DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 67     <-- 67 -->        PDF

— 377 —


teocirauo djeluje aa povišenje temperature fc. j . takova šuma podr/.aje u okolišu
još bolje visoku temperaturu u zimi, a nizku u ljetu.


Unutar sklopa krošnja drveća ne može se držati magla, jer je ispod
krošnja topliji zrak, koji nedopušta, da se magla sgasti. U okolišu i nedaleko
od samih krošnja kod valjanog sklopa četinjača može se zadržati gusta magla,
ali se nemože u neposrednom đotikn istih. Stoga mnijem, da je „Uvala" bila
obraštena četinjačarai, medju kojimi se je u smjesi nalazila bukva. Bukva u tih
okolnostih i u zaštiti smreka mogla je napredovati, bez da joj je pozeba od
mraza naškoditi mogla.


Veća uporaba i bezobzirno sječeoje smreka djelovalo je, da je bukva preotela
mah, te tako postupice zapremila je i suviše prostor šumišta. Tim načinom
preostala je oa šumištu sama bukva, dočim su zadnji tragovi kako starih, tako
i mladih omorika izčeznuli. — Bukva, kako to biva svagdje u četinjastih šumah,
pokazala je, da je nezahvalna smrekovom mladiku, jer ga je stranom u nježnoj
mladosti ugušila, stranom zapriečila, da svjetlo božje ugleda. — Tu svoju nezahvalnost
ali imala je i sama bukva da skupo plati, jer lišena zaštite, počela
je stradati od pozebe, jer ničim obustavljena, sprema konac života i obstanku
ovoj vrsti drveća u toj šumskoj čestici. —


Da je zaista vjerojatno, da je u šumi Uvali taj odnošaj vladao, prem danas
tomu tragova ne ima, može se dokazati tim, što u bližnjoj i susjednoj šumskoj
čestici eksistiraju još tragovi izvaljenih jela, te i više eksemplara živih prastarih
jela, koji se mogu smratrati samo kao preostatci njekadanje, ako ne čiste, a
ono za sigurno mješovite šume listače i četinjače. —


Da je četinjača ovdje morala podleći, dade se razumno samo tim razjasniti,
ako se uvaži, da se je za gradivo četinjača od uvjeke rabila, da je ona
slabije reproduktivne snage i da je u smjesi bukva veoma loš susjed četinjače
pa ako konačno uvažimo tu okolnost^ da je bukove šume bilo %, a četinjače,
samo Vg, onda možemo lako znati, zašto je ovoj potonjoj odzvonilo ne samo
u šumi „Uvali", nego i u bližnjih šum. predjelih.


´ . ., n.


u prirodi, dakle i u šumah, vidimo vanređnih pojava, koji pozorna motrioca
mogu u velike zanimati i pobuditi pri tom na iztraživanje povoda i uzroka, s
kojih je njeki pojav nastao, pa kad je već nastao zažto baš tako, a ne drugačije.


U šumah, gdje se čovjek nije svofom ne milosrdnom rukom mnogo pažao,
nadje se po koje drvo ili stablo, koje reć bi, da na vlastitom svom korienju
jaše. —


Izvanredna je snaga, kojom korienje svoja najogromnija stabla diže, te
mi pod stare dane vidimo, kako korienje na površini viri. Ovo dizanje biva
rastenjem, a to je ona snaga, kojom malo stabalce pronikne u pukotinu pećine,
te rastenjem i jačanjem korienja diže i krši pećinu od stotine metričkih centi