DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 4!9 — vljen pisarnickim poslom sjedne strane, a žacajuć se troška kod vanjskog službovanja, koji mu se, kako gore rekoli, nikako ne na kmđjoje, ne dospije kroz više mjeseci da vidi šumu. Takovo službovanje niota da uništi volju za svaki ozbiljni r4d, koji bi bio i sarođu i domovini na korist, pa ako je i definitivno namješten, ipak ako mu se dovikuje makar s koje strane, da nije ci n o vn ik, onda je jasno, kakova može biti u njega volja za rM. Ove redke napisao sam na želju mnogih drugova, koji se u isto tako sretnom položaju nalaze, kao i ja, te moleć visoku našu kralj. zem. vladu, da se prigodom organizacije zauzme i za nas, t. j . da nam opređieli ugodnije službovanje i uredi naš položaj,, uvjeren sam, da će šumars. savjetnik visoke kr. zem. vlade velemož. gosp. Ferdo Zikmundovsky, poznavajuć naše ođnošaje, svojom poznatom odvažnošću i sklonošću prama hrvatskim šumarom kao i ostala gospoda šumarskog odsjeka pobriniti se i za nas. Da bog da. Rudolfo Erny šumar, pristav. Njuh kod zareznlka. Od WiBterhaltera. Pitanje o njuhu spada svakako u najtamnija poglavja prirodoslovne znanosti. Mi znademo, da stvar, koju udišemo ili njušimo, mora biti u obliku plinova. A ipak nam nije jasnOj kako djeluju ovi plinovi na naše njušne živce, da tim prouzrokuju miris ili smrad, t. j . da jedno od drugoga razlikujemo. Sielo njuha prikazuje nam se orgaBom, što ga zovemo nos. Svakako je glede toga težje kod ptica, jer se kod njih nevidi takav organ. Taj vanjski organ tim više iz^ezava^ čim dalje i dublje u životinjstvo zavirimo tako, da mi u zareznikah, prostim jih okom gledajući, nismo kadri naznačiti, šta je u njih slično organu njuha. Da zareznici njuše, o tom neće nitko dvojiti. Vidimo, a znademo iz izkustva, da se muhe kupe na smrdljivo meso, strvine i drugu smrad, i da će kamfor oćerati moljca. Za to i nastaje važno pitanje, kojim đielom tiela zareznici njuše. Kod njih ne vidimo posebna organa kao u drugih višjih životinja, kod kojih možemo stalnošću označiti sielo njuha. Najveća je vjerojatnost, da se njušni organ kod zareznika nalazi u blizini organa za disanje. Prvi uvjet njuženja, naime kad hoćemo saznati, gdje se njušni organ nalazi, je taj, da plin propuhuje preko površine njušila. Tim propuhom dovađja se miris u doticaj sa njušili. Medju tim mora se u obzir uzeti, da zareznici ne dišu na usta kao ljudi, već kroz malene postrane otvore uzduž cieloga tiela., Kroz ove se miris dovadja u đušniee. Dušnice razgranjene su po |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 22 <-- 22 --> PDF |
_ 420 ~ cielom tielu tako, da se izparivanje plinova i primanje zraka u tielo i u Djega ne obavlja samo na Jednom mjestu, već kroz cielo tielo. Po tome je sjegurno, da se sielo njuha nalazi kod dašnih cievi. Prvi pokus u tom predmetu izveo je Lehmann. Lelimann probušio je na više mjesta stienu od staklene boce, te u ove otvore metnuo razne kukce, okrenuo jih zađkom prema nutri, a pričvrstio jih uz staklo sa malim! kolutići voska. Glava i poprsje bili su vani, dočim je stražnje tielo zajedno sa zadkom unutar stršilo. Poslie toga napunio je bocu sa jakimi mirisi, što ih je pravio izgorenim perjem, sumporom i drugim. Promatrajući kukce, gdje se živahno i nemirno amo tamo kreću, zaključivao je, da mirišu pomoću kože. Ovim pokusom čini se na prvi pogled, kao da se njušilo nalazi u blizini dužnica. Medjutim ima važnih razloga i protiva tomu. Uzmimo slučaj, kad u naša dihala dolazi dim ili para, bez da s našima njušilima u doticaj dodje. Nedvojbeno je, da će se time živci razđražiti tako, da ćemo i nehotice kušati da ih iz sebe iztjeramo. Vidimo to više kod ljudi, kada duhan puše i kad im se nehotice dim zaleti, jer će ih to nagnati na kašalj i stim je skopčano manje više burnije disanje grudišta. Isto to moglo se je dogoditi s kukcima, s kojimi je Lehmann pokuse pravio. I njima je mogao dim od izgorenih pera u dušnik doći, te jih tako razđražiti, da se od toga amo tamo kretali i vrtili. Taj nazor, da se njuh ne nalazi u blizini dušniea, podkriepljuje time, što na pr. med, malo smmrdljivo meso, dakle stvari slabijeg mirisa, vrlo slabo đieluju na pčele ili kukce, koji inače na takovo meso idu. Niti po znanstvenih iztraživanjih ne može se tvrditi, da se baš ovdje nalazi sjedište njuha. Radilo se i o tom, da se sielo njuha nadje oko ustiju pa i u samih ustiuh, jer je posve naravno, da mu je onda, kada uzima hranu, njuh u prvom redu od potrebe. Ali ovaj nazor razorio je Peris malenim pokusom. Namazao on kukcima Ijepivom usta i okolo njih, pa su sve jednako njušili kao i prije, U novije doba došlo se do togaj da ticala zareznika prenose miris, pa se ta tvrdnja pokušala i dokazati. Evo što Fosel pripovieđa o svojih pokusih sa pčelami. Pošto sam tri pčele ostavio nekoliko dana gladovati, odrezao sam jednoj obadva ticala, dragoj cielu prednju stranu glave do očiju, a treću ostavio.sain neozliedjenu. Za malo umočim glavicu od bačenke (žućke) u med i stavim ju blizu pčela, koje su posve mirno sjedile. Kad sam primaknuo iglu na jedan cnt. blizine, opazila ju neozledjena pčela, Osjetiv med, kretala je ticala prama igli. Kad sam iglu polagano odmicao, bez da je pčela med okusila, sliedila bi ona iglu, i kad bi samo mogla okusila bi med sa glavice igle. Ona osa, kojoj sam prednju strunu glave odrezao, dakle sva ćutUa iz astiju odstranio, pouiela se posvema slično, kao i ona neoštećena. Ovako oštećena unjušila je med isto tako, pa i u istoj daljini, kao i ona netaknutu, a isto tako i ticali kretala prama igli. Ostavio sam da dodje do igle, ali kako je i naravno^ med nije mogla usisati |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Piela, kojoj sam^ oba ticala odrezao, pokapala´ se posve drugačijom. Pri« ^ maknu? joj medenu iglu, sjedila je mimo, pa i, onda, kad mm joj iglu posve . blizu primaknuo, nije se ni maknula, a niti je med´oćutila. Morao sam joj . med na usta metnuti, a da opazi i usiše. Taj isti iztražilac fiinio je pokuse i sa muhami, pa pripovieda ovo: Jednog dana u mjesecu srpnju postavio sam pred moj prozor zvono iz žica pleteno, a pod njeg sam stavio već smrdljivu krticu.. Za čas doleti muha strvinarka i silom htjede pod zvono, ali nije mogla od nikud unutra. Jaju uhvatim i odrežem joj britvom obadvie oči. Odmah poče letati po mojoj sobi, nabasajuć sad na zid, sad na druge predmete u sobi, dok napokon ne pade na pod. Poslie više kratkog lietanja uhvatim ju^ odrežem joj jedno krilo, pa ju stavim pod zvono u blizinu krtice. Odmah se muha primirila, te počela mirno plaziti do odkrite Iješine, Po njoj se poče penjati i amo tamo tražiti, dok nije našla otvor na glavi krtice, kro2 koj sam joj mozak izvadio. Došav do mozga, ostala je i sisala ga na jedno dva ili tri mjesta, a zatim izpružila svoju nosivu zađku, te iznesla tri do četiri jajašca. Sad sam muhu uhvatio, pa joj pažljivo odrezao oba ticala. Kad sam opet s njome pravio pokuse, nije niti najmanje marila za krticu isto tako, kao da je krtica komad drveta iU kamen. Metnuo sam ju kraj Iješine krtice, ali ne htjede na nju. Izgubila se posvema, pa nije više niti jajašca legla. Tekar poslie, kad sam ju u kutijicu metnuo, izleže nekoliko jajašca. Za kratko vrieme, pripovieda Forel, doleti mala muha, koju sam uhvatio i odrezeo oba krila, pa stavio ju u bUzinu krtice. Odmah je tražila mjesto, gdje će svoja jaja izleći, pa našav izdubinu na glavi, izleže nutra jedno jaje. Sad ju ulovim i odrežem oba ticala. Od toga časa, ponašala se kao i prvo, kad sam joj ticala odrezao. Oči joj nisam rezao, dakle je vidila; pa ipak niti bi marila za liešinu, niti za to, da leže jaja. Timi pokusi može se bez dvojbe tvrditi, da se njuh kod os^ i muha nalazi na obih ticalih. Nu ta tvrdnja ne smije se ipak na sve protegnuti, kako to i opažanje Neoportovo pokazuje. Neoport pravio je pokus sa jednim vodenim kukcem. Metnuo ga u posudu, koja je bila do polovice vodom napunjena, te ga bez hrane ostavio tri dana. Četvrti da uzeo je komadić mesa, pričvrstio na žicu, pa vukao po vodi kraj kukca u blizini dušnica, podržav ondje neko vrieme. Za to vrieme nije se kukac u vodi posve ništa uznemirivao. Sad je primaknuo meso posve do ticala kukca. Ticala kukca ostala su posve mirna, ali zato je počeo živo micati sa malimi projesci (Palgen) na glavi (po svoj priUei zakržljali dragi par ticala), kao da je oćutio blizinu koje stvari. Sad je metnuo meso na jedno od tih ticala kukca. Kukac se povlačio natrag, kao da se toga plaši. Odmaknu v meso na daljinu jednog palca opazi, kako je kukac svoje male privjeske upravio upravo na meso, smjimi počeo živahno micati, te za čas došao do mesa, da ga pohlepno jede. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
422 __ Sliedeći dan opetovao je taj pokus više puta, pa jednom zgodom, kad je metniio meso odveć blizu ticalam, kukac kao da se je razljutio, povukao je ticala posve natrag do nadvratnjaka, po´ svoj prilici 2ato, da mu ne smetaju. Može biti da se osebujnost tik kukaca sastoji u tom, što u vodi živu, te je miris stvari u vodi mnogo manji, nego li u zraku. Njuh je u životu zareznika od mnogo veće važnosti, nego kod drugih životinja. Njuh ne samo da kukca vodi, tražećeg hranu, nego ga i opreznim čini na opasnost, koja mu prieti od njegovih neprijatelja. Tako opisuje Peris svoja opažanja o ženki (Dinatus vrsti) ose-samice. Ta osa prije nego si ide tražiti plien, zatrpa svoje gnjezdo sa malo pieska. Zemlju jednog takvog gojezda razceprkao je palicom, docim je drugo pokrio svojom toplom rukom. Prva osa bila je zbunjena, kada se je vratila k gnjezdu. Letila je naokolo, micala ticali na sve strane tražeći ulaz. Napokon ga nadje. Druga se osa na povratku veoma iznenadila. Moja ruka, koja je prilično znojna bila, ostavila je na piesku svoj miris. Osa kao da se začudila, te htjede saznati? odakle taj miris. Hodajući okolo pieska, dođje na mjesto, gdje sam ja svoju ruku ostavio. Ovdje je sastala, pa titrajući sa ticali, doticala se pieska. Siromašna životinjica, koliko se izmučila,, dok je letila gore dole po pieskU; turajući ticala u piesak kud god je hodala, ne bi li, našla uzrok tome mirisu. Napokon stane, te si počme čistiti ticala, upravo kao kad si čovjek tare oči, da bolje opazi željni predmet. Nu sve u zalud. Poklopljena ode, ali se za kratki, čas vrati natrag, pa da nastavi svoje pretraživanje. Ovaj put nije bila tako strašljiva i zbunjena, bilo da je sunce uzparilo miris moje ruke ili opet da su joj ticala oštrija bila. Za čas našla svoje- gnjezdo. Iz pripoviedanoga se vidi? da zareznici u svom njuhu imadu neki putokaz, kojim si traže svoju hranu i koji jih vodi u njihova obitavališta. Osobito je to Lubbork točno proučavao, koji međju ostalim tvrdi, da mravi posve dobro mogu razlikovati put^ po kom su išli. Forel je istu veoma razvitu sposobnost kod mrava opazio. tJzeo je jednog mrava, koji se upravo k svom mravinjaku uputio, te ga metnuo jedan-metar, daleko od njegovih drugova i to u istom pravcu, u kom^ su i oni išli., Ma koliko put to opetovao, mrav bi svaki put malo stao, dok se mogao iznaći, a onda bi pošao pravcem svojih drugova. ´ Ovaj je pokus Forela opreznim učinio da iztraži, koje ćutilo pomaže mravu, da može naći trag svjih drugova. On tvrdi, da mravi zato ne imaju posebnih organa, već jim samo moraju ticala ne oštećena biti. Forel svakako drži, da mrav traži svoje gnjezdo samo poraoćju njuha. Nadalje tvrdi isti, da njuh može zarezniku i za to služiti, da razpozna prostor, u kom se nalazi, i da upozna obličje njegovo/Mrav sjegurno razlikuje utiske desnog ili lievog ticala. On razlikuje i razpoznava pomoćju svojih ticala obće strane puta^ kojim prolazi u svoj mravinjak, te se pomoćju istih ugiblje smetajućim predmetom. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
. .. . . ^ 423 — . Timi opažanji nije još đielokrug njuha ;izc.rpljeB. U znatnO´ vecoj mjeri dolazi on prilikom razploda zareznika, pa se i ovdje vidi, daje cielo dielovanje zareznika ovisno o ticalih. . Balbiani pravio je pokuse sa jedva izlećeniml mužjaci svilca, kojih je od ženka rastavio. Mužjake zatvorio je u posebnu kutiju, a ženke opet u posebnu. Kutiju, u .kojoj su bili mužjaci, razdielio je zajedno sa mužjaci u dvoje. U jednom od tih razdiela odreže mužjakom ticala, druge ostavi netaknute. Ead se poslie približio sa kutijom mužjaka k stolu, gdje su ženke bile, onda su oni neodrezanih ticala ropotali po kutiji, đočim su oni odrezanih ticala ostali posve mirni; njih nije niti najmanje uzrujavala blizina ženka. Slično je to s onim^ što su neki entologi već više put opazili, kako nanaami mužjaka noćnih lepirica ženka, koju su iz polja ili šume u kutiji u grad donesli. Forel pripovieda o jednom takovom slučaju. Imao je nekoliko komada kukoljica noćnog paučeta, pa kad se iste izčahurile, doletilo za kratko vrieme nekoliko mužjaka na prozor, a kad )im je prozor otvorio, doletiže i unutar. U suglasju s istim opažanji vidimo, da mužjaci kod zareznika imaju mnogo razvijenija ticala, nego li ženke. To pravilo stoji na pr. i stoga, što su ženke obično tromije, zavlače se u svakojake zakutke tako, da se mužjak mora mučiti, mora svoja ćutila napeti, dok si nađje drugaricu. Ta činjenica, da se kod većine zareznika njuh nalazi na ticalih, potaklo je mnoge iztražioce na pomnije proučavanje tog aparata, na njene anatomičke sastojine^ i to pomoćju sredstava,, koja nam znanosti pružaju. Jer je jasno, ako^ se zbilja u ticalih nalazi sielo njuha, da i u njih mora obstojati organ, koji svojim sustavom služi kao pomoćno oružje. Ovi su organi pronađjeni i odkriti na ticalih u većoj ili manjoj množini. Akoprem su te stvorbe vanjskim oblikom jedna od druge različite, ipak su se u obće sve više manje po jednom obliku razvile. Povrh ticala nalaze se male izbočine u samih´ticalah, te se prikazuju samo u malih udubinah, ili leže kao u žliebu, te se pričinja kao da iz rupe izviru. Na ove male izbočine dolazi tanano živčevlja, koje prima i uvadja miris. Da su ovo zbilja njušni organi, potvrđjuje činjenica, da kod kukaca s oštrijim njuhom nalazimo mnogo više malih udubina. Tako imadu na pr. one muhe, koje se na strvinah hrane^ vrlo mnogo takovih udubina za miris. Modra muha imade 24 takovih udubina, dočim druge muhe, koje se na cvieću hrane, te kojim je život od prvašnje u obće različit, imadu samo po 2—3 takove udubine na svakom ticalu. Hymenoptera razpolaže sa velikom množinom tih mirisnih udubina. Tako Hausec veli, da jih je kod pčela 14 hiljada. Kod kukaca se u obće taj broj umanjuje, ali se uzima, da jih ženka od hrušta ima do 35 hiljada na svakom ticalu. Iz cielog vidimo, da je njuh kod zareznika od osobite znamenitosti, od mnogo veće, nego li kod nas ljudi. Dočim je njuh kod nas nuzgredno ćutilo, služi on zareznikom neprestano u njihovom dielovanju bilo to kod traženja hrane, bilo kod razploda ili kod drugih posala tako, da se tvrditi može, da je njuh za život zareznika jedno od najvažnijih ćutila. ^ , |