DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 481 — n) Vrst Liparthrum Wolloston. Zezak ticala 4-člaD, kijačica kolutasta. Oči spreda sa cielim rubom. Prvi stopalni dio vrlo kratak, treći najdulji. 1. L. mori Aube. Odug, ovalan, crn, slabo svjetao, mjestimice raznolično dlakav, sa smedje žutimi ticali i nogami. Nadvratnjak mnogo širji nego dug. Pokrilje valjkasto, mnogo užje nego nadvratnjak, prugasto. Duljina: 1 mm. Nadjen je na Monos alba, ioače slabo poznat. 2. L. genistae Aube. Odug jajolik, smedje-crn sa žutkastimi ticali i stopali. Duljina: 0.7 mm. Nadjen od Aube-a na Genista horrida, malo poznat. 3. L. corsicum Eichh. Valjkast, crn, bielo dlakav. Duljina 1-3 mm. Dolazi na Pinus maritiraa, na otoku Corsici. (Svršit de se.) Šumske prodaje"^. Pod ovim naslovom izišao je u 68. broju „Nar. Nov." članak, na koji sam slobodan privezati nekoliko primjetaba. Gosp. pisac veli, da je čudnovato, da samo bosanska vlada nezdravo hraštje prodati može, a da druge uprave, pa i hrvatska često ne mogu nac´i kupca za zdravo hraštje, da je čudnovato, što jo tršćanska firma Parente & Morpurgo promet hrastove robe štetno potiskivati mogla, a da se nije do sada javljalo kupaca, koji bi zdravo i nezdravo hraštje kupiti tražili. Pisac odtud zaključuje, da gospodarstvene osnove nebi za to imale svrhe, kojim bi zadaća bila, da se osvrću na bolestno hraštje. Nadalje iztiče, da ne ima šumara, koji bi mogao proreci, da su prestari i zdravi hrastovi i da još 100 godina živjeti mogu, a kroz toliko razdobje da bi postradalo mnogo zdravih hrastova kroz elementarne nepogode, od ljudske objesti ili zlobe, a po njegovu je mnienju glavno, da se sieče zdravo i nezdravo po gospodarstvenoj osnovi, samo neka se sječine odmah pomladjuju. * Ovaj članak bio je tiskan u „Nar. Novina" br. 77. od ove godine, te ga i mi priobdujemo, da o tom naši stručnjaci svoj sud izreknu. Urednidtvo. * |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 38 <-- 38 --> PDF |
- 482 — Pitajmo se prije svega, što je zdrav, a što bolestan hrast? U bolestih bi linstva vlada analogija prema životinjstvu, a kada to znamo, znati će i seljak, ima li n. pr. ljudi bolestnih, koji su i za rad sposobni, dakle koristni, pa tako i hraštja, koje uzprkos bolesti koristno napreduje ili ne. Imade. — Stablo je iz vana mehanički mjestimično ozledjeno više ili manje n. pr. nakvacano sjrkirom ili inače naderano, prevršeno ili oklaštreno, a uzprkos tomu može taj bolestnik kvantitativno ili kvalitativno bez uštrba na prihod na predovati, a takva hraštja naše šume najviše imadu, te će ono i 100 godina živjeti — ali mu treba dati uvjeta za to! InSamo opet mladjeg hraštja na istoj stojbini, ali je potisnuto i neimajuć hraniva postaje na račun susjeda suharom, a zar se ovomu neda pomoći? — Konačno ima hraštja sa rakom i raznim nutarnjim bolestima u bezbroju i tim se bolestim ma da individuum kvantitativno i napreduje, kvalitativno medi cinom, a niti operacijom pomoći neda. Šumar je u svom špitalu fizioložki matematičar, njegova je zadaća pro duljiti svakomu hrastu život, ako mu korist donosi, a posjeći ga, ako nazaduju i time možda i susjedstvo u dohodcih prikraćuje, ma i zdrav bio. Za šumara je dakle svako ono stablo bolestnik, koje obće opravdanog bar 3% kamatnjaka nema, a tko tako nemisli, neračuna i nešumari. Obćenito ima u naših starih hrasticih doista malo podpuno zdravih stabala, ali biti će jih ipak preko polovice, koji imadu kvantitativan prirast od Ir, do 3´.´-.%, dočim ovima iznosi prirast u prosjeku ciene svake godine napried 1 %, a kvalitativni prirast iznositi će u popriečnosti OT, % ili ukupno 4 % — i tko bi morao takvo hraštje sjeći na zahtjev spekulanata (naših prijatelja) i dok takvo hraštje i 100 godina uzdržati možemo, nemisli šumarski, a da ga možemo 100 godina uzdržati evo kratkog dokaza: Doba naših hrastika leži izmedju 150—300 godina. Šume na slabom tlu t. j . u planinah imaju 150, a u ravnicah 300 godina, a tko može da poreče, da i šume u planini od 150 godina nebi živjele i 300 godina, da jim se tlo zabranom paše i t. d. poboljša? U ravnici ima hrastova posamce stojećih i od 500, dapače i više godina. Životni viek individuuma u sklopu šume vazda je mnogo kraći, nego osamce stojećeg i ako ste kada vidjeli posamce stojeće hraštje u srednjogorici ili u livadah tik sklopljenih šuma, gdje je doba starog hraštja medju ovirai jednaka, pa je ipak silna razlika u izgledu zdravlja. 1 takovih bi Vam primjera šumar mnogo izkazao, pa i dokazao, da se doba hraštja na istom tlu, ako se uvjeti eksistencije poboljšaju, može i znatno povisiti i to za 50 i 100% i s toga bosanski šumari, progaljuiuć šumu iztriebljivanjem bolestnih i potištenih stabala, povisuju znamenito i prirast i dobu sastojina. Tko ovoj tvrdnji o povišenju dobe hraštja nevjeruje, neka si predstavi životne uvjete ljudstva ili marve. Šumarom je zadaća uslied trgovačkih obstojnosti doista trajno podržavati uživanje šuma, i tko je najranije počeo stare hrastike u nas sjeći, gospodario |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 39 <-- 39 --> PDF |
— 483 — je dobro, jer će iza stanke, koja po neumnom gospodarstvu u nas predstoji, do čekati jagmu za svoje novo doraslo hraštje, al tko umije i može obstojeće okol nosti uvažiti, te što dalje zdravije staro hraštje uzdržati (koje preko 3% do nosi i napried) još će bolje gospodariti. Grozno pako pustoš ari svaki šumoposjednik, koji usvaja mnienje gosp. pisca, jer nema niti prostog drvodjelca, koji bi po svom zrelom razumu inače su dio. Evo Vam opet dokaza. Zdrav ali potišten hrast prieči u proizvodnji vladajuće susjedno stablo i čim ovaj posječete, preuzeti će susjed njegov qaaatitativni prirast (djelomice manje, a kadkada i sve), a kvalitativnom prirastu znatno će poskočiti, pa neima šumara, koji sječu takovog ma i starog hrasta iz financijalnog gledišta odobrio nebi, a zar ovih po naših šumah i danas preko 20—30´´/o neima? Predstavljam Vam cifre iz ob(5e poznate šume Vrbanjske: Zib-DesićevoSočna. — U tih šumah pronadjoh 30"/,, stabala potištenih i zdravih, a u svem broju od 62.857 hrastova bijaše 6% suhara i za život sasvim nesposobnih, koji već od 30 godina u dohodku padaju, pa što mislite, kolika je vriednost u popriečnosti za život sposobnih, a kolika ona nesposobnih? U Zibu vriede 20.453 stabla živuća 2,045.750 for. ili 1 = 10002 for.; u Zibu vriedi 1.452 stabla neživuća 42.609 for. ili 1 =29*34 for.; a Sočni vriedi 15.068 stabla živuća 1,212.127 for. ili 1 .= 80 44 for.; u Sočni 1.269 stabla neživuća 30.528 for. ili 1 = 24.05 for.; u Desićevu vriedi 23.902 stabla živuća 1,493 315 for. ili 1=62-48 for., u Desićevu vriedi 713 stabla neživuća 13.215 for. ili 1 = 18-54 for. Vidite li, da se je kod neživućeg stabalja na ´^/s vriednote bez kamata i kamata sjajno izgubilo, jer se to stabalje davno unovčiti moglo? Ali u broju živućih ima još i inače bolestnih oko H^/o stabalja, koje neide napried, već zamašno natrag i nenosi 3°/o kamate. Deder mi pako odgovorite, kad bi se te vrbanjske šume redovito proredile i progalile, recimo po Homburgovom načelu ili po računu Presslera, koliko bi tada koristi u šumarstvu izkazali bili? Reći ću Vam bez računa, neizmjerne svote, jer bi tako veće kamate uživali iz novčarskog zavoda za stabalje, koje nazaduje, a ostatak najzdravije polovice hraštja napredovao bi kvantitativno i kvalitativno osobitim poskokom i mi nebismo šablone radi tržište pretrpavati imali zato, da iza sadašnjih neumnih gospodarskih osnova i 50 godina na hrastovoj gradji kuburimo. Što sam ja u izvješću trg.-obrt. komore reko, neporičem i tvrdim i danas, da je doista naše šumarstvo radi šablone prorajtalo više miliona forinti koli u državnoj, imov. obćinskoj, obćinskoj i privatnoj šumi, a kog se to tiče, neka me slobodno pred cielim šumarskim svietom, koji računati znade, na odgovornost pozove, ja ću to dokazati. Neka mi se pak odgovori na pitanje, tko je od naših djedova umno kada naše stare hrastike proređjivao ili prebirao! Jest, s/atko; harao i harao, to jest |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 484 sjekao je najljepše, a dakako i najzdravije stabalje, a ostavljao ili preguste hrpe ili plješine i to je uzrok, da su ti t. zv. prestari hrastici doista ostanci pustošarstva, al za to bi morala biti prva i sveta briga šumarska uzdržati ono stabalje, što još napredovati može a još nikada redovito provedeno pr 0 r e d j i V anj e ili iztrebljivanje ili prebiranje, kako taj posao krstiti izvolite, imalo bi kroz sve šume stare sistematično zaredati, ma i unutar etata, a uz to neka bi se i sje6ine nizale, da se i paradnoj šabloni udovolji, pa vremenom ipak normalno stanje postigne! Gospodin pisac hoće za volju kopije škole, koja se za naše okolnosti pod nipošto kopirati neda i da se figuraciji na papiru udovolji, al da to stoji šumovlastnika neizmjerne žrtve — a zar se te želje nekrste naivnimi?! Na posljedku, kako se hraštje izrađjuje i prodaje u nas kao i u Bosni? Rekoste već i sam zdravo i bolestno — samo u nas ima veći broj zdravog, nego u Bosni, al nezdrav hrast može biti sasvim trul i razto6en, pa i za gorivo ili tanin bezvriedan, on može biti za domaće gradjevne i gospodarske svrhe, al medju nezdravim hraštjem ima i najznamenitiji broj, iz kojeg se i najvrstnija gradja ciepana ili rezana doista proizvadja — nu za koliko je odpadak veći, povećavaju se izradbeni troškovi i rezultat robe biva manji, a polag toga se i jeftinije hrast cieni, a tako i prodaje, a ako po hrastu takove robe i manja, dolazi, to je ipak velik broj izsjećenog hraštja u Bosni potisnuo naše trgovce, a znajte još zašto? jer je bosanski hrast brdski, gustih godova i najskupocjenije kvalitete i neima „bedaka", a to se osobito traži. — Vidite dakle, da može i nezdravo hraštje imati toliko i takove kvalitete u robi, da se ovo kupuje i traži, a smješno mi je čuti, da mi niti zdravog hraštja prodati neraožemo i da trgovci šumoposjednikom baš zdravo i za dalnji život najsposobnije hraštje zapoviedaju prodavati — to je zaključak iz a—b— c škole, pa ću na takovu tvrdnju kao šumar i šutiti s uvjerenjem, da toga nitko i onako vjerovati nemože, tko zna, da se za kup naše hrastovine trgovci jagme. Specialniji odgovor u tom predmetu spada u stručni list i tamo ako tko želi mogu matematicnimi računi poslužiti i dokazati, da su moje tvrdnje doista neoborive. Na posljedku držim ovdje sgodno baš iztaknuti, da je stručni pretres naslovljene zadaće vrlo potrebit i po naše šumarstvo od vrlo velike važnosti — al u našem šumarstvu nije Križevac još zato dovoljnih sila uzgojio — mi nuždno trebamo akademiju ili posebni šumarski fakultet, jer kako se iz veleprodaje vrbanjske uvjerismo, gdje se erar malo ne i za 1 milijun forinti prikratio, proiztiče jasno, da niti magjarski kapaciteti vriednost hrastika procienjivati neumiju, te i oni šablone tjeraju, pa što da od njih naučimo? U Kutjevu, 30. ožujka 1893. M. R a d 0 š e V i ć, vi. šumarnik. |