DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 482 — Pitajmo se prije svega, što je zdrav, a što bolestan hrast? U bolestih bi linstva vlada analogija prema životinjstvu, a kada to znamo, znati će i seljak, ima li n. pr. ljudi bolestnih, koji su i za rad sposobni, dakle koristni, pa tako i hraštja, koje uzprkos bolesti koristno napreduje ili ne. Imade. — Stablo je iz vana mehanički mjestimično ozledjeno više ili manje n. pr. nakvacano sjrkirom ili inače naderano, prevršeno ili oklaštreno, a uzprkos tomu može taj bolestnik kvantitativno ili kvalitativno bez uštrba na prihod na predovati, a takva hraštja naše šume najviše imadu, te će ono i 100 godina živjeti — ali mu treba dati uvjeta za to! InSamo opet mladjeg hraštja na istoj stojbini, ali je potisnuto i neimajuć hraniva postaje na račun susjeda suharom, a zar se ovomu neda pomoći? — Konačno ima hraštja sa rakom i raznim nutarnjim bolestima u bezbroju i tim se bolestim ma da individuum kvantitativno i napreduje, kvalitativno medi cinom, a niti operacijom pomoći neda. Šumar je u svom špitalu fizioložki matematičar, njegova je zadaća pro duljiti svakomu hrastu život, ako mu korist donosi, a posjeći ga, ako nazaduju i time možda i susjedstvo u dohodcih prikraćuje, ma i zdrav bio. Za šumara je dakle svako ono stablo bolestnik, koje obće opravdanog bar 3% kamatnjaka nema, a tko tako nemisli, neračuna i nešumari. Obćenito ima u naših starih hrasticih doista malo podpuno zdravih stabala, ali biti će jih ipak preko polovice, koji imadu kvantitativan prirast od Ir, do 3´.´-.%, dočim ovima iznosi prirast u prosjeku ciene svake godine napried 1 %, a kvalitativni prirast iznositi će u popriečnosti OT, % ili ukupno 4 % — i tko bi morao takvo hraštje sjeći na zahtjev spekulanata (naših prijatelja) i dok takvo hraštje i 100 godina uzdržati možemo, nemisli šumarski, a da ga možemo 100 godina uzdržati evo kratkog dokaza: Doba naših hrastika leži izmedju 150—300 godina. Šume na slabom tlu t. j . u planinah imaju 150, a u ravnicah 300 godina, a tko može da poreče, da i šume u planini od 150 godina nebi živjele i 300 godina, da jim se tlo zabranom paše i t. d. poboljša? U ravnici ima hrastova posamce stojećih i od 500, dapače i više godina. Životni viek individuuma u sklopu šume vazda je mnogo kraći, nego osamce stojećeg i ako ste kada vidjeli posamce stojeće hraštje u srednjogorici ili u livadah tik sklopljenih šuma, gdje je doba starog hraštja medju ovirai jednaka, pa je ipak silna razlika u izgledu zdravlja. 1 takovih bi Vam primjera šumar mnogo izkazao, pa i dokazao, da se doba hraštja na istom tlu, ako se uvjeti eksistencije poboljšaju, može i znatno povisiti i to za 50 i 100% i s toga bosanski šumari, progaljuiuć šumu iztriebljivanjem bolestnih i potištenih stabala, povisuju znamenito i prirast i dobu sastojina. Tko ovoj tvrdnji o povišenju dobe hraštja nevjeruje, neka si predstavi životne uvjete ljudstva ili marve. Šumarom je zadaća uslied trgovačkih obstojnosti doista trajno podržavati uživanje šuma, i tko je najranije počeo stare hrastike u nas sjeći, gospodario |