DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 22 <-- 22 --> PDF |
— 466 — 3. izkaz o površini pašnjakah, koja je razvrštena obzirom na postojeće političke obćine, 4. izkaz o površini pašnjakah, koja je razvrštena obzirom na postojeće političke obćine i obzirom na ustanovljenu razdiobu pašnjakah , koja ima biti podlogom za obračun svake godine unišle travarine, 5. izkaz o vrsti i broju blaga, koje se na pojedine pašnjake, paše odnosno popaše radi, dognati smije, 6. ključ za razdiobu svake godine unišle travarine izmedju kr. državnog šumskog erara i političkih obćinah, obzirom na ustanovljenu razvrstbu pašnjakah u skupinu I. (A. I. do A. XXI. i B. I. i B. II.) i u skupinu II. (B. III. do B. XV.). U Zagrebu, dne 20. ožujka 1891. Dragutin grof Khuen-Hedervary v. r. 0 uvjetih života šumskih zareznii Po predavanju sveučilištnog prof. dr. Holodkovskog u Petrogradu. I. U šumskom gospodarstvu težilo se je njekada, da se uzgoje čiste šume t. j . odgojivao se je mladik iz jedne vrsti šumskog drveća. Mishlo se je, da na stanovitom tlu najbolje može uspievati i stanovita vrst šum. drveća i da smjesa utiče vrlo štetonosno na razvitak glavne vrsti, koja prevladjuje u pomladku ili u šumi. Na mnogih mjestih u Njemačkoj davali su četinjačam uviek njeku prednost pred listnjačami. Pače i medju četinjačarai izabirili su pojedine vrsti, tako primjerice medju svimi vrsti četinjača najviše su razmnožavali jela ne samo radi lake proizrodnje, nego i radi samih finaneijalnih obzira, Šumari su se trudili, da prirodne t. j . mješovite šume pretvore postupice u čiste šume, te ako je moguće, da pretvore ponajpače u čiste četinjače. Na svih pješčarah, na kojih, kako je poznato, najbolje uspieva bor, uzgajao se je čist podmladak. Ali vremenom i ovaj naum o prevagi čistih šuma nad mješovitimi gubio je malo po malo svoju važnost iz mnogih gospodarstvenih razloga, a ponajpače radi kvara, kojega čine šumski zareznici u čistih šumah. Spomenuli smo u članku „Značaj zareznika u šumarstvu", da četinjače mnogo više stradaju od zareznika, nego listnjače. I ako se ciela šuma ili šumski podmladak sastoje posve iz jedne koje mu drago vrsti četinjača, recimo iz jele, bora ili smreke, lako je pojmiti, zašto se tu i zareznici razmnožavaju veoma silno, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
— 467 — Ako se slučajno u takovoj čistoj šumi pojave škodljivi zareznici, pa bilo i u manjoj količini, te snesu jaja, onda će njihovo potomstvo u svojoj okolici sigurno naći obilate hrane. Nova generacija zareznika razviti će se i razmnožiti vrlo brzo. Ali ako se u mješovitoj šumi pojave ličinke ili gusjenice kakvog mu drago škodljivog zareznika, a recimo, da i sa jedne vrsti šum. drveća unište sve lišće, onda vrlo često prelaze na drugu vrst drveća, koja jim nije poćudna za hranu, te se moraju seliti za hranom dalje. Kod prelaza sa jednog stabla na drugo ili od jednog mjesta na drugo, pogibaju mnoge gusjenice od ptica ili od drugih zareznika ili parazita, odnosno one uginu bez hrane. U čistih šumah pako nalaze zareznici hranu mnogo laglje i brže. Osim toga valja obzir uzeti i na to, da najškodljiviji zareznici pripadaju običnim, skoro posvud razprostranjenim vrstima i da se oni razmnožavaju vrlo brzo. Uzmimo primjerice razmnožavanje leptira gubara i većeg jelovog koroždera (Tanicus typographus). Gubar snese po 150 jaja. Veliki jelov korožder snese po 90 jaja i ima po tri generacija. Ako sad uzmemo, da se iz svih 90 jaja izlegu samo ´/´ zdravih ženka, onda će u drugoj generaciji biti snešeno -^9 0 = 30.90 = 2700 jaja, a u trećoj " ^ 90 = 900.90 = 81000 jaja. Dojdućega proljeća u prvoj generaciji (u travnju-svibnju) snesu 2700 ženka (svaka po 90) svega 2,430.000 jaja. Kod ovako silnog razmnožavanja kod sigurne hrane netreba se ni najmanje čuditi onom silnom i brzom razprostranjivanju tipografa u jelicih. Da pako baš čiste šume ponajviše podpomažu razmnožavanje zareznika, pokazuje nam izmedju ostalog i to, što i u prirodnih negajenih šumah, ako se slučajno sastoje samo iz jedne vrsti šum. drveća, zareznici tako silno pustoše, kao što i u šumah gajenih. I tako djelomice i sama priroda, a djelomice i gajenjem nedoglednih čistih šum^ podpomažu razmnožavanju zareznika. Ako k tomu pridodamo još i to, da takve čiste šume imaju sve uvjete za uspješan razvitak zareznika, onda bi se zaista morali čuditi, kako su opustošenja tako riedka, kao što su po gdjekad tako ogromna. Za naše pak šume, ma da su one prirodne i većinom mješovite, možemo reći, da imaju sve uvjete za razvitak i razmnožavanje škodljivih šum. zareznika. Način gospodarenja stvara u šumi takove uvjete i podjedno iztrebljuje šume. Našim šumam danas su najveći neprijatelji: sjekira i pila. Po brdih i po ravnicah razležu se svaki dan bezkonaćni odjeci od pada oborenih debala. Da li će biti tako sve donle, dok šume traju? 0 tom pitanju treba da svi vodimo brigu pojednako. Pitanje je, zašto se škodljivi zareznici nepojave svake godine u velikoj količini, nego samo periodično t. j . od vremena na vrierae? Ako škodljivi šum. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 4G8 — zareznici spadaju u obće medju običnu vrst, koja se silno razmnožava, onda se pita, odkud dolazi to, da se oni u stanovitoj godini u silnoj množini pojave? Prva misao, koja nam se na ovo pitanje namiće, jest ta, što se neobična pojava škodljivih zareznika protumačiti može tim, da leptiri iz bliže ili dalje okolice, u kojoj su, naletavaju sve dalje, kao što se to vidi po ogromnom preletu leptira od gubara i t. d., koji je prelet uzrokom neobičnog i silnog opustošenja mnogih voćnjaka i šuma. Dapače drži se, da je bilo slučajeva, kad su i korožderi hrpimice preletavali iz jednog mjesta na drugo, prem oni u obće ne imaju bog zna kakve snage za letenje, a njeki medju njima nikako niti ne lete. U takovih slučajevih ne može se šteta izbjeći, te se valja truditi, da se većoj šteti samo predusretne, koliko je samo moguće i ništa više. U š^umi, u kojoj ima trulih i osušenih ili u obće ranjavih stabala, počimaju se radjati i takovi zareznici, koji zaista nisu u stanju naškoditi zdravom drveću, ali napadaju slabije i kržljavije drveće. Pogledom na veličinu štete ovakovog napadaja zareznika zaista je strahovit. Čitave šume od listnjaća usred lieta stoje gole bez lista kao mrtve u jeseni, a četinjače, kad izgube svoje četinje, vrlo se često i osuše. I takovu štetu, ako se smijemo poslužiti patoložkim izrazom, možemo nazvati oštrom štetom. Oštra bolest zove se u patologiji ona bolest, koja se iz nenadanog uzroka razvija vrlo žustro i na brzo uzme ozbiljni i opasni karakter. Zaista takove bolesti uzdrmaju cieli organizam i mogu biti vrlo opasne — imenito za slab i osjetljiv organizam, ali kad jih on sretno pretrpi, oporavlja se vrlo brzo i postane podpuno zdrav. To isto biva primjerice i onda, kad gusjenica Ocneria dispar posve obrsti listnjaču. Ovakova šuma ma koliko mu drago postradala. ipak se tečajem istog lieta zaodjene novim i svježim listom, te se tako opet oporavi. Za četinjače pako slične su ozlede mnogo opasnije. Ali ako je primjerice borik napadnut od gusjenica leptira Ocneria monache, onda tvrde njeki, da nije potrebito preduzimati nikakova sredstva proti tomu, jer su sva sredstva preskupa, medjutim i ta gusjenica nije boriku vooma opasna. Posve je drugačije za jelovu šumu, jer je ona vrlo osjetliva poslie gubitka većeg diela svojih četinja, pa se uviek i posuši. U jeliku potrebito je dakle preduzeti sva moguća sredstva. U svakom slučaju iznenadno pojavljenje u velikoj količini zareznika redje biva, a isto tako i njihov prelet sa strane. Često se njihovo množenje niti neopaža postupice na samom mjestu u šumi. O/o umnoženje biva skoro bezprekidno, naročito u čistih šumah, pošto one imaju i više uvjeta za život i razvitak zareznika. Glavni uzrok, s kojega se zareznici postupice i lagano razmnožavaju u šumah jest taj, što i u samoj prirodi ima bezbroj faktora, koji ograničuju njikovo naglo razmnožavanje. Ali kad i nebi bilo toga, onda bi se jednoč već pojavljeni zareznici u množini razmnožili tako brzo, da bi mogli za kratko vrieme podpuno uništiti šume. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 469 — Njekoji prirodni faktori, koji prieče umnožavanje zareznika u šumi, spomenuti su već prije. Medju ovakovimi na prvo mjesto dolazi toplota, te u obće meteorologički uvjeti. Toplo i suho lieto podpomaže razmnožavanje zareznika, a hladno i mokro lieto naprotiv prieči umnožavanje istih. Osobito ubitačno djeluje na zareznike brza promjena toplote t. j . promjena toplog i hladnog vremena n. pr. s jeseni i s proljeva. Od takovih promjena poginu mnoge gusjenice, imenito nepokrivene dlakarai (Trahea piniperda). Osim prirodnih uzroka spomenuti ćemo i bolesti zareznika, koje se pojavljuju kao zaraza medju njima razvitkom gljivica na njihovom tielu. Zatim spomenuti valja ptice, te njeke utamanjivaće rareznika i napokon njeke parazite iz roda ihneimonida i tahina. Gljivice, proizvodeći česte zaraze raznih bolesti na zareznicih, znatno umanjiiju njihovu množinu i suzbijaju naglo razmnožavanje. Koliko su one štetne po razmnožavanje zareznika, razabire se iz njeke glavne bolesti njihove — naime muskardine, koja se pojavlja na svilcih (Bombix mori). Na gusjenici, koja je poginula od gljivice Botrytis Bassiana (iz hrpe Pyrenomycetes), izrašćuju razgranjeni i bezbrojni konci, koji imaju na vrbovih okrugljaste snopiće. Kad ovakove spore ma kojim načinom napadnu zdravu gusjenicu, počrau se razvijati na njoj u tanki končić, koji probija kroz kožu i pod njome razraste i razgranjuje se i dalje po svom tielu gusjenice. Na krajevih ovakovih končića razvijaju se sada cilindričke spore, te se odiele od končića i onda slobodno plivaju po krvi gusjenice. U krvi gusjenice razvijaju spore drugo pokolenje cilindričkih spora. Iz cilindričkih spora razvija se končasta gljiva, od koje gusjenica postaje mekana, te onda ugine. Ovu bolest razpoznati ćemo izvana po ugasitih žutih pjegah na koži gusjenice. Pjege se pojavljuju osmog ili devetog dana poslie zaraze. Tada gusjenica obično ništa ne jede, ona se nekreče i napokon ugine za dva tjedna od dana zaraze. Mrtva gusjenica ma da je mekana postala, vrlo brzo opet postane tvrda uslied daljeg razvitka gljive u njoj. Cielo njezino tielo izpunjuje se gljivicom. Ako se takova gusjenica na vlažnom mjestu nalazi, onda kroz nju proraste gljivica dalje, noseć na sebi okruglaste spore, od kojih smo počeli opisivati bolest. Muskardina ne napada samo svilce, ona ubija i razne druge gusjenice, medju koje brojimo i gusjenicu borovog svilca (gastropacha pini)^ koja je vrlo opasna četinjačam. Ova se je bolest pojavila u Franceskoj na svilcu u prvoj polovici ovoga stoljeća. Sad pak gotovo ni nenapada svilce, nego ju je zamjenila druga bolest zvana „pebrin." Veoma jo opasna po zareznike i gljivica iz hrpe Eutomophthorea-e. Ako spore ovakove gljivice dodju na kožu gusjenice, onda i one brzo urašćuju i razgranjuju se po cielom tielu. Za vrieme bolovanja gusjenica izgleda zdrava, |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
_ 470 — samo je troma i nekreće se. Ako gusjenica ugine, onda gljivica proraste kroz njezinu kožu, tvori spore i pokrije pljesan. Kad kad bude, da gljiva i neproraste iz gusjenice, nego u njenom mrtvom trupu tvori takozvane dugovječne spore. Iz ove hrpe Entomophthorea-e osobito je važna gljiva Entomophthora aulice, pošto ona izmedju ostalih zarazuje i gusjenicu Trahea piniperda. Gljive unašaju medju zareznike čitavu epideniju, a ovo po lakoći zaraze i hitrini razprostiranja veoma silno suzbija njihovo razmnožavanje. Brzo razmnožavanje zareznika prieče i njeke životinje. Medju njimi ponajvažniji su stanoviti sisavci, ptice i zglavkari. I amfibije, zmije i gušteri takodjer utamanjuju njeke zareznike, samo mnogo manje. Medju sisavce u prvom redu dolazi krtica (Talpa Europea) i mrmak (sorex vulgaris). Obje ove koristne životinjice rijući zemlju uhode i utamanjuju mnoge ličinke škodljivih zareznika. I leteći misi vrlo su važni utamanitelji noćnih leptira n. pr. svilca i t. d. Ovamo brojimo kao najvažnijeg Xesperugo noctula, jer živi u šumi. Od ostalih sisavaca spomenuti ćemo i krmke (svinje) pritome, a isto tako i divlje svinje, jer utamanjuju mnoge zareznike i njihove ličinke kod rovanja tla. Ptice su još važniji utamanitelji škodljivih zareznika. Medju njima je najkoristnija u tom pogledu kukavica (Cuculus canorus), jer se ona hrani izključivo zareznicima, a osim toga vrlo je požđrljiva, pa jede i najdlakavije gusjenice, od kojih se odklanjaju sve druge ptice. Veliku korist pridonašaju i djeteli, a imenito mali đjetlić (Picus minor), jer se hrani sa sitnimi zareznici, koji su najopasniji po šumu, kao n. p. ličinke od koroždera, vadeć jih vješto izpod kore stabala. Vuga (Criolus galbula) takođjer jede gusjenice kao i kukavica. Sjenice (Piridae) skačuć cieli dan i godinu po drveću, brižljivo pretražuju sve pukotine na drveću i utamanjuju silnu množinu jaja zareznika u raznom stadiju njihovog života. Napokon medju iztrebljače zareznika spadaju brljci (škvorci, Sturnus), carići (Regulus), pliske (Motacila), drozdovi (Turdus) i mnoge druge ptice. Medju zglavkare, ako ovamo neubrojimo i dvonoge i mnogonoge (Chilopada), iz kojih su njeki vrlo koristni u šumarstvu (Lithobius), valja spomenuti još i pauke (Arachnoide), te njeke od proždrljivih zareznika. Pauci love i tamane različite škodljive zareznike, imenito biljne vaši krilate generacije (Aphis, Chermes). Od proždrljivih zareznika koristne su mnoge ličinke. Tako primjerice roda zujalica (Calosoma, sjcophanta, inquisitor i t. đ.), jer jedu mnoge škodljive gusjenice. Takođjer i sićušne ličinke roda Staphjlinidac (Homalota, Homalium, Plaeusa i t. d.) živeći pod korom drveća iztrebljuju koroždere. Ličinka liepog šarenog Clerusa formicariusa, koja živi takođjer pod korom, utamanjuje mnoge škodljive zareznike. Lićinke mare (Coccinellidae) iztrebljuje biljne vaši i t. d. Zareznici iz drugih razreda od manje su važnosti u ovom pogledu. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 471 - Od pravokrilaca važan je vodeni konjić (Libellulidae), jer on hvata u letenju razne zareznike. I mrmak (Grylotalpa vulgaris) rijući tlo, nalazi u njemu mnogo zareznika i njihovih ličinka, od kojih neke jede, ali on u obće nedoprinaša bog zna kakove koristi, pošto rovanjem oštećuje korienje pitomih bilj&ka, te se toga radi broji medju škodljive zareznike. Od mrežokrilaea Rhaphidia iztrebljuje koroždere, jer joj ličinka pod korom živi, dočim Chrjsopa uništuje vaši. Medju tankokrilcima uništuju mravi i njeke osice ličinke i odrasle zareznike. Medju đvokrilcima poznata je ličinka Sjrphus kao utamanitelj vaši. Njeke proždrljive muhe roda Asilidae jedu skoro sve moguće zareznike. Ima i stjenica, koje napadaju na zareznike i sisaju im krv, kao n. pr. Nagrastor, Reduvius. Nu od svih proždrljivih iztrebitelja zareznika po gotovo su najzaamenitiji poraziti, — imenito ihneimoni i tahini. Ihneimoni su tankokrilci i diele se u u 5 rodova (Ichneumonidae, Braconidae, Prototrypidae i Chalcidae), u kojih ima preko 7000 vrsti. Sva ova ogromna količina okretnih napadača parazitira na drugih zareznikah, — naime na zglavkarih. Ihneimoni obično snesu svoja jaja u ličinke ili u čahure raznih vrsti zareznika ili jih priljepljuju na njihovu kožu ili napokon (ako se ličinke nalaze na listu ili bobici), snesu svoja jaja u njihovoj blizini. Njeki sićušni ihneimoni ulažu svoja jaja drugih zareznika i tim jih ubijaiu još u začetku. Riedko se dogodi, da ihneimoni parazitiraju samo na odraslih zareznieih. Sbog svoje mnogobrojnosti i okretnosti, ihneimoni su vrlo koristni iztrebitelji škodljivih zareznika. Tvrdnja Ratzeburga kao da oni napadaju samo na bolestne, zaražene zareznike, ne ima absolutno nikakova opravdanja. Baš protivno, sva novija iztraživanja dokazuju, da ihneimoni napadaju na podpuno zdrave gusjenice. Isto su tako važne i parazitne mušice roda Tachinaria. One snesu svoja jaja u tielo ili jih priljepljuju na kožu zareznika ponajviše na ličinke, gusjenice i leptire. I o njima Ratzeburg govori, da napadaju samo bolestne zareznike, što nije ničim dokazano. Svi do sad navedeni uzroci, medju koje zaslužuju osobitu pažnju parazitne gljivice, paraziti ihneimoni i tahiti, veoma suzbijaju naglo zazmožavanje škodljivih zareznilia u šumi i izvan nje. Sad je jasno, zašto je nemoguće da se škodljivi zareznici naglo razmnožavaju i iznenadno pojave u šumi. Kao što vidimo, tu njihovo razmnožavanje ide sporo bez obzira na povoljne uslove, jer ogromna množina njih propadne od raznih škodljivih upliva i bolesti mnogo prije, nego što dostigne svoj podpuni razvitak. Pače, ako se slučajno dogodi, da se zareznici iznenada i naglo razmnože u šumi, broj se njihov za kratko vrieme počme malo po malo umanjivati; parazitne gljivice i sićušni parazitni zareznici nalaze u njima obilne hrane za svoj uspješan razvitak i razmnožavanje. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 472 — Opaženo je već odavna, da veoma silno umnožavanje škodljivih zareznika može trajati samo njeko kratko vrierae. Obično baš u toj dobi pojavljaju se zaraze parazitnih gljivica, paraziti zareznika i drugi njihovi neprijatelji. S toga odmah poslie ogromne količine škodljivih zareznika vrlo brzo na staje i njihovo padanje, a cesto posve izčeznu i mogu u dotičnom mjestu biti riedkost na duže vrieme. Tako primjerice za gubara zna se, da on dostiže vrhunac svoga razmnožavanja tečajem tri godine, za koje vrieme strašno opustoši šume. Ali već druge, a osobito treće godine od njegove pojave mnoge gusjenice počimaju bolovati i mnoge uginu od raznih parazita, te ih idućeg ljeta ostaje mnogo manje. Spomenuli smo, da iznenadna i brza pojava škodljivih zareznika cesto nastaje radi naleta ili preleta leptira sa strane, a sad ćemo razložiti, kako se postupice obavlja ogromna pojava zareznika na samom mjestu u šumi. II. Mnogi šumski zareznici, koji postojano žive u njekoj šumi, a nepojavljuju se u velikoj količini radi raznih ograničavajućih razloga, napomenutih jur prije mogu se kod povoljnih uvjeta razmnožiti u ogromnoj količini i šumu strahovito opustošiti Ovamo brojimo u prvom redu koroždere U vrlo mnogih slučajevih korožderi su posve nesposobni, da zdravom drveću nanesu opasne štete. Kad korožder započme nagrizati zdrava drveća, zaliva ga mezgra ili smola iz drveta obilno i on u njoj napokon i umre. S toga korožderi traže oštećena drveća ili nasječena, izvaljena olujom i t. d. u obće. takovo drveće, koje ima malo soka, pa i takovo, u kojemu mezgra slabo kola ili nekola posve. Takovog kunjavog, kržljavog i slabog drveća ima uviek u svakoj šumi, pa ako se neuklone u pravo vrieme, onda se korožderi razmnožavaju mnogo brže, jer nalaze za se vrlo udobnu hranu. Kunjavost i slabost drveća mogu izazvati razni zareznici roda Curculionidae, biljne vaši (Chermes. Lachus i t. d,), razhčite gusjenice (Fidonia piniaria, Macaria liturata, Dasvchira pudibunda, Pjgacra bucephala), lažne gusje-. niče t. j . ličinke (Lopirus Lyda) i t. d. u obće različiti zareznici, koji većinom spadaju u kategoriju malo ili vrlo malo škodljivih zareznika. Ovi zareznici napose odmah umanje povrede, koje nepovlače za sobom opasnu bolest drveća, nu ako se takova šteta produži njekoliko godina uzastopce, onda počme drvo malo po malo kunjati, venuti i postaje sve jače pristupno korožderima. Takove štete mogu se zvati kroničnimi. Kroničkimi bolesti nazivamo u patologiji onakovimi bolesti, koje organizam nepodvrgavaju smrti neposredno, nego traju dugo i malo po malo sve više podgrizaju mu zdravije. Takove bolesti nisu tako jake i snažne, kao što su oštre i brze, te se lieče mnogo teže, naročito kad se zapuste, a zapustiti jih je vrlo lako, pošto je prvi pojav bolesti odmah vrlo slab i neznatan. Uslied |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
— 473 — ovoga kroničkoga zaboljavanja bivaju u obće opasnije ovakove bolesti od obifinih, te njekoji zareznici donašaju šumi kroničke povrede, kao što to čine upravo korožderi (Pisades i drugi) te su vrlo opasni po šume. Ako kroniSka bolest dostigne izvjestan stupanj razvitka, onda se ona pooštrava t. j . prima karakter ozbiljni i veoma opasni za život. Isto tako i korožderi, koji se postupice razvijaju u šumi, ako se iz nje u pravo vrieme neuklone bolestna i oborena stabla, mogu se napokon pojaviti u takovoj ogromnoj množini, da jim nebude dovoljno bolestnih i slabih stabala, a tada napasti će u nuždi i zdrava stabla. Množina ovih malih zareznika ugriza se u koru, u kojoj onda legu svoja jaja. Pri tom istina zalieva drvo zareznike svojim sokom ili smolom, čim mnoge i ubija, ali se pojave i navaljuju sve mladje i novije generacije korožđera, i drvo izranjeno na mnogo mjesta izgubi mnogo mezgre, oslabi i postaje pristupačno zareznikom. Za dokaz toga mogli bi ovdje navesti bezbroj primjera, izpitanih i izvidjenih na samom mjestu djelovanja. Iz gorečenog jasno je, da mnogi zareznici mogu biti škodljivi tekar onda, kad je stanovito drvo bilo izloženo napadaju drugih zareznika. Tu štetu ili povredu kao [drugostepenu valja razhkovati od prve, koju izvjestni zareznici učine neposredno. Najbolji primjer prve štete jest onaj, kojega čine gusjenice leptira gubara brstom lista ili četinja, a najbolji je primjer druge štete, koju čine korožderi. Ako odmah poslie napadaja na jelik gusjenice gubara slučajno napadnu neozledjene jele i veći jelov korožder (Tomicus typographus), onda jih posve uništi. Dakle pojav škodljivih zareznika u velikoj množini može se pripremati postupice i neosjetljivo tečajem mnogo godina, a uz pripomoć drugih zareznika ili gljivica (spora), samo ako se nad šumom nevodi nadzor i ako se oštećena i bolestna stabla neuklone iz šume u pravo vrieme. Prema tomu glavni je uzrok ogromnom razmožanju zareznika u šumi obično lošo gospodarenje, kojemu je prva dužnost, da se pobrine o predupredjenju svake štete u šumi. Ajde sad da vidimo, kakova sredstva mogu biti uspješna u racionalnom šumskom gospodarstvu, kojimi bi se suzbijao iznenadni i nagU pojav zareznika u stanovitom mjestu i okolici. Iz onoga, što je dosad rečeno o čistih šumah, razabire se, da je potrebito po mogućnosti pouzgajati mješovite šume t. j . pored glavne vrsti, koju gojimo, uzgajati s njome u smjesi i druge podredjene vrsti. U mješovitih šumah mnogi zareznici, koji se hrane jednom vrsti šumskog drveća, ne mogu biti tako opasni, niti može odnjih velike štete biti, a medju škodljivimi zareznici veoma je mnogo takovih, koji se hrane jednom vrsti šum. drveća. Mnogo manji broj hrani se njekolikimi vrsti, a vrlo jih je malo, koji se u tom pogledu mogu nazvati mnogojedi. Gusjenice leptira Trache piniperdae i Fidonia gastropacha, pini, vrlo nerado napadaju i na drugo drveče, na pr. na jelu. Korožder tipograf (Tomicus typographus) napada samo na jelu, korožder stenograf na razne vrsti bora (Pinus sylvestris, Pinus cembra i t. d.) Kao primjer mnogojeda spomenuti ćemo gusjenice roda Liparidae: očne |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 30 <-- 30 --> PDF |
— 474 ria monacha, a naročito beneria dispas. One se hrane lišćem i četinjami vrsti šum. drveća, dapače one jedu i zeljasto bilje i trave. Razumjeva se, da glede mnogojedih zareznika mješovite šume nipošto ne mogu zapriečiti njihovo umnožavanje, ali netreba zaboraviti, da je velika većina škodljivih zareznika jednojedi ili se u skrajnom slučaju hrani samo njekojimi vrsti drveća. Povodom ukazane razlike izraedju raznih vrsti šum. drveća kod napadaja zareznika, pa upravo i kod napadaja! mnogojedih zareznika, moramo takodjer primjetiti, da dok njeke vrsti drveća podpuno propadaju, dočim druge prebole, poemu se otimati, razvijati, zaklanjajući i dalje tlo, a održavajući ga u pošumljenom stanju. Tako je god. 1853. u njekih predjelih u Njemačkoj gubar posve iztriebio jelove šume. Ali u tih predjelih pod jelom neopaženo podizao se je i hrast, koji je bio zagušen, a na koga šumari nisu obraćali nikakovu pažnju, te kad je jelova šuma bila uništena, on se je snažuo otrgao, razrasao tako, da je zakrilio sve tlo i postao glavna vrst šum. drveća, te su dotični jelaci CTschulkinnea) dobili ime „Eichvvald" t. j . hrastove šume, ma da u prijašnjoj osnovi šume nije ni bilo spomena o hrastu. Jednaki uzrast drveća takodjer ide na ruku razmnožavanju škodljivih zareznika. Opaženo je, da zareznici osobito mnogo nauašaju kvar šumi. u kojoj su sva drveća jednog uzrasta ili visine. Dakle radi predupređjenja šuma potrebito je, da se nastoji o tom, da mladja drveća budu u smjesi sa 8tarijimi_ Pošto veoma mnogo vrsti škodljivih zareznika radje napada ili upravo samo napada na osušena, natrula ili bolestna drveća, lako je pomisliti, kako je važno svimi sredstvi briniti se, da se održe šume u podpunom zdravlju u svrhu, da se tim preprieči nagli pojav škodljivih zareznika. Razumjeva se, da je radi toga potrebito birati za razsadoik zdravo sjemenje, zdrave i snažne presadnice ; pobrinuti se o popravcih i gnojenju tla; zaštićavati staro drveće, a bolestno i oboreno uklanjati u sgodno vrieme. Tako isto ne treba dozvoliti, da dulje vrieme leži u šumi gradja, drva, dakle u obće izradjeni drvni materijal, jer on pomaže razmnožavanju zareznika i pojavi njihovoj u množini. Osim ovih obćih sredstava, ima još i mnogo drugih, koji se primjenjuju različito, gledajući na to, koja se vrst škodljivih zareznika pojavila i na kojoj vrsti drveća. U vrst najvažnijih predupredjujućih sredstava na prvo mjesto dolazi motrenje i proućavanje života zareznika u samoj šumi. To proučavanje stoji u tiesnom savezu sa njegovanjem šume. U ostalom postoji još cieli red znakova, po kojih razuman šumar vrlo lako može predvidjeti nastupanje ili iznenadni pojav strahovite epidemije i zapriečiti ju. Slaba ili riedka krošnja (lišća ili četinja), smola, koja u kapljah iztiče iz kore i zatvrdi na njoj u obliku žutih, a kasnije bielih piega ; smolotečina, odgriženi komadi lišća ili lišća ili četinja opalih na tlo, a pod njekim drvećem i čitave hrpe gusjeničkih izmetina, — sve su to jasni znaci, po kojima se može upoznat sa životom šum. zareznika, te bez pogrieške opredieliti mjesto štete i vrsti škodljivih zareznika. |
| ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 475 — Ako se na kori drveća nalaze mnoge malene i pravilno okrugljaste rupice (u promjeru od od 0.5 do 4 mm.), te kora kao daje probuđena sačmom, onda je sigurni znak, da su na drvo napali korožderi ili slonici iz roda Pissodes. Po veličini ovih rupica i po vrsti drveća može se obićno sa dovoljnom sigurnošću opredieliti oblik i veličina samoga zareznika koroždere. Nu to se još točnije može opredieliti, ako se od drveća ođlupi komad kore i na njoj s dolnje strane razgledaju prolazi (putevi) koroždera. Oblik ovih prolaza i šara na kori veoma je karakteristična za svakog koroždera posebice. Ako su rupice na kori pravilno okrugljaste (šire u promjeru od 3 crte). onda su jih izbušili Sirexi. Ako pako ovakove rupice (kadkad i vrlo široke) imaju oblik kruglasto-ovalni, onda je drveće oštećeno po Cerambjcidae. Dugoljasto okrugljaste ili plosnato okrugljaste rupice prave zareznici Bupristidae Sve ove rupice na kori nijesu ništa drugo, nego izletne rupe zareznika. Te rupe su oni progrizli, pošto su se izlegli u drvetu, razvili iz čahurice u svrhu, da otvore sebi- put na sviet božji. Nu još ranije, kad se drvo počme zaražavati zareznicima, vrlo se često može u samom početku viditi nagrizanje zareznika i tom zlu na put stati još u samom početku. U ovom slučaju najsigurniji je predviestnik crvojedina t. j . sitnež, koja izpada iz bušotina u obliku piljevine. Ako se bušotina nalazi u kori, onda crvojedina obično biva žućkastomrka, a ako je u drvu, onda je bjelkasta.- Iz svijuh ovih primjera vidi se jasno, od kolike je važnosti za šumara, da se upozna sa praktičnom emtomogogijom. Da sačuvamo šumu moramo brigu imati o njoj, o njenom zdravlju i napređku, a o svem tom točan račun voditi je nemoguće bez dovoljnog poznavanja mjestne emtomološke faune i načina života šum zareznika. U red sredstava, kojimi se može priečiti suvišno razmnožavanje škodljivih zareznika, dolazi takodjer i zaštićenje koristnih životinja i parazita, koji uta manjuju zareznike. Nu ovim zaštićivanjem nije često moguće postići željenu svrhu. Tako n. pr. njekoji koristni sisavci, kao što su leteći miševi, mogu se zaštititi samo tako, da se poštede od njihovog utamanjivanja. Što se tiče ko ristnih ptica, može se mnogo više učiniti. Tako n. pr. da primamimo sjenice, valja u šumi ostaviti što više šupljih stabala ili vješati na stablih sandučiće s otvorom poput sjeničarka. Osim toga u Njemačkoj šumari hrane ptice, naročito u zimi prosipajući po šumi semenje. A radi čuvanja i podizanja koristnih zareznika ne mogu se preduzimati nika kova sredstva isto tako, kao što je ne moguće podpomoći [i njihovo razmnoža vanje. Pokušaji, koji su u ovom pogledu učinjeni po njemačkih šumarih, nijesu do sad uspjeli. (SvrSit de se.) |