DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 60 <-- 60 --> PDF |
— 370 — spodarstvene zemlje, pak je stoga u stanju baš svojom ogromnom površinom kroz komasaciju svoja zemljišta u jednu cijelost skupiti, a maloposjednike (seljake — ratare) takodjer u jednu cijelost, —- Kako rekoh naprvo^ s v i 8 u uvjeti ovdje, a do nas je da pristupimo k djelu. Za badava i mnoga koristna stvar, ako ju mi koristnosnone upotrebimo i za naše svrhe ne obratimo ! V. Zaključak. Oovom kratkom razpravicom mislim, da sam bar donjekle smisao o komasaciji zemljišta razjasnio. Pa kao što nas je ova razprava sa jednom od važnih grana našega gospodarstva upoznala, želim da se što češće sastajemo i narodno gospodarstvena pitanja razpravljamo na čast gospodarske podružnice i procvat mile domovine. Da će se ova moja ži´lja izpuniti, tvrdo sam uvjeren, jer imademo vrijedni odbor, koji s ovom staro m pođružmcom koristno upravlja. Crtice iz moje prakse. Piše S. S—ac. I. Prije 11 godina svratila je moju pozornost njeka bukova šuma, t. j . stanje riedko vidjeno, i posve abnormalno. — Šuma ta zove se „Uvala", izpod Žutelokve n šumariji otočkoj. — Šuma bila je Čist bukvik, nu sad uslied prebornog sjeka postala je nejednolika. Moju pazornost svratilo je bolestno stanje te šume. I odrasla stabla i podstojna stabalca imala su izgled bolestnika. Kora stabala je tamna, popucana i pokrita mahovinomj koja je i sa grana visjela. I grane su kržljave i đielomice suhe. Listanje Je ne podpuno i prekinuto tako, da je i tlo još vise mršaviti počelo, jer nije imalo dovoljno zaštite od izsušenja. Bezdvojbeno je, da se ta šumska porastlina u tom stanju uzdržati nebi mogla, nego bi, ako se i ne posječe, usahnula i tako svoj viek dovršila. U koliko se je ta porastlina ticala ostalih šumskih odjela, ipak se je u njih nalazila takodjer sama bakva, koja je po izgledu veoma zdravaj izvrstnog prirasta i veoma dobre kakvoće. Ovdje su dakle postojala u susjedstvu podpuna dva kontrasta, a na prvi pogled od iste stojbine. Medjašni šumski odjeli jesu iznad te šumske čestice, dakle i relativne i absolutno veće visine, nu ipak ne za toliko, da bi morale tolike razlike nastati, — dotično, da bi tolike zaprieke vegetaciji uzsliediti morale, a to s toga ne, što drugdje na isto tako nizkih položajih bukova šuma krasno uspjeva. Mene za ono doba nije zanimalo toliko da saznam iizioložke razloge tomu pojavu, nego mi je bilo više stalo do toga, da se .pobriaim i nadjem način za |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 61 <-- 61 --> PDF |
371 pošumljenje te površine s onom vrsti drveća, koju obstojeće Btojbinske prilike neće toliko smetati a razvoju kao bukvu. — 0 daljeni uspješnom uzgoju bukve činilo mi se je ne moguće, - U izpitanju i u tom nastojanju tražio saro u oiulje postojećib pnlika naći istovjetne stojbiiiske prilike sa drugom vrsti drveća, koja je prema istovjetnim fie povoljnim uplivom resistentnija. ~- No in-^a dsojbe, da sam toga mnienja bio, da tlo u Uvali neuvjetuje propadanje bukve, a drugdje u jednakili okolnostih ni napredovanje druge vrsti drveća. Uzrok propadanju bukve bila je pozeba, od koje ću postanak, razloge i posljedice tečajem ove razprave protumačiti; U mom službovanju poslužila mi je prilika naći istovjetne okolnosti s onimi u Uvali, samo sto je ovdje druga vrst drveća bila. Ovdje sam imao prilike gledati interesantan slučaj o naravskom ali naopakom poredanju vrsti drveća — dokaz tomu, da se uzrok tražiti ima upravo u onoj okolnosti, u kojoj može samo pojedina vrst drveća veselo napredovati. — Meni je kod toga odmah bio i pružen put, kojim mi je poći, da se svrha postigne u onom dielu šum.e, gdje bukva s nepovoljnih okolnosti propada. Pronadjenim stanjem protumačio sam si konačno i to, kako je u ohle bilo moguće, da je bukova šuma mogla u obće uzrasti u onako neprijatnih okolnostih. — Razložno pređrajevati se mora: ili su njekada tamo druge stojbinske okolnosti bile, ili je drugim načinom do čistog buko og porasta doći moralo, a da nije prije izginuo. Kod sela Krasna leži žurna „llijiua greda^ medjašeći sa šumskom česticom ^Jurinovica/´ — U prodolu do sela Krasna, do puta vodećeg u Kosinj- Oltare, jest zaštićena kotlina. — Izmedju obih šumskih čestica vodi put dalje. Do puta s obih strana diže se šuma podpunog sklopa. Tlo je kamen, a u pukotinah izpunjen prvotnom zemljom, te pokrit humusom i mahovinom. — U najnižih djelovih lievo i desno nalazi se čista ornorikova šuma, dalje lievo omorika i jela, poslie čista jela, a na sljemenu bukva; desno odmah do t. zv. košanica čista omorika, dalje omorika, bukva i javor, gore vize jela, a napokon opet omorika. Kod toga nastaje pitanje, kako je mogla omorika naravskim načinom saći u najviše đjelove, gdje joj prema visinskoj razgrani medju navedenim! vrsti drveća pripada najviše mjesto? - I unatoč tomu ipak su odrasla stabla zdrava, a tako i mladi poraštaj, te su bujno napredovali u podpunom sklopu kao riedko gdje. Ja sam ipak tu tajnu odkrio. Stekao sam uvjerenje, da će šumu Uvalu moguće biti pomladiti s omorikom, koja osim toga i tu prednost za budućnost pred bukvom ima, žto omorika kao vriednija i za tehničku uporabu konstnije drvo daje, odnosno, što ova šum. čestica s omorikom više vneii, nego da je s drugom vrsti drveća obraštena, pošto na daleko u blizini ne ima m jelove ni omorikove šume. - Kao što sam u prvi čas mislio, da bukva -u Uvali propada od pozebe, isto tako sam mislio, da i u IlijinoJ gredi u ^najnižih dje~ lovih šume takodjer pozeba omoriku nzdržaje, kojoj bi i bukva i jela pođlegle, pa bi reć, kao da se pozeba omorike i netiče, dapače kao da joj i nesmeta, jer ona krasno napreduje. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Pozoato mi je bilo, da je bieli i crni bor takođjer resistentao u sličnili odnošajih, no u pokusnih nasadih bjeloga bora uvjerio sam se, da mu OBO kamenito i vapneno tlo ne prlja, jer on voli duboke naslage, a izbjegava kamen. — Crni bor, kako je poznato, konstantan je u tom naprana svomu srodniku, pošto on na takvili stojbinah upravo liepo napreduje. Bio sam si preduzeo za osobni zadatak, da tužnu Uvalu pomladim. Našao sam posve prikladnu vrst drva u smreki (omoriki), a pokusa radi htjedoh eventualno i bor na toj površini u kojem dielu šume nastaniti. U tom smjeru ucinih predpostavljenom uredu pređlog, koji je i prihvaćen. — Nebi uputno bilo, da se tako obsežne radnje o postojećih prilikah bez osnove izvadjaju-— Osnovanje šumskoga vrta liepa je ideja, ali ju je težko izvadjati. Mučno je u tu svrhu naći prikladno mjesto, onoga, tko će to upriličiti, eventualno tko će sadnju biljki obavljati, te kako i kada dovršiti. Svako ovo pojedino pitanje moglo je dovesti do toga, da se nebi ništa počelo raditi, a osobito obzirom na trošak, koji u tu svrhu nije ^ baš neznatan. Sa šumskimi vrtovi nije baš tako laka stvar, kako bi tko mislio. Tu treba okrčiti, tlo prekopati (pri čem se prečesto grieši), ograditi, posijati, zaljevati i konačno očuvati od smrzavice, a eventualno i biljke presadjivati, ako se hoće starije biljke presadjivati. — 0 uredjenju vrta na brzu ruku sa malimi sredstvi, nije bilo ni govora. — Na kakvoj bližnjoj košanici šumski vrt osnivati, moralo bi se mršavo tlo upotrebiti, a uspjeh nebi bio nikakav, te se pokrivanjem niklih biljćica nebi svrha postigla uz redovito dogo trajuću sušu, dočim o polievanju vrta nebi bilo ni govora, jer vođe ni na blizu ni na daleko za piti ne ima, S toga morao sam u ono doba odustati posve od zasnovanja vrta, a ipak ne htjedoh se okaniti ideje. — Prem da je bor i omorika svaka za sebe svjetlo IJubeća vrst drveća, ipak za prve mladosti podnosi dragovoljno primjerenu zaštitu, pače to joj je i uvjet obstanka. — Dakako prevelika zaštita djeluje tako, kao i kod životinja, koja svoje mlade od prevelike nježnosti zadavi. — Umjerena zaštita potrebita je svakako svakom mlađom naraštaju. Jedne vrsti drveća podnose jaču i dulju zaštitu od druge, koja treba manju i kraću; jedna hoće ovakovu, druga onakovu zaštitu. — Što čini narav u šumah, to čovjek često ne baš osobitom srećom nastoji imitirati u šumskih vrtovih. Ja sani u ovakovih okolaostih na to računao, da ću prije uspjeti, ako budem narav u naravi imitirao, te da ću kraćim putem do. svrhe doći, nego da podjem duljim i umjetoijim, samo uvjetno jeftinijim putem, U Uvali, kako sam spomenuo, počelo je tlo lošati, jer nije imalo toliko zaštite, koliko prije. Prem je bilo dovoljno ´ nadstojnih i podstojuih stabala, ipak nije bilo tlo dovoljno zaštićeno od sunca i izsušenja,´ jer krošnja istih nije razvijala dovoljno lišća. S pomanjkanja lišća nije se unđomje^uila iztrošena količina humusa, te je sbog slabe zaštite inače u podpunih sklopovih mahovinom obrado iz tla vireće kamenje ogolilo. Ipak još nije bilo tlo tako ološilo, da bi po njemu počela trava i svakojaki korov rasti — Zn mumljoni ´^vrlm bilo je tlo ipak prikladnije, nego li tlo u najbolje sklopljenoj ^siiinl — Poznato |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 63 <-- 63 --> PDF |
— 373 ~ je, da gdje ima prevelika naslaga humusa, ne može se razvijati poniknuvše biije i to sbog kiseline u humusu, a drugo sbog toga, što sitni koriecić ne raože pravodobno doći do naslage tla, koja stalnije podržaje vlagu i koja pruža manje hranive čestice ~~ Gornja naslaga humusa ne služi ni tako neposredno kao hranivo bilju — naročito onakovom, koje ima listno zelenilo, nego služi ža hranivo svojimi konačno raztvorenimi organičkim! i anorganičkimi sastavinami, a što je još glavnije, da prigodom raztvaranja djeluje raztvarajući na niže ležeće slojeve zdravice. Humus ima to važno svojstvo, i^to on upija iz uzduha hraniva i zračne oborine, što on te oborine u većoj množini zadrži i propušta u niže ležeće slojeve; što niže ležeće slojeve štiti, da se ne pokvare fizikalna svojstva tla, a osim toga štiti te slojeve od prevelikog izsusenja Humus dakle čini, da niže ležeći slojevi mogu imati uvjek toliko vlage, koliko je mladim biljkam potrebito, da pomanjkanjem vlage ne uginu, U Uvali bilo je jošte toliko humusa, da je bio osiguran povoljan razvitak mladih biljka, — Da pako ne bude i suvišne zaštite za mlade biljke omorike i bora, naumio sam u toliko sklop obstojeće bukove šume prekinuti, da mlađe biljke dobiju osim toga još i dovoljno svjetla, tog životnog uvjeta svakog rastenja. Pošto sama površina u Uvali nije ravna niti položajem jednolika, nego je raznoliko gromačami kamenja na sve moguće načine razciepana, čineć pomanje ploštinice od samo nekoliko četvornih hvatih, koje bi bile prikladne za pošumljenje, morale su se i takove udubine u tu svrhu upotrcbiti. 0 prekapanju tla ne ima ni govora. Da se ipak tlo za sjetvu prikladnim učini, moralo se je drugim putem udariti. Tlo u pojedinih udubinah imalo se je naime posve jednostavnim načinom za sjetvu prirediti. Ponajprije valjalo je prije svega tlo očistiti od stelje, kojom je donjekle pokrito bilo. Da pako bude sjeme moglo doći u prikladno za klicanje tlo, imala se je pod steljom nalazeća se naslaga humusa sa zemljom prorahliti. — To oboje obavljeno je sa željeznim! zubačami. — Kakovo veće rablenje tla mje ni potrebito bilo, jer su dolnje naslage u šumi pod humusom i steljom uvjeke rahlije, nego što su na ikojem inom kulturnom tlu. — To je bila moja ideja, moj naum i u tom pravcu predložio sam, da se tako uradi. Svi drugi obziri glede uzgajanja i čuvanja osim posvemašnje zabrane paše imali su odpasti. I tako bi te malo ploštinice u većem broju^ zasijane sačinjavati imale razsadnjak, iz kojega bi se sav okoliš sa dvo-ili trogodišnjim! biljkami pošumiti imao. ~ Sustavnim osnivanjem ovakovih razsađnjaka bilo bi omogućeno, da se u jednom deceniju ciela. Uvala pretvori u omorikovu i djelomice u borovu šumu. — Dakako, da tu nebi bila čista šuma od rečenih vrsti drveća, jer bi još uvieke preostalo toliko mladih bukvića, da bi n dalnjem rastenju bila mješovita šuma, u kojoj bi po mom uvjerenju bukve u manjem razmjera bolje napre |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 64 <-- 64 --> PDF |
— 374 — đovalc, nego šfco su napredovale dosele u čistoj bukovoj šumi i to 3 razloga, kojega ću kasnije navesti Za sve ove radnje nebi trebalo osobite vještine podredjeaog šum. osoblja, niti izkusnih radnika, a što je najglavnije, ovakove radnje nebi zahtjevale niti osobitib troškova. PozDatomije, da je po mojem predlogu ovakovo pošumljenje prihvaćeno i obavljeno, samo neznani, da li je baš ovako i potanko izvedeno. Nu daje obavljeno s uspjehom, -saznao sam po kazivanja drugih, da su po predloženom načinu provedene kulture izvrBtno uspjele i da služi na čast onom šumarskom osoblju, koje je to provelo. Ja nisam bio te sreće, da svoj naum provedem, a nisam vidio ni uspjeh izvedenia po drugih, kojim je to sudbina dosudila. Ja sam ipak posve zadovoljan, što sam potaknuo kulturnu radnju, koja mogu<5e nebi bila imala tako laki i uspješni početak, koji bi svojoj svrsi odgovarao. Poznato mi je osobito u tamošnjih prilikah premnogo slučajeva, u kojih bi se na sličan način, na i sa posve drugih ra;doga na uhar i procvat tamošnjega šumskoga gospodarstva ovako postupati moralo, a to tim više, što priroda ljudske pogrieške samo polagano izpravljati može. Hoće li se i u buduće udariti putem prirode u kraćem vremenu i sa korišću t, j . putem vodećim do gospodarskog prosperiteta, jer bi to zaista želiti bilo, da se što prije izcrpe sva po prirodi dana sredstva i prilike na onu stazu i na uporabu one vrsti rada, kako bi se došlo do svrhe, za kojom mora svako gospodarstvo težiti, imenito šumarstvo, kojega mora biti u svih prilikah poglavita zadaća, da ne podržava samo po prirodi i u danih okolnostih postojeće, nego da goji i odgoji bolje šume, nego što su one, koje su po samoj prirodi postale i koje će veću materijalnu korist donieti. Sada ću se povratiti natrag, da navedem one uvjete, pod kojimi je bukova šuma u Uvaii, uzrasti mogla, te ću navesti i razloge, kako je napredovala — Spomenuo sam napred, da je bukova šuma u Uvali patila od prozebe. Tim nieam još uztvrđio, da je bdš od mraza pogibala, te je potrebito, da promotrimo one prilike, u kojih se je ta šuma nalazila. Šuma „Uvala/* kako joj i ime svjedoči, prava je pravcata uvala. Obkoijena je i zaštićena sa svih strana dosta visokimi brđi i to: sa sjevera Brušljanom i Melatovcem, od zapada Bilom, sa sjevera i istoka sa gorjem, koje se proteže od Žutelokve prema Vratniku Zračne struje za hladnijih dana naročito one sa sjevera i sjeveroistoka ne mogu do nje doprieii^ to toga radi puše u okolišu žestoki vjetar, dočim je u Uvali ružno. Kada nije silovit vjetar, onda je zrak u okolišu bistar, dočim Je o Uvali i^iisb magki. — 14oijetni odnošuji vladaju i u šumi Ilijina greda, jer je i taj dio veoma udubljen, a sa sviti strana zaštićen sa f^iimom Jurinovicom, stranom Ilijioe grede i dalje protežućim se Apatišaaom, |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 65 <-- 65 --> PDF |
— 875 ~~- Morara dozvati u pamet još jednu moguću i odlučnu okolnost. Kraška formacija je nepravilno razbačeuo kamenje, ])imo pukotina i špilja. — Nalazi se na svili stranah dosta poznatih ponora, sižućih do podzemno nalazeće se vode — bilo to sada jezero ili tekući potok. U „Uvali" nalazi se jedan takav poznati ponor, iz koga za hladnih dana suklja Hiagla, koja se onda širi u cielom okolišu. Maliovioa po bukovili deblili i sa grana viseća dolazi nedvojbeno odtuđ, što ima suviše zračne vlage, koja se i debla i grana livata, te tako uvjetuje napredovanje mahovine. Iztaknuo sam, da ono bolestno stanje šume dolazi od pozebe. Pa zaista većim dielom one grančice, na kojih se nalaze pupovi, stoje osušene, đo&im dje^ loraice njek-e potjeraše samo listove. ~ Maknuti mi je još, da vegetacija počme u Uvali za 8 do 14 dana poslie, nego u medjašnoj šumi Brušlja, koji visokije stoji. Pozeba može nastati ili u zimi, rano u jesen ili i kasno, u proljeće. Kasno u proljeće i rano u jesen može listnata šuma postradati od mraza. Za mraz hoće se, da na dotičnom predmetu drži rosa i da temperatura spadne za njekoliko stupnjeva izpod ništice. Prelistana šuma čuva pod svojimi krošnjami toplinu, te oedopašta, da se unutar sklopa i na rubu krošnja mraz stvara. — Stoga opažamo, da šuma nije taknuta od mraza, dočim ga u manjih čistinah i izvan šume ima dosta. — Tomu može razlog biti taj, što ne ima rose na lišću. — iko se dopusti, da bi listnata šunia mogla uslied veoma snižene temperature pozebsti, prem se takovi slučajevi riedko đogadjaju, onda nebi bio tako nepovoljno dielovao jedan ili par mrazova. — Da |e mraz često n šumi Uvali pao, nebi u njoj bilo bukava od razne debljine, U ranoj jeseni, ako se mraz i ranije pojavi, nedolazi tako često, a ako bi često ili pravilno dolazio, onda bi on isto onako djelovao, kao i kod proljetne pozebe t j , zapriečio bi rastenje bukove šume. Bukov list je u jeseni proti mrazu mnogo resistentniji, nego u proljeću, kad je pun soka, a stanice još neutvrdjene, Preostaje samo mogućnost, da bukva pozebe samo u zimsko doba, prem se može i protivno dogoditi. — Sakupljanjem vlage u formi magle u kotHni „Uvale´^ ovlaži se i samo drvo, dotično i izvanjski dielovi stabla, dakle deblo, grane, grančice i pupovi. Vlaga prodre i kroz koru onih dielova, a na sniženje temperature dieluje smrzavica tim, što dere debelu koru, ili tanku kožicu grančica Najštetnije dieluje mraz na same pupove. Makar da su pupovi bukve pokriti Ijuskami, ipak vlaga prodire često do zametka buduće vegetacije, jer se voda u svih dielovih pupova smrzne, a uslied toga pupovi omrtve. Poznato je, da orah u naših krajevih riedko pozebe od mraza, prem je osjetljiv, ali zato često pozebe u zimi. - Pri tom pozebu pupovi, grane, pače i cielo deblo, kako sam imao u tamošnjih prilikah vidjeti. - I ovdje je razlog pozebi prevelika množina vlage u drvenih dielovih, a ta se radja bud usamoj |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 376 — biljki, rastućoj na snažnom tlu, ili dolazi iz vana u formi zimske magle ili kiše. — Za potnrznuće i pozebu nije absolutno potrebita stanovita nizka temperatura, nego su za to potrebiti stanoviti uvjeti, — Bukva na vrh Bila, prem raste, pojeđnako u nizkoj toploti, te je naročito u zimi većoj smrzavici izložena nepozebe ipak tako, jer niti se vlaga kod vegetacije suviše u unutarnjih organih ne nakupi; niti ima prilike, da iz vana do takovih organa prodrieti može, a to stoga, što vladajuće zra6ne struje u takovo doba nedopuštaju kondensiranje vlage na drvu. — U Ilijinoj gredi, kako Je to već spomenuto, postoje isti zračni pojavi, ali bez štetnih posliedica, a evo zašto. — Cieli pojas, gdje za hladnoga vremena magle padaju, zarašten je sa omorikom, pa tekar u viših" dielovih šume pridružuje se jela i bukva, — Omorika je kako za mlade dobe, tako i kao veliko stablo resistentnija prema toj okolnosti. Ona svojom gustom krošnjom i gustim sklopom još više u zimsko, te i u proljetno doba za vrieme listanja djeluje na to, da se para, dotično magla ne može smrznuti, ma da ona i pada, ter tim prieci da nedođje do pozebe same bukve. — Ako sve do sad rečeno promotrimo, onda nastaje zanimivo pitanje: koji su dakle razlozi, da je u „Uvali" mogla uspjevati čista bukova šuma i u njoj stabla od različitih omjera? Za riešenje toga pitanja moguće je samo dvoje. Ili u ono doba Bije padala u toj kotlini magla, ili je morala bukova šuma u takovoj smjesi porasti, da je paralizovala štetno djelovanje kondensirane i smrznute vlage. Nije ne moguće, da je postajalo jedno ili drugo, ili pače i oboje. Šumski odjeli Brušljan i Melatovac, -koji su medjusobno nagnuti, čine u sredini dolinu, koja je sad obrasla liepom bukovom šumom visokog uzrasta. Poznato je, te ne treba zato dokaza, da šume slabe silu vjetra, te da mu donjekle i pravac mienjaju. Dolina izmeđju Brušljana i Melatovea, koja -je nastavak niže ležoće Uvale, bila je valjda njekađ drvljem ne obraštena ili je bila posve gola. Vjetrovi, strujeći sa sjevera i sjeveroistoka, koje sada obrasli prodol nad Uvalom oslabljuje odvraća u više ležeće zračne visine, mogli su u ono doba bez zaprieke segnuti i u kotlinu Uvale, te odovud raztjerati svu maglu, koja bi se ondje sleći mogla, te tim uzduh normalno vlažan uzdržavati. U tih okolnostih mogla je šuma u Uvali bujno uspjevati, bez da bi joj smetao nizki i kotliiiasti položaj. U ostalom vjerojatno je, da je u samoj Uvali i u njezinoj okolici šuma eksiistirati mogla, u kojoj je prevladjivala druga vrst drveća, te koja je svojim uplivom podržavala visoku temperaturu tako, da nije moglo doći do takovog sniženja toplote, uslied koje bi nastali takovi štetni uplivi, koji bi uspjevanje bukve zapriečili. Šuma listača u zimsko doba ne samo da krši silu vjetra, nego ona u dobrom sklopu ma da i ne ma lišća, kako je to poznato, ima višu, a u ljetno doba nižu temperaturu. Šuma četinjača u jednom i drugom pravcu po |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 67 <-- 67 --> PDF |
— 377 — teocirauo djeluje aa povišenje temperature fc. j . takova šuma podr/.aje u okolišu još bolje visoku temperaturu u zimi, a nizku u ljetu. Unutar sklopa krošnja drveća ne može se držati magla, jer je ispod krošnja topliji zrak, koji nedopušta, da se magla sgasti. U okolišu i nedaleko od samih krošnja kod valjanog sklopa četinjača može se zadržati gusta magla, ali se nemože u neposrednom đotikn istih. Stoga mnijem, da je „Uvala" bila obraštena četinjačarai, medju kojimi se je u smjesi nalazila bukva. Bukva u tih okolnostih i u zaštiti smreka mogla je napredovati, bez da joj je pozeba od mraza naškoditi mogla. Veća uporaba i bezobzirno sječeoje smreka djelovalo je, da je bukva preotela mah, te tako postupice zapremila je i suviše prostor šumišta. Tim načinom preostala je oa šumištu sama bukva, dočim su zadnji tragovi kako starih, tako i mladih omorika izčeznuli. — Bukva, kako to biva svagdje u četinjastih šumah, pokazala je, da je nezahvalna smrekovom mladiku, jer ga je stranom u nježnoj mladosti ugušila, stranom zapriečila, da svjetlo božje ugleda. — Tu svoju nezahvalnost ali imala je i sama bukva da skupo plati, jer lišena zaštite, počela je stradati od pozebe, jer ničim obustavljena, sprema konac života i obstanku ovoj vrsti drveća u toj šumskoj čestici. — Da je zaista vjerojatno, da je u šumi Uvali taj odnošaj vladao, prem danas tomu tragova ne ima, može se dokazati tim, što u bližnjoj i susjednoj šumskoj čestici eksistiraju još tragovi izvaljenih jela, te i više eksemplara živih prastarih jela, koji se mogu smratrati samo kao preostatci njekadanje, ako ne čiste, a ono za sigurno mješovite šume listače i četinjače. — Da je četinjača ovdje morala podleći, dade se razumno samo tim razjasniti, ako se uvaži, da se je za gradivo četinjača od uvjeke rabila, da je ona slabije reproduktivne snage i da je u smjesi bukva veoma loš susjed četinjače pa ako konačno uvažimo tu okolnost^ da je bukove šume bilo %, a četinjače, samo Vg, onda možemo lako znati, zašto je ovoj potonjoj odzvonilo ne samo u šumi „Uvali", nego i u bližnjih šum. predjelih. ´ . ., n. u prirodi, dakle i u šumah, vidimo vanređnih pojava, koji pozorna motrioca mogu u velike zanimati i pobuditi pri tom na iztraživanje povoda i uzroka, s kojih je njeki pojav nastao, pa kad je već nastao zažto baš tako, a ne drugačije. U šumah, gdje se čovjek nije svofom ne milosrdnom rukom mnogo pažao, nadje se po koje drvo ili stablo, koje reć bi, da na vlastitom svom korienju jaše. — Izvanredna je snaga, kojom korienje svoja najogromnija stabla diže, te mi pod stare dane vidimo, kako korienje na površini viri. Ovo dizanje biva rastenjem, a to je ona snaga, kojom malo stabalce pronikne u pukotinu pećine, te rastenjem i jačanjem korienja diže i krši pećinu od stotine metričkih centi |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 68 <-- 68 --> PDF |
— 878 — težine. Na sve takovo dizanje nesiže u visinu. Sjećam Be dobro, kad nam se je reklo: sjeme biljke padne na kamen, korien bi tlo inače direkte probušio, a toga radi ne treba njegovog dizanja, odnosno sjeme nikne, korien jer nemože kamen probušiti, obuhvati kamen, proziv svoje korienje preko njega u povoljno mu tlo, a uslied toga se kamen tekom vremena raztroši i izraedju korienja pomoli se eto šupljina, doSim stablo ostane u zraku na svom vlastitom korienju. Prem su slični slučaji riedki, ipak se i to dogodi, s tom ipak razlikom, da im nije povod kamen, ni raztrošenje njegovo, nego nešta posve drugo. Vidio sam istina u ravnici takođjer takove prolaze pod hrastom, ali to nije bio jedan, nego dva hrasta, koja su se u mladosti pođpuno srasla u visini od 1´5 m., te su tako sačinjavala u gornjem dielu samo jedno deblo, koje je živilo zajedničkim životom. To su bili preko 160 god. stari hrastovi. Boravio sam u Jezerskoj strani, pa kako se tamo donjekle pravilne terasse nalaze, odlomio se je komad kamena pravilne pačetvorine, a bio je dug 2 m., širok 1"2 m. a visok 70 cm. Kao svagdje n šumi sa podpunim sklopom, koja je mirna od ljudske ruke^ bio je i taj kamen pokrit mahovinom. Šuma je bukova, u kojoj ima ponješto starih jela i po gdjekoja smreka. Usred toga kamena nikla je smreka. Bila je u ono doba do 2 m. velika. Korienje pružila je zaista pod mahovinom oko kamena n zemlju. Ali unatoč tomuj kako je to riedak slučaj, odmah sam podvojio o mogućnosti, da hi se kamen izpod podanka stabla iztrošiti mogao i da bi us´ied toga nastala šupljina. 0 tom sam dvojio ne samo glede slične raztrošivosti takove vrsti kamena, nego i 3 toga, što je takova raztrošivost dolomita ne moguća. Vidio sam bo i jela i bukava u izbečenih stjenah rasti, gdje nije bilo mekete osim kamena i izpod njega ponješto zemlje mrtvice. Ako bi se taj kamen mogao tako brzo iztrošiti, onda bi se pokazale jošte čuđnovatije prilike, a svakako poiičnije, nego gdje korienje kamen obilazi. Prem su takova stabla dugog vieka i preko 200 godina stara bila, nije takovom iztrošenju ni traga bilo, osim što je mahovina i vođa ponješto raztvorila onaj kamen. Takovo raztvaranje pako biva tako polagano, da bi lako 20 generacija onako starog drvlja raslo, a da se još nebi kamen za toliko iztrošio, da bi kod sadašnje generacije izpod korienja nastati mogla prolazna šupljina. Prolazeć po šumah, spazio sam u zgodnih položajih često veliku množinu prelomljenih stabala u većoj ili manjoj visini, — To su obično zadnji preostatci negdašnjih jelovih šuma, pa u koliko se još takovih vršnjaka nalazi, pravi su kolosi i^ svojom visinom i debljinom debala. Da takvo stablo može oholiti, da može vjetru podleći i izvaliti se, posve je naravno, jer bolest počima u dolnjih đjelovih individua t. j . od korienja. Svakako su i drugi uzroci bolesti, koja čini, da takovo kriepko stablo u najjačem svomu djelu t, j . u deblu oslabi tako, da ga vjetar sruši ili da mu Yrh prelomi. U potonjem slučaju deblo više put kroz više godina ostane, dok i ono nepodlegne truleži, ako ga prije vatra ne uništi. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— S79 — U Ilijinoj gredi imao sam pjigoda viditi i prouSiti, kako može doći do toga, da stablo iia svom korienju jaši, A to biva tako, što prekinuto stablo jele, jer bukvi ovdje ne ima ni traga, po6me trunati, kora odpada, a trulež napreduje ne samo na prelomljenoj plohi, nego i postraace sa svili strana. Na nutri je drvo i kod najveće suše vlažno, jer kapilaritetom diže se voda od bivšeg korienja đrvnimi cjevčicami prema gore sve do izpod površja iztrošene površine takovih ostanaka* Ovakovi stupovi od bivših stabala svojim oblikom veoma tužan utisak čine, ter su samo živo svjedočanstvo prolaznosti i propasti, u kojoj se sami nalaze. Površina jim je pokrita trulim drvom na hrpe, a svojim bljeđilom sli6ni su i po danu ogromnim izpravljenim mrtvacem. Kao uviek i svagdje, tako je i ovdje propast jedne generacije uvjet i temelj drugoj, propast jednoga života jest podloga i uvjet životu drugih individua. Na trulu odlomnu plohu takovog jelovog mrtvaca naseli se sjeme biljke n. pr- sjeme smreke. Ovo sjeme nikne, ali nepušta korienje, jer je u srcu jelovog stupa tvrdo drvo, te sjeme ne nadje ovdje ni dovoljno hrane. Mlada biljka, buduć već po svojoj naravi voli razširiti korienje, iztjera svoje korieniće pod vanjskim iztrošemm pokrovom, držeć se uviek vlažnog i natrulog diela. Kroz njekoliko godina korienje segne sve pod vanjskim pokrovom do zemlje, te se hvata tvrdoga tla, crpeć odtud potrebitu hranu, pri ćem poene sve dalje rasti. Čudnovato je, kako takova biljka osjeća pogibeljno mjesto, na kojemu se nalazi, (naravski u otvorenom nikada ne), pa kako nastoji svoje korienje ojačati i pružati na sve strane, samo da se na zapremljenom mjestu uzdrši. Ali ni prirodne sile nemiruju, jer se raztvaranje nastavlja. Tekom vremena sva drvnina medju korienjem starog panja izumre, a za to vrieme ojača se korienje nove biljke u toliko, da medjutim poraslu biljku uzdrži u ravnovjesju. Ako je dovoljno bio visok stup, nastati može znatna praznina, kojom se lako provući može, Nu najveći dio takovih naseljenika postrada prije, nego svoju smjelu namjeru postigne. Kad nebi najveći dio takovih naseljenih biljka poginuo, bilo bi sličnih biljka u prašumah mnogo, docim su to riedki slučajevi. Takva debla, koja se lome, eo ipso nalaze se u oepristupnih šumah. Ako se deblo nizko prelomi, ostaje nizak stup, na kojem, ako biljka i nikne, uslied nedovoljnog svjetla i zraka nemože se tako kriepko razvijati, da bi živiti i korienje u tlu utvrditi mogla, te s toga usaliue prije, nego se je za život ojačala. Drugi dio biljke naseli se na visoke stupove po 3, i i više metara. Tu nikne. Ali to je za tako mladu biljku gotova vratolomija. Ako takova biljka naseljenica ima dovoljno zraka i svjetla, ipak joj treba i kriepke hrane iz tla, da može tvoriti jako korienje. Ali to joj ipak manjka kroz više godina. Medjutim, ako u ne;?godno doba puhne vjetar ili ako se dogodi ma kakav nepovoljan slučaj u blizini ili ako panj, na koji se je naselila biljka oslabi, onda se jednog liepog dana ili burne noći strovali sva podpora mlade biljke, a tim propadne i biljka naseljenica bez traga. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 70 <-- 70 --> PDF |
, _ 380 — Ovo sam na svoje o6i vidio u šumi Ilijina greda, Smreka naselila se na jelov stup i tu je ostala i iizrasla preko 3 m. visoko, ako ju međjutim nije nevrieme srušilo iz njene visine. Ovim načinom dade se protumačiti čudnovat pojav jašećeg stabla. Nije mi poznato, da li se osim smreke može i koja druga vrst dvveH naseliti na tudji panj i ondje rasti, jer to do sad vidio nijesam. III. U sklopljenih jelovih šumah ne ima obstanka nikakovoj drugoj vrsti drva. Nijedna druga vrst ne može se ušuljati ili uzdržati ondje, da dočeka neopređieljeno vrieme^ kad će se slučajno ili silom zasjenjuće jele oboriti i tim omogućiti, da i druga vrst drveda uživa uvjete napredka svoga. Ali da i to bude, ipak ni to ne pomaže, jer jela u.naponu svoje snage (osim ako je šuma preriedka) prebrzo zaklopi prozračna mjesta u šumi, te tim svaku nepozvanu drugu vrst drveća uguši. , -´^ " . Vidio sam starih hrastova, koje je razvijajuća se jelova sastojina prerasla i do ugušenja dotjerala. Tu se nemilosrdno postupa. Hrast nije tako sebičan, ali zato 2I0 prolazi skoro sa svakim prijateljem, s kojim se sdruži« Bukva u podpunoj jelovoj šumi ne može napredovati, dočim u nepovoljnoj smjesi samo životari, ali onda, ako ona svojim uzrastom i brojem prevlada, trpi ipak susjedstvo jele, kojoj saY pođmlađak uguši, samo da zaprieči, da ne može jelov podmladak uzrasti i nadvladati. To je zaista nesmiljena okrutnost takove bukve. Bio ovaj ili onaj povod ili uzrok, što je bukva u stanovitoj šumi, u kojoj ima i jelž, pretežita i brojem i uzrastom, svagdje ćemo naći, da jela hametice propada i izčezava, te su samo pojedina jelova stabla u bukovih šumah niemi, ali i očiti svjedoci ovoj borbi, u kojoj je bukva ipak nadvladala. Najveći dio šuma gornje Krajine nalazi se u toj borbi. Za primjer spomenuti ću šumu Bilo. Ciela sjeverna strana morala je nedavno biti obraštena pretežito sa jelom. Sada ima samo malo jela. Ali ima tragova, da je jela potisnula bukvu. Glavni je razlog, što jela propada pod bukvom, leži u tom, što jelovo sjeme ne pada u neposredni doticaj sa vlažnimi naslagami tla, nego ono pada na bukov list, koji -je prije na tlo pao, nego što je palo sjeme jelovo ili smrekovo. Tu pako ili ne dobije dovoljno vlage, ili ako ju dobije u proljeću samo onda i u toliko, da sjeme klicu potjera, jer se poslie osuši i ugine uslied pomanjkanja vlage. U ostalom ako i koje jelovo sjeme nikne, ugine ipak uslied pomanjkanja svietla najdulje za 2—3 godine. Ali unatoč tomu ipak sam vidio, gdje se jela sa bukvom za obstanak uspješno bori, nu ipak uz ljudsku podporu, ma da i nije ova namjerice učinjena. U Jezerskoj strani i krasanskoj Dulibi vidio sam, da jela potiskuje bukvu, te ju tako rekuć nemilosrdno guši, prem je bukva tako gusta, da se jedva onud prolazi. Iznad guste bukovine skoro iza svake grančice probijaju vršci jdk, a kad su se domogli zraka i svjetla, onda je pobjeda na strani jele. Ta borba je uporna, ali zato interesantnija. |
| ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 71 <-- 71 --> PDF |
~- 381 ™ Mene je taj pojav u velike zanimao. Tamo gdje se je borba svršila, bila je jelovina od kakovih 5—6 m. duljine tako gusta, da se jedva provući možeš, a pod jelićima nije bilo nikikovih mladih bukava. I dalje se je postupice razvijala borba, u kojoj će bukva podleći. Prolazio sam i uzduž i poprieko šume, te sam se upravo divio toj borbi, kojoj sam i u trag došao, Bližnji žitelji sela Krasna u pomanjkanju krme umiju svojim kozam i konjem nakresati jedno i dvogodišnje bukove mladice. Tim dakako nisu uni štili bukvu, ali su ju zapriećili, da se ne može uzdići u visinu. Tako je šuma u jednom dielu bila gotovo ostrižena na 2 m. visine, a u toj visini bila je skoro neprohodna bukova šikara. Poznato je, da kod tako ozledjenih bukvića ne odpada s jeseni lišće^ nego ostaje na granSlcah i pada tekar s proljeća. Što padne u proljeve, to potrune preko ljeta do jeseni i tako ostane tlo posve ne pokrito sa steljom. Međjutim jelovo sjeme doleti s jeseni, pa ako gore i na list padne, strese ga prije ili poslie vjetar na prikladno tlo. U proIjeće ga bukov list pokrije, te tako nadje za prvi čas povoljne uvjete za klicanje i za svoje uspjevanje. Dakako, da u toj borbi mnogo mladih jelića pogine, ali borba se nastavlja uztrajno — i napokon najkrepčiji individui, koji su morali podnositi tegobe borbe, nadvladaju i dočepaju se više zraka i svjetla, te tim i borbu odluče. Ut. ZV. Krasanskoj dulibi htjeli su ljudi ovu borbu navrnuti na korist jele, jer su stranom dozvoljenim obsežnim sjećenjem, a stranom i ne dozvoljenim napadanjem razgalili sklop mladih bukava tako jako, da su se jele mogle razviti, te će one bez dvojbe pobjedu održati. Jela kao cienjeno gradivo u ovih krajevih imati će i u buduće veću vriednost od bukve, te je ova pobjeda jele nad bukvom, dakle promjena vrsti drveća od velike važnosti i domašaja ne samo u pogledu budućeg naćina šuraarenja, nego i pogledom na trgovačke odnošaje. Kako je to ovdje sa jelom bilo, tako je drugdje obratno sa drugimi vrsti drveća t. j . jedna vladajuća vrst podlegne u borbi drugoj podredjenoj vrsti drveća. Bez dvojbe je, da će se razvitkom šumarskog obrta, gdje nebude već prekasno, ovo natjecanje u promjeni vrsti drveća ova borba moći regulirati navraćati na onu stranu, na koju će gospodarstveni obziri zahtjevati, nepuštajući da narav sve sama čini. Ovakova pobjeda u borbi jedne vrsti drveća proti drugoj, ako u toj borb podlegn.e nekoristnija vrst drveća, dolazi u prilog ne samo šumaru, nego i vlastniku šume. Ovomu prvomu s toga, što seje pobjeda svršila i bez njegovog uticaja, bez njegovog truda i muke, a potonjem s toga, što on odtud crp samo svoju korist. |