DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 72 <-- 72 --> PDF |
— 382 ~ ´ Izlet članova firv.-slav. šumarskoga družtva. Po program u za obdržavaBJe XVIL glavne skupštine hrv.-slav. šumarskoga dnižtva, koji bje priobćeu n j,Šum, listu´´ br. 6. za mjesec lipanj, sastao se je liepi broj članova hrv.-slav. šumarskoga družtva na 29. lipnja prije podne na zagrebačkom drž, kolodvoru pod vodstvom družtvenog predsjednika velemož. gosp. kr. šumar, ravnatelja Milana Dursta. Posredovanjem kr. nadšumara Kuzme dobili su članovi izletnici posebna željeznička kola za putovanje do Ogulina, gdje je pravi sastanak izletnika urečen bio* Dojuriv vlakom u Ogulin u 2 sata poslie podne, dočekao je izletnike nadšumar ogulinske imovne obćine g. Mijo Zobundjija u pratnji činovničtva rečene imovne obćine, te pozdravi došavše članove šum. družtva sa srdačnom dobrošlrcom, a zatim pozdravi jili i vriedni starina načelnik trgovišta Ogulina. Na kolodvoru dielile su se ceduljice za opredieljene stanove, pošto su članovi izletnici taj dan imali konačiti u Ogulinu u svrhu, da razgledaju parnu pilanu tvrdke F. Neubergera. Nakon odmora sakupili su se članovi izletnici u 4 sata posije podne pred sgrađom gospodarstvenog ureda ogulinske imovne obćine, odkud se pod vodstvom družtvenog predsjednika odputiše u parnu pilanu gore rečene trgovačke kuće, koja pila leži tik ogulinskog kolodvora. I zaista vriedno je viđiti tu veliku parnu pilanu, a po gotovo u velike mora ona zanimati šumara, koji tehničko izradjivanje drva proučavati mora. Parnu pilu tjera stabilni veletlačni parostroj (Stabile liochđruck-Dampfmaschine) sa 5 atmosfera odnosno sa 60 konjskih siM. Taj parostroj tjera 5 pođpunih jarmova (Vollgatter) za rezanje- raznovrstnih- piljenica i 2 jarma samo za rezanje tavoleta. IJ svakom, je jarmu 15 do 30 pilnih listova (rezova). Da bukov ili javorov kus može kroz jaram jedan put proći, treba do 8 časova, dočim jelov kus treba do 12 časova. Tanji kusevi prolaze i u kraćem vremenu. Za pilenje priređjeni jelovi i smrkovi kusevi dugi su 4 mt., a bukovi i javorovi 2 i 2-2 met. Osim pilž u jarmovih ima još 4 kružne pile za krajčenje i 2 za obrubljivanje robe (obrubljače), Pila radi dan i noć. Ako ima malo kuseva u zalihij onda radi samo 12 sati na dan. Ovdje se pili različita roba, za prekomorska´ trgovinu i za domać i lies, kao n. pr. obične piljenice, mesinice, genuanke, latežani, tavoleti, testoni, mo-stnice, brvna, letve, držala za metle i , t. d. Držala za metle pile se iz odpadaka. Parna pila izpili na dan oko 70 do 90 m^ bukove i javorove sirovine i do lio m^ jelove i smrekove robe. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 73 <-- 73 --> PDF |
- 383 — Za pai´BU pilanu dovaža se potrebito drvo iz državnih i iz Mmi ogulinske imovue obćine. U pili radi dan i BOĆ 70 d o m a ć i li ogulinskih radnika, te s toga budi čast tvrdki Neubergera, što OBa daje priliku, da naš d o m a ć i radnik svoj hljebac kod toga posla zasluži. Pilari su ponajviše iz gorskog kotara, koji su na glasu kao vještaci u tom poslu. Težak dobiva nadnicu od 65 do 90 nove. na dan, doćim pilar iraa na dan 90 nove., a isto toliko i za noć. Kavnatelj jarma (jarmenjak) dobiva mjesečnu plaću od B2 for., a maši nista iOO fon, stan u naravi, potrebiti ogriev i za razsvietu. Oko prave parne pilane ima još više posagradjenih raznih sgrada, kao n. pr. sušnica, gdje se suši izpiljena roba i t. d. Ovoliko u kratko o parnoj pilani tvrdke Neuberger. Poslije razgledavanja parne pilane pozvao je prisutni vlastnik pilane članove izletnike na maln južinu. Priredjene stolove pod nađkritom sušom, koja je bila nakićena narodnim! barjaci i zelenimi hvojami, zapremiše izletnici, da se okriepe jelom i pićem, kojega je ovdje obilno bilo. Prvu zdravicu nazdravio je g. nadšnmar M. Zobundjia družtvenom predsjedniku, zatim članovom družtva, kuće domaćini i t. d. Samo se po sebi razumjeva, da su i ostali članovi družtva zaredali prigodnim! zdravicami sve do blizu 8 sati na večer, kad je trebalo ići na počinak, da se drugi dan dalje putovati može. 30. lipnja oko VgS sati u jutro sakupili su se opet članovi izletnici kod sgrade gospodarskog ureda, te se posjedaše sve po troje u kočije, vozeć se put Plaškoga, kamo prispješe u VQ9 sati prije podne. Ovdje dočeka članove izletnike kot. šumar. g. Donadini, te nas odprati do gostione, gdje se je doručkovalo. Članovi izletnici pregledali su poslie doručka šumski vrt, koji se nalazi blizu sela. Taj vrt zaprema 1 jutro. U njemu se goje jelove, omorikove i ariševe presadnice za pošumljivanje gajišta otočke imovne obćine. Oko 11 sati krenula je ciela povorka od 25 kočija u Jesenicu, kud članovi izletnici prispješe oko 1 sat do podne. Ovdje dočekali su izletnike pod vedrim nebom prostrti stolovi, jer je ovdje bio priređjen objed. I ovdje su se družtveni članovi u zabavi i pjevanju ugodno pozabavljali. Divni gorski predjeli od Ogulina dalje zadivili su izletnike veoma, — imenito članove iz ravne Slavonije. Ovi predjeli zanimivi su za svakog šumara, jer se tu vidi ne daleko gorovita Kapela sa svojimi zelenimi smrekovimi sumarni, a osobito zanimiva je formacija tla sa svojimi prelievajućimi se briežuljci, dolovi i kotlinami. Oko 4 sata posije podne krenusmo preko Zaborskoga i Sertićapoljane dalje. Na tom putu razgledasmo silne paljevine, gdje je ljudska zloba i umišljena probit popalila više slotlna liepe stare jelove šume. Kada vidiš te paljevine, mora te zaista u duši zazebsti od groze. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 74 <-- 74 --> PDF |
^ —384 — To je pravo pravcato porušeno i podivljalo groblje, na kom strše popa ljeni i povaljani grobni križevi. Nerazborito žiteljstvo pali i požarom uništuje najljepše šume sbog paše, pošto na takovih paljevinah bujno trava raste. Za časovitu korist uništuju se tim načinom silni kapitali, koji u onih šumah leže, a šumar mora prekršteni ruknh gledati taj vandalizam, pošto mu sam samcat ne može put zakrčiti. Oko 7 sati na večer đodjosmo na Plitvički klanjac, gdje uas dočeka pod slavolukom, koji bje nakićen sa lampionama i sa barjaci nađšumar otočke imovne obćine g. Vilim Pere star. sa svojim činovničtvom i otočkom glasbom, te tu pozdravi družtveaog predsjednika i članove izletnike. Od ovud krenusmo pretna Plitvičkim jezeram, ter opaziv iste, izmamio je još nevidjeni prizor kao iz jednog grla sveobće udivljenje t^a oh! i ah! a imenito bijahu prisutne krasotice, koje nam se pridružiše još od Zagreba i Ogulina, vanredno uzhićene. Poslovođja nađšumar Pere porazdieli članove izletnike oko stolova, koji su bili priredjeni pod sjenicom uz putničku kuću, jer je ovdje večera priredjena bila. I ovdje veselili se članovi pjevanjem i svirkom giasbe naših kršnih otočkih svirača. Kasno razidjosmo se, da se u priredjenih stanovih u putničkoj kući i u Devčićevoj vili odmorimo od puta, koga do ovud prevahsmo u prašini i vručini. Vrieđni naš isenjski gradjanin i trgovac g. Devčić došao je iz Senja na plitvička jezera, da nam bude vodja i pomoćnik Njegova je zasluga, da se sad svojski radi o tom, da se Plitvička jezera poliepšaju. On je prvi počeo pusta polja pokraj najvećeg jezera obradjivati, sagradiv ovdje pilanu i ubav Ijetovnik, u kojemu se nalazi gostiona za putnike, u kojoi mogu do 20 putnika prenoćiti. Prigodom večere dao je isti trgovac na svom Ijetovniku kriesove paliti, što se je osobito divno viđilo na putničkoj kući, gdje je za vrieme večere stotina lampiona svojim svietlom odgovaralo kriesovom na Devčićevom Ijetovniku. Rano u jutro 1. srpnja krenusmo iz putničke kuće uzduž Plitvičkih jezera, da se nagledamo i nadivimo toj prirodnoj liepoti, kojoj ne ima ravna premca u svoj Evropi. Krasote i divote Plitvičkih jezera opisao je obširno naš pokojni pisac i zaslužni akademik Veber-Tkalčević i naš ovjenčani pjesnik Iv, Trnski vještim svojim perom, a slikovito predočio je te prirodne krasote naš revni svjetlopisae karlovački Krapek i zagrebački Štand! u krasnih fotografijah, te je moje perO preslabo, da bi moglo liepše i bolje opisati divna naša jezera. Spomenuti ću letimice, da su članovi izletnici putem pregledali i pad Plitvice kod izvora Korane, gdje iz visine od 67 met. pada voda u strahoviti ponor, pljuskajuć i padajuć preko stiena u Koranu. Divna li prizora! Plitvičkim jezeram osobitu đražest davaja i okružojuće jih šume bukove i jelove, koje sižu do podno samih jezera i koje su dobro sačuvane. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 75 <-- 75 --> PDF |
385 Nagledav se do sita svih je/^era, krenusmo vijagajućom se cestom preko sela Ljeskovca, Buhiripotoku i Vfbovinah u Otočac, vozeć se kroz šume drž. šairi. cnira, te stigosrao u Otofac u i2 sati prije podne. Dobiv ovdje svaki iisletiiik kooak, odiDorismo se za časak, tor se sakupimo u gosticiii, gdje smo svaki po svojoj miloj vcljici objedovali. Posiije podno prije 4 sata sakupiše se svi člauovi hrv. šumarskoga družtva u otočkoj čitaonici, gdje se je imala obdržavati glavna skupština. Prisutni bili su sliedeći družtveni članovi: A d a m e k Ivan, A d a m e k Ladislav, A g j i 6 Prokop, A ] t h a 1 e r Franjo, A r c a n i a Marko, B e c k Ivan, B o i 1 e i n Koloinan, B r a u s i 1 Miroslav, B r 0 s i g Slavoljubj B u n j a t a Ante, B u n j i k Kolcman, G a v i ć Ante, D u r s t Miian, D e v č i ć Ante, D i o s s y De^ider, D o j k o v i ć Vilim, D 0 n a cl i n i Ivan. D r a č a r A^´inko, D r e n o v a c Mile, G u t e ž a Luka, G r- c 8 V i ć Ivan, Hama r Ladislav, li a j e k Bogoslav, li r a n i 1 o v i ć Andrija, II i j ć Dušan, J e r b i ć Ivan, K e r n Ante, Kesterčanek Fran, Koča Gjuro, Kolar Ivan, K o z j a k Slavoljub, K r a n j c Božidar, K u z m a Julijo, L a k s a r Dragutin, L a s s m a u Otto, L e p o s i ć Mirko, K r a n j a k Ivan, Hayer pL Aleks., Levy Viktor, Mallin Virgil, Neuberger Srećko, M i k e š i ć Mijo, M a 1 b o h a n Slavoljub, JSf a g y Vinko, 0 g r i z o v i ć Geđeon. Pere Aleks., Pere Vilim, Pola ček Dragutin, liački Vatroslav, M a r t 0 n Gjuro, Rosmanith Albert, S e v e r Dionis, S1 a p n i č a r Ldo, S t u b 1 i ć Vjukoslav, Szentgyorgyi pl Ljud., Šering^er Ante, Šumanović Milutin, S u tlić.Slavko, Teklić Slavoljub, Tolg Vilim, Thuransky pl. Bela, Urban Franjo, V a c Gašo, V idale Jaromir, Vrani čar Julijo, Vrbanić Mijo, Vukovi ć Petar, Za je pl Karmelo, Zezulkajvan, Zobunđjia Mijo, Žerdik Lambert. ^ ^7 Glavna skupština nije se obdržavala. Družtveni predsjednik obrekao je, da će u svoje vrieme sazvati izvanrednu glavnu skupštinu. U 5 sati sabralo se je družtvo članova u gostioni Gaje Bogdanovića, gdje je u vrtu kod večere svirala mjestna glasba. 2. srpnja u 5 sati ujutro krenuli su članovi izletnici iz Otočca preko Brloga i Žutelokve do Vratnika. Došav na vrh Vratnika iznenadio nas je divni pogled na puklo more i na´ bližnje otočje. Od Vratnika giedajuć dole prema otočju, nevidis ništa drugo, nego čisti goli kamen — vidiš pravu pravcatu pustaru. Otočje u moru prikazuje ti se kao u dužinu pruženi krokodili — bez zelenila — bez žive duše ^ bez cara i života. Tu je već u davnini ljudska ruka nesmiljenom sjekirom pokosila i poharala sve, što se je zelenilo. Ovdje je puklo široko polje šumarom, da ovu pustoš opet pošume i zaode zelenilom, e da time spase onaj divni kraj od biesneće bure i drugih divljih elementarnih pogibelji. Pa zaista o tom se, hvala bogu, uspješno radi. Kremiv od Vratnika s desne strane pata, koji vodi iz Otočca u Senj, pregledali smo kraške branjevine Veljun do Francikovca, Branjevine ogradjene |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 76 <-- 76 --> PDF |
— ´S-8-6 — su suhozidom, da se tim sačuvaju biljke, koje se oađje sade, od bjesnoće bure i od plaMh kiša i bujica, koje bi splavile ne samo posadjene biljke, nego j ouo malo plitke zemlje, koja leži na tvrdom stancu-kamenu. Sadi se ovdje ponajviše crni bor, ariš^ murva i t d. Tlo za sadnju biljaka priredjuje se na zatavauke, da se tim sačuvaju biljke od pozebe i od plahe kiše. ´ , ´ Kud ti oko segne, svud vidiš suhozide, jer se ograđjuju takovom ogradom i ona mjesta, na kojima je ostalo iz koriena poniknuvše šikarje, da se i ono sačuva od gubice stoke. Moraš se zaista diviti, koliku ustrpljivost mora imati šumar i koliko se truditi mora, da ovdje na tvrdom kamenu uzgoji šumu, I zaista mora se priznati, da je do sad uz sve protivštine ne mirujuće prirode liep uspjeh postignut a umjetnom pošumljenju onih ogromnih površina same goljeti, prem je u tu svrhu znatan novac potrošen. I prigodom ovom puhala je bura dosta žestoko, što je inače posve u redu bilo, inače mnogi izletnici nebi ni pojmili, što je bura — imenito bura na Vratniku i u samom Senju. Od ovud krenuli smo u sv. Mihovil, gdje se odmorismo i okriepismo kod pUDih stolova. Poslije toga pregledali smo šumske vrtove kr. šum. nadzorničtva za pošumljenje primorskog krasa, koji služe za presadjivanje sadnica na goljeti. U njima se timare sve vrsti četinjača i listnjača, koje su za pošumljenje kraških branjevina najprikladnije. U vrtovih čuvaju se biljke od sunčane žege posebnimi u tu svrhu priredjenimi Ijesicami, a ovamo je dovedena i potrebita voda za polievaoje presadnica. Biljke u tih vrtovih, kojih ima više, rastu vrlo bujno i veselo, kano da nisu na tvrdom kamenu. Biljaka odgaja se ovdje na milijune, a nije ni čudo, kad se pomisli, koliko toga treba za silne one goljeti, koje valja pošumiti. Iz sv, Mihovila krenusmo u 11 sati prama Senju, te dospjesmo u Senj u 12 sati prije podne. Pred Senjom imali smo priliku viditi zagradnju bujice, ter se diviti onoj sili, koju takova bujica imati mora, kad nabuji. Vidili smo više centi težko kamenje, kojega takova nabujala plaha voda sobom na daleko valja i nosi. Vriedni rodoljubi senjski izvjesili su prigodom našega dolazka trobojnice na svojih kucah, a g. načelnik Akurfci pozdravio je družtvenog predsjednika i članove dobrodošlicom, "Nakon razdiobe stanova za članove izletnike, sakupismo se u gostioni k „zlatnoj zviezđi", gdje je bio banket, kod kojega prisustvovahu i načelnik´ grada Senja i njeki otmeni gradjani I ovdje zaredale su zdravice u obćem veselju i zadovoljstvu. Poslije banketa razgledavali smo stari uzkočki grad Senj, gdje je njekad znatna trgovina sa liesom iz ciele susjedne krajine evala, ali sada posve prestala. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 77 <-- 77 --> PDF |
— 887 — Priča se, da je grad Senj jošte godine 604, prije Isusa sagrađjen od senonskib Gala, te da nm je odtud i ime. Kralj Matija povisi Senj god. 1488. Ba ćast slobodnih i kraljevskih gradova, a posije bje grad Seoj najglavnije mjesto ličke, otočke i ogulinske krajine. Prvi biskup u Senju bio je njeki Miroje ili Mire oko godine 1150. do 1170. Poznato je, da su senjski žitelji dosta okapanja imali sa oholim Mljetcićem. Senj zaokružen je straga još i sada starim zidom, po kojemu se je moglo hodati. Sa sjevera ima velika vrata. Na velikom trgu stoji stari gradski kaštel, koji je sagrađjen još u 14. vieku, a popravljen je u 12- iU 13, vieku sa nadpisi iz 14. i 16. vieka. "" ´ Toliko 0 gradu Senju. Posije podne oko 5 sati krenulo je cielo družtvo izletnika parobrodom j,Sokol" s otmenom senjskom gospođom i krasoticami u sv. Juraj, a od onud u Žirovnicu, posjed g. Šike Vidmara^ veletržca sa drvi u sv. Jurju, Odlični domaćina pokarivao je ovdje umjetno ribogojstvo i gojenje ostriga, te su na njegovu zapovjed ribari hvatali ribe mrežami i udicami. Ovo hvatanje riba u velike zanimalo je one članove, koji još nijesu vidili do onda- ni mora, ni način hvatanja morskih riba. Nakon toga pozvao je gostoljubivi domaćina cielo družtvo u svoj vrt, gdje je bila u čast družtva gostba uz pjevanje i sviranje senjske glasbe, koja je i na parobrodu svojom svirkom družtvo veselila. Prigodom zabave u vrtu uzhitila je sve prisutne učestnike prekrasna zdravica šumara i vješta govornika V. Mallina, iztaknuvši u zdravici domadni onaj liepi sklad, koji vlada izmedju industrijalaca sa drvi i šumara odnosno, da je obrt sa drvi uzko spojen sa šumskim gospodarstvom, te da se bez zajedničke pođpore ne može ni jedno, ni drugo podići i t. d. Zdravica popraćena bi urnebeskirai uzklici radosti i veselja. Oko 9 sati nakon Ijubezna oprosta sa kućedomaćinom krenusmo opet natrag u grad Senj, gdje je bila priredjena zajednička večera u gostioni k „zlatnoj zviezdi´^, te je ovdje družtvo u veselju i uz svirku senjske glasbe do gluho doba noći sprovelo. Drugi dan t j . 3. srpnja u 7^5 sati u jutro bilo je cielo družtvo na okupu, jer smo se imali rastati s onimi drugovi, koji su se iz Senja u Ogulin, Otočac i drugamo svojim kucam vratiti morali. Oprostiv se s takovim! drugovi uz vatreni zagrljaj i stiskanje junačke desnice, odosmo preostavši putnici na parobrod, s kojim dotakosmo Novi, Grkvenieu i Kraljevicu, te doplovismo veselo u grad Eieku oko 10 sati prije podne- Na putu iz Senja gledali smo vrlo zaniraiva igranku morskih riba, kako se iz mora n vis bacaju, sliedeć naš parobrod. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 78 <-- 78 --> PDF |
— 388 — Na Rieci potražismo gostione, gdje ćemo se odmarati, te presvakav se u bolja odiela, zareJismo gradom, da vidimo sve, što je u tom morskom gradu vriedno viditl. Posije objeda odplovismo na parobrodu u divnu Opatiju, da vidimo i taj divni kraj i da razgledamo i to čuveno kupalište. I zaista griehota je viditi Rieku, a ne viditi Opatiju. Tko bi nabrojio sve one prekrasne Ijetovnike, palače, bazare, rajske perivoje, jednom riečja: Opatija je pravi zemaljski raj sa vrlo bujnom vegetacijom, kakova se može viditi u južnoj Italiji. Razumjeva se samo po sebi, da su se mnogi članovi u mirnom moru kupali iz radoznalosti, kako takovo kupanje umorenom tielo godi, jer nije šala prevaliti put iz Ogulina na Otočac do Senja od kakovih 2-12 kilomt. duljiiie preko brda i dolina. Okriepiv se u Opatiji o gostioni „Slatina" sa mor:skimi ribarai, odosmo u 6 &ati natrag parobrodom u Rieku, Pred Riekom podigao se je dosta žestok vjetar, te se je more počelo gibati, jer je bila mala „tramuntana". Ovo gibanje mora uplašilo je mnoge naše ds´ugove, koji toga nijesu još nikad vidili ili se nijesu još nikad na moru vozili. Takovim junakom odlanilo je oko srca, kad je parobrod zaplovio u riečku luku. Rieka kao znamenit grad na moru sa svojom velikom trgovinom sa liesom i dugami veoma se je ugodno dojmila nas šumare. Grad je liep, ali nije čist kao naš bieli Zagreb. Razgledali smo stari ponosni grad Trsat i naš liepi Sušak, koji se diže i napreduje. NjekoUcioa članova ođputovala je brzim vlakom n večer iz Rieke u Zagreb; dočini si njeki članovi ostali preko noći na Rieci, ter se tekar drugi dan jjovratili u Zagreb. Spomenuti ću tom. prigodom, da su u Otočac na pred^jed.ničtvo lirv.-slav. hUm, družtva odaslala sliedeća gg. (idsutni članovi brv.-šum. družtva svoje brzojavne čestitke, i to: vladni savjetnik šumarstva F. Zi ckm u ^; da vskj iz Karlovevari: kr. vladni šumarski nadzornik R. Fišbach iz Zagreba; vlastel, šumarnik Radošević iz Kutjeva; kn žap. nadšumar Sclnnidinger iz Požege; nadšumar 11. banske imovne obćine Beoak iz Petrinje: šumarnik petrovaradinske imovne obćine M. Prokič sa šumarima Havlićkom i Sabljakom iz Mitrovice i šumar brodske imovne obćine St-ojanović iz Vjjikovaca. \riedno je, da ovdje spornenoTn i tu važnu činjenir´.L. da do sad nije nijedna skupština hrv.-slav, ŠLimarskoga družtva tako mnogobrojno posjećena bila, kao ovaj put a Otoćitu, a imenito veseljem koDStatujeni; daje velik broj šumara državne šum. uprave ovu skupštinu posjetio, a to je radostan znak, da mi šumari u našoj domovini ne smijemo razlikovati čiji smo, nego moramo kao rodjena brać^). noglcdeć na vazlićnojst plemena \ -larodnosti, potrebitim marom uznastojali, da šumarstvo u ovoj domoviui lu´votf-skoj procvate i napre(iuje na uhar naše Hepe domovine, a na diku i ponos naš. |