DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 440 —


Uvo2 dužica u Francesku od siečnja da svibaja 1893. Na uvoz dužica ii
Francesk« udarena Je carina od 1. veljaSe 1892., te seja uslied toga kohgma uvezene
robe prošle godine priliSno umanjila. Ove godine opet se je uvoz povećao. To umnožavanje
proteglo se je sumo na sMađiSta, đoSim je uvoz za obiižni potroSalc veoma
zaostao.


Hrvatskih dažica uvedeno je i- Anstro^IJgarske od sieSnja do uključivo svibnja
god. 189-2. u svemu 44G-076 ci. a u isto vrieme god. 1893. 595.552 q. dakle više
2a 149. 476 ([. Prema upkti carine uvezeno je iz Austro-Ugarske^ god, 1892. od
siežnja do uključivo svibnja 446.076 q. u istom vremenu ove godine 410,586 q.
dakle 2a 35.490 q, manje. Vriednost uvezenih dužica 2a vrieme ovih 5 mjeseci
god. 1891. bila je 25.4 miiij. franaka, god. 1892. U J milija franaka, a god.
1893. 9-8 milij, fran. Prema god. 1892. umanjila se je dosadanja vriednost za
1´3 miiij. Iran., a prema god. 1891. za 15´6 milij. fran.


Izvoz dužioa prvog polugodišta god. 1893. Osobito povoljne prilike za prodju
dužica u Franceskoj bile sa povod, da je mjeseca lipnja velika količina dužica na Eieci
nakrcano bilo, jer je ondje 7.231 milijuna dužica nakrcano, dakle tolika količina, kakovava
od postanka ove luke za jedan mjesec jo3 nikad nakrcana bila nije.


Rečenoga mjeseca iavezeno je preko Rieke i Trsta ukupno 7´87 milij. dužica
(prema 1*12 milij. komada u mjesecu lipnju 1892), od koje je količine 6-71 milij.
odpremljeno u franceske^ a 1-07 milij, komada u talijanske luke. Tečajem prvog polugodišta
izvezeno je preko gore rečenih luka razmjerno prema prošlih godina sliededa
količina dužica :


u godinah 1893. 1892. 1891.


milijuna komada


ukupno „ . 35*07 15"84 a3"56


u Francezku 30´65 11.27 30-40


u Italiju . 3*85 3´41 2-12


Prema tomu izvezeno je u Francesku skoro tolika količina dužica, kolika u istoj
periodi god. 1801., u kojoj je prodja dužice osobito velika bila. I izvoz dužice u
Italiju preotimlje sve to večs mah.


Sitnice.


Ubijanje bolestne divljaci u Ugarskoj. Ministar unutar, poslova odredio je
po predlogu ugar. zemaljskog -.vružtva za zaštitu lova, da se n slučaju, ako tko za
vrieme lovostaje ubije veo prije ranjenu ili bolesfcnu divljač, takova predati mora neoštedena
obč. poglavarstvu u roku od 24 sata. Ovakova divljač prodaje se dražbom,
a novac futržak) pripada ubožkoj blagajni,


^ Obč, poglavarstvo d)ižno je pregledati takovu divljač, da 11 je zaista bolestna
bila ili več prije ranjena^ te se mora tim osvjedočiti, da nije počinjen prekršaj proti
zakonu o lovu,


Škvorae ili brljak i vrabac. Čudnovato, ali je ipak istinito, da škvorae živi
u sadrugi sa vrabcom, pače obe ove ptice skupa gnjezde i izlegu u zajedničkom gnjezdu
svoje mladice. Opaženo je naime po njekom motrilcu na imanju Eeklin, da su ikvorci
u matorom orahu načinili svoje gnjezdo, te ondje počeli nesti jaja. Pošto je to gujezdo
prostrano bdo, nastanili au se u njemu vrabci, ic su ondje i oni svoja laja počeli
nesti.




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 43     <-- 43 -->        PDF

™ 441 —


U družtvu škvoraca sa vrebcima vladalo je najveKad 8U se aikdi škvorci i vrebci izlegli, imali su i škvorci i vrebci roditelji pune šake
posla, da svoju nejaSad nahrane. Škvorci roditelji branili su svoje skvorčii^e, a vrebci
svoje vrabSide, prem nijesu ni jedni ni drugi mladići pazili na to, tko jim je rodireJj,
tko^pravi branitelj^ jer su btjeli gkvorSidi i vrabčići uzeti branu od onoga, tko bi ja
prvi u gnjezdo donio.


Igrnjerivanje šuma u Srbiji. Srbski ministar za poljoprivredu odredio je, da
se sve državne šume u Srbiji izmjeriti imaju u svrbu, da se državno vlastni(5tvo prema
obdinam i sukromnikom obeabiedi.


Za izmjeru državnih gumn odredjena su posebna povjerenstva, koja su svoj posao
obavljati počela.


Načelno riešenje, Frepor u pogledu ovlaštenja prava na surau spada pred
sudbenu oblast. Ovrhu za utjerivanje daća dozvoljava upravni odbor.
Urbarskoj ob^ni K. podielila je kr. zem. vlada pod 25. siečnja 1890. broj


48.636. ex 1889. svotu od 4000 for. iz njih ove šumske glavnice u svrhu namireoja
poreza i drugih javnih daća. Tom prigodom stavilo je vlastelinstvo u V. zahtjev, da
se i njemu dopita dio odpadajući na prikupljeni urbarski posjed, te da se prigodom
razđielbe izplaćuju i vlastelinske urb, arendalne daće likvidirane po bivšoj kr. županiji
u Y. — Kr. kotarska oblast u S. odbila je odlukom od 16. travnja 1791. br.
3108, prvi zahtjev s razloga, jer vlastelinstvo nije dokazalo, da je dotični posjed urbarijalue
naravi, a po tom mu obzirom na §. 4L naredbe od 4. ožujka 1871. br,
^144 nepripada niti pravo ua šumsku glavnicu, do^im u pogledu drugoga zahtjeva
odlučila je, da se od ostatka, koji ostane nakon podmirenja javnih daća, imade za
vlastelinstvo uztegnuti od pojedinih dotićne dužne svote, a to s razloga, jer je kr.
zem. vlada podielila dotičnu svotu za namirenje poreza i drugih javnih daća, a urb,
daće nisu prama §, 8. naredbe od 24. travnja 1854„ u pravom smislu javne daće,
već su samo privatne tražbine, koje uživaju blagodat poput javnih daća.
Proti toj odluci uložiŠe urb. obćiua i vlastelinstvo utok, a upravni odbor u 0.
odlučio je rješitbom od 9. studenoga 1891, br. 994, da se odluka kr, kot. oblasti u
pogledu prvoga zahtjeva iz navedenih razloga potvrdjuje, dočim se u pogledu drugoga
zahtjeva ukida s razloga: ^sto je kotarska oblast, uztegauv svote od pojedioih
urb. ovlaštenika u svrhu podmirenja urb. arendalnih daća, ovršno proti strankam postupala,
na što nije ona, niti vlastiuska uprava ovlaštena bila, pošto se ovrha za ove
daee može voditi samo nn temelju dozvole upravnoga odboi´a, izliodjene po vlastelinstvu,
kako to Čl. 2. §. 20, c. n. od 26. rujna 1857. dokazuje*^. — I proti tomu uložiše
gornji utok, a na to je uzsliedilo po kr. zem, vladi pod 22, veljače 1893. br. 49.514
ex 1892. sliedeće rieŠenje :


Prvi dio gornje drugouiolbene odluke preinačuje se s razloga, sto se ovdje radi
0 privatopravnom pitanju, kojega riesavauje spada u nadležnost sudbenih obiastih, ako
nebi nagoda, pokušana po političkoj oblasti medju strankami, uspjela.


Prepori naime o samom pravu na suuzivanje za korist pojedinih urb. obeiuah
segregiranih urbai\ parnjaka i šuma spadaju na nadležnost sudbenih obiastih. Ali političke
oblasti imadu, kada se radi u ovakovih preporih, po analogiji §. 61. patenta
od 2. ožujka 1853. prije svega izmedju parbećih se stranakah pokušati nagodu, držeć
se pri tom načela zastupanog u naredbi kr. zem. vlade, odjela za unutarnje poslove,
od 17, srpnja 1886. br. 35.978, po kojem je upitao pravo vezano nerazlučivo o
posjed urb. selišta, i tek, ako nebi nagoda za rukom pošla, imadu političke oblasti ^
štiteć posjed privremeno, parbeće stranke odputiti na redoviti put pravde.


Prema gore navedenom ima upravna oblast prve molbe u nazočnom slučaju
medju strankami pokušati nagodu, koja ako neuspije, imati ce postupaju6a oblast uputiti
stranke pred sudove.




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 442 —


Glede drugoga diela iztaknute drugomolbene odhike opaža se, da nije upravni
odbor odputio zahtjev vlastelinstva Y, u pogledu ovršnog namirenja zaostabli urb. daiz tangenta, pripađajudili pojeđmim dužnikom iz Šumske glavnice urb. obćine K, nego
je samo ukinuo tomu zahtjevu djelomice uđovoljujudu odluku kot. oblasti´ u S. kao sa
formalno-pravnoga gledišta nezakonitu, jer nenadležno izrečenu, pa s toga nastaje
pitanje, da li je kasatorna odredba upravnoga odbora osnovana? — Tičuć se toga
pitanja smatra ki% zem. vlada, odjel za unutarnje poslove, napadnutu rješitbu upravnoga
odbora po zakonu opravdanom gledom na ustanove §. 20 ces. naredbe od 26.
rujna 1857., §. 41. i 42. zakona od 5. veljače 1886, ob ustroju županija itd , te
§. 25. točku 1, zakona od 5. veljače 1886. ob upravnih odborih u županijah, iz kojih
posve jasno proizlazi, da podieljivanje dozvole ovrhe radi učeranja zaostalih urb. dača
spada na nadležnost župan, upravnih odborah, Primjeduje se pako i to, da se upravni
odbor nije imao samo ograničiti na to, da ukine prvomolbenu odluku n odnosnom dielu,
nego je obzirom na propis §. 20, ces. naredbe od 26. rujna 1857., po kojem se
molbe za dozvolu ovakovih odredaba mogu predati prvomolbenoj političkoj oblasti, kako
je to vlastelinstvo n V. učinilo, imao ujedno u vlastitom djelokrugu riešiti spisom priležeifu
odnosnu ovršnu molbu vlastelinstva Y. Po čem kr. zem. vlada, odjel za unutarnje
poslove, upitni dio napadnute rješitbe tog upravnog odbora potvrdjuje, ali uz
nalog, da upravni odbor pomenutu ovrsnu molbu u pretres uzme i ua istu riegenje izda".


Šiškari na dubovili. Šiškar hrastolisti (Cynips quercus folii), koji se Iako
pozna po crveno-prugastih ledjih, snese svoja jajašca na dolnjoj plojki hrastova lista.
U tu svrhu ubode on tjenicu (epidermis), te tu utura svojim žalcem za leglo jedno
jajašce u ranu^ koju Je svojim ubodom načinio.


Odmah postane uslied nabujalosti mezgre na tom mjestu okrugla, šuplja i sočna
šiŠ<5ariea (babuška), koja je krupna kao višnja. U šupljini ovakove šiščarice nalazi se
ličinka od slikara hrastolista. Ako se takova šišČarica ili babuška u mjesecu rujnu
otvori t. j , razreze, onda se može u njoj viditi kukoljica. Jedan mjesec kasnije, po prilici
oko polovice listopada, naći demo jur razvijenog zai-eznika. Ovaj zareznik napušta
skoro svoje skrovište, te prezimi u tlu.


SiŠčarice ili babuške sadržaju u sebi šiškovinu (gallussauere) i trjeslovinu, Obe
ove tvorine rabe se u Ijekarnah, u mastlonicah (bojadisaonicah) i za druge tehničke
svrhe, imenito za priugotavljanje crnila« Takove šiščarice sakupljaju se prije, nego što
iz njih zareznik izlazi.


Najbolje Šiščarice nabavljaju se iz iztoka. One rastu na hrastu habuSkaru (Querus
infectoria), a pravi jih ubodom mastilački šiškar (Cjnips tiuctoria). Sbog obilne Siškovine
i trjeslovine trže se takove šiščarice veoma mnogo«


Šiškar pupčar (Cynips ternimalis) ima dvie generacije i to u srpnju i u listopadu.
Njegove babuške nalaze se na krajnik pupovih grančica. Babuške slične su
gomolju, te jih ima dosta.


U Hrvatskoj i u Ugarskoj živući babuškar (C7nips ealicis) leže svoja jajašca
na žiru i to upravo izmedju drvene kapice i žira. Odtud nastavše drvene izrasljce zovemo
šiškami. Pošto šiške mnogo trjeslovine imaju, stoga se one sakupljaju i gameiju,
te se kao ŠiŠkovo brašno rabe za strojivo.


Zelen-noga i štuka (Eohrhuhn u Heht) Čim nastanu topli, proljetni dani, vrača
se opet zelen-Boga iz južnih krajeva k nama, te si traži svcje prvobitno prebivalište.
Ona osobito rado živi u barah, koje su trskom i šašom zarasle. Zelen-noga je vrlo
Ijepušna ptičica, vrlo okretna u lietu i plivanju. Ozgor pokriveno joj je feielo ´ mrkim
perjem, a odzdol je siva poput škriljaVca. Prva duga krilna i prva repna pera obrubljena
su bielo, Kljun Joj medjaši sa crvenim čelom, a oči oknižpjo žuti. sivi ´ crveni
kolobar. Prštiš na nogah ogtadjem su plovkami. Zelen-noga načini si gnjezdo obično
blizu vode na kojem nizkom i trulom drvetu. Ženka iznese G-^12 j^ija, koja imadu




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 45     <-- 45 -->        PDF

— 443 —


guste i smeđje pjcge po sebi. Nakon 3 tjedaa, kako ženka ejedi, izlegu se vrlo liepi


i dražestni mladići, koji veĆ drugi dan trče za majkom u baru. — Zanimivo je to


gledati, kako se maiidi oko evojib starijih skupe i igraju loveći mušice ili vodene


kukce. Mužjak i ženka paze vrlo brižljivo na svaki mig svojih mali<5a, da jim kakova


opasnost nebi zaprietila. To se dogadja Gesće. — Kad m^lUi za^uju kratak tihi cikut,


u taj tren nestane ciele obitelji. A gdje su? Čovjek nebi u istinu znao, da ne vidi


ovdje ili ondje izpod zelenog lista vodene biline glavicuj gdje prisluškuje, da 11 je


jošte u pogibelji. Za kratko vrieme, kako je pogibelj minula, evo ih opet na skupu,


te nastavljaju svoju igru. Zanimivo je takodjer gledati ove liepe ptičice, kako izvrstno


plivaju a krila su jim kao vesla.


Čovjek bi mislio, da se u onom času, kada plivaju i rone, ne boje ni najljućeg


svog neprijatelja, akoprem on upravo tada izmedju vodenih bilina vreba na svoj piien:


zelen-nogu.


Ovaj opasni, proždrljivi i grabežljivi neprijatelj jest štuka. Već sama njezina


vanjština opisuje ju kao grabežljivca, Tielo joj je dugoljasto i oblo kao valjak, glava


sploštena, zubi u Seljueti nojeduaki, natrag savinuti i šiljasti. Što ovi zubi jednom


zahvate, ono je izgubljeno. Ona je u manjem ribnjaku isto tako opasna, kao što je


opasan kit u moru.


Štuka znade često ciele Čopore pataka utamanit Ona je propast zelen-noge, koju


samo povuče za sobom u vodu.


Grje se štuka u jezeru nalazi, tu neima zelen-noga obstauka, već je prisiljena
da se izseli, ne će li postati žrtvom štuke. Ako su zelen-noge mirne t. j , ako jim ne
prieti pogibelj, onda ostave sVoje mlade kao samostalne, a stari imadu opet brigu, da
legu jaja, pa kad se opet mladi izlegu, dražestno i milo vidjeti je, gdje se starija sa
mladjom braćom igra, kako ih njeguje i tetoši. Tako se dogadja cielo lieto, a početkom
jeseni cielo jezero izpunjeno je ovim ptičicama, dok jednog jutra ostane jezero pusto i
prazno, jer se zelen-noge izsele u južne toplije krajeve. — U proljeće se opet vrate 5
lanjski mladići posve su samostalni postali, te si traže svoje jezereCj gdje su se izlegli.
Nu na jednom jezeru može se samo jedna obitelj nastaniti, pa ako hoće druga obitelj
doći, to oni ljubomornom strogošću brane svoje rodno mjesto i neđaju ga osvojiti.
Često se dogadja, da se grdno poperušaju i tuku dok ih otjeraju sa svog gnjezda.


laumiranje cedrovog drveta (cedrovine). Kako jedan list iz St. Louis-a javljaj
nalazi se tamo tvorničar poznate tvornice olovaka K. Faber u svrhuj da za svoju tvornicu
nabavi cedrovo drvo, koje upotrebljuje za najfinije olovke. On mora to drvo nabavljati
iz Amerike, ponajviše iz Floride, buduć da je u svih drugih zemljah posve
izumrlo. Ta ista sudbina — kaže Faber — stići će i amerikanske ceđrove sume, ako
se nebudc što prije u interesu trgovine haranje i pustošenje tih šuma na put stalo.


Lastžtvice i žabe neprijateljice pčela. Kao što svako živuće biće, tako isto
imadu i pčele svoje neprijatelje. Osim mnogih poznatih ptica^ a naročito lastavica, koje
love pčele u lietu, imadu one još jednu vrst neprijatelja; a to su žabe. — Poznato
je, da se žabo rado nastanjuju u djetelini, a imadu i razlog zašto to čine. Mnoga
marljiva pčela odleti iz svoje košnice, da siše sok iz cvieta, ali se jadna više ne vraća,
jer postane plienom žabe, koja na nju vreba, te ju proguta, nebojeći se njezina žalca.
To se je dokazalo već češće, jer je u želudcu žabe nadjeno 10—15 pčela, stoje dosta
velik broj za ovako malu životinjicu. Nu uza sve to, sto nam žabe utamanjuju koristne
pčele, nesmijemo ih utamanjivati, jer nam one s druge strane opet koriste,
uništujuć razne škodljive zareznike u šum i i na polju.


Gljiva ehampignon. Od tolikikih gljiva, koje su za užitak, samo se ehampignon
(agaricus campestris) umjetno uzgaja. Da pokus uspije, nuždno je dobro klilo, povolJHa
temperatura i umjerena vlaga.




ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 46     <-- 46 -->        PDF

— 444 —


Tko hoće da neki prostor opredieli za kulturu bilo sad u kolnici, staji ili biljevistii;
neka uzme friške konjske balege, koja se na polovicu pomiega s busenastom
zemljom.


Ta se mješavina donese aatlm na mjesto, priredjeno za klijanje, koje treba da
je toplo, tamno i od promaje zaštićeno. Mješavina se naslaže 50—80 cm. visoko i
premeće se tako dugo, dok nepostigne 18*^ E. Na to se kiijalište uravna, stlači, ter
pokrivali ili škrinjami pokrije. Nakon 24 sata gleda se, kolika je toplina. Nije li narasla
više od 16—18 stupnjeva, onda se u mješavinu utisnu komadi Idila (legla) u
veličini ovećega oralia i klijalište se opet pokrije«


Skoro zatim opazit će se, kako se kroz klijalište vuku biele niti; na to ga treba
pokriti tri prsta visoko listenom zemljom, ili zemljom iz kojeg kiijališta. Ta se zemlja
uravna i malko protla6i. Ima li u mjestu, gdje je klijalište, puno vlage, to vanredno
škodi i može Sitav podlivat osujetiti u najkradem vremenu. Ako je zemlja posve suha,
smije se samo ona nakvasiti. Za 4—6 mjeseca dobije se u tili klijalištib cbampignona,
koji će uloženi trud obilno i stalno naplatiti.


Uporaba trieslovino. Znamo za mjesta, gdje ima više kožara i opančara, te
oni gotovo ne mogu naći čovjeka, da ib liši trjeslovine^ koja jim uzaludo zauzima prostor
^i dvorištu. Meću ju u brpu te čekaju, hoće li tko za nju da pita. Mnogi gospodar
imao bi nastojati, da izkaže ljubav tim obrtnikom i da sebe okoristi, mogao bi trjeslovinu
odvesti u vrt ili voćnjak, Izkustvo je već davna učinjeno. Tim se ne kaže ništa
nova^ ali je vrieđno ponoviti staru dobru stvar, dok ju riedko tko uvažava.


Trjeslovina je dobra da se njom obloži stablo. Pokušajte pa ćete vidjeti, da će
se grane na tom drvetu pomladiti i ojačati, lišće biti će crno zeleno, jer će primati
iz trjeslovine tvari, koje su veoma koristne. Ne bojte se, da će vam biti manje soĆno
ili slastno. Na tlu hladnu, tvrdu i ilovastu možete da trieslo lopatom ukopate u zemlju,
pa će vam omekšati^ te postati rahla i sipka.


Na vrtu možete da mlad presad pokrijete trjeslovinom; za sušnih godina ne
ćete morati toga prostora zalievati, a dobiti ćete plodine prvoga reda glede ljepote i
krupnine.


Jagodnjaci, ako´ se pokriju trjeslovinom, očuvati će se od grĆica hruštovih, pak
će se brzo i liepo razvijati 1 tjerati svieže iz vitica. Oko stabla može se nasipati trjeslovine
do 70 centimetara visoko, a na vrhu zeleni 4—6 centimetara.


Životinje pogadjajii dobu (vrieme)„ Posve neodvisno od meteroložkih promjena
vremena reć bi, da mnoge životinje imaju posve dobar pojam o vremenu ili dobi,
dapače i o stanovitom satu.


Pripovjeda njeki mofcrilac, da je jedan majmun Orang-Utang išao spavati redovito
u izvjestni sat, te da je zorom svaki dan u izvjestno vrieme ustao.
Ako motrimo jazavca, onda ćemo opaziti, da se on uviek u izvjestno vrieme povrati
u svoj ležaj (jazavinu) sa svoga noćnoga klatarenja.


H. Wood priča, da je njeka mačka dobro upamtila sat, kad je njezin bolestan
gospodar liek pio, te je svaki dan redovito probudila po danu i po noći svoga gospodara
u isti sat, a riedko bi so pobunila samo za nekoliko časaka.
Slični primjeri opažani su i kod psa.


Zanimiv slučaj pripovieda L. de Gouvusells iz Veveya na genevskom jezeru.


Njeki liečnik Imao je psa, koji ga je posvud sliedio. Liečnik obićavao je svakog
četvrtka otići u Lausanu, kuda je parobrod lieti točno u 1 sat zaplovio, a vraćao se
u Lausaunu u G sati na večer. U zimi zaplovio je parobrod u Lausannu u 11 sati
prije podne, te se vraćao natrag u 5 sati poslie podne.


Poslle njekoliko godina umre liečnik, ali vjeran pas išao je redovito dvie pune
godme Tstnn putem u nadi, nebi U svoga gospodara u Lausanni opet našao. Pas je
dobro zapamtio vrieme odlaska i dolazka parobroda kako lieti, tako i dmi.