DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 400 — t Vladimir Kiseljak.* NeđokuSiva providnost, koje do današnjega dana ni shvatio ni protumačio Bije nitko, a valjda ni buduće generacije razjasniti neće, dovela nas tužni i razžalošćeni slušetelji do ovog hladnog groba, do buduće mirne postojbine Viađimira Kiseljaka, profesora kraljevskoga gospodarskoga i šumarskoga učilišta. Sila, koje u njezinu djelovanja nisu kadre zapriečiti ni uajkriepcije mišice, sila, koje ne svlada nijedna druga ni fizička, ai kemijska, niti fiziološka protusila, obori nam evo razvito stablo razgranjene krošnje, od kojega očekivasmo, da će nam jošte rađjati obilnim i plemenitim plodom. Bijasmo puni nade, željko iz- Sekivasmo prirod, štono će nam ga dati cviet, koji se zametnuo, pa eto . . stablu, što se razkrošnjilo i cvietom obilno nariesilo, ogrizao nevidljiv crv žilu srčanica, uništio organ, bez kojega na tom svietu života nije. Taj crv, kojega mi umrli stvorovi ovoga svieta krstimo strašnim i očajnim, imenom smrt , uzrokom je, da položismo u tvrđu i hladnu vječnu ložnicu hladno i ukočeno trošljivo tjelo. Dopratismo ga ovamo, da počiva u toj truhljivoj zemlji, dadosmo materi zemlji ono, što mu je ona za kratko vrieme uzajmila bila, ali duh, s kojim ona oe ima da razpolaže, duh velju, vinuo se u nebeske visine — u novu pravu postojbina svoju, gdje i-iias sve u nepoznatih nam sfera čeka — Vladimir Kiseljak rodio .se u liepoj našoj priestolnici u bielom Zagrebu dne 3L listopada 1849. godine od otca Ivana, danas sieđoga starine umirovljenoga gimnazijalnoga profesora i matere Josipe. Tamo je učio osnovne i gimnazijalne nauke. Bio je uviek dobar i poslušan sin^ a k tomu plemenita srca, u kojemu se već u mladoj dobi probudi želja za liepom božjom prirodom, u kojoj je većinu svoga života pi´oveo. Dali ga poradi toga roditelji na nauke u liepo naše gospodarsko učilište, u kojemu je uz svoju marljivost u naucih, poslušnost prema zakonom, ljubav i štovanje prema svojim poglavarom tako se oduševio za šumarstvo, da je postao pravi i uzorni borilac na obranu liepih naših šuma. Odmah iza svršenih nauka vidimo ga u šumah šestinskih, na imanju grofa Kulmera. Tu je on marljiv kao mravac; ne radi samo na dobro i korist svoga gospodara, nego se i uči, da postigne ono, za čim svaki mladi šumar težiti mora, da se naime osposobi za samostalno upravljanje šuma, toga po milu našu domovinu važnoga i unosnoga narodnoga dobra^ toga odlučnoga faktora za materijalno i zdravstveno naše stanje. I zbilja, već 7. svibnja god. 1871, đadoše mu takovu sposobnicu, a 19. travnja 1872. imenova ga Visoka kr. zem. vlada, unatoč tomu, što je bio JOŠ mlad — bilo mu je istom 22 godine — članom zamjenikom izpitnoga povjerensstva za lugare i šumarsko pomoćno osoblje. Kada se je izprasnilo mjesto jednoga učitelja šumarstva u našem učilištu, imenovala ga je Vis. kr, zemaljl vlada drugim učiteljem šumarstva 20, veljače 1873., nakon preustrojstva učilišta god. 1877. privremenim učiteljem šumarstva (10. travnja 1878.) i napokon ^´ Nadgrobno slovo, ito ga je rekao na grobu pokojnikovu prof. Ivan Poto^njak, |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 3 <-- 3 --> PDF |
— 401 -^ stalnim učiteljem u;´, dični naslov profesora 25. listopada 1881. Kuko se je u odlučujućih suTiuirskih knigovib njegov rad i mar cieEio, vidi se iz toga, M.o je u YIIL glavnoj skupštini hrvat^ko-sluvonskoga šumarskoga drui!:tva bio izabran za trogodižte 1S85—1887. odbornikom zamjenikom u upravljajućem odboru toga važnoga i koriatnoga družtva, a da je i Viđ, kr, zera. vlada cienila rad i iiastojaiije pokojnikovo u školi i u šumi, dokazom oain je najnovije odlikovanje od 30. rujua prošle godine, kojim je promaknut bio u Vili dnevnički razred- On je to u istinu i zaslužio, jer ako se osvrnemo na jnjegov učiteljski rad, viditi ćemo, kako mu uz obavljanje tc-žkih učiteljskih i šumarskih dužnosti dostaje Jošte vremena, da radi i na književnom polju u svojoj struci. Eno napisao je za svoje učenike knjigu o čuvanju šuma. te se javlja svako toliko razoimi poučnim! članci u stručnih novinab. U/, to sve osobito se rado zabavljao šumarskom entomologijom tako, da je postao specialistom u toj struci, kao što i u lovačkej. Bavio se je naime i plemenitom zabavom — lovom, a bio je pravi lovac, u kojega su tražili savjeta najvidjeniji lovci prostrane naše domovine. Uz učiteljske svoje dužnosti vršio je i nadzor nad zavodskim! sumarni, a šumski vrt uredio je tako^ da odgovara svim zahtjevom umnoga šumarenja, te je u njemu odgojio na tisuće liepih biljka, koje su presadjene širom naše domovine. — Čitavoga svoga učiteljevauja na našem ućilištu bio je u svezi sa svimi našimi uvaženimi šumarskimi ličnostmi, a nije se skoro nijedna šumarska skupština obđržavala, kod koje on uebi bio prisustvovao. Kao prijatelj mladeži i prirode, rado je bio vodjom šumtekih ekskurzija, što ih je naše učiteljište, svojim učenikom, priređjivalo, te nije, rekao bi, u Hrvatskoj^ Slavoniji, Dalmaciji, Kranjskoj i Štajerskoj važnijeg šumskog predjela, kojega on posjetio i proučio nije. Pokojni Vladimir bio je čovjek, koji je uživao ljubav i štovanje svojih sudrugova, čovjek, kojega je jednako štovala mladež kao dobroga svoga učitelja i prijatelja, Čovjek kojega je ljubio i štovao svatko, tko je iole poznavao plemenito njegovo srce. Zato neću, da vam pričam o njemu kao sinu, za kojim plaču danas raztuženi starci roditelji, neću o bratu, za kojim uzdišu dva mu razplakana brata i dvie sestre, neću o ostaloj rodbini — svim je bio miljenac, svim štono rieč „duša od čovjeka". Ali jedno ću još da spomenem, jedno ću još da mu savijem u vienac vrline , . . ljubav njegovu žarku prema svojoj obitelji. Gorko cvili za njim neutješiva mu supruga i jedinica kćerka, koje je u crno zavio, jer samo one znadu, kakova su na uviek izgubili druga i otca! 0 smrti, smrti, . . što to učini ?! Iztrgnnla si dragog sina iz roditeljskog zagrljaja, ugrabila milog brata braći, otela ga iz nježnog zagrljaja milih sestara i drage rodbine, a što još najosjetljivije boli, ugrabila si ljubljenog druga nježnoj, dobroj i plemenitoj dražici, ukrala si preljubežljivoga otca sirotici kćerki. Pa ne samo da si bila nesmiljena prema svim tim, raztužila si i nas drugove i prijatelje njegove, razplakala učenike njegove, a kivna si bila i^na naše učilište, te si mu u najboljoj muževnoj dobi iztrgala iz krila radinu silu, |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 402 — poštena rodoljuba, kojemu su bujne hrvatske šume i zeleni lugovi bili ogledalo, u kojemu je gledao sliku mile svoje hrvatske domovine. 0 bezobzirna smrti! . . . Sve si to ucinik, sve si to tako udesila, da se popraviti neda, ali nešto ipak nisi, jer ne možeš nikada . . . . , Nećeš cikada VI srdaca naših izbrisati mile uspomene na dragog i milog druga i prijatelja, brata, rodjaka, supruga i otea, u kojega je bio pošten značaj i plemenito srdce. Nećeš, jer ne možeš, iz srdaca naših izčupati uvjerenja, da je uz sve tvoje nesmiljeno i bezobzirno tamanjenje, našega Vladimira ipak zapao novi bolji život u nebeskih visinah, jer je on tvrdo i zaufano vjerovao, kao što vjerujemo i mi u rieci našega Spasitelja; E g 0 s u m r e s u r e c t i 0 e t vita, q u i e r e đ i t i n me, e t i a m s i m 0 r t u u s f a e r i t, v i v e t. Nećeš nam uzeti nade, da ćemo se s njime ipak još sastati, jer nam i opet veli naš Spasitelj i odkupitelj svieta^ Qui a V e n i t hora, i n q u a o m u e s, (j u i i n m o n u m e n t i s s u n t, a u d i e n t voćem f i 1 i i 1) e i, e t p r o c e d e n t, cj u i bona f e c e r u n t a d r e s urectionem vitae. Tom tvrdom vjerom i sladkom nadom utješeni smo dragi pokojnice^ jer znamo, da je duh Tvoj poletio u nebeske visine, a da će ti izmučeno tjelo samo po&ivati u toj Idađnoj raki, dok se ona na glas angjeoske trublje ne otvori, da sjedini sa neumrlom dušom svojom. Dotle Yladimiire s Bogom, dok se sastanemo u sferah već tebi poznatih, a nama jošte nedokučivih, Gekaj na nas, dok i nama usud odkroji, da dodjemo k tebi, a da nas dočekaš prijateljski, kako si nam prijateljem i ovdje bio, neka ti bude ova gruda zemlje, kojom te pokrivamo, laka! Šumska proizvodnja 1 trgovina/^ I. Drvotržka tvrdka F. Neuberger i sin, koja ima u modvuško-rieckoj županiji 4 pilane na paru (Lokve, Sušica, Jasenak, Ogulin), šalje nam blagohotno ovaj ivješčaj, koji uvrštujemo podpun, premda se dotiče i trgovine u hrastovini, koja neima svoje proizvoriište u našem kraju, da nekiđamo objašnjene prilike za hrastovinu i za meki lies, što se opet odavle izvozi, te nam izvještaj podade osvrt na cielo drvotržtvo u minuloj godini Izvozno poslovanje u liesu a g. "1892., piše navedena veletvrdka, stajalo je glavno pod utjecajem poznate carinske politike, zavladale u istoj godini u Francuzkoj. Hrast„ To prolzvodnici, to inozem.ski uvoznici, svi su Izvanredno upeli, da upotrebe odredjeno vrieme do carinskoga povišenja, te zaštite što veću muo ´* Ovo firtics priobclajomo \A „glav:LJOg^ iKVJeataja o gospodarstvu; obrtu, trgovini proiv?.era .ssBJskc tt-gova^ko-obrtnlčke komore Z´d, god. 180"2« Uredničt-vo. |