DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
»- 416 — pisac transport đrveta u obće, a m poseb onaj u Marmarošu. Ovome poglavjn pridodane su mnoge slike, U sljedećim pogavjima govori se o izradi drveta u pilanama; o uporabi istoga u brodarstvu i za pravljenje željezničkih vagona; o pravljenju vune, papira i ceMose. U kratko se spominje upotreba kore, siške i šišariee, te pravljenje ugljena. U dodatku čitamo dosta obširne podatke o impregnirovanju đrveta, a kao zaključak dodane su usanee na peštanskoj bura! glede hrastove i smrekove kore, te sišarice i gorivnog drveta. Padežanin. Nješto 0 službi šumarskih pristava i vježbenika kod imovnih obćlna. Dugo sam se već odlučivao na to, da njekoliko rieči napišem o nevoljah, koje su kadre, da volju za rM u svakom mladom čovjeku, ako ne unište, a ono bar u velike umanje. Mladić, svršiv svoje škole, težkom mukom dobije njekakvo mjestance sa tako kukavnom plaćom, da se u mnogih prilikah nije kadar ni prehraniti, a da se svom zvanju prikladno odjeva, da si kupi strukovne knjige u svrhu svoje dalnje naobrazbe, da uzmogne svoje znanje prema napredku znanosti usavršivatij 0 tom ne može ni pomisliti. On je vježbenik — pisar, komu je sudjeno, da prepisuje razne tužbe i riešenja, da se dosađjuje sa vodjenjem očevidnika, te prepisivanjem istih i t. d. Sa takvom praksom ima da ide u praksu šumara, koji se jošte sjeća, da je i on bio vježbenik, da mu je bolje, jer ga često povede sa sobom u šumu ili ga samog pošalje, da bar vidi način doznake i druge vanjske radnje. Isto je tako onaj sretan, koji dodje imućnoj imovnoj obćini? jer će u njo^ naći i po koje liepo strukovno djelo. Ja pako, koji sam od prvog dana moje službe dospio u siromašnu IL bansku imovnu obćinu, moram reći, da nisam osim „Šumar, lista^´ nikakvo drugo djelo vidio, a da si nisam u školi nabavio važnija djela, nebi se ni usudio, da pomislim na državni izpit, jer od vježbenićke plaće jedva da sum si mogao priuštiti, da budem članom šumarskog družtva. Bilo bi želiti, da ge kod svake šumarije nadje bar po jedan primjerak „Handbuch der Forstwissenschaft od Loreja. Isto tako su bogate šumarije i sa raznimi instrumenti, od kojih klimave promjerke i pokvarena jedna buzola i jedna isto takva dobra prizma čine čitavo imanje tako, da kad čovjek Jednoć dodje do prigode, da izkolči stanoviti pravac u šumi, mora si pomoći sa raznimi približnim! i geometričkirai metodami. Došav dakle na državni izpit, poznaje kandidat najbolje uredske tiskanice, jer drugo česa ne može ni da vidi narisana, a kamo li u naravi. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
—´´417 ~ Za vanjsko svoje službovanje nije tako rekuć nikako odštećen, jer nas naredba od 14 listopada 1891. br/12.219 i od 16. srpnja 1892/br. 10,075, koje ozHačujii odštetu pri vanjskom službovanju, nisu podnipošto kadre pružiti onOj što čovjek pri tom poslu potroši. Za vanjsku službu treba posebno odjelo i obuća, koja se u brdskih pre´ djelih kamenjen, a u Posavini vođom i blatom nemilice dere, pak k tomu pla cajuć koštu doma, ima posebni trošak za jelo^ a zato sve dobije u najpovolj nijem slučaju dnevnicu od 1 for., a vrlo Često baš ništa, jer prva to&ka šume nije odaljena preko 8 kim,, negledjuć na to, da se šuma prečesto pruža u da jinu od jošte 15 i više kim. Pak recimo, što se često đogadja, da se na rubu šume obavljaj a ogojne radnje, a vježbenik određjen, da jih nadzire, ima on i po 20 kim. daleko iči, a ne dobije niti novčića odštete, jer početak same nije preko 8 kim. Nadalje se šumar„ pristavu i vježbeniku izplaćaju stegnute dnevnice, a ne uživaju niti novčića paušala tako, da prečesto za podvoz platiti moraju po .2 for. i više, a neđobiju niti novčića za dnevnice, jer zaista nitko ne može tražiti od šumara, da mu dade podvoz za takove svagdanje radnje, kao što su ogojne, koje zahtjevaju neprestani nadzor. Pak da šum. pristav ili vježbenik upravo 1 ima od šumara podvoz, ipak dnevnica od 1 for. ili od 50 BOVČ., eventualno ništa, nisu kadre, da odštete trošak, kojega pristavi i vježbenici kod tog vanjskog službovanja imaju. Odredjena dnevnica prema udaljenosti sa Va^ ´A i ^^^^^ podpune dnevnice posve je nepravedna, jer je ipak trošak jednak — bez obzira na podvoz — dali ja idem u šumu ili u onu, koja je 50 kim. udaljena. Dnevnica, odredjena sa 1 for., ako se noći vani, još je nepravednija, jer se za skm konak više´ plaća. Lugar, koji bude pozvan na razpravu šumskih kvarova, dobiva za hranovinu 84 novč, a pristav i vježbenik, koji moraju živjeti, kako se činovniku. dolikuje, nedobije ništa, ako nije pi^evalio 8 kim. Po spomenutih naređabah ne ubraja se vježbenik u nikoji dnevni razred, a ođmjeruje mu se dnevnica po 12. dnevnom razredu tako kao i pristavu, za koga takodjer dnevni razred nije odredjen. . Po šemi, koja je sastavljena-god 1875 po c, k. ofjicialu N. Painoviću za bivšu voJBu krajinu, ubrajali su se šumarski vježbenici sa 400 i 500 for. plaće u XI. dnevni razred, a sigarno je, da neće ni sada u državnoj šumskoj upravi biti vježbenici uvršteni u drugi, osim u XL, ako ne i u X, dnevni razred, s kojimi su činovnici imov. obćina po zakonu izjednačeni. Stoga bilo bi želiti, da se mjerodavni faktori, odnosno vis. kr. zem. vlada jednoč za tu stvar zauzme, te da ju konačno uredi. Već sam napređ spomenuo, da je vodjenje i prepisivanje oSevidnika glavni posao šumarskih vježbenika. |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
W Dotična naredba, kojom se uvadjaju oSevidnici, kaže naročito, da se upo rabom istih posao kod gosp, ureda umanjuje, o čem se zaista ni nedvoji, kao što ni 0 toffis da se s istirai posao kod šumarija podvostručuje. Prema naredbi imaju se očevidnici do 10 budućeg mjeseca gospodarstvenom uredbu na uporabu predložiti Tim ostaje šumarija bez ocevidnika, a da su takovi šumariji u njihovom uredovanju, ako takovo neće da zapinje, neobhođno potrebiti, uvjeren je svaki, koji vani kod šumarije službuje. Što dakle ostaje drugo šumariji, nego oceviđnike sastaviti i prepisati u svrhu, da si može prepis pridržati. Posao je dakle kod gosp. ureda umanjen, doćim je kod šumarije podvostručen. Šumar, pristav odnosno vježbenik ima dakle tu ženialnu zadaću, jer pisara kod šumarija II. banske imovne obćine ne ima, da se kroz cieli mjesec, osobito u Jeseni i zimi, kada su vanjske radnje najobsežnije, bavi sa očevidnici, mjesto da se uporabi kod vanjskih radnja. Mnogo bi bilo shodnije, da se prijave unašaju kod šumarija u bilježnicu, kao što je to bivalo do uredjenja oćevidnika, te da se ovi potonji vode kod gosp, ureda, u koju bi se svrhu mogao namjestiti jedan dnevnićar, Dosadnjim načinom vodjenja očeviđnika dolazi se do toga, da pod istim brojem jedne političke obćine dolazi više prijava, jer jedna poL obćina može zahvatati u dvie i tri šumarije, te tim nastaje smješarija. Tako n. p. poL obć, Sunja zahvaća u I. i HL kot, šumariju II. banske imovne obćine^ te se stoga nalaze u toj poi obćini prijave br. 1 od I i IIL šumarije, čega bi nestalo, da se očevidnici uvedu kod gosp, ureda. Stoga se ne mogu načuditi, ako njeki gospodin, koji ne ima pojma o službovanju kod šumarija^ a k toma nije ni strukovnjak veli, da blagodat očeviđnika priznaje svaki šumar, kako se ^u Šum.listu´^ br. 4. od t. g. na strani 150 čitati može ako prem svaki šumar, koji neima osim dodieljenog mu pristava ili vježbenika nikakovog dnevničara, težko osjeća, đa mu je službovanje po očevidnioih u velike obterećeno, te da za volju točnog vodjenja istih i ono malo prostog vremena žrtvovati mora. Stara hrvatska poslovica veli: na mladjima sviet ostaje. To je istina nepo bitna, nu drugo je pitanje, kakvu će korist sviet od mladjih imati. Mnogo je pristava i vježbenika, koji živeć u nadi na bolju budućnostIjobeć Kvoju struku, marljivo rade, ali n tom svom radu nagaze na razne zapreke, koje jim se ponajviše sa nestrukovne strane stavljaju, pak tražeć lieka, riedko ga kad nadju. Klipovi, koji jim se tim pod noge, bacaju ne mogu se često odkloniti, a riedko ima tko tolike odvažnosti, da proti tomu ustane, pak videć nz to, da većinom onaj, kojemu je više stalo do svega drugoga, nego do struke i da ima udobniji život, izgubi sam volju za rad. Ima slučajeva^ da je pristav i vježbenik položio i višji državni izpit za samostalno vodjenje šumskog gospodarstva, pak ipak ostaje pisarom, te žaba |
| ŠUMARSKI LIST 10/1893 str. 21 <-- 21 --> PDF |
~ 4!9 — vljen pisarnickim poslom sjedne strane, a žacajuć se troška kod vanjskog službovanja, koji mu se, kako gore rekoli, nikako ne na kmđjoje, ne dospije kroz više mjeseci da vidi šumu. Takovo službovanje niota da uništi volju za svaki ozbiljni r4d, koji bi bio i sarođu i domovini na korist, pa ako je i definitivno namješten, ipak ako mu se dovikuje makar s koje strane, da nije ci n o vn ik, onda je jasno, kakova može biti u njega volja za rM. Ove redke napisao sam na želju mnogih drugova, koji se u isto tako sretnom položaju nalaze, kao i ja, te moleć visoku našu kralj. zem. vladu, da se prigodom organizacije zauzme i za nas, t. j . da nam opređieli ugodnije službovanje i uredi naš položaj,, uvjeren sam, da će šumars. savjetnik visoke kr. zem. vlade velemož. gosp. Ferdo Zikmundovsky, poznavajuć naše ođnošaje, svojom poznatom odvažnošću i sklonošću prama hrvatskim šumarom kao i ostala gospoda šumarskog odsjeka pobriniti se i za nas. Da bog da. Rudolfo Erny šumar, pristav. Njuh kod zareznlka. Od WiBterhaltera. Pitanje o njuhu spada svakako u najtamnija poglavja prirodoslovne znanosti. Mi znademo, da stvar, koju udišemo ili njušimo, mora biti u obliku plinova. A ipak nam nije jasnOj kako djeluju ovi plinovi na naše njušne živce, da tim prouzrokuju miris ili smrad, t. j . da jedno od drugoga razlikujemo. Sielo njuha prikazuje nam se orgaBom, što ga zovemo nos. Svakako je glede toga težje kod ptica, jer se kod njih nevidi takav organ. Taj vanjski organ tim više iz^ezava^ čim dalje i dublje u životinjstvo zavirimo tako, da mi u zareznikah, prostim jih okom gledajući, nismo kadri naznačiti, šta je u njih slično organu njuha. Da zareznici njuše, o tom neće nitko dvojiti. Vidimo, a znademo iz izkustva, da se muhe kupe na smrdljivo meso, strvine i drugu smrad, i da će kamfor oćerati moljca. Za to i nastaje važno pitanje, kojim đielom tiela zareznici njuše. Kod njih ne vidimo posebna organa kao u drugih višjih životinja, kod kojih možemo stalnošću označiti sielo njuha. Najveća je vjerojatnost, da se njušni organ kod zareznika nalazi u blizini organa za disanje. Prvi uvjet njuženja, naime kad hoćemo saznati, gdje se njušni organ nalazi, je taj, da plin propuhuje preko površine njušila. Tim propuhom dovađja se miris u doticaj sa njušili. Medju tim mora se u obzir uzeti, da zareznici ne dišu na usta kao ljudi, već kroz malene postrane otvore uzduž cieloga tiela., Kroz ove se miris dovadja u đušniee. Dušnice razgranjene su po |