DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 401 -^ stalnim učiteljem u;´, dični naslov profesora 25. listopada 1881. Kuko se je u odlučujućih suTiuirskih knigovib njegov rad i mar cieEio, vidi se iz toga, M.o je u YIIL glavnoj skupštini hrvat^ko-sluvonskoga šumarskoga drui!:tva bio izabran za trogodižte 1S85—1887. odbornikom zamjenikom u upravljajućem odboru toga važnoga i koriatnoga družtva, a da je i Viđ, kr, zera. vlada cienila rad i iiastojaiije pokojnikovo u školi i u šumi, dokazom oain je najnovije odlikovanje od 30. rujua prošle godine, kojim je promaknut bio u Vili dnevnički razred- On je to u istinu i zaslužio, jer ako se osvrnemo na jnjegov učiteljski rad, viditi ćemo, kako mu uz obavljanje tc-žkih učiteljskih i šumarskih dužnosti dostaje Jošte vremena, da radi i na književnom polju u svojoj struci. Eno napisao je za svoje učenike knjigu o čuvanju šuma. te se javlja svako toliko razoimi poučnim! članci u stručnih novinab. U/, to sve osobito se rado zabavljao šumarskom entomologijom tako, da je postao specialistom u toj struci, kao što i u lovačkej. Bavio se je naime i plemenitom zabavom — lovom, a bio je pravi lovac, u kojega su tražili savjeta najvidjeniji lovci prostrane naše domovine. Uz učiteljske svoje dužnosti vršio je i nadzor nad zavodskim! sumarni, a šumski vrt uredio je tako^ da odgovara svim zahtjevom umnoga šumarenja, te je u njemu odgojio na tisuće liepih biljka, koje su presadjene širom naše domovine. — Čitavoga svoga učiteljevauja na našem ućilištu bio je u svezi sa svimi našimi uvaženimi šumarskimi ličnostmi, a nije se skoro nijedna šumarska skupština obđržavala, kod koje on uebi bio prisustvovao. Kao prijatelj mladeži i prirode, rado je bio vodjom šumtekih ekskurzija, što ih je naše učiteljište, svojim učenikom, priređjivalo, te nije, rekao bi, u Hrvatskoj^ Slavoniji, Dalmaciji, Kranjskoj i Štajerskoj važnijeg šumskog predjela, kojega on posjetio i proučio nije. Pokojni Vladimir bio je čovjek, koji je uživao ljubav i štovanje svojih sudrugova, čovjek, kojega je jednako štovala mladež kao dobroga svoga učitelja i prijatelja, Čovjek kojega je ljubio i štovao svatko, tko je iole poznavao plemenito njegovo srce. Zato neću, da vam pričam o njemu kao sinu, za kojim plaču danas raztuženi starci roditelji, neću o bratu, za kojim uzdišu dva mu razplakana brata i dvie sestre, neću o ostaloj rodbini — svim je bio miljenac, svim štono rieč „duša od čovjeka". Ali jedno ću još da spomenem, jedno ću još da mu savijem u vienac vrline , . . ljubav njegovu žarku prema svojoj obitelji. Gorko cvili za njim neutješiva mu supruga i jedinica kćerka, koje je u crno zavio, jer samo one znadu, kakova su na uviek izgubili druga i otca! 0 smrti, smrti, . . što to učini ?! Iztrgnnla si dragog sina iz roditeljskog zagrljaja, ugrabila milog brata braći, otela ga iz nježnog zagrljaja milih sestara i drage rodbine, a što još najosjetljivije boli, ugrabila si ljubljenog druga nježnoj, dobroj i plemenitoj dražici, ukrala si preljubežljivoga otca sirotici kćerki. Pa ne samo da si bila nesmiljena prema svim tim, raztužila si i nas drugove i prijatelje njegove, razplakala učenike njegove, a kivna si bila i^na naše učilište, te si mu u najboljoj muževnoj dobi iztrgala iz krila radinu silu, |