DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 484 sjekao je najljepše, a dakako i najzdravije stabalje, a ostavljao ili preguste hrpe ili plješine i to je uzrok, da su ti t. zv. prestari hrastici doista ostanci pustošarstva, al za to bi morala biti prva i sveta briga šumarska uzdržati ono stabalje, što još napredovati može a još nikada redovito provedeno pr 0 r e d j i V anj e ili iztrebljivanje ili prebiranje, kako taj posao krstiti izvolite, imalo bi kroz sve šume stare sistematično zaredati, ma i unutar etata, a uz to neka bi se i sje6ine nizale, da se i paradnoj šabloni udovolji, pa vremenom ipak normalno stanje postigne! Gospodin pisac hoće za volju kopije škole, koja se za naše okolnosti pod nipošto kopirati neda i da se figuraciji na papiru udovolji, al da to stoji šumovlastnika neizmjerne žrtve — a zar se te želje nekrste naivnimi?! Na posljedku, kako se hraštje izrađjuje i prodaje u nas kao i u Bosni? Rekoste već i sam zdravo i bolestno — samo u nas ima veći broj zdravog, nego u Bosni, al nezdrav hrast može biti sasvim trul i razto6en, pa i za gorivo ili tanin bezvriedan, on može biti za domaće gradjevne i gospodarske svrhe, al medju nezdravim hraštjem ima i najznamenitiji broj, iz kojeg se i najvrstnija gradja ciepana ili rezana doista proizvadja — nu za koliko je odpadak veći, povećavaju se izradbeni troškovi i rezultat robe biva manji, a polag toga se i jeftinije hrast cieni, a tako i prodaje, a ako po hrastu takove robe i manja, dolazi, to je ipak velik broj izsjećenog hraštja u Bosni potisnuo naše trgovce, a znajte još zašto? jer je bosanski hrast brdski, gustih godova i najskupocjenije kvalitete i neima „bedaka", a to se osobito traži. — Vidite dakle, da može i nezdravo hraštje imati toliko i takove kvalitete u robi, da se ovo kupuje i traži, a smješno mi je čuti, da mi niti zdravog hraštja prodati neraožemo i da trgovci šumoposjednikom baš zdravo i za dalnji život najsposobnije hraštje zapoviedaju prodavati — to je zaključak iz a—b— c škole, pa ću na takovu tvrdnju kao šumar i šutiti s uvjerenjem, da toga nitko i onako vjerovati nemože, tko zna, da se za kup naše hrastovine trgovci jagme. Specialniji odgovor u tom predmetu spada u stručni list i tamo ako tko želi mogu matematicnimi računi poslužiti i dokazati, da su moje tvrdnje doista neoborive. Na posljedku držim ovdje sgodno baš iztaknuti, da je stručni pretres naslovljene zadaće vrlo potrebit i po naše šumarstvo od vrlo velike važnosti — al u našem šumarstvu nije Križevac još zato dovoljnih sila uzgojio — mi nuždno trebamo akademiju ili posebni šumarski fakultet, jer kako se iz veleprodaje vrbanjske uvjerismo, gdje se erar malo ne i za 1 milijun forinti prikratio, proiztiče jasno, da niti magjarski kapaciteti vriednost hrastika procienjivati neumiju, te i oni šablone tjeraju, pa što da od njih naučimo? U Kutjevu, 30. ožujka 1893. M. R a d 0 š e V i ć, vi. šumarnik. |