DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 6     <-- 6 -->        PDF

— 316 —


znao, jer od mnogog pojasnog semena niklo je samo 30 komada, a od tih 30
oiuorićica očuvao je posie G godina saino jedan i to dosta zakržljali komad,
jer mu je baš vršni ogranak u donjem kraju neke gute dopao. I dopisnici ?aneićevi,
Kojima je omorikinog semena slao, potvrdili su, da je podizanje omorike
mnogo teže od podizanja drugih četinara. Kako su to seme sejali, na kakovo
tlo i kako su omorika podizali, nije nikakvo ni oudo, da su tako rezultate
dobijali, jer za podizanje šumskih biljaka treba i šumarskog znanja.


Što se fizičkih osobina omorike i njene upotrebe na tehničke celji tiče,
0 tome se još i dan danas malo znade. Kao gorivo i materijal za gradju omorika
zar neće da bude gore od smrče, ali upotrebljena kao čitavo drvo (na
katarke) kao da će biti korisnija od smrče i od jele za to, što joj je stablo sa
oporijeg rašćenja čvršće i što nije čvornovito, a jer je preko polovine golo i
ono malo grana, kojih u gornjem kraju ima, tanke su, te duboko u drvo ne
ulaze. I ove osobine kao da će da budu uzrok, što je omorika, koja je našemu
narodu od jadranskog mora do Dunava po imenu poznata, većinom iztrebljena


— po svoj prilici od Miečiča i samo se sačuvala u gdekojim teže pristupnim
krajevima Srbije i može biti Crne gore.*
I u stoiarstvu i strugarstvu omorikovo se drvo bolje upotrebljuje od
onoga od srodne joj smrče sa jače zbivenosti i čvrstoće. Strugari tvrde, da je
omorikovo drvo nešto osobito, a što so izrade tiče kažu, da je čvrstoće od čamovine
i iipovine.


Na svaki način biće u Srbiji još mnogo što šta odnosno šumskog drveća
i bilja nepoznato, sa čim ćemo se s vremenom ako bog da i upoznati, dok dobijemo
više stručno obrazovanih šumara, koji će moći po ovim zabitnim šumskim
krajevima u Srbiji mnoge interesantnosti svetu na vidik izneti.


U nadi, da će se moji poštovani kolege zadovoljiti sa ovim opisom o srpskom
specialitetu „Picea omoricaPančić", ostajem i u buduće spreman
na svaku stručnu uslugu, M. 0. Ličanin.


!!. Šume i šumarstvo u Srbiji


prof. šumarstva.


Tek U početku ovoga veka, kad se Srbija oslobodila od Turaka i njihove


age i begovi isterani, zemlja je u njoj pripala pravom svom gosDodaru, svome


starosedeocu i konačnome pobeditelju. Srbija je bik čisto stočarska zemlja;
ratarstvo je u njoj tada jedva podrmrivalo domaću potrebu, a za šumarstvo nije
se ni znaio,


Kad Je PacSid još god. 1872. po Crnoj gori putovao, nije naišao u» omoriku,
teK posije mu javj jedan njegov prijatelj, đa oraoriku Crnogorci znaj« i da raste na
Jezerima oko Durmitora, Omorika raato ^a silikatu, a Pančid se kretao po kaleifco, pa
za to je aije ni vidio. Ličanin.


ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 317 ~
Sa oslobodjeiijem Srbije pak, kad ye bUmovitištvo u njoj pote antBožavati,
stade se ratarstvo polako Siriti. Ali u koliko se ratarstvo jace sirilo, u toliko
je ono sve jace otiiisalo maha na polju stočarstva. Ta parnica izmedjci ove dvije
privredne grane našeg poljoprivrednog gazdinstva vodi se živo i danas, aii sve
na štetu stočarstva, kao i luv štetu, kao što ćeino posije videti i šumarstva, i
može se reći, da je stočarstvo več dan danas delomicno suzbijeno. Naši pla-^
ninski krajevi, u kojima bi glavna i najkorisnija proizvodnja valjalo da je stoka,
stočne sirovine i mlečna industrija, naravno imajući pred očima u prvome redu
šumsko gazdovanje, ne dajn nam jasnu sliku planinskoga gazdovanja, jer se
ratarstvo muči, da prodre tamo, gde mu ni najmanje mesto nije i gde mu se
i najmanja zgoda ukaže-


Iz ovoga se jasno vidi, kako su još u ono vreme srpske šume tamarijene
i satirane, a drvo bud za što upotrebljivano, da bi tako što više đobijali ziratne
zemlje, koja je, kao što znamo, kao sveza šumska krčevina, t zv. ,živica"
mogla davati bogati rod kroz čitavi niz godina uzastopce, jer se tada
na đjubrenje nije nigde ni mislilo. Tu dakle vidimo, kako se u ouo vrenje ratarstvo
razvijalo ne samo na štetu stočarstva, već i na štetu šumarstva.


Vratimo U se još dalje u historiji srpskoj unatrag i čak u samo prehistorijsko
vreme i u vreme, kad se sa metale nije znalo, u t. zv. kameno doba
vidićemo, da ni onda nije Srbija bila bez svojib ljudskih stanovnika. U ispitivanju
ovoga doba i pribiranju građje za poznavanje čoveka, koji je tada u
Srbiji živeo, učinjeni su do sada vrlo mali počeci. U tom ispitivanju tragova
ljudskoga života iz kamenog doba došlo se n. pr. do nepobitnib resultata, da
je čovek u ono vreme stanovao većinom po pećinama u šumama.


U geologijskome kabinetu srpske Velike Škole ima malena, ali ipak veoma
poučna zbirka orudja, načinjenog čovekom kamenog doba za razne ciljeve. Od
toga doba malo se sačuvalo drvenine i to drveni okamina, ali kad je narod u
pećinama odnosno u šumama živeo, možemo iz toga slobodno zaključiti, da je
drvo kao sredstvo za sve moguće upotrebljavao. Medju timi predmetima ima ili
najviše, koji su služili za napad i obranu. U ono kamenito doba najglavnije je
oružje bilo bat, koji je bio od drveta i od kamena.


U prva pak vremena srpske države, pa i u početku Nemanićske vlade
može se kazati, da su bile u Srbiji trgovina i industrija veoma ne razvijene,
narod je dakle tada gotovo sve svoje potrebe namirivao sopstvenom, kućevnom
industrijom, u kojoj najglavnije mesto zauzimaše izrada drva.


Tek u najnovije vreme, kad su se u Srbiji počele razvijati i polet dobijati
pored državnih i druge gran^ narodne privrede i narodnoga dobra, ^kao:
trgovina, industrija, zemljodelstvo i stočarstvo, ~ poče se ali samo pomišljati
i na šumarstvo.


Sad ovoliko samo kao kratki uvod i letimični pregled do vremena, kad
se tek počela ako i najmanja briga voditi o šumarstvu; jer ćemo posije opširno
govoriti 0 razvoju samoga šumarstva od prvoga početka, pak do danas u specijalnom
odseku.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 8     <-- 8 -->        PDF

318 —


Pre nego počnemo govoriti o šuniartjtvu i Juni^kom gazdovanju kod nas,
potrebito je, da se što bolje upoznamo sa šiunama i plaoinuma u Srbiji, da bi
tako mogli boije shvatiti, što docnije sledi.


Šume i planine u Srbiji.


Balkansko je polnostrvo u visinskome pogledu poKnato sa svoje velike
razgranitosti, kakvu nema da pokaže ei jedan kraj u Evropi. Na njemu nenia
aikakovoga sasrednog planinskog čvora ili lanca, od koga bi se planine razilazile
i činile tako jednostavni splet planinski, već se njimi širi nekoliko takih,
više manje saniostalnih spletova, koji se svakojako dodiruju i ukrštaju, Odtuda
onako čudesno mu bogastvo u raznolikosti pravaca i oblika kod planina i ravnica,
zaravni, visija i nizija, i ako svuda samo u umerenome prostiranju.


To sve, što u visinskome pogledu važi za ćelo Balkansko poluostrvo, važi
i za Srbiju. Za nju se s pravom može kazati ne samo đa je bregovita i planinska
zemlja, nego još i to, đa je, pripadajući sva pomenutomu poluostrvu,
upravo i najpotpuniji prestavnik njegov po visonskome mu obliku, jer zamršenost
planinskoga spleta u Srbiji, koja dolazi kako od pružanja planinskih lanaca
u svima mogućim pravcima, tako i od raznolikoga njihovog grananja, nigde
na njemu nije tako velika kao u njoj.


Uzrok ovakome visinskome obliku Srbije leži u tome, što je u nju sa
raznih strana zaišlo nekoliko, sa svim samostalnih planinskih spletova. Srbija
je polje, na kome su ovi spletovi i u dodir došli, i usled koga su, bilo da su
se u postajanju svome potiskivali, bilo vezivali, proizveli ono raznoliko skretanje
pravaca pojedinih planinskih lanaca ili ono veoma zapleteno grananje
planinsko.


Sa zapada ulaze u Srbiju grane crnogorsko-bosanskih planina


— istočnih Alpa; — sa joga grane od planina najstarijega kopna balkanskoga
poiuostrva, tako zvanog đarđanskog i makedonskog kopna; sa jugoistoka
gore Eostopa i Balkana, koje se tamo vezuje još pred ulaskom u Srbiju,
Sa severoistoka prelaze Karpati .
No Srbija, ma kako da je planinska i bregovita zemlja, ona opet neima
veoma visokih planina, jer i one, koje su najviše^ vrzu se visinom svojom jedva
oko 2.00O metara; i što je još značajnije, sve te najviše planine ne nahode se
sredinom njenom, već na južnoj i jugoistočnoj granici, kao što su: Javor,
Golija, Kopaonik, Veliki Strešer, Stara planina. Planine pak po
samoj Srbiji, gledane sa malo veće visine, daju joj izgled nešto jače zatalasanoga
mora: one ne samo nisu veoma visoke, nego imaju i blage nagibe, glavičaste
vrhove i široke kose, koje su većinom pod šumom a često i uzorane pod
usevima. Ali planine, ma da nisu visoke, opet svojim jakim i naglim grananjem nisu
dale mogućnosti jačem razviću dolina po unutrašnjosti njihovih spletova, stoga
su te doline uzane I duboke, i šire se ovde onđe tek u malena poljca ili korutine,
povezane klisurama ili suteskama, koje se često i ae običnom lepotom odli




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— 819 -kuju.
Ove uzane doliue, puijca i koruU-je orosavaju šuinui. /elciu) bistri jiotucici
i reeioe, koje sv iuuio, v.esb) br/iicima. a. kuStc? i slapuviiijiji žure, da se
pridruže glavuijira olucima vodenim, u žiriin doiitmuia i ])rosti-auijim ravnicama.


Celokupnim svojim visinskim oblikom Srbija je nagnuta sa juga nji ž^ever.
Na južnoj njenoj strani ne naliode se samo naiYi>ii joj vrhovi, nego je oiia v.n
toj strani i u opšte najviša. Idući sa juf:;-a na sever, planinskife);)letovi, ma kakoga
im oblika i pravca lanci bili, snižavaju se postupno. II zapadnoj Srbiji
ovi se spletovi ^ube u ravnici ili se rasplinjuju u prostraiie valovite zaravni,
veoma blagoga nagiba i daleko pre, no sto dostignu severnu granicu Srbije,
reku Savu-


U srednjoj Srbiji izmedju Kolubare i Morave, oni već počinju priplrati
uza samu obalu Save i Dunava nizovima brežuljaka, posljedniii izdanaka svojih;
a u istočnoj Srbiji počev od B-arna, a naročito od (Jolupca planinski lanci spuštaju
se u reku osekom, kao da hoće time da kažu, da im u istini tu nije


U koliko se ovi spletovi planinski, idući na sever, snižavaju i rasplinjuju.
u toliko se oni jedan od drugoga sve dalje odmiču, ostavljajući rečniiu dolinama,
koje se izmedju njih prostiru, da se ove jače šire i da se na posletku
razastru u prostrane i niske ravnice, kroz koje usporedo teku bogate vodene
žice.


Širina ravnica na toj strani stoji u obratnoj srazmeri prem-a širini planinskih
spletova, idući sa zapada na istok ravnice su sve to uže, a planiski
spletovi sve to širi i viši.


Iz ovoga što smonapred kazali o ukupnom visinskom.e izgledu u Srbiji,
lasno je razumeti, da je za sada još veoma teško i upravo nemogućno sistemski
opisivati njihovu sliku ipak koliko toliko preglednije, mi ćemo ih pcdeliti
na troje:


1. planine zapadne Srbije izmedju Drine s jedne i liolubare i Ibra
s druge strane;
2. planine srednje Srbije izmedju Kolubare i Ibra sa zapadne i Morave-
Velike i Binačke sa istočne strane i na posletku
3. planine istočne Srbije odonud Morave, pa do granice prema
Bugarskoj.
I zapadne, srednje i istočne planine imaju svoju severnu i svoju južnu
polutinu.
Da počnemo sad sa zapadnim planinama.
Od ogromne gromađe Crnogorskih planina, sa koje se bcli Durmitor
uzdiže do 2.500 m. i Komovi do 2.300 m. i koja je s jugoistočne
strane ovenčana gorostasnim bedemom ´ planine Prokletije , jedan veoma
razriven i zamršen splet planinski upućuje se na severoistok Srbiji, dosrižući


bas na samoj granici njenoj svoju najveću visinu, a to u Zavor u 11,700) ´
Goli j i (l.Slo" m,). Na ovim je planinama vodomedja Uvca i Kaske s jažnc




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 10     <-- 10 -->        PDF

— 320 —


i Monivice i aekih pritoku Ibarskih ya sevcroe t^trane. OdJ izvora i Golije
dolaze dva veiioa planinska, jedan zapadni i drugi iztocni; oni obiihvataju ćela
vodopadju Moravičkiu opet se za tim sastaju u Maljenu i čine tako južnu po^
lovinu planina zapadne~ Srbije. Ovaj je sklop planinski prokinnt samo na jednome
jedinom mestu i to klisurom 0včarsko-Kablarskom, kojom je
isteklo nekadanje prostrano jezero, što je ispunjavalo vodopadju Moravicku:
tom klisurom otioe i danas voda Moravice i njenih pritoka. U zapadnom vencu
pianinskome u ovome kraju niža se planine: Mučan, Murtenica, Cigo ta i
Tornik , veacem kojih ide vodomodja Uvcu i velikome Bzavu; zatim dolazi


prostrana Zlatiborska visoravan, sa koje se slivaju Djetinj^om Moravici,
a crnim i belim Ezavom Drini; na posletku dolaze planine: Šarg an
T ara i Jelova Gora, na kojima je vodomedja Djetinji i Rzavu sjedne i
Drini s druge strane. U istocnome su vencu planine: Velika Livada, Čemerno,
Troglav (1733 m.), Jelica (914 m.) i na kojima je vodomedja
Ibra i Moravice, za tim klisurom rastavljeni: Ovča r (900 m.) i Kabla r
(803 m.) i na pnsletku Subjel (031 m.) i Kozomor . Oba ova venca sastaju
se u Malien planini (800 m.), koja se proteže sa zapada na istok i na kojoj
je vodomedja Kolubari i Skrapežu. Zapadni vienac odlikuje se osobitim obiljem
u biljnome svetu; na toj strani Srbije nahode se njene najveće prostorije
šumske, u kojima preovladjuju četinari, a naročito smrča i bor; prostrana
pak visoravan Zlatiborsk a obrasla je bujnim i pitnim susuvotima. I
po iztočnome vencu ima šuma i suvota, ali tamo na više mesta iztiče u vis 1
goli, kameniti krečni vrhovi planinski.


Na zapadnom kraju M a 1 j e n a uzdiže se jedna planinska gromada od
nekoliko planina, sa koje se vode razilaze na sve strane koje raznim pritokam
Drinskim, koje Kolubari i Krapežu. IJ toj su gromadi Povlen, Jablanik
i Medvednik , Povlen je medju njima najmanjega prostranstva, ali je najviši
(1272 m.) i prilično jako izdvojen; Medvednik je niži (1042 m.), ali se odlikuje
ne samo velikom dužinom, nego i osobitim teškim ocrtom., po kome se
odmah da poznati, gledan ma sa koje strane i ma sa kake daljine. Jablanak
je u ovoj gromadi najniži (823 m.). Zbog velike usprtosti Povlen je ostao bez
biljnoga pokrivala i samo njegovi niži ogranci obrasli su šumom, Medvednik
pak sav je pod šumom, a na Jablaniku ima \ livada i ponajvišim mu mestima.
Od ove gromade polaze sad dva lanca planinska, koji obuhvataju dolinu Jadra
i svršuju se na Drini. U Icvome su lancu planine: Proslo p (636 m.), Zagodnj
a (731 m.) i Gučevo , koje silazi u ravnicu Drinsku ispod Loznice^
a u desnome su: Ylašić, Cer (717 m.) i Vidojevica (444 m.}, kojom se
ovaj lanac iznad Lešnice svršava. Zapadnom svojom polovinom i preko veoma
uzane podgorine Cer se spušta u Mačvu, prostranu ravnicu izmed Drine i Save,
koja tako malen nagib ima, da vode, koje se preko nje u Savu staču, jedva
otiču. Istočnom pak polutinom Cer i Viašić prelaze u valovitu prostranu podgoi´inu,
koja se sa najvećoni postupnošću spušta do same Savske\)bale. Olaviia
stabla ovih planina obrasla su šumom, ali im je podgorina većiu.om obdelana.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 11     <-- 11 -->        PDF

?*9i


SevorniL hoiutiuu p[au?.na srednje Srbije čine Šumudiske p 1 a.
ni ne. Surobor pjaninu, koja je kao neko produženje Maljena, gradi vezu
izmedju ovili planina i planina zapadne Srbije. Šumadiske plani^ie ispanjuju
ovaj četverokut izraedju Morave, Zapadne i Velike, i izmedju Dunava, Save i
Kolubare.


Spljet šuinadiskih planina ne odlikuje se velikom visinom, šta vi^e može
se kazati, da je ovo najniJii planinski kraj Srbije. Glavna grbina planinska u
oveme spletu ide u pravcu podnevackome, ga severa na jug i u sredini njegove
južne polovine izdiže se najviša planina šumadiska: Rudni k sa dva
vrha Velikim (ll04 ni.) i Malim Šturcem (iOSl m.). Nedaleko od samoga
liudnika, a na zapadu mu pada u oči 0 s t r v i c a zbog svoga oltrljantog
oblika. Rudnik je izvorište najvećih reka šuinadiskih: druže, Lepenice, Jasenice,
Ljiga i Despotovice, koje se od njega na ave strane razilaze, "U tome
glavnom lancu šumadiskoga planinskog spleta, idući od Radnika na sever, izdiže
se najpre Venćac (674 m.) i sa njime tesno vezana Bukulja (718 m.),
zatim Kosmaj (558 m.) i A val a (528 m.). Ceo se ovaj lanac u veoma
razgovetnome ocrtu vanredno lepo vidi sa S o p o t a., niske, brdske grede iznad
Požarevca. Izmedju zapadne pođgorine ovoga lanca i istočne podgorine Cera i
Vlašića širi se Koluberska ravnica: prva se spušta nešto naglije, a druga se
tako reći u ravnici rasplinjuje- Na jug od Rudnika idući ovaj se središni
lanac produžuje planinom J e š e v a c k o m i svršuje K o 11 e n i k o m prema
ušću Gruže u Moravu.


I ako u svezi sa Rudnikom opet se u nekoliko kao nešto zasebno može
smatrati splet planinski, koji ispunjuje onaj kut izmedju Goliske i Velike Morave
i to u toliko pre, u koliko spoljašnjim veucem te mreže ide vodomedja,
sa koje se slivaju sve vođe, sto ovim kutom teku.


Ova vodomedja sa oberaa Moravama gradi jedan dosta pravilan četvorougao.
U tome spoljašnjem. vencu nahodi se i najviša planina ovoga malenog
spleta, a na ime: Crn i Vr h (5?1 m.), iznad Kragujevca; od nje se na jug
sve u jednome nizu izdižu planine : Kremenac, Samar i Tikva\ od kojih se
izdvajaju pojedina rebra planinska izmedju reka, što teku na istog Velikoj i na
jug Golijskoj Moravi.


Š u m a d i j a je dobila svoje ime od nepreglednih, poglavito rastovih šun)a,
koje je pokrivahu. Danas su te šume jako proredjene ili i sa svim iskrčene.
Prostranijih šuma ima još u južnoj polovini Šumadije, a idući na sever one su
sve redje i redje. Nekadanje prostorije šumske danas zalivataju njive i livade.


Šumadiske planine, kao severni deo planina severne Srbije, odvojene su
dolinom Goliske morave od južne polutine ovih planina, kojih je mreža ispunila
prostor izmedju Ibra, Goliske i Binačke Sforave. Glavni čvor u ovoj mreži
planinskoj jeste Eopaonik. Kopaonik je džinovski skup mnogih visokih kćsfi,
visova i zaravni, ali kad mu se razazna glavni pravac u prostiranju, vidi se,


´ Ovaj 5e uj^ na kartama beleži kao G-lcdićska planina.




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 322 —


da se pruža dužinom od 50 kilometara sa severa na jug, malo samo Da istok
skrećući. Najviši je vrh Kopaonilia Suho Rudište (2106 m.)- Sa toga vrha
razgledaćemo vidik, koji imrn se ukazuje pre, no što počnemo opisivati same
planine, koje se od ove gorostasne planine razilaze Vidik je veoma prostran i
neobično divan, i žto je još dražije srpskome oku, on obuhvata gotovo polovinu
va>skolike srpske zemlje.


Gledajući na istok, odmah tako reći pod nogama našim vidićemo nisku
kosu Lepenica (979 m.), koja se produžuje u Jastrebac (1414 m.). Pod
Jastrebce m beli se s jedne strane znameniti grad Kruševac, a s druge strane
Prokuplje, u pitomoj Toplici. Ovde se nalazi najveći privatni šumski posed u
Srbiji, imanje Vučka Grudica, advokata u površini od 7.000 pod imenom «No vo
Selo". Ovo je zrela hrastova i bukova šuma, koja je za jeftinu cenu prodati. U
istome pravcu, malo samo severnije iza niza od raznih visova, uzdiže se gorostasna
StaraPlaninaka o krajnja grana zapadnoga Balkana, a pravo na istok
gledajući, ukazuje se oku našem geletna gromada, čudna izgleda. To je Suha
Planina, koja se spušta strmo u Nišavsku dolinu, pod njom se beli reka Mšava
i na njoj druga prestonica srpska grad Niš. Kao kakvo dugo, belo platno
i Binacka je Morava na dogledu. Još dalje na jug dižu se planine, na kojima
je vodomedja belome i crnom moru.


Ako se sa Kopaonika okrenemo pravce jugu, vidićemo pred sobom našu
još pod tudjim jarmom stenjuću jadnu Staru Srbiju.


Jedva smo bonim okom, a još težim uzdahom krenuli, vidimo pred sohom
ono široko i ravno ali za Srbina tužno: „Kosov o Pol j e", ono parče junačkom
srpskom krvcom natopljene zemlje Srbinove. Srpska krvca v&i bi još
se puši, naše se srce tugom steže, ali i u isti mah i uzdah se otimlje. „Stoje
nekad bilo, opet srpsko biti mora; hej Srbine brate, osveti je veće hora". Kroz
Kosovo Polje tužno se vijuga krvava Sitnica , oko njega je mreža onižih
brda i kosa,´a iznad svega izdiše se veličanstvena Ša r Planin a (3050 m.),
najviša planina Balkanskoga poluostrva, na kojoj ćemo i usred leta videti golemih,
snežnih platna. Pod samim Kopaonikom beli se Novi Pazar; nad njime
se vide Gjurdjevi Stubovi; podalje pak pravo na jug u Kosovu beli se Priština.
Ako se okrenemo zapadu, sagledaćemo u daljini Crnogorske planine,
nebrojene piramide gologa kamenja, koje se dižu veoma visoko i koje daleko
nadvisuju Komovi, Od Komova severu idući niže se čitav spljet od kosa i visova,
iznad kojih se pod oblake diže beli Durmitor. Od Durmitora na
sever vide se Bosansk e središne^ planine^ koje se idući Savi polagano
snižavaju i zailaze za naša podrinska brda.


Ostali deo vidika ispunjuje Srbija, koja nam s ovake visine izgleda mal


ne ravna i gotovo skroz pokrivena šumom. Samo po gdešto dižu se iz toga ze


lenila viši ili niži čukari; prema zapadu Studeničk a brda, zatim redom:


Od vraćenica, Jankov Kamen, Golija, Vaši li u Vrh, Mučan],


vrhovi Z 1 a t i b 0 r a, T o r u i k i Č i ^ o t a ; na severo-zapadu vidi se Ov


čar, malo na desno lUidniki Ostrvica, zatim Veiičac, Kosmaj




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 323 —


A V a 1 a, a na osobito vedrome danu videćemo i sniska kosu Fruške Gore
kao maleni pramen od magle i ispod nje Dunav. Na severu zatvaraju vidik
Karpati, kojih Južne grane prelaze u našu zemlju preko Dunava, i raspadaju
se tu u osrednje pa i visoke kose i visove, medju kojima osobito u i\i\ padaju:
Homolje, Beljanica i Sto, a najviše Ertanj, iznad Banje Aieksinažke,


Od Kopaonika na sever idući izdiže se Želji n (1822 m.) i Stolov,
(704 m.), koji upiru baš u samu Moravu; na istok idući pruža se Lepenac,
zatim Veliki i onda Mali Jastrebac; njihova podgorina ispunjuje sav
dalji prostor izmedju Goltske i Binicke Morave i Toplice. Na jugoistok od Kopaonika
izdvaja se podugačak, ali niži i širi planinski lanac, u kome su Golak
i Karpina planina. Od ovoga se lanca opet izvadjaju pojedina rebra
planinska, što se pružaju poput Morave, a izmedju Toplice, Puste Keke, Jablanice
i Veternice; na njemu je i vodomedja ovim rekama sa istočne i Ibru
i Sitnici sa zapadne strane.


Planine glavnih bila na ovome kraju i danas su većinom pod šumom, tako
isto i njihova viša podgorina. Po Kopaoniku i njegovim severnim nastavcima
pored druge gore ima obilno i četinara, a visoke zaravni po njima obrasle su
suvatima. Niža podgorina sva je obdelana; u njoj rodi osobito dobro i vinova loza.


Kod planina istočne Srbije razgledaćemo najpre Južnu polovinu njihovu.
Pomenuli smo već, kako sa jugo-istoka dolaze u našu zemlju grane Eil a
i V i 10 š a, gromadnih planini, u predgorju R a d o p u i zatim grane zapadnog
Balkan a i kako se one već pred ulaskom u Srbiju tako zapleću, da ih je
nemogućno odvojiti bez dubljega geologiskog proučavanja. Grane Rila i Vitoša
dostižu najveću visinu na samoj granici Srbije u čitavome nizu od visovu, preko
kojih ide i vodomedja za Binačku Moravu s jedne i PAinju i Strumu s drage
strane. U tome nizu visova najveći je Velik i Streše r (1931 m.), veoma
visoka, pravilna piramida iznad izvora Vrle reke, obrasla zelenom travom do
samoga vrha. Prelazeći u Srbiju i razgledajući planine po ovom jugo-zapadnom
kraju njenom, prvo će nam pasti u oči gorostasna planinska gromada, veoma
glomaznog oblika, kojoj gotovo sve padine izgledaju pre kao neki kameniti, sivi,
bez malo upravni zidovi, no kao planinske strane, a to je Suh a Plan in a
koja i onako visoka, još viša izgleda time, što sa svih strana opkoljena rečnim
dolinama, te se sa svake strane tako reći iz osnove vidi.


Najviši je vrh na Suhoj Planini: Golemi kamen (1980 m). Stara Planina
izdiže se granicom Srbije odonud Nišave. Ona se zove drugčije i Ciprovački
Balkan, a na njoj je najviši vrh Midžor (2240 m.); to je upravo
najveći vrh ćele Srbije. Od stare planine baš ispod samog Midžora izdvaja se
jedna grana pravo na zapad; ona se još u početka svome deli na dva lanca:
desni skreće na severo-zapad i ispunjuje sav prostor izmedju Trgoviškoga i
Sttljiškog Timoka, imajući u sredim visoku zaravan Tresibabu (674 m.) ;
levi lanac pod imenom Gulijanske planine (1045 m.), ide uporedo sa
Nišavom, kao vodomedja ovoj reci i Strljiškome Timoku, i pošto se provuče
izmedju Graraade i Sićeva, svršuje se sa Ljutim vrhom (767 m.) iznad




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 14     <-- 14 -->        PDF

— 324 —


Niša. Uporedo sa ovim lancem, a severno od njega idu druga dva rastavljena
doliuom Moravičkom: prvi polazi izaad Knjaževca iu njemu su: Da vidova ćk a
planina, Oštra, Čuka i Ozren izuad Meksinca; dragi ide desnom stranom
doline Moravičke i počinje planinom Tupižnicom (1218 m.), a u sredini mu
se prema Ozrenu uzdiže kršni lUanj (1563 in.), kao kakav gorostasni granični
kamen izmedju severne i južne polovine plaiuna iztočne Srbije. Najviši vrh
Rtnja zove se Žiljak (i563 m.), a ima oblik pravilne, kamenite piramide,
koja izgleda kao da je rukom srezana. Oko ove piramide često se nadje kakav
oblačni pramen, kad kad i na inače sa svim vedrome danu. I Rtaoj kao god i
Suha planina, imajući oko sebe sve samo niže bregove, vidi se i poznaje iz veoma
velike daljine.


Sva tri ova lanca vezana su nizom onižih visova, na kojima je vođomedja
Moravi i Timoku, kome je i mnogo više primaknuta.


Preko prevoja sv. Petke prelazimo sad na severnu polutiiiu planina istočne
Srbije. Te nam je planine najzgodnije razgledati sa Stola (1174 m.), od koga
se one razilaze i građe kao neku petozraku planinsku ^viezdu, i uz to pet prostranijih
rečnih dolina. Na jugo-zapadu od Stola polazi Crni vrh (880 m.) i
za tim Golubinjske planine, na kojima je najviši vrh Malinik (1142 m).
Na zapad polazi Beljanica, kao vodonsedja, najpre Mlavi i Resavi, i za tim
pošto skrene na sever, kao vođomedja Mlavi V. Moravi. Na Beljanici je naj~
viši vrh Li sac (1321 m.), koji se ii^diže na njenom najistočnijeme kraju iznad
Žagubice. Na severozapad idu li o m o i j s k e planine (najviši 788 m.), kao
vodom.edja Mlavi i Peku; na sever idu planine kojima je vođomedja Porečkoj
reci i Peku, i to najpre Garvan (955 m.), zatim Starica iznad Majdanpeka,
koja na posletku prelazi u G-ole Planin e jedan lanac, što ide uporedo s Dunavom,
Na severoistok preko 1) e li Jovana (U48 m.) pruža se Miroč
planina . Sva četiri ova lanca dolaze krajnim svojim graaasna do Dunava i
idući sa zapada na istok, svršavaju se na njemu sve većom visinom i sve strmenitije
tako, da se Štrb a c u Miroču spušta kao kakav zid od 789 m. visine
u Kaz a n poznati konac Dunavski.


Negleđajući na oinanje doline, koje su prorile ovaj splet planinski, mi
vidimo tamo pet povećih dolina, a na ime: P or e č ku—E e čk u, Pečku,
M 3 a v s k u, li e s a v R k u i Crn o r e c k u dolinu. Ove se doline u same zrakasto
razilaze od jerlnoga središta i šire se izmeđju onih pet planinskih lanaca,


U tablici, što sad ide, donosimo pregled planina od sad pomenutih:




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 15     <-- 15 -->        PDF

326


1
2
S
4


6


i


8


9


11
12
13
14


16
17
18
19


21
22
23
24


26
27
28
29


31
32
33
34


36
37
38
39


41
42
43


Midžor (Star- plan.). . .
Buho Rudište (Kopaon) .


Golemi Kamen (Suh. pl)
Veliki Strešer .... .
Željin ....... -^ . . .
Golija. ; . . , - -
Zahor
Šiljak (Rtanj) . . . . .
Jastrebac ......
Troglav .........
Lisac (Beljaniea) . . .
Djakovo.......
Povlen .......
Tupižnica ......
Sto -
Deli Jovan .....
Malinik
Yel Šturac (Rudn.) . .
Gulijanska planina . .
Medvednik. ,....
Mali Šturac (Rudu.). - ;
Ovčar. .......
Lepenac.......
Garvan .......


SubjeL .......
Zelica ´
Kablar . . .
Crni vrh (Homolj) . .
Jablanik. ....-
Maljen ...=;
Štrbac . -
Homoljske planine . .
Jagodnja ....
Bttkulja . ...´
Cer. . . . ´
Venčac-....´
Tresibaba
.Ljuti vrh (iznad NiŠa).
Proslop , V
Crni vrh (Krag.) . . -
Kosmaj -
Avala .....
Vidojevica ...


2240
2106
1980
1931
1822
1819
1700
1563
1414
1374
1321
1294
1272
1218
1174
1148
1142
1104
1045
1042
1031


990
979
9-55
931^
914
893
880
823
800
789
788
731
7i8
717
674
674
667
632
571
658
528
444




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 326 —


bumarstvo u ox)šte.


Dok šuaie pokrivahu najveći deo površine naše zemlje, krčenje njihovo
bilo je stvaranje polja za zemljoradnju, ali je već poodavna ova radnja prešla
u opustošavanje tako, da danas ima krajeva planinskih, koji su obezdrvljeni i
postali kamenite pustinje, sa kojih potoci posije jakih kiša snose kamen i rasipaju
rodna polja i ravnice. Velike šumske prostorije, koje su se vidjale po Srbiji,
danas su na svima pristupačnijim mestima is&ezle. Takvih prostorija ima
još u jugozapadnoj Srbiji: u vodopadji Drinskoj , zatim u izvornome pređelu
Kolubare, Ljiga, Gruže i Čemernice, pa u vodopadji Mora-
vice (Goliske) Ibra, Easine, Toplice, i na posletku u prostora izmedju
Miroča i Homolja. Ukupna prostorija, koja pod šumom, koja pod zemljištem,
na kome samo šuma uspevati može, računa se da zahvata 35 do 40^0
od ukupne površine Srbije.


Flora šumska u Srbiji veoma je bogata; ona ima sve prestevnike
srednjojevropske šumske flore, i u koliko je ispitana, ona broji na 320 fela
šumskoga drveća i šiblja. Od svega pak drveća najprostranjenija je bukva: ona
upravo čini osnovu šumsku, po kojoj su šume drugoga drveća u većem ili
manjem prostranstvu razmeštene; sama pak čini šume velikoga prostranstva
na Miroču, Homolju, Međvedniku, Jablaniku, G-učevu, Jelici,
Javoru, Kopaoniku i Staroj Planini i po svim planinama jugoistočne
Srbije.


U predelima, u kojima se četinari ljudskom rukom satiru, njihovo mesto
zauzima bukva samoniklo: ona se dakle sve jace rasprostire. Za bukvom po
rasprostranjenju dolazi dub (hrast); on raste obilato po svim ravnijim mestima
i nižim brdima i planinama, a najglavnije su mu tri fele: slađun ili
krupna g r a n i c a (Qaercus conferta), ce r (Quercus cerris) i lužni k ih
lužnjak (Quercus pedunculata). Granica i cer sastavljaju naše najlepše šume.
Granica raste po prisojima; njeno se drvo upotrebljava najradije za građjevine,
jer je veoma trajašno- Lužnik uspeva najbolje u pljoštama, a lužnikovina dura
najbolje u vodi i na vlaai. Cerovina se bolje čepa i od graničevine, ali nije
tako đurašna. Kao gorivo najbolja je cerovina, a lužnikovina najgora. Žir je
najbolji od granice; dobra mu je i ta strana, što najranije zri. Najlošiji je pak
od cerovine, jer ga svinje mogu istom onda jesti, pošto ga mraz opari. Hrastova
kora upotrebljuje se po katkad i za činjenje koža. Lišče svih fela duba


-dobar je i zdrav brst za stoku, a saseca se i u lisnike,gđe jeJivada omalo. ´
Šišarka je još i danas važan izvozni predmet u Šumadiji i Posavini.


Četinar i (jela, smrča, bor) čine prostrane šume samo na jugozapadu
Srbije i to u Gornjem Podrinju, u vodopađnji Goliske Moravice i
I b r a, na K o p a o n i k u- i susednim mu planinama. Bor čini veće šume samo
po Zlatiboru, Tari i oko Studeni ce. Omanji jelaci i omari nahođe se


, još na Visoku, pod Starom Planinom i u Beljanici (Jelovikuj iz




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 327 —


medjo okruga Moravskog i Crnoreckog, zafe na Rinju i Su li oj Plarani


ali su to veoma ^ieznatiii ostaci riekadanjih prostranib jelovibei smrčevih ?^umri.


MeSije leske iuui po suinama okruga Požarovačkog. Moravskog, Topiičkog
i Krajiškog, a ostalo je drveće razredjeuo prilično jednako po svima šumama
ranije pomeEutoga drveća, ne čineći nigde zasebne šume.


U okruziraa Džićkom, Rudničkom i Timočkom ima dosta rujevine: šiblja,
koje je u pređjašnjiui godinama bio dosta znatan predmet za izvoz.


Najveći deo šumskoga drveća potroži se na gorivo; daleko manji đeo ide
na gradju, na brst i lisuike, luč, katran i druge industrijske potrebe. Gradja
koliko toliko savršenijega oblika izradjoje se većinom od smrče i jele, i to po
nekim stružnicama^ u Tari planini i u Kopaoniku i njegovim granama. Iz Tare
se snosi u splavovima Brinora, Savom i Dunavom čak do Gradišta, a
iz Kopaonikove podgonne Moravom i Rasinskom dolinom po svima
varošima pored G o 1 i s k e i B i n a č k e M o r a v e.


Po zakonu o šumama šume su u Srbiji: državne ili opšte narodne, opštinske,
seoske, crkvene, manastirske i privatne. Najveći pak deo dolazi na
prvu vrstu, 0 j,zakonu o šumama" govorićemo docnije u odeljku o uredjenju
šumskoga gospodarstva i zakonodavstva u Srbiji.


U nedostatku dobra zakona o šumama, koji bi bio prilagodjen našim prilikama,
kao i u nedostatku nadzora nad šumama i drugih ustanova, šume so
nemilice sečene i niko se na to nije osvrtao što će najposije od njib biti. Goreseča
je u Srbiji istovetoa sa grabeži i opustošavanjem, koje je dobilo izraza
i u naopačkonue načelu: „k r č e v i n a t e k o v i a a´´.


Šta više, šuma se kod nas ne upropašćuje samo krčenjem, trebljenjem, sečenjem.
lisnika i t. d. nego i paljevinom, da bi se tako zakos na lak način proširio
iii dobila zemlja za oranje. Ovakim divljačkim radom propadaju u našim
šumama svake godine na liiljade lepo razvijenih, snažnih drveta. Tako isto u
predelima planinskim, u kojima je preko leta bačijanje u običaju, opet hiljade
najlepših drveta upropašćuje se svake godine skidanjem luba za pokrivanje


Na posletku i onde, gde priroda sama teU da ogolele predele pošumi,
to joj se sprečava napuštanjem stoke, koja sav podiniadak ogrize i pogazi iii
ga još mala iz zemlje izčupa i tako neda, da se šuma bar prirodnim načinom
pođraiadjuje. Razume se, da tamo, gde se tako radi, ne može biti ni pomena
0 negovanju, podizanja i čuvanju šuma na način, kakav zaslužuje ovaj tako
važni deo narodnoga blagostanja.


Zatvorene šume u Srbiji se ljudskom rakom ne podižu. Kao što rekosmo
i onde, gde i sama priroda sopstvenora snagom obnavljanje pokašava, narod joj
po neznanju i upravo surovosti smeta.


U naše šu.marsko gazdovanje- još izodavna se uvuklo jedno vrlo pogrešno


* 0 sh-užnlcama ćemo govorifci opSirno na drugom mestu. Pisac.
´ 0 koix*c ć« posle opširno govoriti, ako mi je i teško kao Srbinu, ali hoću sa
istinom na srcdu. Ličanin,
24




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 18     <-- 18 -->        PDF

— 328 —


ai^Selo. Mesto da se taj ogromni kapital naše zemlje razumno eksploatirao;
mesto toga, da nra se otvorila nžijveca mogućna potrošnja m podizanje tim načinom
posečenih sama; na mesto dakle, da se taj ogromni kapital obrtao u što
kraćem, naukom o šumskom gazdovanju propisanome vremenu, kod nas je vladalo
načelo štednje: neka se što je mogućno manje sece, to je bila žalostna
devina srpskih nazovi-šiimara. Na ime toga načela i sam je izvoz drveta
iz Srbije otežan raznim formalnostima, pa čak i izvoznom carinom, Medjutim
štednje u samoj stvari nije bilo; jer je narod, kome su po izveštaju tii:; nazovišumara
sarne vlasti na ruku išle, najlepše i najpristupačnije šume šatro, a nove
nigde ne podigao.


Neumetnim eksploatisanjem šuma mi smo danas dočekali, da se u našu
sa svojih šumfi daleko čuvenu zemlju drvena gradja već donosi ne samo Savom
i Dunavom iz Kranjske i Štajerske, nego čak iz Nemačke Dunavom i iz gornje
Madjarske Tisom. Uvozi se čak i samo drvo za gorivo iz Slavonije. Tako je
Srbiji propao jedan nemerno veliki kapital, a od njega nije niko koristi video.


Naš učeni i za šumsku floru vrlo zaslužni starina Dr. Paučić rekao je:
„Naš je narod radio kao prava raspikuća, koja iz pune kese
neprestance vadi, a nikad ništa u nju ne domeće.


Srpsko je šumarstvo žali bože na tako nisku stepenu, da Čovek, koji iole
imade pojma o racionalnom šiimarenja, ne može ni mislitij a nekmo li govoriti
0 bog zna kakvu dosadaniem šumskom uredjenju u Srbiji. Tome su pak krive
razne prilike kao: političke trzavice, promene vladS, oskudica na stručnim šumarima,
a vrbu svega kao što gore spomenusmo nemar; jer se je mislilo, da
šuma u Srbiji nikad nestati neće. No u posiednje vreme počela se ozbilnija
pažnja posvećivati šumama i šamarstvu, e da bi ono, što još propalo nije, spasli.


(Nastavit će se).


Opasni tat riba.


Naravoslovna crtica od prof. Dr. W . ScSSa.


Veliki kvar, koji čaplja ijudem čini, hvatajuć i utamanjujuć silesiju riba,
opravdava razlog, da se i:^vi posjednici ribnjaka i gojitelji riba tuže na čaplju,
ter da ju progone kao zakletog neprijatelja riba. Oni traže gnjezda tog tata
i uhode njegovom legUL Tako n, pr, u držav, šumab Stado, gdje su bila dva
gnjezda u šuraarijah I^obo i Harselocb, poubijano je pcsliednjili 6 godina 3877
čaplja, a lanjske godine po naredbi nadležne oblasti utamanieno je 65 gnjezda
sa 2^J0 čapljica i jaja.


Posve je pojmljivo, da se Je na način takovog tamanjenja, umanjio i broj
sivib čaplja.