DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 466 —


3. izkaz o površini pašnjakah, koja je razvrštena obzirom na postojeće političke
obćine,
4. izkaz o površini pašnjakah, koja je razvrštena obzirom na postojeće
političke obćine i obzirom na ustanovljenu razdiobu pašnjakah , koja ima biti
podlogom za obračun svake godine unišle travarine,
5. izkaz o vrsti i broju blaga, koje se na pojedine pašnjake, paše odnosno
popaše radi, dognati smije,
6. ključ za razdiobu svake godine unišle travarine izmedju kr. državnog
šumskog erara i političkih obćinah, obzirom na ustanovljenu razvrstbu pašnjakah
u skupinu I. (A. I. do A. XXI. i B. I. i B. II.) i u skupinu II. (B.
III. do B. XV.).
U Zagrebu, dne 20. ožujka 1891.


Dragutin grof Khuen-Hedervary v. r.


0 uvjetih života šumskih zareznii

Po predavanju sveučilištnog prof. dr. Holodkovskog u Petrogradu.


I.
U šumskom gospodarstvu težilo se je njekada, da se uzgoje čiste šume


t. j . odgojivao se je mladik iz jedne vrsti šumskog drveća. Mishlo se je, da na
stanovitom tlu najbolje može uspievati i stanovita vrst šum. drveća i da smjesa
utiče vrlo štetonosno na razvitak glavne vrsti, koja prevladjuje u pomladku ili
u šumi.
Na mnogih mjestih u Njemačkoj davali su četinjačam uviek njeku prednost
pred listnjačami. Pače i medju četinjačarai izabirili su pojedine vrsti,
tako primjerice medju svimi vrsti četinjača najviše su razmnožavali jela ne
samo radi lake proizrodnje, nego i radi samih finaneijalnih obzira, Šumari su
se trudili, da prirodne t. j . mješovite šume pretvore postupice u čiste šume,
te ako je moguće, da pretvore ponajpače u čiste četinjače. Na svih pješčarah,
na kojih, kako je poznato, najbolje uspieva bor, uzgajao se je čist podmladak.


Ali vremenom i ovaj naum o prevagi čistih šuma nad mješovitimi gubio
je malo po malo svoju važnost iz mnogih gospodarstvenih razloga, a ponajpače
radi kvara, kojega čine šumski zareznici u čistih šumah.


Spomenuli smo u članku „Značaj zareznika u šumarstvu", da četinjače
mnogo više stradaju od zareznika, nego listnjače. I ako se ciela šuma ili
šumski podmladak sastoje posve iz jedne koje mu drago vrsti četinjača, recimo
iz jele, bora ili smreke, lako je pojmiti, zašto se tu i zareznici razmnožavaju
veoma silno,




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 23     <-- 23 -->        PDF

— 467 —


Ako se slučajno u takovoj čistoj šumi pojave škodljivi zareznici, pa bilo
i u manjoj količini, te snesu jaja, onda će njihovo potomstvo u svojoj okolici
sigurno naći obilate hrane. Nova generacija zareznika razviti će se i razmnožiti
vrlo brzo.


Ali ako se u mješovitoj šumi pojave ličinke ili gusjenice kakvog mu
drago škodljivog zareznika, a recimo, da i sa jedne vrsti šum. drveća unište
sve lišće, onda vrlo često prelaze na drugu vrst drveća, koja jim nije poćudna
za hranu, te se moraju seliti za hranom dalje. Kod prelaza sa jednog stabla
na drugo ili od jednog mjesta na drugo, pogibaju mnoge gusjenice od ptica ili
od drugih zareznika ili parazita, odnosno one uginu bez hrane.


U čistih šumah pako nalaze zareznici hranu mnogo laglje i brže. Osim
toga valja obzir uzeti i na to, da najškodljiviji zareznici pripadaju običnim,
skoro posvud razprostranjenim vrstima i da se oni razmnožavaju vrlo brzo.
Uzmimo primjerice razmnožavanje leptira gubara i većeg jelovog koroždera
(Tanicus typographus).


Gubar snese po 150 jaja. Veliki jelov korožder snese po 90 jaja i ima
po tri generacija. Ako sad uzmemo, da se iz svih 90 jaja izlegu samo ´/´
zdravih ženka, onda će u drugoj generaciji biti snešeno -^9 0 = 30.90 =
2700 jaja, a u trećoj " ^ 90 = 900.90 = 81000 jaja. Dojdućega proljeća u
prvoj generaciji (u travnju-svibnju) snesu 2700 ženka (svaka po 90) svega
2,430.000 jaja.


Kod ovako silnog razmnožavanja kod sigurne hrane netreba se ni najmanje
čuditi onom silnom i brzom razprostranjivanju tipografa u jelicih.


Da pako baš čiste šume ponajviše podpomažu razmnožavanje zareznika,
pokazuje nam izmedju ostalog i to, što i u prirodnih negajenih šumah, ako se
slučajno sastoje samo iz jedne vrsti šum. drveća, zareznici tako silno pustoše,
kao što i u šumah gajenih.


I tako djelomice i sama priroda, a djelomice i gajenjem nedoglednih čistih
šum^ podpomažu razmnožavanju zareznika. Ako k tomu pridodamo
još i to, da takve čiste šume imaju sve uvjete za uspješan razvitak zareznika,
onda bi se zaista morali čuditi, kako su opustošenja tako riedka, kao što su
po gdjekad tako ogromna.


Za naše pak šume, ma da su one prirodne i većinom mješovite, možemo
reći, da imaju sve uvjete za razvitak i razmnožavanje škodljivih šum. zareznika.
Način gospodarenja stvara u šumi takove uvjete i podjedno iztrebljuje
šume.


Našim šumam danas su najveći neprijatelji: sjekira i pila. Po brdih i po
ravnicah razležu se svaki dan bezkonaćni odjeci od pada oborenih debala. Da
li će biti tako sve donle, dok šume traju? 0 tom pitanju treba da svi vodimo
brigu pojednako.


Pitanje je, zašto se škodljivi zareznici nepojave svake godine u velikoj
količini, nego samo periodično t. j . od vremena na vrierae? Ako škodljivi šum.




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 24     <-- 24 -->        PDF

— 4G8 —


zareznici spadaju u obće medju običnu vrst, koja se silno razmnožava, onda se
pita, odkud dolazi to, da se oni u stanovitoj godini u silnoj množini pojave?


Prva misao, koja nam se na ovo pitanje namiće, jest ta, što se neobična
pojava škodljivih zareznika protumačiti može tim, da leptiri iz bliže ili dalje
okolice, u kojoj su, naletavaju sve dalje, kao što se to vidi po ogromnom preletu
leptira od gubara i t. d., koji je prelet uzrokom neobičnog i silnog opustošenja
mnogih voćnjaka i šuma. Dapače drži se, da je bilo slučajeva, kad
su i korožderi hrpimice preletavali iz jednog mjesta na drugo, prem oni u
obće ne imaju bog zna kakve snage za letenje, a njeki medju njima nikako
niti ne lete. U takovih slučajevih ne može se šteta izbjeći, te se valja truditi,
da se većoj šteti samo predusretne, koliko je samo moguće i ništa više.
U š^umi, u kojoj ima trulih i osušenih ili u obće ranjavih stabala, počimaju
se radjati i takovi zareznici, koji zaista nisu u stanju naškoditi zdravom drveću,
ali napadaju slabije i kržljavije drveće. Pogledom na veličinu štete ovakovog
napadaja zareznika zaista je strahovit. Čitave šume od listnjaća usred
lieta stoje gole bez lista kao mrtve u jeseni, a četinjače, kad izgube svoje
četinje, vrlo se često i osuše. I takovu štetu, ako se smijemo poslužiti patoložkim
izrazom, možemo nazvati oštrom štetom.


Oštra bolest zove se u patologiji ona bolest, koja se iz nenadanog uzroka
razvija vrlo žustro i na brzo uzme ozbiljni i opasni karakter. Zaista takove
bolesti uzdrmaju cieli organizam i mogu biti vrlo opasne — imenito za slab i
osjetljiv organizam, ali kad jih on sretno pretrpi, oporavlja se vrlo brzo i
postane podpuno zdrav.


To isto biva primjerice i onda, kad gusjenica Ocneria dispar posve obrsti
listnjaču. Ovakova šuma ma koliko mu drago postradala. ipak se tečajem
istog lieta zaodjene novim i svježim listom, te se tako opet oporavi. Za četinjače
pako slične su ozlede mnogo opasnije. Ali ako je primjerice borik napadnut
od gusjenica leptira Ocneria monache, onda tvrde njeki, da nije potrebito
preduzimati nikakova sredstva proti tomu, jer su sva sredstva preskupa,
medjutim i ta gusjenica nije boriku vooma opasna. Posve je drugačije za jelovu
šumu, jer je ona vrlo osjetliva poslie gubitka većeg diela svojih četinja,
pa se uviek i posuši. U jeliku potrebito je dakle preduzeti sva moguća
sredstva.


U svakom slučaju iznenadno pojavljenje u velikoj količini zareznika redje
biva, a isto tako i njihov prelet sa strane. Često se njihovo množenje niti
neopaža postupice na samom mjestu u šumi. O/o umnoženje biva skoro bezprekidno,
naročito u čistih šumah, pošto one imaju i više uvjeta za život i
razvitak zareznika. Glavni uzrok, s kojega se zareznici postupice i lagano razmnožavaju
u šumah jest taj, što i u samoj prirodi ima bezbroj faktora, koji
ograničuju njikovo naglo razmnožavanje. Ali kad i nebi bilo toga, onda bi se
jednoč već pojavljeni zareznici u množini razmnožili tako brzo, da bi mogli za
kratko vrieme podpuno uništiti šume.




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 25     <-- 25 -->        PDF

— 469 —


Njekoji prirodni faktori, koji prieče umnožavanje zareznika u šumi, spomenuti
su već prije. Medju ovakovimi na prvo mjesto dolazi toplota, te u obće
meteorologički uvjeti. Toplo i suho lieto podpomaže razmnožavanje zareznika,
a hladno i mokro lieto naprotiv prieči umnožavanje istih. Osobito ubitačno djeluje
na zareznike brza promjena toplote t. j . promjena toplog i hladnog
vremena n. pr. s jeseni i s proljeva. Od takovih promjena poginu mnoge gusjenice,
imenito nepokrivene dlakarai (Trahea piniperda).


Osim prirodnih uzroka spomenuti ćemo i bolesti zareznika, koje se pojavljuju
kao zaraza medju njima razvitkom gljivica na njihovom tielu. Zatim
spomenuti valja ptice, te njeke utamanjivaće rareznika i napokon njeke parazite
iz roda ihneimonida i tahina.


Gljivice, proizvodeći česte zaraze raznih bolesti na zareznicih, znatno
umanjiiju njihovu množinu i suzbijaju naglo razmnožavanje. Koliko su one
štetne po razmnožavanje zareznika, razabire se iz njeke glavne bolesti njihove



naime muskardine, koja se pojavlja na svilcih (Bombix mori).
Na gusjenici, koja je poginula od gljivice Botrytis Bassiana (iz hrpe
Pyrenomycetes), izrašćuju razgranjeni i bezbrojni konci, koji imaju na vrbovih
okrugljaste snopiće. Kad ovakove spore ma kojim načinom napadnu zdravu
gusjenicu, počrau se razvijati na njoj u tanki končić, koji probija kroz kožu i
pod njome razraste i razgranjuje se i dalje po svom tielu gusjenice. Na krajevih
ovakovih končića razvijaju se sada cilindričke spore, te se odiele od končića
i onda slobodno plivaju po krvi gusjenice. U krvi gusjenice razvijaju spore
drugo pokolenje cilindričkih spora. Iz cilindričkih spora razvija se končasta
gljiva, od koje gusjenica postaje mekana, te onda ugine.
Ovu bolest razpoznati ćemo izvana po ugasitih žutih pjegah na koži
gusjenice. Pjege se pojavljuju osmog ili devetog dana poslie zaraze. Tada gusjenica
obično ništa ne jede, ona se nekreče i napokon ugine za dva tjedna od
dana zaraze.
Mrtva gusjenica ma da je mekana postala, vrlo brzo opet postane tvrda
uslied daljeg razvitka gljive u njoj. Cielo njezino tielo izpunjuje se gljivicom.
Ako se takova gusjenica na vlažnom mjestu nalazi, onda kroz nju proraste
gljivica dalje, noseć na sebi okruglaste spore, od kojih smo počeli opisivati
bolest.
Muskardina ne napada samo svilce, ona ubija i razne druge gusjenice,
medju koje brojimo i gusjenicu borovog svilca (gastropacha pini)^ koja je vrlo
opasna četinjačam.
Ova se je bolest pojavila u Franceskoj na svilcu u prvoj polovici ovoga
stoljeća. Sad pak gotovo ni nenapada svilce, nego ju je zamjenila druga bolest
zvana „pebrin."
Veoma jo opasna po zareznike i gljivica iz hrpe Eutomophthorea-e. Ako
spore ovakove gljivice dodju na kožu gusjenice, onda i one brzo urašćuju i
razgranjuju se po cielom tielu. Za vrieme bolovanja gusjenica izgleda zdrava,




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 26     <-- 26 -->        PDF

_ 470 —


samo je troma i nekreće se. Ako gusjenica ugine, onda gljivica proraste kroz
njezinu kožu, tvori spore i pokrije pljesan. Kad kad bude, da gljiva i neproraste
iz gusjenice, nego u njenom mrtvom trupu tvori takozvane dugovječne
spore.


Iz ove hrpe Entomophthorea-e osobito je važna gljiva Entomophthora
aulice, pošto ona izmedju ostalih zarazuje i gusjenicu Trahea piniperda.
Gljive unašaju medju zareznike čitavu epideniju, a ovo po lakoći zaraze
i hitrini razprostiranja veoma silno suzbija njihovo razmnožavanje.


Brzo razmnožavanje zareznika prieče i njeke životinje. Medju njimi ponajvažniji
su stanoviti sisavci, ptice i zglavkari. I amfibije, zmije i gušteri takodjer
utamanjuju njeke zareznike, samo mnogo manje. Medju sisavce u prvom
redu dolazi krtica (Talpa Europea) i mrmak (sorex vulgaris). Obje ove koristne
životinjice rijući zemlju uhode i utamanjuju mnoge ličinke škodljivih zareznika.
I leteći misi vrlo su važni utamanitelji noćnih leptira n. pr. svilca i t.


d.
Ovamo brojimo kao najvažnijeg Xesperugo noctula, jer živi u šumi.
Od ostalih sisavaca spomenuti ćemo i krmke (svinje) pritome, a isto tako
i divlje svinje, jer utamanjuju mnoge zareznike i njihove ličinke kod rovanja
tla.
Ptice su još važniji utamanitelji škodljivih zareznika. Medju njima je najkoristnija
u tom pogledu kukavica (Cuculus canorus), jer se ona hrani izključivo
zareznicima, a osim toga vrlo je požđrljiva, pa jede i najdlakavije gusjenice,
od kojih se odklanjaju sve druge ptice.
Veliku korist pridonašaju i djeteli, a imenito mali đjetlić (Picus minor),
jer se hrani sa sitnimi zareznici, koji su najopasniji po šumu, kao n. p. ličinke
od koroždera, vadeć jih vješto izpod kore stabala.
Vuga (Criolus galbula) takođjer jede gusjenice kao i kukavica.
Sjenice (Piridae) skačuć cieli dan i godinu po drveću, brižljivo pretražuju
sve pukotine na drveću i utamanjuju silnu množinu jaja zareznika u raznom
stadiju njihovog života.
Napokon medju iztrebljače zareznika spadaju brljci (škvorci, Sturnus), carići
(Regulus), pliske (Motacila), drozdovi (Turdus) i mnoge druge ptice.
Medju zglavkare, ako ovamo neubrojimo i dvonoge i mnogonoge (Chilopada),
iz kojih su njeki vrlo koristni u šumarstvu (Lithobius), valja spomenuti
još i pauke (Arachnoide), te njeke od proždrljivih zareznika.
Pauci love i tamane različite škodljive zareznike, imenito biljne vaši krilate
generacije (Aphis, Chermes).
Od proždrljivih zareznika koristne su mnoge ličinke. Tako primjerice roda
zujalica (Calosoma, sjcophanta, inquisitor i t. đ.), jer jedu mnoge škodljive gusjenice.
Takođjer i sićušne ličinke roda Staphjlinidac (Homalota, Homalium,
Plaeusa i t. d.) živeći pod korom drveća iztrebljuju koroždere. Ličinka liepog
šarenog Clerusa formicariusa, koja živi takođjer pod korom, utamanjuje mnoge
škodljive
zareznike. Lićinke mare (Coccinellidae) iztrebljuje biljne vaši i t. d.
Zareznici iz drugih razreda od manje su važnosti u ovom pogledu.




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 27     <-- 27 -->        PDF

— 471 -
Od pravokrilaca važan je vodeni konjić (Libellulidae), jer on hvata u letenju
razne zareznike. I mrmak (Grylotalpa vulgaris) rijući tlo, nalazi u njemu
mnogo zareznika i njihovih ličinka, od kojih neke jede, ali on u obće nedoprinaša
bog zna kakove koristi, pošto rovanjem oštećuje korienje pitomih bilj&ka,
te se toga radi broji medju škodljive zareznike. Od mrežokrilaea Rhaphidia iztrebljuje
koroždere, jer joj ličinka pod korom živi, dočim Chrjsopa uništuje vaši.


Medju tankokrilcima uništuju mravi i njeke osice ličinke i odrasle zareznike.
Medju đvokrilcima poznata je ličinka Sjrphus kao utamanitelj vaši. Njeke
proždrljive muhe roda Asilidae jedu skoro sve moguće zareznike. Ima i stjenica,
koje napadaju na zareznike i sisaju im krv, kao n. pr. Nagrastor, Reduvius.


Nu od svih proždrljivih iztrebitelja zareznika po gotovo su najzaamenitiji
poraziti, — imenito ihneimoni i tahini.


Ihneimoni su tankokrilci i diele se u u 5 rodova (Ichneumonidae, Braconidae,
Prototrypidae i Chalcidae), u kojih ima preko 7000 vrsti. Sva ova ogromna
količina okretnih napadača parazitira na drugih zareznikah, — naime na
zglavkarih.


Ihneimoni obično snesu svoja jaja u ličinke ili u čahure raznih vrsti zareznika
ili jih priljepljuju na njihovu kožu ili napokon (ako se ličinke nalaze
na listu ili bobici), snesu svoja jaja u njihovoj blizini. Njeki sićušni ihneimoni
ulažu svoja jaja drugih zareznika i tim jih ubijaiu još u začetku. Riedko se
dogodi, da ihneimoni parazitiraju samo na odraslih zareznieih.


Sbog svoje mnogobrojnosti i okretnosti, ihneimoni su vrlo koristni iztrebitelji
škodljivih zareznika. Tvrdnja Ratzeburga kao da oni napadaju samo na
bolestne, zaražene zareznike, ne ima absolutno nikakova opravdanja. Baš protivno,
sva novija iztraživanja dokazuju, da ihneimoni napadaju na podpuno
zdrave gusjenice.


Isto su tako važne i parazitne mušice roda Tachinaria. One snesu svoja
jaja u tielo ili jih priljepljuju na kožu zareznika ponajviše na ličinke, gusjenice
i leptire. I o njima Ratzeburg govori, da napadaju samo bolestne zareznike,
što nije ničim dokazano.


Svi do sad navedeni uzroci, medju koje zaslužuju osobitu pažnju parazitne
gljivice, paraziti ihneimoni i tahiti, veoma suzbijaju naglo zazmožavanje
škodljivih zareznilia u šumi i izvan nje.


Sad je jasno, zašto je nemoguće da se škodljivi zareznici naglo razmnožavaju
i iznenadno pojave u šumi. Kao što vidimo, tu njihovo razmnožavanje
ide sporo bez obzira na povoljne uslove, jer ogromna množina njih propadne
od raznih škodljivih upliva i bolesti mnogo prije, nego što dostigne svoj podpuni
razvitak. Pače, ako se slučajno dogodi, da se zareznici iznenada i naglo
razmnože u šumi, broj se njihov za kratko vrieme počme malo po malo umanjivati;
parazitne gljivice i sićušni parazitni zareznici nalaze u njima obilne
hrane za svoj uspješan razvitak i razmnožavanje.




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 28     <-- 28 -->        PDF

— 472 —


Opaženo je već odavna, da veoma silno umnožavanje škodljivih zareznika


može trajati samo njeko kratko vrierae. Obično baš u toj dobi pojavljaju se


zaraze parazitnih gljivica, paraziti zareznika i drugi njihovi neprijatelji.


S toga odmah poslie ogromne količine škodljivih zareznika vrlo brzo na


staje i njihovo padanje, a cesto posve izčeznu i mogu u dotičnom mjestu biti


riedkost na duže vrieme.


Tako primjerice za gubara zna se, da on dostiže vrhunac svoga razmnožavanja
tečajem tri godine, za koje vrieme strašno opustoši šume. Ali već
druge, a osobito treće godine od njegove pojave mnoge gusjenice počimaju bolovati
i mnoge uginu od raznih parazita, te ih idućeg ljeta ostaje mnogo
manje.


Spomenuli smo, da iznenadna i brza pojava škodljivih zareznika cesto nastaje
radi naleta ili preleta leptira sa strane, a sad ćemo razložiti, kako se
postupice obavlja ogromna pojava zareznika na samom mjestu u šumi.


II.
Mnogi šumski zareznici, koji postojano žive u njekoj šumi, a nepojavljuju
se u velikoj količini radi raznih ograničavajućih razloga, napomenutih jur prije
mogu se kod povoljnih uvjeta razmnožiti u ogromnoj količini i šumu strahovito
opustošiti Ovamo brojimo u prvom redu koroždere


U vrlo mnogih slučajevih korožderi su posve nesposobni, da zdravom drveću
nanesu opasne štete. Kad korožder započme nagrizati zdrava drveća,
zaliva ga mezgra ili smola iz drveta obilno i on u njoj napokon i umre. S toga
korožderi traže oštećena drveća ili nasječena, izvaljena olujom i t. d. u obće.
takovo drveće, koje ima malo soka, pa i takovo, u kojemu mezgra slabo kola
ili nekola posve. Takovog kunjavog, kržljavog i slabog drveća ima uviek u
svakoj šumi, pa ako se neuklone u pravo vrieme, onda se korožderi razmnožavaju
mnogo brže, jer nalaze za se vrlo udobnu hranu.


Kunjavost i slabost drveća mogu izazvati razni zareznici roda Curculionidae,
biljne vaši (Chermes. Lachus i t. d,), razhčite gusjenice (Fidonia piniaria,
Macaria liturata, Dasvchira pudibunda, Pjgacra bucephala), lažne gusje-.
niče t. j . ličinke (Lopirus Lyda) i t. d. u obće različiti zareznici, koji većinom
spadaju u kategoriju malo ili vrlo malo škodljivih zareznika. Ovi zareznici napose
odmah umanje povrede, koje nepovlače za sobom opasnu bolest drveća,
nu ako se takova šteta produži njekoliko godina uzastopce, onda počme drvo malo
po malo kunjati, venuti i postaje sve jače pristupno korožderima. Takove
štete mogu se zvati kroničnimi.


Kroničkimi bolesti nazivamo u patologiji onakovimi bolesti, koje organizam
nepodvrgavaju smrti neposredno, nego traju dugo i malo po malo sve
više podgrizaju mu zdravije. Takove bolesti nisu tako jake i snažne, kao što
su oštre i brze, te se lieče mnogo teže, naročito kad se zapuste, a zapustiti
jih je vrlo lako, pošto je prvi pojav bolesti odmah vrlo slab i neznatan. Uslied




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 29     <-- 29 -->        PDF

— 473 —


ovoga kroničkoga zaboljavanja bivaju u obće opasnije ovakove bolesti od obifinih,
te njekoji zareznici donašaju šumi kroničke povrede, kao što to čine upravo
korožderi (Pisades i drugi) te su vrlo opasni po šume.


Ako kroniSka bolest dostigne izvjestan stupanj razvitka, onda se ona pooštrava
t. j . prima karakter ozbiljni i veoma opasni za život. Isto tako i korožderi,
koji se postupice razvijaju u šumi, ako se iz nje u pravo vrieme neuklone
bolestna i oborena stabla, mogu se napokon pojaviti u takovoj ogromnoj
množini, da jim nebude dovoljno bolestnih i slabih stabala, a tada napasti će
u nuždi i zdrava stabla. Množina ovih malih zareznika ugriza se u koru, u
kojoj onda legu svoja jaja. Pri tom istina zalieva drvo zareznike svojim sokom
ili smolom, čim mnoge i ubija, ali se pojave i navaljuju sve mladje i novije
generacije korožđera, i drvo izranjeno na mnogo mjesta izgubi mnogo mezgre,
oslabi i postaje pristupačno zareznikom. Za dokaz toga mogli bi ovdje navesti
bezbroj primjera, izpitanih i izvidjenih na samom mjestu djelovanja.


Iz gorečenog jasno je, da mnogi zareznici mogu biti škodljivi tekar onda,
kad je stanovito drvo bilo izloženo napadaju drugih zareznika. Tu štetu ili
povredu kao [drugostepenu valja razhkovati od prve, koju izvjestni zareznici
učine neposredno. Najbolji primjer prve štete jest onaj, kojega čine gusjenice
leptira gubara brstom lista ili četinja, a najbolji je primjer druge štete, koju
čine korožderi. Ako odmah poslie napadaja na jelik gusjenice gubara slučajno
napadnu neozledjene jele i veći jelov korožder (Tomicus typographus), onda jih
posve uništi.


Dakle pojav škodljivih zareznika u velikoj množini može se pripremati
postupice i neosjetljivo tečajem mnogo godina, a uz pripomoć drugih zareznika
ili gljivica (spora), samo ako se nad šumom nevodi nadzor i ako se oštećena
i bolestna stabla neuklone iz šume u pravo vrieme. Prema tomu glavni
je uzrok ogromnom razmožanju zareznika u šumi obično lošo gospodarenje,
kojemu je prva dužnost, da se pobrine o predupredjenju svake štete u šumi.


Ajde sad da vidimo, kakova sredstva mogu biti uspješna u racionalnom
šumskom gospodarstvu, kojimi bi se suzbijao iznenadni i nagU pojav zareznika
u stanovitom mjestu i okolici.


Iz onoga, što je dosad rečeno o čistih šumah, razabire se, da je potrebito
po mogućnosti pouzgajati mješovite šume t. j . pored glavne vrsti, koju
gojimo, uzgajati s njome u smjesi i druge podredjene vrsti. U mješovitih
šumah mnogi zareznici, koji se hrane jednom vrsti šumskog drveća, ne mogu
biti tako opasni, niti može odnjih velike štete biti, a medju škodljivimi zareznici
veoma je mnogo takovih, koji se hrane jednom vrsti šum. drveća. Mnogo manji
broj hrani se njekolikimi vrsti, a vrlo jih je malo, koji se u tom pogledu mogu
nazvati mnogojedi.


Gusjenice leptira Trache piniperdae i Fidonia gastropacha, pini, vrlo nerado
napadaju i na drugo drveče, na pr. na jelu. Korožder tipograf (Tomicus
typographus) napada samo na jelu, korožder stenograf na razne vrsti bora (Pinus
sylvestris, Pinus cembra i t. d.)


Kao primjer mnogojeda spomenuti ćemo gusjenice roda Liparidae: očne




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 30     <-- 30 -->        PDF

— 474 ria
monacha, a naročito beneria dispas. One se hrane lišćem i četinjami vrsti
šum. drveća, dapače one jedu i zeljasto bilje i trave.


Razumjeva se, da glede mnogojedih zareznika mješovite šume nipošto ne
mogu zapriečiti njihovo umnožavanje, ali netreba zaboraviti, da je velika većina
škodljivih zareznika jednojedi ili se u skrajnom slučaju hrani samo njekojimi
vrsti drveća. Povodom ukazane razlike izraedju raznih vrsti šum. drveća
kod napadaja zareznika, pa upravo i kod napadaja! mnogojedih zareznika,
moramo takodjer primjetiti, da dok njeke vrsti drveća podpuno propadaju,
dočim druge prebole, poemu se otimati, razvijati, zaklanjajući i dalje tlo, a
održavajući ga u pošumljenom stanju. Tako je god. 1853. u njekih predjelih
u Njemačkoj gubar posve iztriebio jelove šume. Ali u tih predjelih pod jelom
neopaženo podizao se je i hrast, koji je bio zagušen, a na koga šumari nisu
obraćali nikakovu pažnju, te kad je jelova šuma bila uništena, on se je snažuo
otrgao, razrasao tako, da je zakrilio sve tlo i postao glavna vrst šum. drveća,
te su dotični jelaci CTschulkinnea) dobili ime „Eichvvald" t. j . hrastove šume,
ma da u prijašnjoj osnovi šume nije ni bilo spomena o hrastu.


Jednaki uzrast drveća takodjer ide na ruku razmnožavanju škodljivih zareznika.
Opaženo je, da zareznici osobito mnogo nauašaju kvar šumi. u kojoj
su sva drveća jednog uzrasta ili visine. Dakle radi predupređjenja šuma potrebito
je, da se nastoji o tom, da mladja drveća budu u smjesi sa 8tarijimi_


Pošto veoma mnogo vrsti škodljivih zareznika radje napada ili upravo
samo napada na osušena, natrula ili bolestna drveća, lako je pomisliti, kako je
važno svimi sredstvi briniti se, da se održe šume u podpunom zdravlju u svrhu,
da se tim preprieči nagli pojav škodljivih zareznika. Razumjeva se, da je
radi toga potrebito birati za razsadoik zdravo sjemenje, zdrave i snažne presadnice
; pobrinuti se o popravcih i gnojenju tla; zaštićavati staro drveće, a bolestno
i oboreno uklanjati u sgodno vrieme.


Tako isto ne treba dozvoliti, da dulje vrieme leži u šumi gradja, drva,
dakle u obće izradjeni drvni materijal, jer on pomaže razmnožavanju zareznika
i pojavi njihovoj u množini.


Osim ovih obćih sredstava, ima još i mnogo drugih, koji se primjenjuju
različito, gledajući na to, koja se vrst škodljivih zareznika pojavila i na kojoj
vrsti drveća.


U vrst najvažnijih predupredjujućih sredstava na prvo mjesto dolazi motrenje
i proućavanje života zareznika u samoj šumi. To proučavanje stoji u
tiesnom savezu sa njegovanjem šume. U ostalom postoji još cieli red znakova,
po kojih razuman šumar vrlo lako može predvidjeti nastupanje ili iznenadni
pojav strahovite epidemije i zapriečiti ju.


Slaba ili riedka krošnja (lišća ili četinja), smola, koja u kapljah iztiče iz
kore i zatvrdi na njoj u obliku žutih, a kasnije bielih piega ; smolotečina, odgriženi
komadi lišća ili lišća ili četinja opalih na tlo, a pod njekim drvećem i
čitave hrpe gusjeničkih izmetina, — sve su to jasni znaci, po kojima se može
upoznat sa životom šum. zareznika, te bez pogrieške opredieliti mjesto štete i
vrsti škodljivih zareznika.




ŠUMARSKI LIST 11/1893 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— 475 —


Ako se na kori drveća nalaze mnoge malene i pravilno okrugljaste rupice
(u promjeru od od 0.5 do 4 mm.), te kora kao daje probuđena sačmom, onda
je sigurni znak, da su na drvo napali korožderi ili slonici iz roda Pissodes. Po
veličini ovih rupica i po vrsti drveća može se obićno sa dovoljnom sigurnošću
opredieliti oblik i veličina samoga zareznika koroždere. Nu to se još točnije
može opredieliti, ako se od drveća ođlupi komad kore i na njoj s dolnje strane
razgledaju prolazi (putevi) koroždera. Oblik ovih prolaza i šara na kori veoma
je karakteristična za svakog koroždera posebice.


Ako su rupice na kori pravilno okrugljaste (šire u promjeru od 3 crte).
onda su jih izbušili Sirexi. Ako pako ovakove rupice (kadkad i vrlo široke)
imaju oblik kruglasto-ovalni, onda je drveće oštećeno po Cerambjcidae. Dugoljasto
okrugljaste ili plosnato okrugljaste rupice prave zareznici Bupristidae


Sve ove rupice na kori nijesu ništa drugo, nego izletne rupe zareznika.
Te rupe su oni progrizli, pošto su se izlegli u drvetu, razvili iz čahurice u
svrhu, da otvore sebi- put na sviet božji. Nu još ranije, kad se drvo počme
zaražavati zareznicima, vrlo se često može u samom početku viditi nagrizanje
zareznika i tom zlu na put stati još u samom početku. U ovom slučaju najsigurniji
je predviestnik crvojedina t. j . sitnež, koja izpada iz bušotina u obliku
piljevine. Ako se bušotina nalazi u kori, onda crvojedina obično biva žućkastomrka,
a ako je u drvu, onda je bjelkasta.-


Iz svijuh ovih primjera vidi se jasno, od kolike je važnosti za šumara,
da se upozna sa praktičnom emtomogogijom.


Da sačuvamo šumu moramo brigu imati o njoj, o njenom zdravlju i napređku,
a o svem tom točan račun voditi je nemoguće bez dovoljnog poznavanja
mjestne emtomološke faune i načina života šum zareznika.


U red sredstava, kojimi se može priečiti suvišno razmnožavanje škodljivih


zareznika, dolazi takodjer i zaštićenje koristnih životinja i parazita, koji uta


manjuju zareznike. Nu ovim zaštićivanjem nije često moguće postići željenu


svrhu. Tako n. pr. njekoji koristni sisavci, kao što su leteći miševi, mogu se


zaštititi samo tako, da se poštede od njihovog utamanjivanja. Što se tiče ko


ristnih ptica, može se mnogo više učiniti.


Tako n. pr. da primamimo sjenice, valja u šumi ostaviti što više šupljih


stabala ili vješati na stablih sandučiće s otvorom poput sjeničarka. Osim toga


u Njemačkoj šumari hrane ptice, naročito u zimi prosipajući po šumi semenje.


A radi čuvanja i podizanja koristnih zareznika ne mogu se preduzimati nika


kova sredstva isto tako, kao što je ne moguće podpomoći [i njihovo razmnoža


vanje. Pokušaji, koji su u ovom pogledu učinjeni po njemačkih šumarih, nijesu


do sad uspjeli.


(SvrSit de se.)