DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 316 — znao, jer od mnogog pojasnog semena niklo je samo 30 komada, a od tih 30 oiuorićica očuvao je posie G godina saino jedan i to dosta zakržljali komad, jer mu je baš vršni ogranak u donjem kraju neke gute dopao. I dopisnici ?aneićevi, Kojima je omorikinog semena slao, potvrdili su, da je podizanje omorike mnogo teže od podizanja drugih četinara. Kako su to seme sejali, na kakovo tlo i kako su omorika podizali, nije nikakvo ni oudo, da su tako rezultate dobijali, jer za podizanje šumskih biljaka treba i šumarskog znanja. Što se fizičkih osobina omorike i njene upotrebe na tehničke celji tiče, 0 tome se još i dan danas malo znade. Kao gorivo i materijal za gradju omorika zar neće da bude gore od smrče, ali upotrebljena kao čitavo drvo (na katarke) kao da će biti korisnija od smrče i od jele za to, što joj je stablo sa oporijeg rašćenja čvršće i što nije čvornovito, a jer je preko polovine golo i ono malo grana, kojih u gornjem kraju ima, tanke su, te duboko u drvo ne ulaze. I ove osobine kao da će da budu uzrok, što je omorika, koja je našemu narodu od jadranskog mora do Dunava po imenu poznata, većinom iztrebljena — po svoj prilici od Miečiča i samo se sačuvala u gdekojim teže pristupnim krajevima Srbije i može biti Crne gore.* I u stoiarstvu i strugarstvu omorikovo se drvo bolje upotrebljuje od onoga od srodne joj smrče sa jače zbivenosti i čvrstoće. Strugari tvrde, da je omorikovo drvo nešto osobito, a što so izrade tiče kažu, da je čvrstoće od čamovine i iipovine. Na svaki način biće u Srbiji još mnogo što šta odnosno šumskog drveća i bilja nepoznato, sa čim ćemo se s vremenom ako bog da i upoznati, dok dobijemo više stručno obrazovanih šumara, koji će moći po ovim zabitnim šumskim krajevima u Srbiji mnoge interesantnosti svetu na vidik izneti. U nadi, da će se moji poštovani kolege zadovoljiti sa ovim opisom o srpskom specialitetu „Picea omoricaPančić", ostajem i u buduće spreman na svaku stručnu uslugu, M. 0. Ličanin. !!. Šume i šumarstvo u Srbiji prof. šumarstva. Tek U početku ovoga veka, kad se Srbija oslobodila od Turaka i njihove age i begovi isterani, zemlja je u njoj pripala pravom svom gosDodaru, svome starosedeocu i konačnome pobeditelju. Srbija je bik čisto stočarska zemlja; ratarstvo je u njoj tada jedva podrmrivalo domaću potrebu, a za šumarstvo nije se ni znaio, Kad Je PacSid još god. 1872. po Crnoj gori putovao, nije naišao u» omoriku, teK posije mu javj jedan njegov prijatelj, đa oraoriku Crnogorci znaj« i da raste na Jezerima oko Durmitora, Omorika raato ^a silikatu, a Pančid se kretao po kaleifco, pa za to je aije ni vidio. Ličanin. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 317 ~ Sa oslobodjeiijem Srbije pak, kad ye bUmovitištvo u njoj pote antBožavati, stade se ratarstvo polako Siriti. Ali u koliko se ratarstvo jace sirilo, u toliko je ono sve jace otiiisalo maha na polju stočarstva. Ta parnica izmedjci ove dvije privredne grane našeg poljoprivrednog gazdinstva vodi se živo i danas, aii sve na štetu stočarstva, kao i luv štetu, kao što ćeino posije videti i šumarstva, i može se reći, da je stočarstvo več dan danas delomicno suzbijeno. Naši pla-^ ninski krajevi, u kojima bi glavna i najkorisnija proizvodnja valjalo da je stoka, stočne sirovine i mlečna industrija, naravno imajući pred očima u prvome redu šumsko gazdovanje, ne dajn nam jasnu sliku planinskoga gazdovanja, jer se ratarstvo muči, da prodre tamo, gde mu ni najmanje mesto nije i gde mu se i najmanja zgoda ukaže- Iz ovoga se jasno vidi, kako su još u ono vreme srpske šume tamarijene i satirane, a drvo bud za što upotrebljivano, da bi tako što više đobijali ziratne zemlje, koja je, kao što znamo, kao sveza šumska krčevina, t zv. ,živica" mogla davati bogati rod kroz čitavi niz godina uzastopce, jer se tada na đjubrenje nije nigde ni mislilo. Tu dakle vidimo, kako se u ouo vrenje ratarstvo razvijalo ne samo na štetu stočarstva, već i na štetu šumarstva. Vratimo U se još dalje u historiji srpskoj unatrag i čak u samo prehistorijsko vreme i u vreme, kad se sa metale nije znalo, u t. zv. kameno doba vidićemo, da ni onda nije Srbija bila bez svojib ljudskih stanovnika. U ispitivanju ovoga doba i pribiranju građje za poznavanje čoveka, koji je tada u Srbiji živeo, učinjeni su do sada vrlo mali počeci. U tom ispitivanju tragova ljudskoga života iz kamenog doba došlo se n. pr. do nepobitnib resultata, da je čovek u ono vreme stanovao većinom po pećinama u šumama. U geologijskome kabinetu srpske Velike Škole ima malena, ali ipak veoma poučna zbirka orudja, načinjenog čovekom kamenog doba za razne ciljeve. Od toga doba malo se sačuvalo drvenine i to drveni okamina, ali kad je narod u pećinama odnosno u šumama živeo, možemo iz toga slobodno zaključiti, da je drvo kao sredstvo za sve moguće upotrebljavao. Medju timi predmetima ima ili najviše, koji su služili za napad i obranu. U ono kamenito doba najglavnije je oružje bilo bat, koji je bio od drveta i od kamena. U prva pak vremena srpske države, pa i u početku Nemanićske vlade može se kazati, da su bile u Srbiji trgovina i industrija veoma ne razvijene, narod je dakle tada gotovo sve svoje potrebe namirivao sopstvenom, kućevnom industrijom, u kojoj najglavnije mesto zauzimaše izrada drva. Tek u najnovije vreme, kad su se u Srbiji počele razvijati i polet dobijati pored državnih i druge gran^ narodne privrede i narodnoga dobra, ^kao: trgovina, industrija, zemljodelstvo i stočarstvo, ~ poče se ali samo pomišljati i na šumarstvo. Sad ovoliko samo kao kratki uvod i letimični pregled do vremena, kad se tek počela ako i najmanja briga voditi o šumarstvu; jer ćemo posije opširno govoriti 0 razvoju samoga šumarstva od prvoga početka, pak do danas u specijalnom odseku. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 8 <-- 8 --> PDF |
318 — Pre nego počnemo govoriti o šuniartjtvu i Juni^kom gazdovanju kod nas, potrebito je, da se što bolje upoznamo sa šiunama i plaoinuma u Srbiji, da bi tako mogli boije shvatiti, što docnije sledi. Šume i planine u Srbiji. Balkansko je polnostrvo u visinskome pogledu poKnato sa svoje velike razgranitosti, kakvu nema da pokaže ei jedan kraj u Evropi. Na njemu nenia aikakovoga sasrednog planinskog čvora ili lanca, od koga bi se planine razilazile i činile tako jednostavni splet planinski, već se njimi širi nekoliko takih, više manje saniostalnih spletova, koji se svakojako dodiruju i ukrštaju, Odtuda onako čudesno mu bogastvo u raznolikosti pravaca i oblika kod planina i ravnica, zaravni, visija i nizija, i ako svuda samo u umerenome prostiranju. To sve, što u visinskome pogledu važi za ćelo Balkansko poluostrvo, važi i za Srbiju. Za nju se s pravom može kazati ne samo đa je bregovita i planinska zemlja, nego još i to, đa je, pripadajući sva pomenutomu poluostrvu, upravo i najpotpuniji prestavnik njegov po visonskome mu obliku, jer zamršenost planinskoga spleta u Srbiji, koja dolazi kako od pružanja planinskih lanaca u svima mogućim pravcima, tako i od raznolikoga njihovog grananja, nigde na njemu nije tako velika kao u njoj. Uzrok ovakome visinskome obliku Srbije leži u tome, što je u nju sa raznih strana zaišlo nekoliko, sa svim samostalnih planinskih spletova. Srbija je polje, na kome su ovi spletovi i u dodir došli, i usled koga su, bilo da su se u postajanju svome potiskivali, bilo vezivali, proizveli ono raznoliko skretanje pravaca pojedinih planinskih lanaca ili ono veoma zapleteno grananje planinsko. Sa zapada ulaze u Srbiju grane crnogorsko-bosanskih planina — istočnih Alpa; — sa joga grane od planina najstarijega kopna balkanskoga poiuostrva, tako zvanog đarđanskog i makedonskog kopna; sa jugoistoka gore Eostopa i Balkana, koje se tamo vezuje još pred ulaskom u Srbiju, Sa severoistoka prelaze Karpati . No Srbija, ma kako da je planinska i bregovita zemlja, ona opet neima veoma visokih planina, jer i one, koje su najviše^ vrzu se visinom svojom jedva oko 2.00O metara; i što je još značajnije, sve te najviše planine ne nahode se sredinom njenom, već na južnoj i jugoistočnoj granici, kao što su: Javor, Golija, Kopaonik, Veliki Strešer, Stara planina. Planine pak po samoj Srbiji, gledane sa malo veće visine, daju joj izgled nešto jače zatalasanoga mora: one ne samo nisu veoma visoke, nego imaju i blage nagibe, glavičaste vrhove i široke kose, koje su većinom pod šumom a često i uzorane pod usevima. Ali planine, ma da nisu visoke, opet svojim jakim i naglim grananjem nisu dale mogućnosti jačem razviću dolina po unutrašnjosti njihovih spletova, stoga su te doline uzane I duboke, i šire se ovde onđe tek u malena poljca ili korutine, povezane klisurama ili suteskama, koje se često i ae običnom lepotom odli |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— 819 -kuju. Ove uzane doliue, puijca i koruU-je orosavaju šuinui. /elciu) bistri jiotucici i reeioe, koje sv iuuio, v.esb) br/iicima. a. kuStc? i slapuviiijiji žure, da se pridruže glavuijira olucima vodenim, u žiriin doiitmuia i ])rosti-auijim ravnicama. Celokupnim svojim visinskim oblikom Srbija je nagnuta sa juga nji ž^ever. Na južnoj njenoj strani ne naliode se samo naiYi>ii joj vrhovi, nego je oiia v.n toj strani i u opšte najviša. Idući sa juf:;-a na sever, planinskife);)letovi, ma kakoga im oblika i pravca lanci bili, snižavaju se postupno. II zapadnoj Srbiji ovi se spletovi ^ube u ravnici ili se rasplinjuju u prostraiie valovite zaravni, veoma blagoga nagiba i daleko pre, no sto dostignu severnu granicu Srbije, reku Savu- U srednjoj Srbiji izmedju Kolubare i Morave, oni već počinju priplrati uza samu obalu Save i Dunava nizovima brežuljaka, posljedniii izdanaka svojih; a u istočnoj Srbiji počev od B-arna, a naročito od (Jolupca planinski lanci spuštaju se u reku osekom, kao da hoće time da kažu, da im u istini tu nije U koliko se ovi spletovi planinski, idući na sever, snižavaju i rasplinjuju. u toliko se oni jedan od drugoga sve dalje odmiču, ostavljajući rečniiu dolinama, koje se izmedju njih prostiru, da se ove jače šire i da se na posletku razastru u prostrane i niske ravnice, kroz koje usporedo teku bogate vodene žice. Širina ravnica na toj strani stoji u obratnoj srazmeri prem-a širini planinskih spletova, idući sa zapada na istok ravnice su sve to uže, a planiski spletovi sve to širi i viši. Iz ovoga što smonapred kazali o ukupnom visinskom.e izgledu u Srbiji, lasno je razumeti, da je za sada još veoma teško i upravo nemogućno sistemski opisivati njihovu sliku ipak koliko toliko preglednije, mi ćemo ih pcdeliti na troje: 1. planine zapadne Srbije izmedju Drine s jedne i liolubare i Ibra s druge strane; 2. planine srednje Srbije izmedju Kolubare i Ibra sa zapadne i Morave- Velike i Binačke sa istočne strane i na posletku 3. planine istočne Srbije odonud Morave, pa do granice prema Bugarskoj. I zapadne, srednje i istočne planine imaju svoju severnu i svoju južnu polutinu. Da počnemo sad sa zapadnim planinama. Od ogromne gromađe Crnogorskih planina, sa koje se bcli Durmitor uzdiže do 2.500 m. i Komovi do 2.300 m. i koja je s jugoistočne strane ovenčana gorostasnim bedemom ´ planine Prokletije , jedan veoma razriven i zamršen splet planinski upućuje se na severoistok Srbiji, dosrižući bas na samoj granici njenoj svoju najveću visinu, a to u Zavor u 11,700) ´ Goli j i (l.Slo" m,). Na ovim je planinama vodomedja Uvca i Kaske s jažnc |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 10 <-- 10 --> PDF |
— 320 — i Monivice i aekih pritoku Ibarskih ya sevcroe t^trane. OdJ izvora i Golije dolaze dva veiioa planinska, jedan zapadni i drugi iztocni; oni obiihvataju ćela vodopadju Moravičkiu opet se za tim sastaju u Maljenu i čine tako južnu po^ lovinu planina zapadne~ Srbije. Ovaj je sklop planinski prokinnt samo na jednome jedinom mestu i to klisurom 0včarsko-Kablarskom, kojom je isteklo nekadanje prostrano jezero, što je ispunjavalo vodopadju Moravicku: tom klisurom otioe i danas voda Moravice i njenih pritoka. U zapadnom vencu pianinskome u ovome kraju niža se planine: Mučan, Murtenica, Cigo ta i Tornik , veacem kojih ide vodomodja Uvcu i velikome Bzavu; zatim dolazi prostrana Zlatiborska visoravan, sa koje se slivaju Djetinj^om Moravici, a crnim i belim Ezavom Drini; na posletku dolaze planine: Šarg an T ara i Jelova Gora, na kojima je vodomedja Djetinji i Rzavu sjedne i Drini s druge strane. U istocnome su vencu planine: Velika Livada, Čemerno, Troglav (1733 m.), Jelica (914 m.) i na kojima je vodomedja Ibra i Moravice, za tim klisurom rastavljeni: Ovča r (900 m.) i Kabla r (803 m.) i na pnsletku Subjel (031 m.) i Kozomor . Oba ova venca sastaju se u Malien planini (800 m.), koja se proteže sa zapada na istok i na kojoj je vodomedja Kolubari i Skrapežu. Zapadni vienac odlikuje se osobitim obiljem u biljnome svetu; na toj strani Srbije nahode se njene najveće prostorije šumske, u kojima preovladjuju četinari, a naročito smrča i bor; prostrana pak visoravan Zlatiborsk a obrasla je bujnim i pitnim susuvotima. I po iztočnome vencu ima šuma i suvota, ali tamo na više mesta iztiče u vis 1 goli, kameniti krečni vrhovi planinski. Na zapadnom kraju M a 1 j e n a uzdiže se jedna planinska gromada od nekoliko planina, sa koje se vode razilaze na sve strane koje raznim pritokam Drinskim, koje Kolubari i Krapežu. IJ toj su gromadi Povlen, Jablanik i Medvednik , Povlen je medju njima najmanjega prostranstva, ali je najviši (1272 m.) i prilično jako izdvojen; Medvednik je niži (1042 m.), ali se odlikuje ne samo velikom dužinom, nego i osobitim teškim ocrtom., po kome se odmah da poznati, gledan ma sa koje strane i ma sa kake daljine. Jablanak je u ovoj gromadi najniži (823 m.). Zbog velike usprtosti Povlen je ostao bez biljnoga pokrivala i samo njegovi niži ogranci obrasli su šumom, Medvednik pak sav je pod šumom, a na Jablaniku ima \ livada i ponajvišim mu mestima. Od ove gromade polaze sad dva lanca planinska, koji obuhvataju dolinu Jadra i svršuju se na Drini. U Icvome su lancu planine: Proslo p (636 m.), Zagodnj a (731 m.) i Gučevo , koje silazi u ravnicu Drinsku ispod Loznice^ a u desnome su: Ylašić, Cer (717 m.) i Vidojevica (444 m.}, kojom se ovaj lanac iznad Lešnice svršava. Zapadnom svojom polovinom i preko veoma uzane podgorine Cer se spušta u Mačvu, prostranu ravnicu izmed Drine i Save, koja tako malen nagib ima, da vode, koje se preko nje u Savu staču, jedva otiču. Istočnom pak polutinom Cer i Viašić prelaze u valovitu prostranu podgoi´inu, koja se sa najvećoni postupnošću spušta do same Savske\)bale. Olaviia stabla ovih planina obrasla su šumom, ali im je podgorina većiu.om obdelana. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 11 <-- 11 --> PDF |
?*9i SevorniL hoiutiuu p[au?.na srednje Srbije čine Šumudiske p 1 a. ni ne. Surobor pjaninu, koja je kao neko produženje Maljena, gradi vezu izmedju ovili planina i planina zapadne Srbije. Šumadiske plani^ie ispanjuju ovaj četverokut izraedju Morave, Zapadne i Velike, i izmedju Dunava, Save i Kolubare. Spljet šuinadiskih planina ne odlikuje se velikom visinom, šta vi^e može se kazati, da je ovo najniJii planinski kraj Srbije. Glavna grbina planinska u oveme spletu ide u pravcu podnevackome, ga severa na jug i u sredini njegove južne polovine izdiže se najviša planina šumadiska: Rudni k sa dva vrha Velikim (ll04 ni.) i Malim Šturcem (iOSl m.). Nedaleko od samoga liudnika, a na zapadu mu pada u oči 0 s t r v i c a zbog svoga oltrljantog oblika. Rudnik je izvorište najvećih reka šuinadiskih: druže, Lepenice, Jasenice, Ljiga i Despotovice, koje se od njega na ave strane razilaze, "U tome glavnom lancu šumadiskoga planinskog spleta, idući od Radnika na sever, izdiže se najpre Venćac (674 m.) i sa njime tesno vezana Bukulja (718 m.), zatim Kosmaj (558 m.) i A val a (528 m.). Ceo se ovaj lanac u veoma razgovetnome ocrtu vanredno lepo vidi sa S o p o t a., niske, brdske grede iznad Požarevca. Izmedju zapadne pođgorine ovoga lanca i istočne podgorine Cera i Vlašića širi se Koluberska ravnica: prva se spušta nešto naglije, a druga se tako reći u ravnici rasplinjuje- Na jug od Rudnika idući ovaj se središni lanac produžuje planinom J e š e v a c k o m i svršuje K o 11 e n i k o m prema ušću Gruže u Moravu. I ako u svezi sa Rudnikom opet se u nekoliko kao nešto zasebno može smatrati splet planinski, koji ispunjuje onaj kut izmedju Goliske i Velike Morave i to u toliko pre, u koliko spoljašnjim veucem te mreže ide vodomedja, sa koje se slivaju sve vođe, sto ovim kutom teku. Ova vodomedja sa oberaa Moravama gradi jedan dosta pravilan četvorougao. U tome spoljašnjem. vencu nahodi se i najviša planina ovoga malenog spleta, a na ime: Crn i Vr h (5?1 m.), iznad Kragujevca; od nje se na jug sve u jednome nizu izdižu planine : Kremenac, Samar i Tikva\ od kojih se izdvajaju pojedina rebra planinska izmedju reka, što teku na istog Velikoj i na jug Golijskoj Moravi. Š u m a d i j a je dobila svoje ime od nepreglednih, poglavito rastovih šun)a, koje je pokrivahu. Danas su te šume jako proredjene ili i sa svim iskrčene. Prostranijih šuma ima još u južnoj polovini Šumadije, a idući na sever one su sve redje i redje. Nekadanje prostorije šumske danas zalivataju njive i livade. Šumadiske planine, kao severni deo planina severne Srbije, odvojene su dolinom Goliske morave od južne polutine ovih planina, kojih je mreža ispunila prostor izmedju Ibra, Goliske i Binačke Sforave. Glavni čvor u ovoj mreži planinskoj jeste Eopaonik. Kopaonik je džinovski skup mnogih visokih kćsfi, visova i zaravni, ali kad mu se razazna glavni pravac u prostiranju, vidi se, ´ Ovaj 5e uj^ na kartama beleži kao G-lcdićska planina. |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 322 — da se pruža dužinom od 50 kilometara sa severa na jug, malo samo Da istok skrećući. Najviši je vrh Kopaonilia Suho Rudište (2106 m.)- Sa toga vrha razgledaćemo vidik, koji imrn se ukazuje pre, no što počnemo opisivati same planine, koje se od ove gorostasne planine razilaze Vidik je veoma prostran i neobično divan, i žto je još dražije srpskome oku, on obuhvata gotovo polovinu va>skolike srpske zemlje. Gledajući na istok, odmah tako reći pod nogama našim vidićemo nisku kosu Lepenica (979 m.), koja se produžuje u Jastrebac (1414 m.). Pod Jastrebce m beli se s jedne strane znameniti grad Kruševac, a s druge strane Prokuplje, u pitomoj Toplici. Ovde se nalazi najveći privatni šumski posed u Srbiji, imanje Vučka Grudica, advokata u površini od 7.000 pod imenom «No vo Selo". Ovo je zrela hrastova i bukova šuma, koja je za jeftinu cenu prodati. U istome pravcu, malo samo severnije iza niza od raznih visova, uzdiže se gorostasna StaraPlaninaka o krajnja grana zapadnoga Balkana, a pravo na istok gledajući, ukazuje se oku našem geletna gromada, čudna izgleda. To je Suha Planina, koja se spušta strmo u Nišavsku dolinu, pod njom se beli reka Mšava i na njoj druga prestonica srpska grad Niš. Kao kakvo dugo, belo platno i Binacka je Morava na dogledu. Još dalje na jug dižu se planine, na kojima je vodomedja belome i crnom moru. Ako se sa Kopaonika okrenemo pravce jugu, vidićemo pred sobom našu još pod tudjim jarmom stenjuću jadnu Staru Srbiju. Jedva smo bonim okom, a još težim uzdahom krenuli, vidimo pred sohom ono široko i ravno ali za Srbina tužno: „Kosov o Pol j e", ono parče junačkom srpskom krvcom natopljene zemlje Srbinove. Srpska krvca v&i bi još se puši, naše se srce tugom steže, ali i u isti mah i uzdah se otimlje. „Stoje nekad bilo, opet srpsko biti mora; hej Srbine brate, osveti je veće hora". Kroz Kosovo Polje tužno se vijuga krvava Sitnica , oko njega je mreža onižih brda i kosa,´a iznad svega izdiše se veličanstvena Ša r Planin a (3050 m.), najviša planina Balkanskoga poluostrva, na kojoj ćemo i usred leta videti golemih, snežnih platna. Pod samim Kopaonikom beli se Novi Pazar; nad njime se vide Gjurdjevi Stubovi; podalje pak pravo na jug u Kosovu beli se Priština. Ako se okrenemo zapadu, sagledaćemo u daljini Crnogorske planine, nebrojene piramide gologa kamenja, koje se dižu veoma visoko i koje daleko nadvisuju Komovi, Od Komova severu idući niže se čitav spljet od kosa i visova, iznad kojih se pod oblake diže beli Durmitor. Od Durmitora na sever vide se Bosansk e središne^ planine^ koje se idući Savi polagano snižavaju i zailaze za naša podrinska brda. Ostali deo vidika ispunjuje Srbija, koja nam s ovake visine izgleda mal ne ravna i gotovo skroz pokrivena šumom. Samo po gdešto dižu se iz toga ze lenila viši ili niži čukari; prema zapadu Studeničk a brda, zatim redom: Od vraćenica, Jankov Kamen, Golija, Vaši li u Vrh, Mučan], vrhovi Z 1 a t i b 0 r a, T o r u i k i Č i ^ o t a ; na severo-zapadu vidi se Ov čar, malo na desno lUidniki Ostrvica, zatim Veiičac, Kosmaj |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 323 — A V a 1 a, a na osobito vedrome danu videćemo i sniska kosu Fruške Gore kao maleni pramen od magle i ispod nje Dunav. Na severu zatvaraju vidik Karpati, kojih Južne grane prelaze u našu zemlju preko Dunava, i raspadaju se tu u osrednje pa i visoke kose i visove, medju kojima osobito u i\i\ padaju: Homolje, Beljanica i Sto, a najviše Ertanj, iznad Banje Aieksinažke, Od Kopaonika na sever idući izdiže se Želji n (1822 m.) i Stolov, (704 m.), koji upiru baš u samu Moravu; na istok idući pruža se Lepenac, zatim Veliki i onda Mali Jastrebac; njihova podgorina ispunjuje sav dalji prostor izmedju Goltske i Binicke Morave i Toplice. Na jugoistok od Kopaonika izdvaja se podugačak, ali niži i širi planinski lanac, u kome su Golak i Karpina planina. Od ovoga se lanca opet izvadjaju pojedina rebra planinska, što se pružaju poput Morave, a izmedju Toplice, Puste Keke, Jablanice i Veternice; na njemu je i vodomedja ovim rekama sa istočne i Ibru i Sitnici sa zapadne strane. Planine glavnih bila na ovome kraju i danas su većinom pod šumom, tako isto i njihova viša podgorina. Po Kopaoniku i njegovim severnim nastavcima pored druge gore ima obilno i četinara, a visoke zaravni po njima obrasle su suvatima. Niža podgorina sva je obdelana; u njoj rodi osobito dobro i vinova loza. Kod planina istočne Srbije razgledaćemo najpre Južnu polovinu njihovu. Pomenuli smo već, kako sa jugo-istoka dolaze u našu zemlju grane Eil a i V i 10 š a, gromadnih planini, u predgorju R a d o p u i zatim grane zapadnog Balkan a i kako se one već pred ulaskom u Srbiju tako zapleću, da ih je nemogućno odvojiti bez dubljega geologiskog proučavanja. Grane Rila i Vitoša dostižu najveću visinu na samoj granici Srbije u čitavome nizu od visovu, preko kojih ide i vodomedja za Binačku Moravu s jedne i PAinju i Strumu s drage strane. U tome nizu visova najveći je Velik i Streše r (1931 m.), veoma visoka, pravilna piramida iznad izvora Vrle reke, obrasla zelenom travom do samoga vrha. Prelazeći u Srbiju i razgledajući planine po ovom jugo-zapadnom kraju njenom, prvo će nam pasti u oči gorostasna planinska gromada, veoma glomaznog oblika, kojoj gotovo sve padine izgledaju pre kao neki kameniti, sivi, bez malo upravni zidovi, no kao planinske strane, a to je Suh a Plan in a koja i onako visoka, još viša izgleda time, što sa svih strana opkoljena rečnim dolinama, te se sa svake strane tako reći iz osnove vidi. Najviši je vrh na Suhoj Planini: Golemi kamen (1980 m). Stara Planina izdiže se granicom Srbije odonud Nišave. Ona se zove drugčije i Ciprovački Balkan, a na njoj je najviši vrh Midžor (2240 m.); to je upravo najveći vrh ćele Srbije. Od stare planine baš ispod samog Midžora izdvaja se jedna grana pravo na zapad; ona se još u početka svome deli na dva lanca: desni skreće na severo-zapad i ispunjuje sav prostor izmedju Trgoviškoga i Sttljiškog Timoka, imajući u sredim visoku zaravan Tresibabu (674 m.) ; levi lanac pod imenom Gulijanske planine (1045 m.), ide uporedo sa Nišavom, kao vodomedja ovoj reci i Strljiškome Timoku, i pošto se provuče izmedju Graraade i Sićeva, svršuje se sa Ljutim vrhom (767 m.) iznad |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 324 — Niša. Uporedo sa ovim lancem, a severno od njega idu druga dva rastavljena doliuom Moravičkom: prvi polazi izaad Knjaževca iu njemu su: Da vidova ćk a planina, Oštra, Čuka i Ozren izuad Meksinca; dragi ide desnom stranom doline Moravičke i počinje planinom Tupižnicom (1218 m.), a u sredini mu se prema Ozrenu uzdiže kršni lUanj (1563 in.), kao kakav gorostasni granični kamen izmedju severne i južne polovine plaiuna iztočne Srbije. Najviši vrh Rtnja zove se Žiljak (i563 m.), a ima oblik pravilne, kamenite piramide, koja izgleda kao da je rukom srezana. Oko ove piramide često se nadje kakav oblačni pramen, kad kad i na inače sa svim vedrome danu. I Rtaoj kao god i Suha planina, imajući oko sebe sve samo niže bregove, vidi se i poznaje iz veoma velike daljine. Sva tri ova lanca vezana su nizom onižih visova, na kojima je vođomedja Moravi i Timoku, kome je i mnogo više primaknuta. Preko prevoja sv. Petke prelazimo sad na severnu polutiiiu planina istočne Srbije. Te nam je planine najzgodnije razgledati sa Stola (1174 m.), od koga se one razilaze i građe kao neku petozraku planinsku ^viezdu, i uz to pet prostranijih rečnih dolina. Na jugo-zapadu od Stola polazi Crni vrh (880 m.) i za tim Golubinjske planine, na kojima je najviši vrh Malinik (1142 m). Na zapad polazi Beljanica, kao vodonsedja, najpre Mlavi i Resavi, i za tim pošto skrene na sever, kao vođomedja Mlavi V. Moravi. Na Beljanici je naj~ viši vrh Li sac (1321 m.), koji se ii^diže na njenom najistočnijeme kraju iznad Žagubice. Na severozapad idu li o m o i j s k e planine (najviši 788 m.), kao vodom.edja Mlavi i Peku; na sever idu planine kojima je vođomedja Porečkoj reci i Peku, i to najpre Garvan (955 m.), zatim Starica iznad Majdanpeka, koja na posletku prelazi u G-ole Planin e jedan lanac, što ide uporedo s Dunavom, Na severoistok preko 1) e li Jovana (U48 m.) pruža se Miroč planina . Sva četiri ova lanca dolaze krajnim svojim graaasna do Dunava i idući sa zapada na istok, svršavaju se na njemu sve većom visinom i sve strmenitije tako, da se Štrb a c u Miroču spušta kao kakav zid od 789 m. visine u Kaz a n poznati konac Dunavski. Negleđajući na oinanje doline, koje su prorile ovaj splet planinski, mi vidimo tamo pet povećih dolina, a na ime: P or e č ku—E e čk u, Pečku, M 3 a v s k u, li e s a v R k u i Crn o r e c k u dolinu. Ove se doline u same zrakasto razilaze od jerlnoga središta i šire se izmeđju onih pet planinskih lanaca, U tablici, što sad ide, donosimo pregled planina od sad pomenutih: |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 15 <-- 15 --> PDF |
326 1 2 S 4 6 i 8 9 11 12 13 14 16 17 18 19 21 22 23 24 26 27 28 29 31 32 33 34 36 37 38 39 41 42 43 Midžor (Star- plan.). . . Buho Rudište (Kopaon) . Golemi Kamen (Suh. pl) Veliki Strešer .... . Željin ....... -^ . . . Golija. ; . . , - - Zahor Šiljak (Rtanj) . . . . . Jastrebac ...... Troglav ......... Lisac (Beljaniea) . . . Djakovo....... Povlen ....... Tupižnica ...... Sto - Deli Jovan ..... Malinik Yel Šturac (Rudn.) . . Gulijanska planina . . Medvednik. ,.... Mali Šturac (Rudu.). - ; Ovčar. ....... Lepenac....... Garvan ....... SubjeL ....... Zelica ´ Kablar . . . Crni vrh (Homolj) . . Jablanik. ....- Maljen ...=; Štrbac . - Homoljske planine . . Jagodnja .... Bttkulja . ...´ Cer. . . . ´ Venčac-....´ Tresibaba .Ljuti vrh (iznad NiŠa). Proslop , V Crni vrh (Krag.) . . - Kosmaj - Avala ..... Vidojevica ... 2240 2106 1980 1931 1822 1819 1700 1563 1414 1374 1321 1294 1272 1218 1174 1148 1142 1104 1045 1042 1031 990 979 9-55 931^ 914 893 880 823 800 789 788 731 7i8 717 674 674 667 632 571 658 528 444 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 16 <-- 16 --> PDF |
— 326 — bumarstvo u ox)šte. Dok šuaie pokrivahu najveći deo površine naše zemlje, krčenje njihovo bilo je stvaranje polja za zemljoradnju, ali je već poodavna ova radnja prešla u opustošavanje tako, da danas ima krajeva planinskih, koji su obezdrvljeni i postali kamenite pustinje, sa kojih potoci posije jakih kiša snose kamen i rasipaju rodna polja i ravnice. Velike šumske prostorije, koje su se vidjale po Srbiji, danas su na svima pristupačnijim mestima is&ezle. Takvih prostorija ima još u jugozapadnoj Srbiji: u vodopadji Drinskoj , zatim u izvornome pređelu Kolubare, Ljiga, Gruže i Čemernice, pa u vodopadji Mora- vice (Goliske) Ibra, Easine, Toplice, i na posletku u prostora izmedju Miroča i Homolja. Ukupna prostorija, koja pod šumom, koja pod zemljištem, na kome samo šuma uspevati može, računa se da zahvata 35 do 40^0 od ukupne površine Srbije. Flora šumska u Srbiji veoma je bogata; ona ima sve prestevnike srednjojevropske šumske flore, i u koliko je ispitana, ona broji na 320 fela šumskoga drveća i šiblja. Od svega pak drveća najprostranjenija je bukva: ona upravo čini osnovu šumsku, po kojoj su šume drugoga drveća u većem ili manjem prostranstvu razmeštene; sama pak čini šume velikoga prostranstva na Miroču, Homolju, Međvedniku, Jablaniku, G-učevu, Jelici, Javoru, Kopaoniku i Staroj Planini i po svim planinama jugoistočne Srbije. U predelima, u kojima se četinari ljudskom rukom satiru, njihovo mesto zauzima bukva samoniklo: ona se dakle sve jace rasprostire. Za bukvom po rasprostranjenju dolazi dub (hrast); on raste obilato po svim ravnijim mestima i nižim brdima i planinama, a najglavnije su mu tri fele: slađun ili krupna g r a n i c a (Qaercus conferta), ce r (Quercus cerris) i lužni k ih lužnjak (Quercus pedunculata). Granica i cer sastavljaju naše najlepše šume. Granica raste po prisojima; njeno se drvo upotrebljava najradije za građjevine, jer je veoma trajašno- Lužnik uspeva najbolje u pljoštama, a lužnikovina dura najbolje u vodi i na vlaai. Cerovina se bolje čepa i od graničevine, ali nije tako đurašna. Kao gorivo najbolja je cerovina, a lužnikovina najgora. Žir je najbolji od granice; dobra mu je i ta strana, što najranije zri. Najlošiji je pak od cerovine, jer ga svinje mogu istom onda jesti, pošto ga mraz opari. Hrastova kora upotrebljuje se po katkad i za činjenje koža. Lišče svih fela duba -dobar je i zdrav brst za stoku, a saseca se i u lisnike,gđe jeJivada omalo. ´ Šišarka je još i danas važan izvozni predmet u Šumadiji i Posavini. Četinar i (jela, smrča, bor) čine prostrane šume samo na jugozapadu Srbije i to u Gornjem Podrinju, u vodopađnji Goliske Moravice i I b r a, na K o p a o n i k u- i susednim mu planinama. Bor čini veće šume samo po Zlatiboru, Tari i oko Studeni ce. Omanji jelaci i omari nahođe se , još na Visoku, pod Starom Planinom i u Beljanici (Jelovikuj iz |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 327 — medjo okruga Moravskog i Crnoreckog, zafe na Rinju i Su li oj Plarani ali su to veoma ^ieznatiii ostaci riekadanjih prostranib jelovibei smrčevih ?^umri. MeSije leske iuui po suinama okruga Požarovačkog. Moravskog, Topiičkog i Krajiškog, a ostalo je drveće razredjeuo prilično jednako po svima šumama ranije pomeEutoga drveća, ne čineći nigde zasebne šume. U okruziraa Džićkom, Rudničkom i Timočkom ima dosta rujevine: šiblja, koje je u pređjašnjiui godinama bio dosta znatan predmet za izvoz. Najveći deo šumskoga drveća potroži se na gorivo; daleko manji đeo ide na gradju, na brst i lisuike, luč, katran i druge industrijske potrebe. Gradja koliko toliko savršenijega oblika izradjoje se većinom od smrče i jele, i to po nekim stružnicama^ u Tari planini i u Kopaoniku i njegovim granama. Iz Tare se snosi u splavovima Brinora, Savom i Dunavom čak do Gradišta, a iz Kopaonikove podgonne Moravom i Rasinskom dolinom po svima varošima pored G o 1 i s k e i B i n a č k e M o r a v e. Po zakonu o šumama šume su u Srbiji: državne ili opšte narodne, opštinske, seoske, crkvene, manastirske i privatne. Najveći pak deo dolazi na prvu vrstu, 0 j,zakonu o šumama" govorićemo docnije u odeljku o uredjenju šumskoga gospodarstva i zakonodavstva u Srbiji. U nedostatku dobra zakona o šumama, koji bi bio prilagodjen našim prilikama, kao i u nedostatku nadzora nad šumama i drugih ustanova, šume so nemilice sečene i niko se na to nije osvrtao što će najposije od njib biti. Goreseča je u Srbiji istovetoa sa grabeži i opustošavanjem, koje je dobilo izraza i u naopačkonue načelu: „k r č e v i n a t e k o v i a a´´. Šta više, šuma se kod nas ne upropašćuje samo krčenjem, trebljenjem, sečenjem. lisnika i t. d. nego i paljevinom, da bi se tako zakos na lak način proširio iii dobila zemlja za oranje. Ovakim divljačkim radom propadaju u našim šumama svake godine na liiljade lepo razvijenih, snažnih drveta. Tako isto u predelima planinskim, u kojima je preko leta bačijanje u običaju, opet hiljade najlepših drveta upropašćuje se svake godine skidanjem luba za pokrivanje Na posletku i onde, gde priroda sama teU da ogolele predele pošumi, to joj se sprečava napuštanjem stoke, koja sav podiniadak ogrize i pogazi iii ga još mala iz zemlje izčupa i tako neda, da se šuma bar prirodnim načinom pođraiadjuje. Razume se, da tamo, gde se tako radi, ne može biti ni pomena 0 negovanju, podizanja i čuvanju šuma na način, kakav zaslužuje ovaj tako važni deo narodnoga blagostanja. Zatvorene šume u Srbiji se ljudskom rakom ne podižu. Kao što rekosmo i onde, gde i sama priroda sopstvenora snagom obnavljanje pokašava, narod joj po neznanju i upravo surovosti smeta. U naše šu.marsko gazdovanje- još izodavna se uvuklo jedno vrlo pogrešno * 0 sh-užnlcama ćemo govorifci opSirno na drugom mestu. Pisac. ´ 0 koix*c ć« posle opširno govoriti, ako mi je i teško kao Srbinu, ali hoću sa istinom na srcdu. Ličanin, 24 |
ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 328 — ai^Selo. Mesto da se taj ogromni kapital naše zemlje razumno eksploatirao; mesto toga, da nra se otvorila nžijveca mogućna potrošnja m podizanje tim načinom posečenih sama; na mesto dakle, da se taj ogromni kapital obrtao u što kraćem, naukom o šumskom gazdovanju propisanome vremenu, kod nas je vladalo načelo štednje: neka se što je mogućno manje sece, to je bila žalostna devina srpskih nazovi-šiimara. Na ime toga načela i sam je izvoz drveta iz Srbije otežan raznim formalnostima, pa čak i izvoznom carinom, Medjutim štednje u samoj stvari nije bilo; jer je narod, kome su po izveštaju tii:; nazovišumara sarne vlasti na ruku išle, najlepše i najpristupačnije šume šatro, a nove nigde ne podigao. Neumetnim eksploatisanjem šuma mi smo danas dočekali, da se u našu sa svojih šumfi daleko čuvenu zemlju drvena gradja već donosi ne samo Savom i Dunavom iz Kranjske i Štajerske, nego čak iz Nemačke Dunavom i iz gornje Madjarske Tisom. Uvozi se čak i samo drvo za gorivo iz Slavonije. Tako je Srbiji propao jedan nemerno veliki kapital, a od njega nije niko koristi video. Naš učeni i za šumsku floru vrlo zaslužni starina Dr. Paučić rekao je: „Naš je narod radio kao prava raspikuća, koja iz pune kese neprestance vadi, a nikad ništa u nju ne domeće. Srpsko je šumarstvo žali bože na tako nisku stepenu, da Čovek, koji iole imade pojma o racionalnom šiimarenja, ne može ni mislitij a nekmo li govoriti 0 bog zna kakvu dosadaniem šumskom uredjenju u Srbiji. Tome su pak krive razne prilike kao: političke trzavice, promene vladS, oskudica na stručnim šumarima, a vrbu svega kao što gore spomenusmo nemar; jer se je mislilo, da šuma u Srbiji nikad nestati neće. No u posiednje vreme počela se ozbilnija pažnja posvećivati šumama i šamarstvu, e da bi ono, što još propalo nije, spasli. (Nastavit će se). Opasni tat riba. Naravoslovna crtica od prof. Dr. W . ScSSa. Veliki kvar, koji čaplja ijudem čini, hvatajuć i utamanjujuć silesiju riba, opravdava razlog, da se i:^vi posjednici ribnjaka i gojitelji riba tuže na čaplju, ter da ju progone kao zakletog neprijatelja riba. Oni traže gnjezda tog tata i uhode njegovom legUL Tako n, pr, u držav, šumab Stado, gdje su bila dva gnjezda u šuraarijah I^obo i Harselocb, poubijano je pcsliednjili 6 godina 3877 čaplja, a lanjske godine po naredbi nadležne oblasti utamanieno je 65 gnjezda sa 2^J0 čapljica i jaja. Posve je pojmljivo, da se Je na način takovog tamanjenja, umanjio i broj sivib čaplja. |