DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 53     <-- 53 -->        PDF

— 303 ~
Novčanu globu vaJja u csudi napcse odmjeriti svakoDtu inekrsjtolju.


§. Ii3. U osudi izreteBoj o Kamom prekršaju valja hikodjer u:.taDi)viu odštete
i troškove, koji su nastali s prekašaja, a prijavijeni si5 za ra;:;prave. Budo
li tuženik odriefien od otažbe, valja privatnoga tužitelja osuditi mi naknadu
postupnoga troška.


§. 64. U pogleda molbenoga tečaja u slueajevih lovskoga prekršaja rjrijerodavne
su ustanove zakona od 5. veljače 1880. ob ustroju župauijah i uredjenju
uprave u županijali i kotarih, odnosno zakona od 5. veljače 18^6.,
kojim se preinačuju odnosno nadopunjuju nekoje ustanove zakona od 28. siečnja
1881. ob ustroju gradskih obćinah u kraijevinah Hrvatskoj i Slavoniji.


§. 65, Kažnjivost prekrsajab lovskoga zakona zagodjuje za tri mjeseca od
dana počinjena prekršaja, ako prekršitelj za toga vremena nije pozvan na
odgovornost.


Eadi li se pako o činu, kažnjiv« po zakonu kaznenom, valjaju glede zagode
ustanove kaznenoga zakona.


Poglavje VI.


P r e 1 a z n e ustanove.


§. 66. Lovne prekršaje, počinjene prije krieposti ovoga zakona, valja kako
glede kazne, tako i naknade štete suditi po ustanovah zak, cl. XV]1L od godine
1870. 0 lovu.


§. G7. Zakupne pogodbe o lovištih privatnih, tfklopljene prije krieposti
ovoga gakona, razriešavaju se, ako im vrieme neiztiče prije izminućem zakupnoga
vremena odnosnoga obćinskoga lovišta, u koliko dotično privatno lovište
neodgovara zahtjevom §. 2. si. a) ovoga zakona.


§. 68. Zakonski se članak XVIII. od godine 1870. o lovu ovim dokida,
izuzam ustanovu §. 1. toga zakonskoga članka, koja ostaje i nadalje u krieposti."
§, 09. Provedba ovoga zakona povjeruje se banu kraljevinah Hrvatske,
Slavoniie i Dalmacije,


Die Motive des Waldschutzes. u


??


Pod ovim nadpisora držao je u klubu gospodara i šumara u Beča Ludvig


Dimite govor, u kojem je nacrtao historijski razvoj ooili raomenata, koji sa


odiiični bili po inauguraciju zaštite šuma. ^ ,


ftovoroik veli, da i dan danas ima na zemlji još takovih drveta, Kojih


starost siže na granicu našeg računanja vremena. Gleđajuć ovakove gorostase,


*TstaBOVa ova glasi; Pravo regalno lova ukida se ovim .akonom bez svake


odštete. ,..,




ŠUMARSKI LIST 8-9/1893 str. 54     <-- 54 -->        PDF

- 364 —
pobuđjuje se u Sovjeku, — makar on i nebio fantastično ili idealno razpoložen,
— strahopocitaoje. Takove slike — starost, veliMna i veličanstvenost
drveća i ŠOHIS uzbudile su čevjeka jo5 dublje, te ga sklonule na misli i slutnje
0 vječnosti i ne prolaznosti.


Iz ovih ttt.isli ponikli su prvi, doduše vrlo jednostavni, ali tačno vršeni
zakoni o zaštiti šuma, o čemu nalazimo svjedočanstva na staroindijskom, rimskom,
grčkomj germanskom i slavenskom tlu.


Pa u čemu se je sastojala ta prva zaštita šuma? Sveti gajevi bili su
upravo ne povrjedivi. Tu se nije smjelo ni jedno drvo posjeći, ni jedan ogramak
odlomiti niti divljač, a kamo li čovjek nesmjede se progoniti.


Izmeđju ovih idealnih motiva šumske zaštite i onih novijega vremena
leži dugačka perijoda, u kojoj se sva pozornost samo užitku šumž- obraćala.


U´ vrijeme, kad je srednja Europa obilovala drvljem i šumom, igrali su
prvu ulogu šumski nuzužitci, a osobito pašarina i žirovina. Pa i sama pčela
bila je uzrokom šumske zaštite. U narodnom pravu zapadnih Gota, Longobarda
i Bavaraca, nalaze se propisi glede rojenja pčela u šumi.


Lov postaje takodjer motivom šumske zaštite, i to u vrijeme Karla
Velikoga,


U drugoj polovici srednjega vijeka pojavljuju se razne šumske odredbe,
koje su iz početka izdavane samo za pojedine šume, a fiscalni momenat glavno
im je obilježje. Istom u šestnajstom stoljeću nalazimo takove šumske odredbe,
koje bi zemaljskim zakonom nazvati mogli, jer se prilagodjuju odnošajima
čitavih zemalja i država.


Govornik spominje osobito dvije takove odredbe ticuć se Austrije, i to
onu solnogradskog nadbiskupa Slatije Lang-a iz g. 1524, i onu Marije Terezije
iz druge polovice prošlog stoljeća. Sve šumske odredbe posljednjih stoljeć^
nose jedan te isti glavni biljeg, a to je: strah od nestašice drveta. Prem je
srednja Europa u ono vrijeme obilovala šumom te slabije bila napučena, nego
danas, ipak je taj strah pojmljiv, jer su se potreba i prihod drveta mogli sravniti
samo glede manjih predjela, a nije se usljed loših komunikacija na to ni
pomisli moglo, da bi se manjak jednog, sa suviškom drugog udaljenog predjela
izjednačiti mogao Skrb za šumu ovoga vremena odnosila se je dakle
isključivo na drvo, a ne na šumu kao takovu.


Od terezijanskog vremena ovamo bile su šume na obranbenih granicah
sjeverozapadnih zemalja strogoj kontroli pođvržene; one su se morale po osobitih
propisih uživati i ođgojivati- Zakon od g. 1852 naredjuje u §. 2, da se
krčenje onih šumš,, kod kojih strateški ili obranbeni momenti u obzir dolaze,
samo u sporazumu sa vojnim ministrom dozvoliti može. Dakle i vojno-tehnički
motivi šumske zaštite. God. 1825 izađje u Erancezkoj knjiga, u kojoj se prvi
put 0 klimatičkoj važnosti Šum^ govori. Ova knjiga, koja je napisana povodom
žalostnili posljedica, uaBtavših usljed haranja šun^a y.a vrijeme rovolucije, označuje
raskršće u shvaćanju zadaća šumarskog zakonodavstva- U prvoj polovici