače i po istom Sofijskom polju naći je droplja u čoporih po deset i više komada. Najobičajnija su ipak divljač trčke i prepelice, kojih uz šumske kokoši u Balkanu, na Rilu i Rođopu planini u velikom broju imade. Nu i divlj i gnjetel i su dosta razprostranjeni po zemlji, a navlastito oko Burgusa i Karnobađa kao i po lugovih međju Jambolom i Drinopoljem. Sam lov pako do sada još nije uredjen nikojimi posebnimi zakoni. Korist šume. Iz šume struji noću topliji zrak na poljane, jer se toplina bolje drži u crnici zemlji i ne prelazi odmah u zrak, kad zadje sunce. Na taj način ublažuje se pođnebje. Tako štiti šuma okolno kasno jesensko bilje i plod ođ mraza. Ona ublažuje vrućinu, pošto za žege hladni šumski zrak struji na ravnice. Silno lišće i vlažno tlo izhlapljuje mnogo vođe, pa na taj način razhladjuje se topli zrak. Suma privlači rosu i maglu, te izhlapljuje opet mnogo vođe za stvaranje novih oborina. U krajevih, gdje neima šuma, može biti obilne kiše, ali kad se izliju silne kiše, nastane |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 490 — onda duga suša. Suma često razbija oluje, prolome oblaka i navalu tufie. Ošumljena brda i brežuljci čuvaju okolicu poput zida od oluja, a dobra su zaštita i od hladnih vjetrova. Postupanje sa zečevi. Kao što je poznato, u lovačkih krugovih vlada običaj, da se zečevi iza lova razparaju, te đa meso bude što trajnije moglo ostati nepokvareno. Nu ovo je sasma krivo, jer kad se razpori trbuh i izvadi drob, unilazi uzduh unutra, a s njim i množina mikroorganizama u nutrinu životinje, te se tako — a osobito za vlažna vremena — brzo meso prevuče sluzavom masom, koja nakon nekoliko dana prouzrokuje čudan, neugodan miris. Valja samo zeca objesiti na čistom uzduhu, ne obazirući se na vrieme, niti na što drugo, pak se može nakon četiri do pet nedjelja opaziti, koli je meso točnije i ukusnije. Jedan se strastveni lovac ne može da nahvali takovog postupka sa zečevi. Jeftin barometar. Napuni lonac vlažnim pieskom i zatakni češer od jele unutra. Smiera li, da de biti liepo vrieme, onda se korice otvaraju, a okrede li na kišu, tada se zatvaraju. Akacije su najprikladnije za opustjela pjeskovita zemljišta, na kojih ne uspieva nikakovo drugo drvede. Zemlja mora da bude suha, a podnipošto vlažna. Akacija uspieva na strmih obroncih, dapače na pećinah. Drvo joj je tvrdo, te uporabivo za razne svrhe, lišdem se hrani blago, a na mirisnom cvietu nalaze pčele dovoljno hraniva. Ovo su okolnosti, s kojih preporučamo hrvatskim gospodarom, neka što više sade i razplodjuju akaciju običnu (Robinia Pseuđo Acacia), koja brzo raste. Neplodnost oraha. Više puta čujemo tužbe, da orasi, osobito oni, koji su osamljeni, slabo nose. Tražio se je tomu uzrok, pak se je i našao. Kod nekojih vrsti oraha mužko cviede tekar se onda otvara, kad je žensko ved odcvalo, pa se tako cvietovi nemogu ploditi. Zato treba orahe saditi u vedih skupinab, jer je tada vjerojatno, đa de se na kojemu đrvetu mužko cviede otvoriti prije nego odcvate ženske, pa da de onda kukci prenieti cvjetni prah sa đrveta na drvo. Ljudi, koji su se tim poslom bavili, našli su, da se cvjetovi bolje oplodjuju praškom od cvjetova sa drugih stabala nego li od istoga stabla, ma da ima na njemu i mužkih i ženskih cvietova. Zato je bolje saditi stabla po više ih skupa, a osobito ona stabla, koja imadu i mužki i ženski cviet. Bazag, bazgovina, (Holunder schwarzer, Sambucus nigra), takodjer poznat svakomu dječaku od tuda, što iz njegovih stablika pravi puškalice. Bazag je u Ijekarstvu od ncprocjenive vriednosti, pa nebi smjela biti ni jedna kuda bez toga čaja. Od bazga upotrebljuje se u Ijekarstvu lišde, cviet, bobice, kora i korjen. U proljeće nastaju obično bolesti: kao proljev, razai oaipi na tielu, griza ´.ti., a to sve uslieđ toga, što narav zahtieva, da se tielo očisti od nagomilanih u njem nezdravih raznih čestica. Najbolje i najlaglje čisti se tijelo i krv ako uzmemo 6—8 listova bazgovine, izrežemo ih poput duhana i varimo podpuuih 10 časova. Taj čas pijmo svaki dan na tašte po jednu kavsku čašu, a jedan sat po tom možemo uzeti obični zajutrak. Uporaba toga čaja mnogo povoljnije djeluje na čitavi organizam, nego najskupocjenije raznovrstne pilule, koje se u tu svrhu preporučuju. Ali ne samo u proljede, nego i tečajem čitave godine možemo prema potrebi za čišdenje našega tiela upotriebiti taj čaj. I suho lišde može se upotriebiti, nu u ovom slučaju bolje je friško. Kod Njemaca, a i kod nas je donekle, barem u gradovih običaj, da se u proljede, bazgovo cvieće friga (prži) na masti. Ljudi to rado jedu i kažu da je to zdravo i obrana proti groznici. I Kneip se sa tim mnijenjem podpunoma slaže. Isto tako i cviet bazgov služi za čišćenje tiela, pa s toga nebi smjela biti ni jedna kuća bez toga sušenoga cvieta, koj se u mnogih slučajevih i u zimsko doba uspješno uporabiti može. I za vođenu bolest uspješno se može rabiti čaj iz bazgovoga korijena priredjen. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 4»1|— čaj od šipkovih koSćica. Najprije valja Sipkove koStice oprati, zatim osušiti i tada osušene kao kavu pržiti, ali ne crno, te se onda kao kava skuhaju. DodavSi ovo takovomu uvarku nešta ruma, dobit ćeš piće, koje će se slabo razlikovali od kitajskoga čaja. Kakovo drveće da se uz vodu sadi. Osim vrbe može se uz vodu saditi obiSna joha (alnus glutinosa), glađka joha (alnus incana), jagajed (populus nigra) jasen i sremsa (prunus padus, Traubenkirsche). Ovo se drvede sadi odsječenima mladicama. Samo onuda, gdje se rubenina bieli, ne valja uz vodu saditi joševinu, jerbo od joševa korienja upije voda tvarih, koje su protivne bjelilu. Tisa (Taius baccata). Tisa pripada rodu Taxineaea, te je u svoj Evropi jedini predstavnik svoga roda. Ona je dvodoma. Muški cvietovi nalaze se na jednom đrvetu. a ženski na drugom, te se jedni i drugi pojavljuju još u jeseni u pazuhah četinja. Tisa cvieta u svibnju. Muški cvietovi stoje gusto na dnu prošlogodišnjih Ijetorasti i skupljeni su u mace, koje su usađjene na kratkih petljah. Petlje su na dnu okružene njekolicinom listića t. j . pripercima, a na svom vrhu nose prašnike. Svaki prašnik izgleda kao malo dugme i sjedi takodjer na kratkoj petljiki. Glava prašnika ili malo dugme razdieljeno je na 6 praSnica, koje se razdvajaju iznutra uzduž i iz njih izpada oplođujući prašak (pelud), I ženski cvietovi nalaze se na dnu prošlogodišnjih Ijetorasti, ali je njih uviek manje. Cviet se sastoji iz jednog izpravnog sjemenog pupoljčića na kratkoj peteljki, te je pokriven pripercima. Poslie oplođjenja pretvara se pupoljčić sjemena u bobicu, a priperci primaju oblik plitice t. j . tanjurića. U prvo vrieme plitica je zelena, a poslie postaje crvena i razraste se pod bobicom sve više, dok ju napokon posve nepokrije. Bobica je na kratkoj izpravnoj ili malo pognutoj petljiki. Na vrhu je otvorena, te je okrugljastog oblika, a boje crvene. Dozrieva u prosincu. Zelena je bobica sladka, a po okusu slična je cedrovim oraškom. Njekud se je mislilo, da su tišine bobice otrovne, nu poslie uvidilo se je, da to nije istina. U njekih predjelih Azije n. pr. oko Amura jedu ljudi tišine bobice. Cetinja tise mnogo naliči na smrekove četinje t. j . one su isto tako plosnate, s gornje strane jasno zelene, a s dolnje bjelkaste, kao i smrekove četinje. Kazlika je samo u tom, što je četinja kod smreke na vrhu tupa t. j . krnjava, dočim je tišina četinja zaoštrena. Osim toga nalazi se listno rebro kod smreke na dolnjoj strani, a kod tise na gornjoj. Četinje kod tise skrenute su od grančica na dvije strane, te su grane plosnate. Tisova četinja otrovna je za konje, ali nije za stoku (rogatu marvu), te se upotrebljuju kao liek kod bolesti srca i drugih. Tisa se pomladjuje i razmnožava iz sjemene, izdanak a i položnicami t. j . granami. Iz njezinog panja izbijaju izdanci, koji mogu veliku starost postići. Tišino sjeme sije se na libe. Sjeme niče tekar za 2 ili 3 godine. Mladica se pojavlja sa 6 do 7 kotiledona. Tisa je srednje stablo i raste vrlo sporo. Krošnja joj je nizka i vrlo nepravilno razgranjena, jer se u kutovih njezinih četinja mnogo put pojavljuju nepravilni pupoljci nego Sto to biva kod jele. Tisu treba da uzgajamo u zaklonu drugog drveća. Njoj je neobhođno potrebita zaštita od sunčane pripeke osobito u prvo vrieme. Najbolje uspjeva na vlažnom šumskom tlu, osobito ako se uzgaja u zaštiti bukve. Tu ona napreduje vrlo dobro i s toga ni najmanje neguši bukovu šumu. Tišini godovi vrlo su uzki, te ne ima ni smolnih šupljinica. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 48 <-- 48 --> PDF |
_ 492 — Tisovina je osobito tvrđo zbijena, vitka i težka. Boje je crveno-žućkaate, a bjelkasti je samo suri sloj bjelike, koja je vrlo tanka. Tisovo se drvo sbog osobitih svojih izvrstnih svojstava vrlo cieni u stolarstvu i tokarstvu. Od takovog drva izradjuju se različite sitnije stvaii, naročito držalice za orudje, noževe, viljuške i t. đ. U prastaro vrieme, kad nije bilo oružja za prah, od tisinog đrveta pravili su strielice. Iz takovog drva prave se kod nas čuture i kepčije. Tišina kora je gorka, a iz nje se je njekađ vadio liepak za lovljenje ptica. Tisa raste po svoj zapadnoj Evropi, Na sjeveru pruža se do 61" širine. U Rusiji ima tisovine najviše na Kavkazu u Krimu. U nas raste po gorskih šumah — imenito ima je, ali sad dosta riedko u šumah ogulinske i otočke imovne občine, na Kalniku, u šumah gorskog kotara i t. d. a u Srbiji na Štrpeu, Zlatiboru i u drugih predjelih, ali i ovdje ona na žalost sve više izčezava. Tisa dugo živi. Ima i danas tisovih stabala, koja su stara više hiljada godina. Najstarija tisova stabla vidjeti je u Englezkoj. Šume u Americi. Amerika posjeduje ogromne šume. Sjevero-amerikanske zadružne države imađu šuma u površini od 194 mil. hektara, a Brazilija broji najmanje dvostruko te površine. Šume Gujane, Venezuele, Columbie, Ecuadora i Perua posjei đuju ogromne drvene zalihe, koje su upravo od internacionalnog zamašaja. Chile je svoje šume skoro sasvime poharačila. Kanada ima šuma, kojih se površina cieni na 20 mil. hektara. Gospodarenje u šumah sjeverno-amerikanskih zadružnih država žalostna je slika, te se tekar u posliednje vrieme vlada trsi, da bar donekle na put stane tom haračenju šuma. Šumska površina procienjena je god. 1880. na 194 mil. hekt., od toga ođpada na državu 34 mil. Nečisti prihod te šumske površine procienjen je na 1500 mil. for. Uporaba tog šumskog posjeda pokazuje nam sliedeći sastav. Od šumske površine troši se godimice: 1. Za ogriev . . . , . 2,654.000 hekt. 2. Za trgovinu 2,266.000 „ 3. Za razne šumske proizvode 1.724.000 „ 4. Za promienu Svelera . . 238.000 „ 5. Za nove željeznice . . . 53.000 „ 6. Požarom 4,160.000 „ Ukupno . 11.095.000 hekt. Kako se iz cielog ovog vidi, najveća i najstrašnija pogibelj za šume nastaje kroz požar. Izraba šuma je za sada u Americi najstrašnije haračenje. Državna uprava izdala je nekoje zabrane glede tog haračenja, jer se je ipak uviđilo, da ie kod takovog gospodarenja amerikanske šume za nekoliko desetgodišta upravo nestati. U ostalom pripomaže toj pogibelji i svakgodišnja ogromna poplava i inaki elementarni pojavi, koji Ameriku tako često posjeduju, te koji vrieduost od milijarda unište. Državnoj upravi mora se ovdje predbaciti, da je s odviše slabim marom radila oko pošumljenja tih poharačenih šumskih površina, ali će se i ta nemarnost osvetiti. Akoprem se sada izdavaju propisi i zabrane za izvoz, i ako se davaju nagrade za pošumljenje, to je na mnogih mjestih to već prekasno, pa će trebati nekoliko desetak godina dok se pravim šumskim gospodarenjem popravi ono, Sto se je tako na laku ruku uništilo. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 493 — Strojarski obrt trebao je gođiae 1880. z* dobivanje Icore 116.000 liekt. SuTie, za dobivanje extracta iz vrati Hemlok-jele troši se do 70.000 hekt., a koliku množinu drva trebaju 27.000 parnih pilfi. Još samo nekoliko godina zadovoljavati de preostale Sume, a onda nastaje pitanje, od kuda de se podmiriti rastuća potreba na drvu. Dopisnica uredničtva. Zahvaljujemo se ponajprije onim vrieđnim piscem, koji su nam do sad poslali članke za naš đružtveni časopis. Mi smo do sad sve upotrebili. Na našu žalost moramo kazati, da je od množ domaćih šumara odnosno đružtvenih članova, koji bi mogl i naš đružtveni časopis svojim znanjem i perom kriepko podupirati, preostala mala šačica pregalaca, koji nam pomažu olakotiti trud i muku oko uređjivanja „Šum. lista". Ali to nije dosta. Badava smo prigodice dokazivali, koliko truda i muke moramo uložiti, dok se naštampa svakog mjeseca po tri tiskana tabaka družtvenog časopisa t. j . koliko treba u tu svrhu gradiva za naš list, pa ipak ni živa duša nelaća se pera i artije, da nam pomogne taj teret bar ponješto olakotiti. Pa koliko ima naših članova, koji bi želili, da bude naš đružtveni časopis pravo ogledalo našega stručnoga napredka !! I mi bi to i te kako želili, ali toga ne čemo zaista dočekati, ako budemo mlitav i u našemu radu oko promicanja našega zvanja i opredielenja. Vrlo je udobno čitati ^Sum. list", ali trebalo bi i raditi, da bude naš đružtveni časopis danomice sve to bolji svojim štivom, a to se može jedino postidi samo onda, ako budu naši štovani članovi zaista činom pokazali, da jim je đružtveni časopis mio i drag. Mi šumari moramo činom dokazati, da ne služimo samo radi naše materijalne koristi i udobnosti, nego da nam je prva briga i dužnost promicati dobrobit naše domovine svimi onimi eredstvi, koja su zaista kadra ovo potonje postidi. Imenito žalosti nas, da gg. profesori na gospodarsko-šumarskom zavodu križevačkom odnemaruju naš đružtveni časopis, a ipak su oni u prvom redu dužni, da u dokolici pomažu svojim perom naš časopis. Tu ne ima izpričavanja. Mi se nadamo, da de od sad drugačije biti, pa mislimo, da se u tom ne ćemo u buduće prevariti. U ostalom neka nam proste oni, kojih se to tiče, ako smo bili prestrogi i zagrižljivi, ali tko pozna naš položaj, taj de znati ponajbolje, gdje nas tišti. Uređničtvo. Izpravak na članak: „Nješto o službi šumarskih pristava i vježbenika kod imovnih obćina".´´ Gosp. Rudolfo Erny, šumarski pristav, bio je tako Ijubezan, pa je u svom gornjem članku taknuo i moju osobu izraziv se: „stoga se ne mogu načuditi, ako njeki gospodin, koji ne ima pojma o službovanju kod šumarija, a ktomu nijenistrukovnjak veli, da blagodat očevidnika priznaje svaki šumar, kako se u „Šum. listu" broj 4. od t. g. na strani 150. čitati može i t. d. * Priobdujemo ovaj izpravak doslovce i bez ikakve promjene. Mi nijesmo prijatelji prepiraka izmedju stručnjaka, te želimo, da to bude zadnja. Uređničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 4&4 — Povoda mu tome dade moj skromni članak „Pismo iz Banovine", u kojem sam razvio rieć o dugovniti knjigah, s kojimi sam namislio đa uredim što bolju i pregledniju evidenciju šumskih odšteta. U cielom mom članku nisam nikoga dirnuo, a ponajmanje g. E. 0 samom očevidniku kazao sam: „Nu zatoseočevidnikuneniožezaniekati, da je iztisnuotri bivša zapisnik a, prištedio dragocieno vrieme i šumaru protustavniku". Gosp. E. pišući 0 položaju šumarskih vježbenika i pristava mogao je sasvim bez uštrba na duhovitost svoga članka i na crvenu nit, koja mu u njemn logičke zaključke spaja, izpustiti mene i moj zaključak, napisan na str. 149—151. „Šumarskoga lista", ih ako već nije mogao pregorjeti, da u mene ne zadime, onda se je mogao držati predmeta i istine, a uz to rabiti i pristojniji način pisanja. Gosp. pisac naziva mene ,neki gospodin", kao da nije vidio, da sam se pod člankom čitljivo podpisao, i kao da nebi znao, da sam protustavnik. Tvrdi da neimam niti pojma o službovanju kod šumarija, a k tomu da nisam strukovnjak. Na sve ovo odvraćam gosp. E. da očevidnik, o kojem je razgovor, spada više u moju računarsku struku, nego li u njegovu šumarsku, a da imadem pojma 0 službovanju kod šumarija, dosta mu je, ako navedem, da služim kod imovnih obćina 19 godina. Da nisam šumarski stručar, tomu ja nisam kriv, a svi opet niti nemožemo biti šumari; nu zato ga ipat mogu uvjeriti, da kadgod budem pisao o svojoj računarskoj struci, neću nikada dirati u ostale zrelo misleće ljude, nego ću svagda opisati svaku razpravu samo stvarno, a ne osobno, kako to gosp. pisac čini. Konačno moram još iztaknuti, da gosp. E. niti je pozvan, a niti je u stanju ocienjivati sposobnosti izkusnih ljudi, jer tudju glavu mjeriti i izračunati, koliko li je u njoj slame, a koliko radećih moždjana, držim da nespada u šumarsku struku, a napose u naš cienjeni šumarski organ, u koji se je za sigurno nehotice ova uvreda izmedju kolega uvukla. Ovaj moj izpravak neka bude podjedno prijateljski savjet g. E. te mu jo5 na koncu moram reći: da bi bila dužnost svakog mladog inteligentnog i svestrano naobraženog šumara, da malo više poštuje nas, koji nismo šumarski, nego računarski stručari, a proveli smo skoro polovicu službenog vieka u važnoj grani šumarske uprave ne badava, nego na korist službodavca, pa bi od nas svaki taj mladi šumar mogao mnogo toga saznati i naučiti, što mu nije jasno i razumljivo. U Petrinji, dne 11. listopada 1893. AleksanderUgrenović, protustavnik II. b. i. obćine. Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak O. Albrechta. |